Broj: Revr 1656/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice A. K. iz M., (OIB: …), koju zastupa punomoćnica K. Č., odvjetnica iz Odvjetničkog društva Č., M., Ž. Š. iz Z., protiv tuženika K. T. n. v. i m. d.d. sa sjedištem u Z., (OIB: …), radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gžr-342/15-2 od 3. ožujka 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-710/2013-21 od 30. listopada 2014., u sjednici održanoj 24. siječnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se utvrdi nedopušten otkaz ugovor o radu od 27. prosinca 2012. i da radni odnos nije prestao te vraćanje na radno mjesto zamjenika poslovođe kao i zahtjev za naknadom troška postupka. Odbijen je i eventualni zahtjev kojim tužiteljica traži isplatu naknade štete s osnova sudskog raskida od 31.138,01 kn. Ujedno je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika kojim traži utvrđenje nedopuštenim otkaz te sudski raskid s danom 27. prosinca 2012. i isplatu naknade štete s osnova sudskog raskida.

 

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova, podredno ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1., Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima, drugostupanjska presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega se neosnovano prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

Neosnovano tužiteljica ističe da su sudovi pogrešno primijenili čl. 7. i 8. ZPP-a smatrajući da nije dokazano da je tuženik odluku o otkazu donio 27. prosinca 2012., odnosno u roku od petnaest dana od dana saznanja za povredu obveze iz radnog odnosa. To stoga što je pravilno drugostupanjski sud zaključio da dan donošenja odluke proizlazi iz datuma koji je na njoj naznačen (27. prosinac 2012.) pri čemu je neodlučno to što  je odluka preporučeno poslana 31. prosinca 2012. Ako tužiteljica smatra da je odluka donijeta neki drugi dan, tad je ona u skladu sa čl. 8. ZPP-a, to bila dužna i dokazati.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu koji je tuženik dao tužiteljici jer je neopravdano raspolagala dnevnim utrškom od 30.792,00 kn u razdoblju od 4. do 8. prosinca 2012.

 

Ne sporeći razloge otkazivanja ugovora o radu tužiteljica u reviziji ističe da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo iz čl. 108. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 - dalje: ZR) prema kojem se izvanredni otkaz može dati u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se otkaz temelji.

 

Tužiteljica to obrazlaže na način da se odluka o otkazu u roku od petnaest dana treba izjaviti radniku, bilo neposredno, bilo putem pošte a ne samo donijeti.

 

Citirani navod tužiteljice nije osnovan jer je prema čl. 108. st. 2. ZR poslodavac odluku o izvanrednom otkazu dužan donijeti u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se temelji otkaz, pri čemu u taj rok ne ulazi i vrijeme u kojem poslodavac treba dostaviti odluku radniku.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu.

 

Zagreb, 24. siječnja 2017.