Poslovni broj: 50 Gž-2707/2021-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 50 Gž-2707/2021-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vlatki Fresl Tomašević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I.-I. n. d.d. Z., OIB …, zastupan po punomoćniku S. B., odvjetniku iz Odvjetničkog društva S. & partneri d.o.o., u R., protiv tuženika D. K. vl. „…“ obrt za proizvodnju, trgovinu, ugostiteljstvo i turizam, S., OIB …, zastupan po punomoćniku D. B., odvjetniku u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-104/2021-7 od 28. travnja 2021., dana 12. listopada 2021.,

p r e s u d i o      j e

              I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-104/2021-7 od 28. travnja 2021.

              II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika B. J. broj Ovrv-2078/17 od 5. listopada 2017. u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 18.931,95 kuna sa pripadajućim kamatama te trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.924,15 kuna sa pripadajućim kamatama te je tužbeni zahtjev (pravilno tužba) odbačena (točka I izreke). Nadalje naloženo je tužitelju da naknadi tuženom trošak parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn (točka II izreke).

2. Prvostupanjsku presudu pobija tužitelj zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14 i 70/19 u daljnjem tekstu: ZPP) uz prijedlog da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda odnosno podredno istu ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka tužitelju.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava navode žalbe tužitelja te predlaže da sud drugog stupnja istu odbije i potvrdi prvostupanjsku presudu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Među strankama tijekom postupka nije sporno da je tuženik s tužiteljem 31.svibnja 2011. sklopio Ugovor 22813/11 o korištenju kreditne kartice INA kartice (u daljnjem tekstu ugovora), da je tuženik istu koristio na prodajnim mjestima tužitelja i na naplatnim kućicama da mu je tuženik, za izvršene troškove po navedenoj INA kartici izdavao mjesečne obračune za plaćanje te da tužitelj posjeduje zadužnicu koju mu je tuženik predao kao instrument osiguranja plaćanja troškova učinjenih po predmetnoj kartici.

6. Pošavši od utvrđenja da zadužnica s kojom raspolaže tužitelj, a koju mu je tuženik predao kao instrument osiguranja plaćanja troškova učinjenih po predmetnoj kartici, sukladno odredbi čl. 183. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/02, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, i 67/08 u daljnjem tekstu OZ) ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate odnosno koja prema st. 7. istog članka OZ ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika, da u slučaju kada tužitelj raspolaže zadužnicom treba primijeniti načelo ekonomičnosti parničnog postupka imajući u vidu da tužitelj ima efikasniji način od vođenja parničnog postupka za ostvarenja svoje tražbine sud prvog stupnja ocijenio je prigovor tuženika o pomanjkanju pravnog interesa tužitelja za vođenje parničnog postupka u ovoj pravnoj stvari osnovanim te ukinuo predmetni platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP te tužbu odbacio kao nedopuštenu.

7. Suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. tč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tužitelj u svojoj žalbi.

8. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju raspoloživih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužitelj navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja.

9. Na žalbene navode tužitelja valja reći da je dužnost stranaka da u parnici iznesu tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima će potkrijepiti te činjenične tvrdnje (čl. 219. ZPP). U konkretnom slučaju tuženik je dostavom očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje na ime tuženika dokazao da je tuženik tužitelju izdao više zadužnica a iz predmetnog Ugovora o korištenju kreditne INA kartice br. 22813/11, temeljem kojeg tužitelj u ovoj pravnoj stvari i zahtjeva od tuženika isplatu, proizlazi da su stranke čl. 14. ugovorile obvezu tuženika, kao korisnika kartice, da tužitelju, uruči bjanko zadužnicu sačinjenu u skladu s važećim zakonskim normama, a kao osiguranje podmirenja potraživanja iz tog ugovora. Kako tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije tvrdio da tuženik ne bi ispunio ugovornu obvezu iz čl. 14. predmetnog ugovora niti tvrdio a niti dokazao da bi mu tuženik eventualno temeljem nekog drugog osnova izdao zadužnice koje su zavedene u očevidniku zaključak suda prvog stupnja da je tuženik tužitelju izdao zadužnicu upravo kao osiguranje potraživanja koje tužitelj traži u ovoj parnici ukazuje se pravilnim. Pri tome valja reći da tijekom prvostupanjskog postupka tužitelj na okolnosti na koje se poziva u žalbi (na koji iznos glavnice i kamata je zadužnica izdana i dr.) nije predlagao sudu provođenje bilo kakvih dokaza. Stoga, ne postoji niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP).

10. Iako tužitelj u pravilu ima pravni interes tražiti kondemnatornu zaštitu i nije ga dužan posebno dokazivati jer se njegovo postojanje presumira u određenim slučajevima pravni interes mu ipak može nedostajati zbog postojanja neke od negativnih procesnih pretpostavki (procesnih smetnji) za vođenje parnice. Tako u slučaju ako tužitelj raspolaže pravnim instrumentom kojim bi mogao (u bitnome) ostvariti onaj pravno zaštitni rezultat koji bi mogao ostvariti i na temelju meritorne odluke čije donošenje traži u parničnom postupku, tužitelju nedostaje mu pravni interes za vođenje tog parničnog postupka. Kako tužitelj u konkretnom slučaju već ima ovršnu ispravu (ispravu koja ima pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi i ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika (čl. 183. st. 1. i 7. OZ)), isti ne može iznova tužiti tuženika na isplatu takvog potraživanja. Stoga tužitelj nema pravni interes za vođenje ove parnice te je njegova tužba u ovoj pravnoj stvari nedopuštena.

11. Prema izloženom, sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo iz čl. 451. st. 3. ZPP kada je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te arg. ex. čl. 288. st. 2. ZPP tužbu u ovoj pravnoj stvari odbacio zbog pomanjkanja pravnog interesa za vođenje parničnog postupka.

12. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14 i i 107/15).

13. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo je odbiti žalbu tužitelja te potvrditi prvostupanjsku presudu.

14. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan, jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 12. listopada 2021.

                                                                                                               Sudac:

                                                                                           Vlatka Fresl Tomašević, v.r.