Broj: Revr 1967/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice T. T. iz D. R., koju zastupaju punomoćnici J. J., M. B., D. B. i T. H., odvjetnici u K., protiv tuženika „K. V. I. G.“ d.d. R., kojeg zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u Z., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i dr., odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž - 54/2013-5 od 13. veljače 2015.. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P - 1563/11-24 od 1. listopada 2012., u sjednici održanoj 25. siječnja 2017.,

p r e s u d i o   j e

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je nedopušten izvanredni otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici odlukom od 19. svibnja 2011., te tako i zahtjev tužiteljice za sudski raskid ugovora o radu, priznavanje svih prava iz radnog odnosa od dana nedopuštenog prestanka radnog odnosa pa do sudskog raskida ugovora o radu, naknadu plaće kroz navedeno razdoblje i naknadu štete. Odlukom o troškovima postupka obvezana je tužiteljica naknaditi tuženiku iznos od 10.232,50 kuna.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud istu preinači shodno navodima iznesenim u reviziji, odnosno ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tuženik je odgovorio na reviziju s prijedlogom da se ista odbaci kao nedopuštena, odnosno odbije kao neosnovana.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tužiteljica. Naime, suprotno tvrdnji tužiteljice, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Isto tako, drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, prihvaćajući u relevantnom činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju revidentica ukazuje u reviziji. Revizijskim prigovorom tužiteljice istaknutom u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je nedopušten izvanredni otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici odlukom od 19. svibnja 2011., te tim osnovom i zahtjev tužiteljice za sudski raskid ugovora o radu, naknadu plaće i naknadu štete.

Nižestupanjski sudovi odbili su zahtjev tužiteljice nakon što su u provedenom postupku utvrdili:

- da je tužiteljica osnovom sklopljenog ugovora o radu bila zaposlena kod tuženika na poslovima voditelja zastupstva D. R. na neodređeno vrijeme,

- da je presudom Županijskog suda u Zagrebu br. K-Us - 3/09 od 17. rujna 2009. tužiteljica proglašena krivom zbog počinjenog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti, te joj je izrečena kazna zatvora u trajanju od 6. mjeseci,

- da je presuda postala pravomoćna 27. siječnja 2010.,

- da je Županijski sud u Zagrebu obavijestio tuženika o kaznenoj presudi 16. svibnja 2011., ujedno ga obavijestivši da je tužiteljica stupila na izvršavanje kazne zatvora, a kada je tuženik sa sigurnošću i saznao da je tužiteljica stupila na izvršavanje kazne zatvora po navedenoj presudi,

- da je odlukom tuženika od 19. svibnja 2011. izvanredno otkazan ugovor o radu tužiteljici (pozivom na odredbu čl. 108. Zakona o radu /„Narodne novine“, broj 149/09, 61/11 i 82/12 - u daljnjem tekstu: ZR/) uz obrazloženje da je tuženik 16. svibnja 2011. dobio obavijest Županijskog suda u Zagrebu o pravomoćnosti kaznene presude protiv tužiteljice, te činjenici da se tužiteljica nalazi na izdržavanju kazne zatvora, a što za posljedicu ima nemogućnost dolaska na posao radnice i izvršavanje radnih obveza, a kojom nemogućnošću izvršavanja ugovorom o radu preuzetih obveza od strane tužiteljice da je izazvan ozbiljan poremećaj u procesu rada poslodavca, što je osobito važna okolnost zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, koje činjenične navode iz obrazloženja odluke o otkazu nižestupanjski sudovi cijene osnovanim,

- da je tuženik ugovor o radu sklopljen s tužiteljicom izvanredno otkazao u roku od 15. dana (/16. svibnja 2011. -19. svibnja 2011./ - čl. 108. st. 2. ZR-a) od saznanja da je tužiteljica stupila na izvršavanje kazne zatvora, te

- da je tužiteljica povodom odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu zahtijevala ostvarenje svojih prava iz radnog odnosa od poslodavca, kao i sudsku zaštitu tih prava, u rokovima predviđenim odredbom čl. 129. st. 1. i 2. ZR-a.

Kako revidentica dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava, te bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako se navodi revidentice kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli uzeti u razmatranje.

U navedenom utvrđenom činjeničnom stanju nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužiteljice. Naime, prema odredbi čl. 108. st. 1. i 2. ZR-a, poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Dakle, u smislu ove odredbe, izvanredni otkaz je dopušten samo ako strana koja ga daje ima opravdani razlog za otkaz.

U konkretnom slučaju, prema utvrđenju nižestupanjskih sudova, tuženik je 16. svibnja 2011. saznao činjenicu da se tužiteljica nalazi na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od 6. mjeseci prema pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Zagrebu. Tuženik, koji otkaz temelji upravo na ovoj činjenici, odluku o izvanrednom otkazu tužiteljici donio je 19. svibnja 2011., dakle u roku od 15. dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se takav otkaz temelji shodno odredbi čl. 108. st. 2. ZR-a.

Okolnost nastupa izdržavanja kazne zatvora od 6. mjeseci za posljedicu ima nemogućnost dolaska tužiteljice na posao i izvršavanje njenih radnih obveza u ovom razdoblju. Nemogućnošću izvršavanja ugovorom o radu preuzetih obveza od strane tužiteljice izazvan je ozbiljan poremećaj u procesu rada poslodavca. Suprotno revizijskim navodima tužiteljice, a kako to pravilno cijene nižestupanjski sudovi, činjenica da je radnik prema pravomoćnoj presudi nastupio izdržavanju kazne zatvora od 6. mjeseci može predstavljati opravdan razlog za izvanredni otkaz u smislu odredbe čl. 108. st. 1. ZR-a u okolnostima kada (kao u konkretnom slučaju) radnikova nemogućnost obavljanja rada kod poslodavca izaziva poremećaj u procesu rada. Naime, činjenica da je tužiteljica započela s izdržavanjem kazne zatvora od 6. mjeseci prema pravomoćnoj presudi (što joj kroz ovo vrijeme onemogućava obavljanje rada kod tuženika) kod tuženika je prouzročila poremećaj u procesu rada, a što predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Kako je do izvanrednog otkazivanja ugovora u radu došlo u okolnostima postojanja opravdanog razloga za ovaj otkaz (otkaz poslodavca je dopušten), to je pobijanom odlukom osnovano odbijen zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu, kao i daljnji zahtjev tužiteljice koji svoju osnovu ima u nedopuštenosti otkaza.

Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu.

Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 25. siječnja 2017.