Poslovni broj: II Kž-369/2021-5

Poslovni broj: II Kž-369/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ. spec. crim. predsjednika vijeća te Sande Janković i Tomislava Juriše članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. V. B., zbog kaznenog djela iz članka 90. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97. i 27/98., dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi optuženog T. V. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-139/21. (K-6/2021.) od 24. rujna 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 12. listopada 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog T. V. B. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-139/21. (K-6/2021.) od 24. rujna 2021., u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-285/2020. od 25. lipnja 2020., protiv optuženog T. V. B., zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 90. KZ/97., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog T. V. B. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. U istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 29. siječnja 2020. pa nadalje.

 

2. Protiv tog rješenja pravodobne žalbe podnio je optuženi T. V. B., po branitelju odvjetniku I. K. i po braniteljici odvjetnici J. S. U žalbama predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske "da se nad okrivljenikom ukine istražni zatvor, podredno da se isti zamijeni jamstvom", odnosno predlaže da se preinači pobijano rješenje na način da se ukine istražni zatvor, odredi jamstvo "u iznosu 6.800.000,00 kuna i mjere opreza iz čl. 98. ZKP-a", a podredno da se ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje. S obzirom da se obje žalbe međusobno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba optuženika.

 

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., povrijedio pravo na pravično suđenje te pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki iz članka 123. stavka 1. točka 1. ZKP/08.

 

6. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je, zakonito i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog T. V. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na optuženika i kazneno djelo za koje se tereti, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu, kao i nužna i opravdana, a zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi optuženog da pobijano rješenje "nije u dovoljnoj mjeri obrazloženo", odnosno da je obrazloženje kontradiktorno i paušalno, čime upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

7. Žalitelj osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08. tvrdeći da okolnosti koje prvostupanjski sud nalazi optuženika nisu takve da bi i nadalje opravdale primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti bijega.

 

7.1. Protivno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su na strani optuženika ostvarene one osobite okolnosti koje ukazuju na postojanje realne i predvidive opasnosti da će on na slobodi pobjeći, kriti se i time postati nedostupan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske, čime je opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08.

 

7.2. Naime, ocjena je drugostupanjskog suda da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik državljanin tri države (R. H., K. N. i Š. K.); da je prije uhićenja bio zaposlen u Š. K. (radni odnos prestao tek nakon uhićenja i to 30. studenog 2020.), da je dulje vrijeme prije uhićenja živio u Š. K. (prebivalište odjavljeno tek nakon uhićenja i to 16. srpnja 2020. "radi odlaska u O."), te da mu u Š. konfederaciji žive bivša supruga i kći. Osim toga optuženik je u Š. K. 2015. osnovao trgovačko društvo (brisano iz trgovačkog registra tek nakon uhićenja i to 22. srpnja 2020.), a prilikom prvog ispitivanja 2020. za osobne podatke je naveo da je oženjen (u spis su predane tužbe u kojima je navedeno da je bračna zajednica faktički prestala 2018. i da supruga i dalje živi u Š. K.). Premda optuženik u Republici Hrvatskoj ima obitelj, imajući, uz sve navedeno, u vidu da je sada u Republici Hrvatskoj suočen s vođenjem kaznenog postupka zbog osnovane sumnje na učin kaznenog djela ubojstva iz članka 90. KZ/97. počinjenog 1999. (koje prema činjeničnom opisu ima elemente likvidacije), za koje je, obzirom na propisanu kaznu, u slučaju dokazanosti, moguća osuda na višegodišnju kaznu zatvora, te da u osobnim podacima koje je davao tijekom postupka postoje proturječnosti i nejasnoće, doista je razumno za očekivati da će, puštanjem na slobodu, optuženik pobjeći te postati nedostupan tijelima kaznenog progona R. H., a rizik od bijega kod optuženik je takve razine da se ne može prevenirati određivanjem jamstva ili nekom od mjera opreza.

 

7.3. Zbog svega navedenog, opravdano je prvostupanjski sud produljio istražni zatvor protiv optuženog T. V. B. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., a na ovakva pravilna utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda ni na koji način ne utječu navodi o "prekidu" njegovih veza sa Š. K. niti navodi "da u Š. K. živi njegova punoljetna kćer koja samostalno živi".

 

7.4. Prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od bijega na strani optuženika sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu količinu, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu su osobne prilike optuženika, kao i okolnost njegova državljanstva samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju. Nije dakle, u pravu žalitelj kada tvrdi da je "odnos okrivljenika sa vlastitom kćeri" odlučujuća okolnost niti je u pravu da "se sve svodi na postojanje više državljanstava" niti je razlog za "određivanje istražnog zatvora državljanstvo Š. K."

 

8. Značaj pobijanim rješenjem navedenih okolnosti koje govore o realno predvidivoj opasnosti od bijega kod optuženog, i po ocjeni drugostupanjskog suda ukazuju na zaključak da je protiv optuženog primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., za sada, jedina prikladna te nadalje nužna. Ni po ocjeni drugostupanjskog suda, svrhu zbog kojih je do sada primjenjivan istražni zatvor, u ovom trenutku, nije moguće ostvariti niti jednom blažom mjerom predviđenom odredbama ZKP/08. pa tako ni ponuđenim iznosom jamstva niti ni mjerom "iz članka 98. stavka 2. točka 1., 3. i 7. ZKP-a", odnosno zabranom napuštanja boravišta i oduzimanjem svih putnih ispava, kako predlaže žalitelj.

 

9. U žalbi se nadalje tvrdi da okolnosti treba sagledati dinamički jer su se prvobitne okolnosti promijenile. Međutim, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti u ovoj fazi postupka pretežu nad pravom optuženika na slobodu. Stoga su bez značaja navodi žalbe koji smjeraju na primjenu tzv. dinamičkog pristupa razvijenog u praksi Europskog suda za ljudska prava, a sve s obzirom na trenutačni stadij kaznenog postupka u kojem osnovana sumnja proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica. Po ocjeni drugostupanjskog suda u pobijanom rješenju sagledane su i konkretno obrazložene sve okolnosti koje upućuju na nužnost i opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika.

9.1. U tom kontekstu, a imajući na umu sve ranije rečeno, nije nađeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorskih osnova na način koji bi predstavljao kršenje prava optuženika niti mu je povrijedio pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90.,135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.), i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. ("Narodne novine, Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.), niti je riječ o arbitrarnoj sudskoj odluci kako pogrešno navodi žalitelj. Naime, u pobijanom rješenju sagledane su i konkretno obrazložene sve okolnosti koje upućuju na nužnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika.

 

10. Suprotno žalbenim navodima, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između s jedne strane težine kaznenog djela za koje se tereti optuženik, propisane kazne (najviše 15 godina zatvora), te s druge strane kazne koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, kao i o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.

 

11. U odnosu na žalbene primjedbe koje se pozivaju na sudsku praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske smatrajući da se može primijeniti, napominje se da se svaka odluka o primjeni mjere istražnog zatvora procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima u vrijeme donošenja odluke. Pri tome doista uvjerenje suda o postojanju opasnosti od bijega (kao istražno zatvorske osnove) mora proizlaziti iz osobitih okolnosti vezanih uz konkretan slučaj i uz konkretnu osobu pa činjenični argumenti iz neke druge odluke ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.

 

12. Ujedno, neosnovani su žalbeni navodi iz kojih proizlazi da prvostupanjski sud nije pažljivo i u dovoljnoj mjeri ispitao postojanje opravdanosti daljnje primjene istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., smjerajući da nije postupljeno prema članku 124. stavka 3. ZKP/08.

 

13. Žalbeni navodi da u odnosu na njega nema opasnosti od bijega jer se sam javio policiji, u R. H. ima braću i majku i da bi boravio u O., tijekom postupka je razveden, nema poslovnih razloga napuštati R. H., neosuđivan je, sudjelovao u obrani R. H., nositelj nekoliko odlikovanja i sa besprijekornom vojnom karijerom ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Okolnost što se optuženik sam javio policiji ne ukazuje na odsutnost namjere bijega budući da u tom trenutku prema podacima u spisu optuženik nije znao zašto ga policija traži, niti je to mogao pretpostaviti s obzirom na to da je od inkriminiranog događaja prošlo više od 20 godina, a optuženik ranije nije bio obuhvaćen izvidima policije.

 

14. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu 12. listopada 2021.