1                         Poslovni broj: II Kž-372/2021-5

Poslovni broj: II Kž-372/2021-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.cirm. predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. B. zbog kaznenih djela iz članka 153. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku, broj Kv-I-35/2021 (Kzd-1/2021) od 16. rujna 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 12. listopada 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog J. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Sisku broj KOz-Do-11/20 od 11. studenog 2020. protiv optuženog J. B., potvrđene rješenjem Županijskog suda u Sisku broj Kovm-5/2020 od 19. siječnja 2021. zbog dva kaznena djela silovanja iz članka 153. stavka 1. u vezi članka 152. stavka 1. KZ/11., teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi stavka 1. točke 1. i članka 153. stavka 1. i članka 152. stavka 1., dva teška kaznena djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točaka 1. i 7. u vezi članka 152. stavka 1. KZ/11., teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi članka 152. stavka 1. KZ/11., kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11., kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11. u vezi članka 87. stavka 21. KZ/11., kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11. i kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog J. B. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi J. B. po braniteljici, odvjetnici J. M. bez navođenja posebne žalbene osnove s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje.

3. U skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razmatranje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iako je točno kako se to navodi u žalbi da se optuženik J. B. neprekidno nalazi u istražnom zatvoru  od 13. lipnja 2020., neosnovano je opetovano isticanje trajanja istog, u smislu upiranja na povredu načela razmjernosti. Međutim, valja istaknuti kako dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora koji teče od dana uhićenja 13. lipnja 2020. nije dovedeno u pitanje načelo razmjernosti iz članka 122. ZKP/08., kada se ima na umu razmjer između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku (za najteža kaznena djela koja se optuženiku stavljaju na teret propisana je kazna zatvora u trajanju od 3 do 15 godina), potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora kao i maksimalnog trajanja istražnog zatvora sukladno članku 133. stavku 1. točki 5. ZKP/08.

5.1. Navedeno posebice kada se ima na umu način počinjenja više kaznenih djela protiv spolne slobode koji nadilazi granice uobičajenog načina počinjenja ovih kaznenih djela, kao i značajnu kriminalnu količinu te duljinu inkriminiranog razdoblja od 2010. do 2020. tijekom kojeg je optuženik iskazao izrazitu kriminalnu volju, upornost, bezobzirnost i okrutnost u inkriminiranom postupanju na štetu iste žrtve, svoje pastorke K. B., kao i oštećenog S. B..

6. Žalitelj nadalje ponavlja i žalbeni navod da je sud obrazlažući odluku o produljenju istražnog zatvora unaprijed osudio optuženoga i poklonio vjeru oštećenicima prije nego što je dokazni postupak dovršen i prije nego što je prvostupanjskom odlukom odlučeno o krivnji optuženog, pritom ističući da je sud u konkretnim slučaju trebao primijeniti presumpciju nevinosti, do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka protiv optuženog, neovisno o postojanju osnovane sumnje.

6.1. Naime, uvidom u pobijano rješenje razvidno je da je prvostupanjski sud jasno i razložno iznio pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno obrazložio da je u konkretnom slučaju, uz posebnu pretpostavku, ostvaren dovoljan i odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženi J. B. počinio kaznena djela za koja se tereti u ovom postupku. Odluka o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika i utvrđivanje stupnjeva njegove krivnje, pa tako i ocjena  o vjerodostojnost izvedenih dokaza, je u nadležnosti raspravnog vijeća. Ovime žalitelj ispušta iz vida  da je iz obrazloženja rješenja prvostupanjskog suda izričito i jasno razvidno da vođenje kaznenog postupka podrazumijeva osnovanu sumnju, a ne kaznenu odgovornost kako to sugerira žalba, pa stoga ovdje povredu presumpcije nedužnosti drugostupanjski sud nije našao.

7. Jednako tako, po ocjeni drugostupanjskog suda nije osnovan ni žalbeni navod koji je žalitelj već istaknuo u žalbi na rješenje o prethodnom produljenju istražnog zatvora - da su se promijenile okolnosti na strani optuženika, na način da je tijekom ovog kaznenog postupka provedeno psihijatrijsko vještačenje optuženog J. B. i provedeno saslušanje stalnog sudskog vještaka Ž. M. koji je u svojem nalazu i mišljenju kao i na raspravi održanoj dana 24. lipnja 2021. izričito izjavio: „Ako bi bio pušten da se brani sa slobode mišljenja sam da bi izrečena mjera opreza bila dovoljna, ali ja nisam osoba koja može odlučiti o tome“. Ovime žalitelj sugerira da je takvo iznošenje nalaza sudskog vještaka od izravnog utjecaja na promjenu okolnosti na strani optuženika.

7.1. Međutim, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske takvi žalbeni navodi ne dovode u pitanje valjanost zaključka prvostupanjskog suda da je opasnost od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženika izvjesna i predvidiva s visokim stupnjem vjerojatnosti i da ništa ne upućuje da opisana opasnost egzistira samo u odnosu na žrtvu pastorku, a upravo imajući na umu iskazani pojačani stupanj kriminalne volje, upornosti koja se ogleda u dugom periodu inkriminacije i ostvarenu kriminalnu količinu koja se optuženiku stavlja na teret. S obzirom na opisane okolnosti počinjenja kaznenih djela drugostupanjski sud nalazi da je jedino sud, a ne vještak psihijatar, ovlašten ocijeniti postojanje opasnosti od ponavljanja djela. Pri tome sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru (ne)postojanja takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu brojnost, a tako i kakvoću u cjelini, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.

7.2. Vezno uz prethodno navedeno, nije od značaja daljnje polemiziranje žalitelja da sud prilikom odlučivanja o produljenju istražnog zatvora optuženiku nije utvrdio sve bitne činjenice niti je obrazložio zbog čega ne smatra bitnim osvrnuti se na mišljenje sudskog vještaka, koje je bitno za meritum stvari. Naime, upravo iscrpnim obrazlaganjem postojanje svih okolnosti (prethodno istaknutih) te zbog čega iste u svojoj međusobnoj povezanosti odnose prevagu nad ocjenom sudskog vještaka psihijatra, sud se osvrnuo na njegov nalaz i mišljenje.

8. Slijedom svega navedenog, a suprotno navodu u žalbi, valjana je i ocjena prvostupanjskog suda da je daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženog J. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. nužna i jedina prikladna mjera kojom će se ostvariti svrha – uklanjanje opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženika, te je prvostupanjski sud u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom iznio jasne dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

9. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 12. listopada 2021.