- 1 -              Revd 1294/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1294/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić članice vijeća, pravnoj stvari tužiteljice A. S. iz P., OIB: …, koju zastupa punomoćnica A. S. P., odvjetnica u Z., protiv tuženika P. Z. d.d., Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnica I. M., odvjetnica u Odvjetničkom društvu Š. M., M. S. & P. d.o.o. Z., odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-990/2020-2 od 12. studenog 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7390/2019-14 od 29. travnja 2020., u sjednici održanoj 12. listopada 2021.

 

 

r i j e š i o  j e:

 

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-990/2020-2 od 12. studenoga 2020. se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik P. Z. d.d. Z. je podneskom od 3. veljače 2021. predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-990/2020-2 od 12. studenoga 2020. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

 

2. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog.

 

3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.

 

4. Prvo pitanje kojim tuženik pita „je li odredba o promjenjivosti kamatne stope u ugovoru o kreditu između kreditne institucije i potrošača sama po sebi ništetna u slučaju da je ništetna ugovorna odredba o načinu promjene kamatne stope“ nije važno za rješenje ovoga spora i pravnu poziciju tuženika.

 

4.1. Presuda je donesena u granicama tužbenog zahtjeva kojim je traženo utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o načinu (parametrima) promjene kamatne stope. pri čemu nije zauzeto nikakvo pravno shvaćanje o posljedicama ništetnosti navedene odredbe na osnovnu odredbu o promjenjivosti kamatne stope u ugovoru o kreditu između kreditne institucije i potrošača.

 

4.2. Samim time pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude, nije i ne može biti u suprotnosti s pravnim shvaćanjem iz odluke Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-249/14-2 od 9. travnja 2015.

 

5. Drugo pitanje kojim tuženica u bitnome pita je li sud u pojedinačnim parnicama radi utvrđenja ništetnom odredbe o načinu jednostrane promjene kamatne stope od strane kreditne institucije dužan utvrđivati postojanje pretpostavki za nepoštenost pojedine ugovorne odredbe po čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ili je ovlašten utvrditi nepoštenom tu odredbu pozivom na utvrđenje iz kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

5.1. Pravno shvaćanje o tom pitanju je već zauzeo Vrhovni sud RH u više odluka, uz ostale i u odluci broj Revt-249/2014. od 9. travnja 2015., a odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda.

 

5.2. Tuženik nije ukazao na odgovarajuće razloge zbog kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu uslijed promjene u pravnom sustavu uvjetovane odlukama Suda Europske unije broj C-484/06 od 3. lipnja 2010. i C-186/16 od 20. rujna 2017., jer su te odluke donesena na temelju bitno drugačije činjenične osnove.

 

6. Treće pitanje kojim se u bitnome pita podrazumijeva li ništetnost ugovornih odredaba zbog utvrđenja tih odredaba nepoštenim po odredbama Zakona o zaštiti potrošača ujedno i nepoštenost stjecatelja u smislu odredbe čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja. Vrhovni sud RH je uspostavio ujednačenu praksu glede posljedica utvrđenja ništetnim odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, prema kojoj se savjesnost prosuđuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja. Time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.

 

8.2. Pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj 1/04 od 5. ožujka 2001. na koju ukazuje tuženik, ne daje razlog važnosti naznačenom pitanju jer se odnosi na druge kategorije ugovora (ugovore o zajmu), kod kojih je ništetnost posljedica nezakonito ugovorene valute obveze.

 

7. Četvrto pitanje kojim tuženik pita može li se dosuditi zatezna kamata za razdoblje prije dospjelosti novčane obveze na koju se odnosi, odnosno mogu li zatezne kamate teći prije dospjelosti obveze, nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZP, jer se pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH (1/20) od 30. siječnja 2020. odnosi na početak tijeka zastare i ne daje odgovor na naznačeno pitanje koje se tiče tijeka zateznih kamata kod vraćanja stečenog bez osnove.

 

7.1. Navedeno pitanje se sadržajno odnosi na odredbu čl. 214. Zakona o obveznim odnosima (ZOO/91) prema kojoj, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Stoga početak tijeka zateznih kamata ovisi o savjesnosti stjecatelja, što se procjenjuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja.

 

7. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 12. listopada 2021.