Poslovni broj: 50. Gž-5702/2016-6

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 50. Gž-5702/2016-6

 

 

 

 

U I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Antonete Valentić kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Feuš kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Š. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika R. M. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćnici J. R. A., odvjetnici iz Odvjetničkog društva A. & Č. u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7331/2012-109 od 18. svibnja 2016., u sjednici vijeća održanoj dana 12. listopada 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7331/2012-109 od 18. svibnja 2016.

 

 

r i j e š i o    j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7331/2012-109 od 18. svibnja 2016.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je tužitelj suvlasnik u 2/12 dijela prizemlja što u naravi predstavlja poslovni prostor u južnom dijelu prizemlja poslovno-stambenog objekta u Z., sagrađenog na k.č.br. 1700/3 k.o. V. N. te suvlasnik u 5/12 dijela prvog, drugog, trećeg i četvrtog kata i potkrovlja poslovno-stambenog objekta u Z., sagrađenog na k.č.br. 1700/3 k.o. V. N., što u naravi predstavlja 5/12 dijela nekretnina upisanih u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk.ul.br. 6039 k.o. V. N. - k.č.br. 170/3 - Oranica, površine 726 m2, odnosno 202 čhv te zahtjev za upis njegovog suvlasništva u zemljišne knjige.

 

2. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba u dijelu kojim tužitelj traži utvrđenje da je suvlasnik u 3/12 dijela naprijed navedene nekretnine (točka I izreke) te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak (točka II izreke).

 

3. Prvostupanjsku presudu i rješenje pobija tužitelj zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14 i 70/19 u daljnjem tekstu: ZPP-a). Predlaže pobijanu presudu i rješenje ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja na utvrđenje njegovog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine u odnosu na suvlasnički dio tuženika u većem omjeru od onih utvrđenih ugovorom od 28. listopada 1991. odnosno 6. travnja 1992., jer je, prema navodima tužitelja, uložio više sredstava u izgradnju objekta.

 

6. U ovoj žalbenoj fazi među stranaka nije sporno:

- da su stranke kao investitori 28. listopada 1991. zaključili sa D. K.1 i D. K.2 kao davateljima zemljišta ugovor imenovan kao Ugovor o gradnji i vlasništvu poslovno stambenog objekta te 6. travnja 1992. nazvan Ugovor o gradnji, koji ugovori se sadržajno ne razlikuju,

- da navedeni ugovori po svom sadržaju i svrsi predstavljaju ortačke ugovore,

- da je predmet istih izgradnja stambeno-poslovnog objekta na k.č.br. 1700/3 k.o. V. n.-Z. koji će imati 12 dvosobnih stanova tlocrtne površine 60 m2 i to po 4 stana na prvom i drugom katu, te u potkrovlju i način diobe tog objekta,

- da su se D. K.1 i D. K.2 tim ugovorima obvezali uložiti svoje zemljište (kč.br. 1700/3) za izgradnju poslovno-stambenog objekta prema građevinskim projektima i građevinskoj dozvoli te snositi troškove sufinanciranja građevinske dozvole i troškove prenamjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko a ovdje stranke financirati arhitektonsko-tehničku dokumentaciju, sufinancirati izdavanje građevinske dozvole i prenamjenu zemljišta te izgraditi objekt,

- da je navedenim ugovorima utvrđeno da će po završetku izgradnje poslovni prostor u južnoj polovici objekta pripasti ovdje strankama svakome u 1/2 dijela, a da će poslovni prostor u sjevernoj polovici objekta pripasti D. K.1 i D. K.2, dok se sve nusprostorije u prizemlju i sav stambeni prostor dijele između ugovornih strana na jednake dijelove te da svaka ugovorna strana svojim dijelom raspolaže zasebno,

- da je navedeni objekt izgrađen te da je tijekom gradnje došlo do odstupanja u projektu na način da su izgrađena još dva kata, tako da se predmetni objekt u konačnici sastoji od prizemlja u kojem se nalaze dva poslovna prostora, četiri kata s po 4 stana na svakom katu (ukupno 16 stanova) i potkrovlja,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5103/94 od 1. prosinca 1998. utvrđeno da su ovdje parnične stranke suvlasnici svaki u 1/2 dijela prizemlja, što u naravi predstavlja poslovni prostor u južnom dijelu prizemlja poslovno-stambenog objekta u Z., te suvlasnici svaki u 1/4 dijela prvog, drugog, trećeg i četvrtog kata i potkrovlja istog objekta sagrađenog na kč.br. 1700/3 k.o. N. V., te je naloženo D. K.1 i D. K.2 izdati tužiteljima (ovdje strankama) tabularnu ispravu podobnu za prijenos njihovog suvlasničkog prava na navedenom poslovno-stambenom objektu dok je u preostalom dijelu zahtjev ovdje tužitelja i tuženog na utvrđenje većeg suvlasničkog dijela predmetne nekretnine odbijen,

- da je pored zajedničkih sredstava stranaka tužitelj u izgradnju predmetnog objekta uložio i uložio i dodatna osobna sredstva.

 

7. Pošavši od naprijed navedenih nespornih utvrđenja te daljnjeg utvrđenja da su stranke u predmetnu izgradnju uložile iznos od 114.000,00 DEM zajedničkih sredstava te da je tužitelj uložio i daljnji iznos od 130.000,00 DEM vlastitih sredstava, pri čemu tužitelj nije dokazao da bi stranke ugovorile da će zbog većeg ulaganja tužitelju pripasti veći suvlasnički omjer predmetne nekretnine a imajući u vidu da su stranke te D. K.1 i D. K.2 kao četiri ortaka ugovorili da svakome od njih nakon dovršetka izgradnje ima pripasti jednak suvlasnički dio predmetne nekretnine, pozvavši se na pravna pravila iz paragrafa 1175. do 1216. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbi čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941.g. ("Narodne novine", br. 73/91) sud prvog stupnja utvrdio je da tužitelju pripada 1/4 (odnosno 3/12) dijela predmetne nekretnine označene kao zkč.br. 1700/3 upisane u zk.ul. 6039 k.o. V. N. a kako je presudom donesenom u ovome postupku pod poslovnim brojem P-2638/96 od 19. lipnja 2009. ispravljenoj rješenjem od 29. siječnja 2021. već utvrđeno da je tužitelj suvlasnik u 1/2 dijela od 1/2 dijela predmetne nekretnine, što odgovara 1/4 odnosno 3/12 idealnog dijela cijele nekretnine i presuda je u tom dijelu postala pravomoćna, to je tužbu u dijelu kojim tužitelj ponovno traži da se utvrdi da je vlasnik predmetne nekretnine u tom dijelu odbacio a u preostalom dijelu za utvrđenjem prava vlasništva na daljnjih 2/12 dijela kao i u dijelu kojim traži nalaganje upisa u zemljišne knjige prava vlasništva na ime tužitelja u 5/12 dijela ocijenivši osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije s obzirom da je kao isključivi vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama upisan Z. K., kao pravni slijednik D. K.1, tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

 

8. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. 

 

9. Sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tužitelj u svojoj žalbi. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja za odbijanje njegovih dokaznih prijedloga (provođenje vještačenja) dao je valjane i logične razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

 

10. Nadalje sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje time da u svojoj žalbi tužitelj navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno. Tako je pravilno utvrdio do koje visine je tužitelj u predmetnu izgradnju uložio svoja osobna sredstva.

 

11. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude reproducirao iskaz tuženika te je istom povjerovao navodeći da je njegov iskaz logičan i uvjerljiv te suglasan i sa drugim provedenim dokazima (iskazima svjedoka I. B., M. I., S. S., Z. K., D. C., M. F., S. T., B. V. i Ž. D.) dok iskazu tužitelja u dijelu kojim je iskazivao da je u izgradnju predmetnog objekta uložio osobna sredstva preko nespornog iznosa od 130.000,00 DEM i da su stranke dogovorile da će suvlasničke omjere odrediti nakon izgradnje predmetnog objekta vodeći računa koliko će svaki od njih uložiti financijskih sredstava, pak nije poklonio vjeru ocijenivši iskaz tužitelja u tom dijelu neuvjerljivim. Navodi iz žalbe tužitelja u bitnom se iscrpljuju u iznošenju vlastite ocjene dokaza prema kojoj je tužitelj dokazao da je u izgradnju predmetnog objekta uložio osobna sredstva preko iznosa od 130.000,00 DEM. Međutim vlastita ocjena dokaza nije način na koji stranka može dovesti u pitanje pravilnost i zakonitost sudske odluke (čl. 8. ZPP) a osobito ne kada zanemaruje odlučnu činjenicu da niti jedan saslušani svjedok kojem je sud prvog stupnja poklonio vjeru, i za takvu svoju odluku dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, nije iskazao odnosno ne proizlazi iz iskaza da bi tužitelj u predmetnu izgradnju uložio više od 130.000,00 DEM svojih sredstava, a isto nije bilo moguće utvrditi niti na temelju priloženih računa i predračuna koji prileže spisu s obzirom da su isti izdani na ime tužitelja. Isto tako pravilno je sud utvrdio da tužitelj nije dokazao da bi sa tuženikom dogovorio da će mu zbog većeg ulaganja pripasti veći suvlasnički omjer predmetne nekretnine. Prema tome ne postoji niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP).

 

12. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su se tužitelj i tuženik i D. K.1 i D. K.2 obvezali uložiti svoju imovinu radi postizanja zajedničkog cilja odnosno da njihov pravni odnos imao značenje ugovora o ortakluku iz pravnog pravila iz paragrafa 1175 i dr. bivšeg OGZ-a koji i na dan nastanka spornog odnosa kao pravna pravila bila u primjeni pozivom na Zakon o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941.

 

13. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1183. OGZ-a uložena imovina ortaka je "zajednička vlasnost", drugim riječima, zajednička imovina, što znači da je predmetna nekretnina nakon što je ugovor o ortakluku realiziran postala zajednička imovina ortaka. Naime, prema paragrafu 1205. OGZ-a ortakluk između ostalog prestaje sam po sebi kada se svršio preduzeti posao. Budući je u konkretnom slučaju ugovor o ortakluku u potpunosti realiziran primjenom paragrafa 1215. OGZ-a, bez obzira na razlog prestanka ortakluka, slijedi dioba zajedničke ortačke imovine.

 

14. Prema paragrafu 841. OGZ u diobi stvari zajedničke, pošto je ukinuta zajednica, ne vrijedi većina glasova. Dioba ima se preduzeti tako da svaki dionik bude zadovoljan. Ako se dionici ne mogu da slože odlučuje žrijeb ili odabranik ili ako svi jednoglasno ne pristanu na koji god od ta dva načina odluke prosuđuje sudac. Dakle samo ukoliko ne postoji sporazum ortaka dioba se vrši na način propisan tom odredbom. Stoga je potrebno primijeniti sporazum ortaka.

 

15. S obzirom na u konkretnom slučaju postojanje ugovora od 28. listopada 1991. odnosno 6. travnja 1992., koji su na snazi i proizvode pravne učinke, a kojima je ugovoren način diobe između ortaka, te s obzirom da tužitelj nije dokazao sklapanje eventualnog dodatka ugovora kojim se mijenja ugovoreni način diobe zajedničke ortačke imovine uslijed odstupanja od projekta i ulaganja njegovih osobnih sredstava u izgradnju predmetnog objekta, a koji bi u smislu odredbe paragrafa 1178 OGZ, kojim je propisano da ortačke pogodbe nisu tvrde ako nisu uredno potpisane i obilježene, trebao biti sastavljen u pismenom obliku pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da, suprotno žalbenim navodima, tužitelju pripada pravo suvlasništva predmetnog objekta u 3/12 dijela kako je to ugovoreno ugovorom o ortakluku, ne ulazeći u pravo tužitelja da od tuženika potražuje isplatu više uloženih osobnih sredstava.

 

16. Pri tome valja napomenuti da paragraf 1182. OGZ-a govori o tome da su stvari za vođenje zajedničkog posla „određene“ ali da li neki ulog ulazi u sastav ortačke imovine ili ne, ovisi o dogovoru stranaka u tom pogledu jer se ulozi u ortakluk mogu dati na različite načine, pa od samog dogovora stranaka u tom pravcu ovisi pravni položaj vlasničkog uloga dok i iz paragraf 1184. OGZ-a proizlazi da su pravila o doprinosu ortaka dispozitivna. Stoga, a imajući u vidu da tužitelj nije, u smislu paragrafa 1189. OGZ, natjerao tuženika da eventualno istupi iz ortakluka, a niti je tijekom postupka dokazao da bi s tuženikom sklopio dogovor o drugačijoj diobi ortačke imovine od one određene ugovorom o ortakluku, primjenom pravila o teretu dokazivanja koje je na strani tužitelja, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da se dioba ortačke zajedničke imovine ima provesti sukladno dogovoru ortaka određenom u ortačkom ugovoru te posljedično navedenom utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično neosnovan a djelomično nedopušten budući je pravo suvlasništva tužitelja u omjeru od 3/12 dijela predmetne nekretnine, koji tužitelju pripada, već utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom.

 

17. Kako nisu pobijanom presudom, ni postupkom koji joj je prethodio, počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP, valjalo je sukladno odredbi iz čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja te temeljem odredbe čl. 380. st. 2. ZPP potvrditi prvostupanjsko rješenje.

 

18. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st.1 ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 112/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

 

U Zagrebu 12. listopada 2021.

 

                                                                                                                                  Predsjednik vijeća:

                                                                                                    Antoneta Valentić, v.r.