Poslovni broj: 19 Kž-291/2021-4

 

Poslovni broj: 19 Kž-291/2021-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlaste Patrčević Marušić, predsjednice vijeća, te Rajka Kipkea i Tomislava Brđanovića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šagi, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. D., zbog kaznenih djela iz čl. 298. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ/97), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: K-388/2014 od 18. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 12. listopada 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I              U povodu žalbe optuženog M. D., po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela tako da se utvrđuje da je optuženi M. D. radnjama opisanim u točkama 1. i 2. izreke počinio jedno produljeno kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – izbjegavanjem carinskog nadzora iz čl. 298. st. 1. u svezi s čl. 61. KZ/97.

 

II              Uslijed odluke pod točkom I i djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženog M. D. preinačuje se pobijana presuda u odluci o uvjetnoj osudi tako da se optuženi M. D. za kazneno djelo iz čl. 298. st. 1. u svezi s čl. 61. KZ/97, kako je ono sada pravno označeno, na temelju istog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 7 /sedam/ mjeseci, s time da se na temelju čl. 67. KZ/97 primjenjuje uvjetna osuda tako da se odmjerena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku od 2 /dvije/ godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

 

III              Odbija se u ostalom dijelu kao neosnovana žalba optuženog M. D. te se prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

 

 

Obrazloženje

 

1.               Pobijanom presudom suda prvoga stupnja optuženi M. D. proglašen je krivim zbog počinjenja dvaju kaznenih djela u stjecaju iz čl. 298. st. 1. KZ/97 na način i pod okolnostima opisanim u točkama 1. i 2.  izreke te presude te su mu na temelju istog zakonskog propisa u svezi s čl. 60. KZ/97 utvrđene pojedinačne kazne zatvora od po šest mjeseci za svako kazneno djelo, nakon čega je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, s time da je na temelju čl. 67. KZ/97 primijenjena uvjetna osuda tako da se odmjerena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1.              Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 1. i 2. t. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08 – valja primijetiti da je prvostupanjski sud propustio navesti puni naziv Zakona, kao i „Narodne novine“ u kojima je isti objavljen zajedno sa svojim izmjenama i dopunama) optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 800,00 kn u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

 

2.              Protiv te presude je optuženi M. D. putem branitelja M. P., odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da „okrivljenik bude oslobođen krivnje“, a podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja „na ponovno raspravljanje i odluku“.

 

3.              Općinsko državno odvjetništvo u Splitu je u odgovoru na žalbu osporilo optuženikovu žalbenu argumentaciju i predložilo županijskom sudu da je odbije kao neosnovanu.

             

4.              Prvostupanjski sud je odgovor državnog odvjetnika na žalbu dostavio optuženiku i njegovom branitelju kako bi se upoznali s njegovim stavom i mišljenjem na uloženu žalbu, no oni se na to nisu posebno pisano očitovali.

 

5.              U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu  na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-331/2021 od 24. rujna 2021. vratio ovome sudu drugog stupnja.

 

6.              Žalba je djelomično osnovana.

 

7.              Optuženik smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 jer da u obrazloženju osporene presude nije dao razloge iz kojih bi proizlazilo zbog čega predmetna inkriminacija predstavlja kazneno djelo za koje je proglašen krivim.

 

8.              Suprotno naprijed iznijetom žalbenom stavu u konkretnom slučaju, prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz gore naznačene zakonske odredbe koja se sugerira predmetnom žalbom. Naime, sagledavajući obrazloženje pobijane presude u cjelini, kao i cjelokupni kontekst izloženih činjeničnih zaključaka suda prvoga stupnja, može se izvan svake sumnje razabrati pravno stajalište toga suda vezao za utvrđeno inkriminirano činjenično stanje, tj. da je po ocjeni prvostupanjskog suda optuženi M. D. opisanim radnjama ostvario sva bitna obilježja bića kaznenog djela iz čl. 298. st. 1. KZ/97.

 

9.              Također ne stoji žalbeni navod da pobijana presuda nema svojih razloga, da nije obrazložena i da je nerazumljiva, zbog čega se kao takva ne može ispitati. Naprotiv, sud prvoga stupnja iznio je u dovoljnoj mjeri jasne, određene i nedvosmislene razloge o svim pravno relevantnim činjenicama vezanim za konkretnu inkriminaciju, koji su posve razumljivi i nisu ni u kakvoj uzajamnoj koliziji, tako da nema govora o tome da se osporena presuda ne može meritorno ispitati, pa shodno tome niti o postojanju bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz č. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08. Stoga predmetna žalba iz ove žalbene osnove nije prihvaćena.

 

10.              Ispitujući pak pobijanu presudu u granicama ovlaštenja iz čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP/08, ovaj žalbeni sud nije uočio da bi prvostupanjski sud počinio ma koju od bitnih postupovnih povreda na čije postojanje u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

 

11.              Nije u pravu optuženik kada prvostupanjsku presudu osporava zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a zapravo samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da u žalbi ne tvrdi da je sud prvoga stupnja propustio uopće utvrditi neku od odlučnih činjenica (čl. 470. st. 3. ZKP/08). U sklopu ove žalbene osnove optuženik samo ističe da je oduzeta predmetna PET ambalaža bila hrvatskog porijekla, čiji promet nije ograničen ni zabranjen.

 

12.              Je li predmetna roba u vidu ambalažnog otpada bila hrvatskog podrijetla ili nije ne predstavlja odlučnu činjenicu. To poradi toga što blanketni propisi, čije kršenje se navodi u činjeničnom opisu djela, ne govore o podrijetlu takve vrste otpada. Ono što je za konkretnu inkriminaciju bitno jest da je riječ o robi čija su proizvodnja i promet ograničeni ili zabranjeni i  da je ona ilegalno prenesena preko državne granice, a koje odlučne činjenice je prvostupanjski sud na temelju valjane i kritičke ocjene svih provedenih dokaza pravilno utvrdio.   Naime, sud prvoga stupnja uistinu nije imao razloga posumnjati u suglasne, dosljedne, sasvim određene i decidirane iskaze policijskih službenika  A. P., A. G., M. Č., M. M., D. M. i V. M., koji su ispitani kao svjedoci i koji su u tom svojstvu svjedočili o činjenicama koje su neposredno zapažali. Na temelju takvih osnovano prihvaćenih personalnih dokaza sud prvoga stupnja je s pravom zaključio da se optuženi M. D. kritične zgode ponio upravo na način kako mu se stavlja na teret predmetnom optužnicom, a budući da optuženik svojom žalbenom argumentacijom to nije doveo u razboritu sumnju, njegova žalba niti u ovom dijelu nije uvažena.

 

13.              U okviru žalbene osnove povrede kaznenog zakona optuženik ističe da konkretno djelo za koje se tereti nije kazneno djelo već prekršaj, pri čemu se poziva na odredbe čl. 88. Zakona o otpadu („Narodne novine“ broj: 188/04) koje u pravnom lijeku u cijelosti citira.

 

14.              Suprotno pravnom stajalištu žalitelja iz prethodne točke sud prvoga stupnja u ovome slučaju nije ostvario povredu kaznenog zakona iz čl. 469. t. 1. ZKP/08 (u žalbi se očitom omaškom spominje čl. 469. st. 1. ZKP/08). Naime, nije rijedak slučaj u hrvatskom pravu da zakonski opis kaznenog djela u potpunosti ili djelomično odgovara prekršaju. Ono što je u takvim situacijama važno jest da kod istodobnog vođenja kaznenog i prekršajnog postupka ne dođe do povrede pravila ne bis in idem , što se konkretno nije dogodilo. Činjenični opis djela za koje je optuženik proglašen krivim pak se izvan svake sumnje može podvesti pod zakonski opis kaznenog djela iz čl. 298. st. 1. KZ/97, budući da je izbjegavajući mjere carinskog nadzora preko nelegalnog graničnog prijelaza između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku prenio predmetni ambalažni otpad, kršeći na taj način blanketne propise iz čl. 47. i 48. Zakona o otpadu i čl. 2. Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu („Narodne novine“ broj: 97/05., 115/05., 81/08., 31/09., 156/09. i 38/10.), s obzirom da se radilo o robi čiji je promet ograničen. Naime, u skladu s čl. 2. spomenutog Pravilnika u svezi s čl. 3. t. 6. Zakona o otpadu ambalažni otpad spada u neopasni otpad  za čiji je uvoz u smislu čl. 48. st. 1. Zakona o otpadu potrebno rješenje propisano tim Zakonom, a osoba koja vrši takav uvoz ujedno mora u skladu s čl. 48. st. 2. istog Zakona biti registrirana za obavljanje takve djelatnosti, što sve pak je kod optuženika izostalo. Stoga žalba optuženika niti u tom segmentu nije uvažena.

 

15.              Međutim ispitujući u povodu predmetne žalbe pobijanu presudu u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 2. ZKP/08, ovaj je drugostupanjski sud uočio da je prvostupanjski sud na štetu optuženika počinio povredu kaznenog zakona iz čl. 469. t. 4. ZKP/08. Riječ je o tome da je u odnosu na inkriminacije opisane u točkama 1. i 2. izreke osporene presude propustio primijeniti odredbu čl. 61. st. 2. KZ/97 koja glasi: „Produljeno kazneno djelo je počinjeno kada je počinitelj s namjerom počinio više istih ili istovrsnih kaznenih djela koja s obzirom na način počinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti što ih povezuju čine jedinstvenu cjelinu“. Iz činjeničnih opisa djela naznačenih u naprijed spomenutim točkama izreke pobijane presude proizlazi da je optuženi M. D. ista počinio 25. siječnja i 25. veljače 2011., dakle u vremenskom rasponu od mjesec dana, da ih je počinio na u bitnome istovjetan način i to na istom zemljopisnom prostoru (mjesto Ričica, općina Proložac), a i objekt počinjenja djela je identičan (ambalažni otpad). Prema tome u oba slučaja optuženik je ostvario sve bitne objektivne elemente neophodne za primjenu instituta produljenog kaznenog djela u smislu citirane zakonske odredbe iz čl. 61. st. 2. KZ/97, ali i onaj subjektivni element u vidu tzv. produljenog dolusa , odnosno produljene pojedinačne odluke optuženika da ponavlja istovrsne protupravne radnje. Dakle, ovdje je očito riječ o prostorno i vremenski povezanih radnjama počinjenim na bitno istovjetan način tako da one čine jedinstvenu cjelinu u smislu naprijed naznačene zakonske odredbe. Stoga je ovaj sud drugog stupnja, postupajući po službenoj dužnosti, preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela na način kako je precizirano u točki I izreke ove presude.

 

16.   U skladu s čl. 478. ZKP/08 ovaj je žalbeni sud ispitao osporenu presudu i u pogledu kaznene sankcije, te je uslijed naprijed obrazložene odluke o preinačenju prvostupanjske presude po službenoj dužnosti u pogledu pravne oznake djela, kao i djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika u odnosu na odluku o kaznenopravnoj sankciji, preinačio pobijanu presudu i glede odluke o uvjetnoj osudi kako je navedeno u točki II izreke ove presude. U tom kontekstu ovaj je sud drugog stupnja imao u vidu od strane prvostupanjskog suda utvrđene olakotne okolnosti u vidu optuženikove neosuđivanosti i proteka vremena od počinjenja djela (preko deset godina), dok otegotne nije našao, te je uvjerenja da je izrečena uvjetna osuda u svakom pogledu primjerena stupnju krivnje, pogibeljnosti djela i osobi optuženika, ali i podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu čl. 6. i 50. KZ/97. Valja na ovome mjestu samo primijetiti da optuženikovo korektno ponašanje i držanje pred sudom, što mu je prvostupanjski sud također uzeo u obzir, ustvari nije olakotna okolnost  u smislu čl. 56. st. 2. KZ/97, jer je takvo ponašanje nešto što se normalno i redovito očekuje od optuženika, ali i svakog drugog sudionika u kaznenom postupku.

 

17.              Slijedom svega izloženog je na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U Varaždinu 12. listopada 2021.

 

Predsjednica vijeća

 

Vlasta Patrčević Marušić