Poslovni broj: 4 Kžzd-33/2021-4

Poslovni broj: 4 Kžzd-33/2021-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića, ujedno i suca za mladež i Vlaste Patrčević Marušić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Ane-Marije Runjić, u kaznenom postupku protiv optuženika M. Š., zbog kaznenih djela iz čl. 118. st. 2. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu (dalje: ODO) podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj Kzd-106/2018 od 15. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 12. listopada 2021.,

r i j e š i o   j e

I.              U povodu žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II.               Žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

1.               Pobijanom presudom opt. M. Š. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenih djela protiv života i tijela, teškom tjelesnom ozljedom iz čl. 118. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 i pet kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, četiri kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11.

1.1.               Za počinjena kaznena djela optuženiku su primjenom čl. 51. st. 1. KZ/11 utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo iz čl. 118. st. 2. KZ/11, primjenom čl. 48. st. 2. KZ/11 kazna zatvora od osam mjeseci, dok su mu za kaznena djela iz čl. 179.a KZ/11 i iz čl. 177. st. 2. KZ/11 za svako kazna zatvora od šest mjeseci. Za počinjena kaznena djela optuženik je po čl. 118. st. 2. u vezi čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Optuženiku je po čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od četiri godine.

1.2.              Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku je za slučaj opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 31. srpnja do 4. listopada 2018.

1.3.               Na temelju čl. 69. st. 1., 3. i 7. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja može trajati jednu godinu.

2.               Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 121/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19, dalje: ZKP/08, sud prvog stupnja je propustio naznačiti brojeve Narodnih novina 152/14, 70/17 i 126/19 s izmjenama i dopunama ZKP/08 koje su također važile u vrijeme donošenja pobijane presude) sud je optuženiku naložio plaćanje troška kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 za troškove vještačenja u ukupnom iznosu od 3.220,00 kn i u paušalnoj svoti od 500,00 kn.

3.               Protiv navedene presude žali se ODO zbog odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da županijski sud optuženiku izrekne "djelomičnu uvjetnu osudu kako je to predloženo."

3.1.               Odgovor na žalbu nije podnijet.

4.               U smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledanje.

5.               Žalba državnog odvjetnika je bespredmetna, ali je dala povod za ispitivanje pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 kakvim je ispitivanjem utvrđeno postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. toč. 11. i st. 2. ZKP/08.

6.               Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u obliku da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i to u vezi odmjeravanja pojedinačnih kazni u smislu čl. 47. st. 1. KZ/11 koje je sud prvog stupnja utvrdio za kaznena djela iz čl. 179.a i čl. 177. st. 2. KZ/11, kao i u pogledu odmjeravanja jedinstvene kazne u smislu čl. 51. st. 1. KZ/11. Sud prvog stupnja je obrazlažući pojedinačne kazne koje je utvrdio za pojedina kaznena djela te potom i odabir jedinstvene kazne zamijenio redoslijed postupanja pri čemu se najprije odlučio za izbor uvjetne osude, potom odredio jedinstvenu kaznu zatvora, nakon čega je obrazlagao odluku o mjeri jedinstvene kazne zatvora pozivom na utvrđene olakotne i otegotne okolnosti. Nakon toga je obrazložio zbog čega primjenjuje odredbu o ublažavanju u smislu čl. 48. st. 2. KZ/11 za kazneno djelo iz čl. 118. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, dok nije dao nikakve razloge u pogledu utvrđivanja pojedinačnih kazni za kaznena djela iz čl. 179.a i čl. 177. st. 2. KZ/11. Kod utvrđivanja pojedinačnih kazni sukladno odredbi čl. 51. st. 1. KZ/11 valja poći drugačijim redoslijedom pa najprije utvrditi pojedinačne kazne za kaznena djela počinjena u stjecaju kod kojeg izbora vrste i mjere kazne za pojedina kaznena djela je sud dužan primijeniti odredbu čl. 47. KZ/11 o odmjeravanju kazne i obrazložiti zašto se i na temelju kojih okolnosti odlučio za utvrđivanje pojedinačne kazne za svako kazneno djelo. Nakon navedenog postupanja, a sukladno odredbi čl. 51. st. 1. u vezi st. 2. KZ/11 kod osude na jedinstvenu kaznu sud je dužan tu jedinstvenu kaznu odrediti na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti. Ovakvo izlaganje razloga, sukladno odredbama KZ/11 izostalo je u pobijanoj presudi koja time nema razloga o odlučnim činjenicama važnim za odmjeravanje pojedinačnih kazni za djela u stjecaju i za osudu na jedinstvenu kaznu. Za napomenuti je da u izreci pobijane presude nedostaje poziv suda prvog stupnja na odgovarajuću odredbu o granicama ublažavanja kazne, kao nužan sastojak izreke osuđujuće presude u kojoj je primijenjeno ublažavanje kazne, konkretno čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11.

7.              Ostvarena je i daljnja bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 u obliku da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu. Ovo iz razloga jer se pobijana presuda temelji na iskazu žrtve M. P. koja je kod ispitivanja na dokaznom ročištu od 27. kolovoza 2018., kao izvanbračna supruga optuženika ispravno upozorena da je prema čl. 285. st. 1. toč. 1. u vezi st. 3. ZKP/08 oslobođena obveze svjedočenja u odnosu na kaznena djela iz čl. 118. st. 2. i čl. 179.a KZ/11, dok je u odnosu na kaznena djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11 naznačeno da prema čl. 285. st. 6. ZKP/08 ne može uskratiti iskaz jer se radi o kaznenim djelima kaznenopravne zaštite djece. No, na raspravi od 28. siječnja 2020. imenovana je upozorena samo po čl. 285. st. 6. ZKP/08 da je dužna svjedočiti, bez posebnog upozorenja da nije dužna svjedočiti u odnosu na kaznena djela koja se ne odnose na kaznenopravnu zaštitu djece. Osim toga, žrtva nije upozorena sukladno odredbi čl. 285. st. 3. ZKP/08 i njezin odgovor nije zabilježen u zapisniku. Navedeno postupanje protivno je odredbi čl. 300. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP/08, s obzirom na to da su kaznena djela iz čl. 118. st. 2. i čl. 179.a KZ/11 počinjena na štetu izvanbračne supruge optuženika i ne radi se o kaznenim djelima kaznenopravne zaštite djece. Valja razlikovati, u konkretnom slučaju, da je optuženiku stavljeno na teret počinjenje kaznenih djela teške tjelesne ozljede i nasilja u obitelji na štetu izvanbračne supruge, te da je počinjenjem tih djela u prisutnosti djece, optuženik ostvario i obilježja kaznenih djela povrede djetetovih prava. U odnosu na oba kaznena djela počinjena na njezinu štetu, žrtva M. P., zbog života u izvanbračnoj zajednici s optuženikom ima pravo „blagodati nesvjedočenja“, na koje pravo ju je valjalo upozoriti, te zabilježiti njezino očitovanje o tom pravu. No, kako je optuženik optužen da je počinjenjem tih djela na štetu izvanbračne supruge u prisutnosti djece počinio i daljnja četiri djela kaznenopravne zaštite djece u odnosu na koja ova svjedokinja nema, prema čl. 285. st. 6. ZKP/08, pravo uskratiti iskaz to ju je valjalo o tome upozoriti i potom ispitati o svim okolnostima počinjenja djela na štetu djece, koji iskaz, u ovisnosti o tome na koji se način očitovala o blagodati nesvjedočenja, se potom (ne)može koristiti kod utvrđivanja činjeničnog stanja u odnosu na kaznena djela počinjena na štetu izvanbračne supruge optuženika. Dakle, valja lučiti blagodat nesvjedočenja izvanbračne supruge optuženika u odnosu na kaznena djela počinjena na njezinu štetu, u pogledu kojih je žrtva oslobođena dužnosti svjedočenja, od isključenja takvog oslobođenja, ako je radnjama počinjenja kaznenih djela na štetu žrtve došlo i do počinjenja kaznenih djela na štetu djece, kao i posljedice takve razlike gdje se iskaz žrtve koja je prihvatila blagodat nesvjedočenja u odnosu na kaznena djela počinjena na njezinu štetu, ne može koristiti kod utvrđivanja činjeničnog stanja za ta kaznena djela. S druge strane, takav iskaz je valjan i zakonit dokaz u odnosu na utvrđivanje činjeničnog stanja za kaznena djela kaznenopravne zaštite djece. Izravna posljedica odredbe čl. 300. st. 1. toč. 2. i 3. u vezi čl. 10. st. 2. toč. 3. ZKP/08 je da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu čime je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08.

8.               S obzirom na izloženo, ovaj drugostupanjski sud je utvrđujući postojanje bitnih postupovnih povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. i st. 2. ZKP/08, primjenom čl. 483. st. 1. ZKP/08, u povodu žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti ukinuo pobijanu presudu i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku. U ponovljenom će suđenju sud prvog stupnja u odnosu na iskaz žrtve M. P. na raspravi postupiti u skladu sa odredbom čl. 86. st. 1. ZKP/08, ponovno će ispitati žrtvu dajući joj potpuno i pravilno upozorenje u smislu čl. 285. st. 1. toč. 1. u vezi st. 3. i st. 6. ZKP/08, izvesti sve već izvedene dokaze kao i druge dokaze za izvođenjem kojih će se ukazati potreba, nakon čega će donijeti novu i na zakonu osnovanu presudu koju će sastaviti sukladno odredbama čl. 459. st. 5. i 6. ZKP/08 otklanjajući postojanje bitne postupovne povrede na koju je ukazano ovim rješenjem, ali i drugih nedostataka na koje je također ukazano ovim rješenjem. Uslijed ove odluke žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kaznenim sankcijama je bespredmetna.

U Varaždinu 12. listopada 2021.