- 1 -              III Kr 120/2021-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 120/2021-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog N. G., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 6. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 10. studenoga 2020. broj Kmp-49/2017-21 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 24. ožujka 2021. broj Kžmp-1/2021-6, u sjednici vijeća održanoj 12. listopada 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog N. G. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 10. studenoga 2020. broj Kmp-49/2017-21 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 24. ožujka 2021. broj Kžmp-1/2021-6, N. G. proglašen je krivim zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 6. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, te mu je na temelju članka 57. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od zatvorske kazne na koju je osuđen izvrši šest mjeseci, a dio kazne od jedne godine je uvjetovan sa rokom kušnje od tri godine.

 

2. Protiv te presude osuđenik je putem branitelja Ž. V., odvjetnika u S., pravodobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. U uvodnom dijelu zahtjeva osuđenik se poziva na zakonske odredbe iz članka 517. stavka 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.), dok iz sadržaja zahtjeva proizlazi kako podnositelj zahtjeva u suštini iznosi paušalni prigovor koji se odnosi na njegovo priznanje krivnje u postupku, pri čemu navodi da su sudovi pogrešno zaključili da je on priznao krivnju, zbog čega nalazi da je povrijeđen zakon u odredbi članka 359. ZKP/08. Također ističe da sudovi nisu, a trebali su obrazložiti zbog čega nije prihvaćen dokazni prijedlog obrane za provođenjem kombiniranog vještačenja po vještaku prometne i vještaku sudske medicine. Predlaže da se nakon preispitivanja pravomoćne presude „prihvati zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude“. Uz to predlaže i da se na temelju članka 518. stavak 5. ZKP/08., odgodi izvršenje kazne zatvora.

 

3. Na temelju članka 518. stavak 4. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u odgovoru predložilo da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.

 

4. Zahtjev nije osnovan.

 

5. U odnosu na istaknutu zakonsku povredu podnositelja zahtjeva vezano za priznanje krivnje, koja se zahtjevom ujedno pobija, valja naglasiti da se radi o činjeničnom prigovoru kojim se zapravo vrši preocjena dokaznog postupka u konkretnom slučaju i dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a činjenična utvrđenja sudova prema članku 517. ZKP/08., nisu osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka. Pritom se podnositelja zahtjeva upućuje da se članak 359. ZKP/08., odnosi na priznanje krivnje u postupku pred optužnim vijećem, a ne na raspravi na što osuđenik suštinski upire, pa se ta odredba nije mogla ni primijeniti u konkretnom slučaju, kako to pogrešno smatra podnositelj zahtjeva.

 

6. Neosnovan je također osuđenikov prigovor da sudovi nisu iznijeli razloge zbog kojih je odbijen dokazni prijedlog obrane za provođenjem kombiniranog prometnog i sudskomedicinskog vještačenja, pa da je time povrijeđeno njegovo pravo na obranu. Naime, iz uvida u pravomoćnu presudu nedvojbeno proizlazi da su sudovi, pri čemu posebice sud drugog stupnja, jasno i detaljno obrazložili zašto u konkretnom slučaju nije bilo potrebe ni zakonske osnove za provođenje navedenog dokaza, slijedom čega nije ostvarena povreda zakona iz članka 517. stavak 1. točka 3. ZKP/08., na koju se osuđenik poziva u zahtjevu.

 

6. Zbog navedenog je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan trebalo odbiti, te presuditi kao u izreci, na temelju članka 512. u vezi člankom 519. ZKP/08.

 

7. Budući je odlučeno o zahtjevu osuđenog N. G. za izvanredno ispitivanje pravomoćne presude, to nema osnove za rješavanje njegova prijedloga za odgodu izvršenja pravomoćne presude prema članku 518. stavak 5. ZKP/08.

 

Zagreb, 12. listopada 2021.