- 1 -              I Kž 131/2021-4

Broj: I Kž 131/2021-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Slunjski, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika M. K. zbog kaznenog djela iz članka 207. stavka 1. i dr. Krivičnog zakonika Republike Srpske, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 15. rujna 2021. broj Kv I-234/2021-27, u sjednici vijeća održanoj 12. listopada 2021.,

r i j e š i o   j e:

              Odbija se žalba izručenika M. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Županijski sud u Puli-Pola, na temelju članka 56., članka 33., članka 34. i članka 35. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04. - dalje: ZOMPO), utvrdio je pod točkom I. izreke da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje Bosni i Hercegovini izručenika M. K., državljanina Bosne i Hercegovine, radi izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju dvije godine, a na temelju presude Osnovnog suda u Sokocu broj 89 0 K 066039 19K od 30. prosinca 2019., pravomoćne 17. lipnja 2020., zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz članka 207. stavka 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske u stjecaju s kaznenim djelom nedozvoljene trgovine iz članka 271. stavka 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske. Pod točkom II. izreke, na temelju članka 49. stavka 1. ZOMPO, odlučeno je da mjera istražnog zatvora određena izručeniku M. K. ostaje na snazi u tijeku cijelog postupka izručenja do isteka roka za izvršenje rješenja o izručenju.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio izručenik po braniteljici B. V., odvjetnici u P., ne navodeći žalbene osnove, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje i odbije izručenje, podredno predmet vrati na ponovni postupak.

3. Postupajući u skladu s odredbom članka 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

4.1. Žalitelj u žalbi prije svega navodi da prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije „obrazložio uvjet iz čl. 34. ZOMPO-a kojim je propisano da će se izručenje tek dopustiti ukoliko država moliteljica jamči da bi izvršila istovrsnu molbu Republike Hrvatske“, čime žalitelj zapravo ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., koja povreda, međutim, nije ostvarena.

4.2. Protivno mišljenju žalitelja, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su, u konkretnom slučaju, ispunjene sve zakonske pretpostavke za izručenje stranca M. K. Bosni i Hercegovini radi izvršenja jedinstvene kazne zatvora u trajanju 2 godine i za takav zaključak je dao potpune i jasne razloge, uključujući i one koji se odnose na primjenu relevantnih odredbi ZOMPO.

4.3. Naime, prvostupanjski sud u odnosu na primjenu članka 34. stavka 5. ZOMPO nije ni bio dužan iznositi razloge, kako to pogrešno smatra žalitelj, jer je pitanje izručenja u konkretnom slučaju regulirano i Ugovorom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izručenju od 28. studenog 2012. godine, na koji se u obrazloženju pobijanog rješenja pozvao i prvostupanjski sud, a sukladno odredbi članka 17. stavka 1. ZOMPO, pitanje uzajamnosti kod odlučivanja o zamolbi za međunarodnu pravnu pomoć odlučno je u slučaju kad između države moliteljice i države izvršenja nije zaključen ugovor o međunarodnoj pravnoj pomoći.

4.4. U ostalom dijelu žalbe izručenik polemizira s pravilnošću utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na odluku suda o istražnom zatvoru, navodeći da je sud „pogrešno utvrdio bojazan da bi isti pobjegao u drugu državu kako bi onemogućio njegovo izručenje“ jer da on ni od kakve odgovornosti ne bježi pa, stoga, smatra da bi se svrha koja se želi postići istražnim zatvorom mogla postići i blažom mjerom.

4.5. Suprotno žalbenom prigovoru, prvostupanjski sud je i u tom dijelu pravilno utvrdio činjenično stanje i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pravilan zaključak da i nadalje egzistiraju razlozi za opstojnost mjere istražnog zatvora. Naime, nakon zaprimanja zamolbe države moliteljice za izručenje izručenika radi izvršavanja kazne zatvora i nakon što je utvrđeno da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje, mjera istražnog zatvora, sukladno odredbi članka 49. stavka 1. ZOMPO, ostaje na snazi tijekom cijelog postupka izručenja do isteka roka za izvršenje rješenja o izvršenju iz članka 59. ZOMPO.

5. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Slijedom iznijetoga, trebalo je odbiti žalbu izručenika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.

Zagreb, 12. listopada 2021.

Predsjednik vijeća:

Damir Kos, v.r.