- 1 - III Kr 115/2021-3
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Slunjski, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika K. T. zbog kaznenog djela iz članka 247. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 22. prosinca 2020. broj K-212/2018-25 i presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 23. ožujka 2021. broj Kž-115/2021-6, u sjednici vijeća održanoj 12. listopada 2021.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika K. T. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 22. prosinca 2020. broj K-212/2018-25 i presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 23. ožujka 2021. broj Kž-115/2021-6 osuđenik K. T. proglašen je krivim zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 1. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine.
2. Na temelju članka 158. stavka 1. u svezi stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) osuđenik je dužan oštećeniku T. E. d.o.o. platiti iznos od 29.072,33 kune na ime imovinskopravnog zahtjeva u roku od 15 dana.
3. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. naloženo je osuđeniku da podmiri troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u iznosu od 700,00 kuna u roku od 15 dana.
4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude pravovremeno je podnio osuđenik po branitelju D. R., odvjetniku u S., ne navodeći konkretne zakonske osnove, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijane presude i predmet vrati na ponovni postupak „zbog povrede prava na obranu na raspravi i drugostupanjskom postupku i to pred izmijenjenim vijećem, da bi se na taj način ispravila zakonitost kaznenog postupka protiv okrivljenika provedenog pred Općinskim sudom u Varaždinu u postupku broj K-212/18 i presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Kž-115/21“. Također predlaže da se osuđeniku odgodi izdržavanje kazne zatvora do donošenja odluke povodom podnesenog zahtjeva.
5. Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. ZKP/08.
6. Zahtjev nije osnovan.
6.1. Osuđenik u zahtjevu, između ostalog, navodi da mu je tijekom prvostupanjskog postupka povrijeđeno pravo na obranu jer da je obrana „pod dojmom da Sud sudi okrivljenika više temeljem njegove prošlosti odnosno ranijeg života kada je prije 14 i više godina bio osuđen“, da u konkretnom slučaju nisu utvrđeni „subjektivni elementi bića ovog kaznenog djela, u ponašanju okrivljenika, nije postojala nikakva namjera da nekoga prevari, da ga ošteti ili da takovim ponašanjem pribavi nepripadnu materijalnu korist, ili pak ošteti drugo trgovačko društvo“, na koji način osuđenik zapravo nastoji dovesti u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a po tom osnovu se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može podnijeti.
6.2. U odnosu na drugostupanjski postupak osuđenik navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer da je drugostupanjski sud „vrlo kratko dao svoje obrazloženje, pa je čak istaknuo da povreda Kaznenog zakona nije obrazložena“, iako po mišljenju osuđenika „ponašanje za koje je okrivljenik proglašen krivim, nije kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, jer mu nedostaju pored objektivnih, ako se i uzme da postoje, subjektivna obilježja, kako to navodi kazneni zakon, u odredbi čl. 247. st. 1. Kaznenog zakona“.
6.3. Također ističe da drugostupanjski sud „uopće ne razmatra, okolnosti navedene u žalbi, nego samo navodi da ne prihvaća obranu okrivljenika .....“ pa da je time dovedeno u pitanje pravo optuženika na pravično suđenje, kako u prvostupanjskom, tako i u drugostupanjskom postupku.
6.4. Međutim, takva povreda nije ostvarena jer je drugostupanjski sud, nakon što je u drugostupanjskoj odluci najprije iznio osnovne žalbene prigovore osuđenika, konstatirao po prvostupanjskom sudu utvrđene nesporne činjenice, kao i one činjenice na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o kaznenopravnoj odgovornosti osuđenika, uključujući iskaze svjedoka K. H. i K. C., materijalne dokaze koji prileže spisu te obranu osuđenika u dijelu u kojem poriče krivnju na način „da bi on samo potpisivao pojedine podneske, a koje da mu je donosila osoba po imenu M.“, ocjenjujući takvu obranu nelogičnom i neosnovanom, a koju argumentaciju prvostupanjskog suda prihvaća i drugostupanjski sud. Također je i u odnosu na istaknutu žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona drugostupanjski sud odgovorio u pobijanoj odluci na način da je naveo da ta žalbena osnova nije obrazložena, što je u suštini točno jer se žalba osuđenika i u okviru istaknute žalbene osnove svodila sadržajno na pobijanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja.
6.5. Na takav način drugostupanjski sud je odgovorio na sve žalbene navode osuđenika i o tome je u pobijanoj odluci dao, iako šture, valjane, jasne i dostatne razloge pa, stoga, nije ostvarena zakonska osnova iz članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP/08.
6.6. Slijedom iznijetoga, trebalo je odbiti zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP/08.
Damir Kos, v.r.
