Poslovni broj 79 Gž-2913/2021-2

                           

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 79 Gž-2913/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Milene Frankić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vlaste Mrzljak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. V., V., OIB: …, zastupanog po punomoćniku V. V., odvjetniku iz Z., protiv tuženika P. b. Z. d.d., OIB: …, Z., zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva L. i partneri, iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1985/2019-20 od 22. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se žalba tuženika P. b. Z. d.d., kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1985/2019-20 od 22. srpnja 2021.

 

              II. Odbija se kao neosnovan zahtjeva tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

              I. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 4. Ugovora o kreditu broj 9012353893 zaključenog između stranaka 21. ožujka 2007. g. kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke Banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

 

              II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.503,69 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako slijedi:

-34,58 kn od 01.09.2007. g. do isplate,

-34,17 kn od 01.10.2007. g. do isplate,

-33,50 kn od 01.11.2007. g. do isplate,

-34,43 kn od 01.12.2007. g. do isplate,

-33,75 kn od 01.01.2008. g. do isplate,

-34,88 kn od 01.02.2008. g. do isplate,

-78,57 kn od 01.03.2008. g. do isplate,

-81,60 kn od 01.04.2008. g. do isplate,

-79,49 kn od 01.05.2008. g. do isplate,

-77,88 kn od 01.06.2008. g. do isplate,

-78,42 kn od 01.07.2008. g. do isplate,

-78,39 kn od 01.08.2008. g. do isplate,

-77,94 kn od 01.09.2008. g. do isplate,

-78,59 kn od 01.10.2008. g. do isplate,

-82,26 kn od 01.11.2008. g. do isplate,

-81,85 kn od 01.12.2008. g. do isplate,

-82,28 kn od 01.01.2009. g. do isplate,

-79,62 kn od 01.02.2009. g. do isplate,

-87,61 kn od 01.03.2009. g. do isplate,

-85,75 kn od 01.04.2009. g. do isplate,

-85,70 kn od 01.05.2009. g. do isplate,

-84,41 kn od 01.06.2009. g. do isplate,

-84,89 kn od 01.07.2009. g. do isplate,

-84,41 kn od 01.08.2009. g. do isplate,

-84,31 kn od 01.09.2009. g. do isplate,

-84,23 kn od 01.10.2009. g. do isplate,

-83,61 kn od 01.11.2009. g. do isplate,

-84,64 kn od 01.12.2009. g. do isplate,

-85,35 kn od 01.01.2010. g. do isplate,

-86,57 kn od 01.02.2010. g. do isplate,

-87,10 kn od 01.03.2010. g. do isplate,

-88,52 kn od 01.04.2010. g. do isplate,

-88,68 kn od 01.05.2010. g. do isplate,

-89,63 kn od 01.06.2010. g. do isplate,

-92,57 kn od 01.07.2010. g. do isplate,

-94,84 kn od 01.08.2010. g. do isplate,

-96,84 kn od 01.09.2010. g. do isplate,

-96,89 kn od 01.10.2010. g. do isplate,

-96,00 kn od 01.11.2010. g. do isplate,

-96,09 kn od 01.12.2010. g. do isplate,

-101,30 kn od 01.01.2011. g. do isplate,

-100,45 kn od 01.02.2011. g. do isplate,

-100,86 kn od 01.03.2011. g. do isplate,

-100,66 kn od 01.04.2011. g. do isplate,

-99,35 kn od 01.05.2011. g. do isplate,

-102,76 kn od 01.06.2011. g. do isplate,

-107,03 kn od 01.07.2011. g. do isplate,

-112,08 kn od 01.08.2011. g. do isplate,

-115,35 kn od 01.09.2011. g. do isplate,

-108,94 kn od 01.10.2011. g. do isplate,

-105,10 kn od 01.11.2011. g. do isplate,

-105,82 kn od 01.12.2011. g. do isplate,

-107,79 kn od 01.01.2012. g. do isplate,

-109,51 kn od 01.02.2012. g. do isplate,

-109,72 kn od 01.03.2012. g. do isplate,

-109,13 kn od 01.04.2012. g. do isplate,

-109,76 kn od 01.05.2012. g. do isplate,

-110,05 kn od 01.06.2012. g. do isplate,

-109,56 kn od 01.07.2012. g. do isplate,

-109,51 kn od 01.08.2012. g. do isplate,

-109,11 kn od 01.09.2012. g. do isplate,

-108,05 kn od 01.10.2012. g. do isplate,

-109,18 kn od 01.11.2012. g. do isplate,

-109,82 kn od 01.12.2012. g. do isplate,

-109,26 kn od 01.01.2013. g. do isplate,

-107,00 kn od 01.02.2013. g. do isplate,

-109,23 kn od 01.03.2013. g. do isplate,

-109,26 kn od 01.04.2013. g. do isplate,

-108,43 kn od 01.05.2013. g. do isplate,

-105,67 kn od 01.06.2013. g. do isplate,

-106,33 kn od 01.07.2013. g. do isplate,

-105,98 kn od 01.08.2013. g. do isplate,

-107,60 kn od 01.09.2013. g. do isplate,

-108,51 kn od 01.10.2013. g. do isplate,

-108,18 kn od 01.11.2013. g. do isplate,

-108,70 kn od 01.12.2013. g. do isplate,

-109,46 kn od 01.01.2014. g. do isplate,

-107,96 kn od 01.02.2014. g. do isplate,

-210,39 kn od 01.03.2014. g. do isplate,

              po kamatnoj stopi propisanoj za razdoblje do 31. prosinca 2007. g. čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 01. siječnja 2008. g. do 31. srpnja 2015. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

              III. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 1. Ugovora o kreditu broj 9012353893 zaključenog između stranaka 21. ožujka 2007. g. u kojem je navedena valutna klauzula po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan kredita.

 

              IV. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 4. Ugovora o kreditu broj 9012353893 zaključenog između stranaka 21. ožujka 2007. g. u kojem je navedeno da se kamata obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) sadržana u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima.

 

              V. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 5. Ugovora o kreditu broj 9012353893 zaključenog između stranaka 21. ožujka 2007. g. u kojem je navedeno da se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF

tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.

 

              VI. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 6. Ugovora o kreditu broj 9012353893 zaključenog između stranaka 21. ožujka 2007. g. u dijelu u kojem je navedeno da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja.

 

              VII. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 18.043,90 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako slijedi:

-26,56 kn od 01.04.2008. g. do isplate,

-35,52 kn od 01.11.2008. g. do isplate,

-29,97 kn od 01.12.2008. g. do isplate,

-35,90 kn od 01.01.2009. g. do isplate,

-108,71 kn od 01.03.2009. g. do isplate,

-83,21 kn od 01.04.2009. g. do isplate,

-82,51 kn od 01.05.2009. g. do isplate,

-64,90 kn od 01.06.2009. g. do isplate,

-71,51 kn od 01.07.2009. g. do isplate,

-64,96 kn od 01.08.2009. g. do isplate,

-63,57 kn od 01.09.2009. g. do isplate,

-62,46 kn od 01.10.2009. g. do isplate,

-54,07 kn od 01.11.2009. g. do isplate,

-68,07 kn od 01.12.2009. g. do isplate,

-77,78 kn od 01.01.2010. g. do isplate,

-94,49 kn od 01.02.2010. g. do isplate,

-101,70 kn od 01.03.2010. g. do isplate,

-121,11 kn od 01.04.2010. g. do isplate,

-123,22 kn od 01.05.2010. g. do isplate,

-136,25 kn od 01.06.2010. g. do isplate,

-176,37 kn od 01.07.2010. g. do isplate,

-207,37 kn od 01.08.2010. g. do isplate,

-234,76 kn od 01.09.2010. g. do isplate,

-235,47 kn od 01.10.2010. g. do isplate,

-223,33 kn od 01.11.2010. g. do isplate,

-224,49 kn od 01.12.2010. g. do isplate,

-295,68 kn od 01.01.2011. g. do isplate,

-284,00 kn od 01.02.2011. g. do isplate,

-289,62 kn od 01.03.2011. g. do isplate,

-286,98 kn od 01.04.2011. g. do isplate,

-268,98 kn od 01.05.2011. g. do isplate,

-315,55 kn od 01.06.2011. g. do isplate,

-373,99 kn od 01.07.2011. g. do isplate,

-442,97 kn od 01.08.2011. g. do isplate,

-487,60 kn od 01.09.2011. g. do isplate,

-400,09 kn od 01.10.2011. g. do isplate,

-347,54 kn od 01.11.2011. g. do isplate,

-357,46 kn od 01.12.2011. g. do isplate,

-384,40 kn od 01.01.2012. g. do isplate,

-407,89 kn od 01.02.2012. g. do isplate,

-410,73 kn od 01.03.2012. g. do isplate,

-402,69 kn od 01.04.2012. g. do isplate,

-411,28 kn od 01.05.2012. g. do isplate,

-415,21 kn od 01.06.2012. g. do isplate,

-408,52 kn od 01.07.2012. g. do isplate,

-407,90 kn od 01.08.2012. g. do isplate,

-402,31 kn od 01.09.2012. g. do isplate,

-387,92 kn od 01.10.2012. g. do isplate,

-403,31 kn od 01.11.2012. g. do isplate,

-412,13 kn od 01.12.2012. g. do isplate,

-404,43 kn od 01.01.2013. g. do isplate,

-373,54 kn od 01.02.2013. g. do isplate,

-403,97 kn od 01.03.2013. g. do isplate,

-404,47 kn od 01.04.2013. g. do isplate,

-393,11 kn od 01.05.2013. g. do isplate,

-355,43 kn od 01.06.2013. g. do isplate,

-364,36 kn od 01.07.2013. g. do isplate,

-359,57 kn od 01.08.2013. g. do isplate,

-381,75 kn od 01.09.2013. g. do isplate,

-394,13 kn od 01.10.2013. g. do isplate,

-389,62 kn od 01.11.2013. g. do isplate,

-396,70 kn od 01.12.2013. g. do isplate,

-407,15 kn od 01.01.2014. g. do isplate,

-386,59 kn od 01.02.2014. g. do isplate,

-816,07 kn od 01.03.2014. g. do isplate,

              za razdoblje do 31. srpnja 2015. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

              VIII. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 9.600,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 22. srpnja 2021. g. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19-dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Žalba tuženika je neosnovana.

 

4. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud, na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti

 

5. Pobijana presuda se može ispitati, ima razloge o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni niti međusobno proturječni, zbog čega nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje tuženik u svojoj žalbi.

 

6. Nadalje, nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe čl. 8. ZPP i za svoje utvrđenje dao jasne i obrazložene razloge, a na koje je prihvaćanjem zahtjeva tužitelja pravilno primijenio materijalno pravo.

 

7. U predmetnom postupku tužitelj traži isplatu preplaćenih iznosa po Ugovoru o kreditu sklopljenom s tuženikom dana 21. ožujka 2007., a radi ništetnosti odredaba ugovora o kreditu o promjenjivim kamatama (dio odredbe čl. 4. Ugovora) i valutnoj klauzuli u CHF (dio odredbe čl. 1., 4., 5. i 6. Ugovora), a sve kako je pobliže navedeno u izreci presude.

 

8. Među strankama nije sporno da je između tuženika, kao kreditora i tužitelja, kao korisnika kredita, dana 21. ožujka 2007. sklopljen Ugovor o kreditu broj u iznosu kunske protuvrijednosti iznosa od 16.868,50 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važećem na dan korištenja kredita (čl. 1. Ugovora), da je ugovorena godišnja kamatna stopa od 5,10% godišnje koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana (čl. 4. Ugovora), da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u 84 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važećem na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio tog ugovora (čl. 6. Ugovora). Nadalje, nije bilo sporno da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa mijenjanja u više navrata, kao i da je rastao tečaj CHF, te da je kredit otplaćen prije utuženja.

 

9. Imajući u vidu predmet spora, a radi odgovora na žalbene navode tuženika valja reći da je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu na snazi bio Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/03-dalje:ZZP/03), koji je u čl. 81. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenje, uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema čl. 84. tog zakona, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Ista materija jednako je bila regulirana u čl. 96. i čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09-dalje:ZZP/07), dok je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost iste.

 

10. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule sud prvog stupnja se pozvao na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu Poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. kojom je utvrđeno da je ovdje tužena P. b. d.d., između ostalih utuženih banaka, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, na presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je ovdje tuženik P. b. d.d. u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravim i obvezama ugovornih stranaka, čime je tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., 82., i čl. 90. tada važećeg ZZP/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i 97. ZZP/07.

 

11. Jednako tako, odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. utvrđeno je, da su tužene banke, među kojima je i ovdje tuženik, u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a sve suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. ZZP/03 s tim više što je predmetni ugovor unaprijed formuliran od strane tuženika i da u konkretnom slučaju tužitelj nije imao utjecaj na njegov sadržaj.

 

12. Iz odluke Vrhovnog suda proizlazi da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu sklapani u spornom razdoblju (u kojem razdoblju je i sklopljen predmetni Ugovor o kreditu) koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive jer je na temelju ugovornih odredbi tužitelj kao potrošač jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok nije mogao procijeniti kolika će kamata biti u budućem kreditnom razdoblju radi čega je ista stopa bila neodređena i neodrediva. O tome je svoj stav izrazio i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-III-223/19 od 10. lipnja 2020.

 

13. Zato je pravilan zaključak suda prvog stupnja, da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF nepoštene i time ništave u smislu čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 78/15, dalje: ZOO/05).

 

14. Neosnovano tuženik prigovara, da nije utvrđeno jesu li iste presude primjenjive u konkretnom slučaju, s obzirom na to da je gore navedenim presudama u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, i u odnosu na ovdje tuženika, utvrđeno da su kamatne stope mijenjane bez ugovorenih parametara jednostranom Odlukom banke, samim objašnjavanjem o promjeni, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost određene ugovorne odredbe, te je u tim presudama utvrđeno da je upravo ovdje tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 i to čl. 81., 82. i 90 tog Zakona, te suprotno odredbama ZOO.

 

15. Na žalbene navode tuženika, valja odgovoriti da se sud prvog stupnja pravilno pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz navedenih presuda u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, budući je, a kako je to određeno čl. 502. c ZPP, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici, jer se tužitelj na njih pozvao. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 14/14, 110/15 i 14/19-dalje u tekstu: ZZP/14), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

 

16. Slijedom iznesenog, sud prvog stupnja u tom pravcu nije ni bio dužan provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini. Naprijed izneseno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

 

17. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor može se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), i da postoji obveza tuženika vratiti tužitelju onaj novčani iznos koji je primio povrh promijenjene kamatne stope tijekom otplate kredita u odnosu na onu prvotno ugovorenu, jer su promjene stope koje su u utuženom razdoblju obavljane bile protivne ranije navedenim zakonskim odredbama te općim načelima obveznog prava u zasnivanju obveza te stoga ima pravo i na povrat preplaćenih iznosa anuiteta i to u visini razlike između iznosa anuiteta koji su plaćeni primjenom tečaja CHF na dan plaćanja u odnosu na iznos anuiteta primjenom tečaja CHF na dan isplate kredita.

 

18. U postupku je provedeno vještačenje po vještaku iz Centra za financijska vještačenja, iz kojeg proizlazi da visina preplaćenog iznosa s osnove promjenjive kamatne stope između početno ugovorene stope od 5,10% i svih kasnijih povećanih kamatnih stopa u razdoblju od dana isplate kredita do konačne otplate 17. veljače 2014. g. iznosi ukupno 7.403,69 kn, dok visina preplate koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja anuiteta) i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita u razdoblju od početka otplate kredita do konačne otplate kredita iznosi ukupno 18.043,90 kn, što je razvidno iz stupca “17“ i “18“ Tabele 1 nalaza.

 

19. Na žalbene navode tuženika da je sud prvog stupnja odbijanjem izvođenja dokaza dopunskim vještačenjem propustio pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, valja ukazati da je sud prvog stupnja pravilno odbio i obrazložio razloge odbijanja takvog prijedloga navodeći da je nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio, jer je sačinjen sukladno znanju i iskustvu, i koji u nalazu i mišljenju nije ni trebao obrazlagati razloge za promjenu kamatne stope sukladno tvrdnji tuženika jer mu to nije bio niti zadatak i konačno navedeni nalaz i mišljenje nije doveden u sumnju ostalim provedenim dokazima, a naročito ne tvrdnjama tuženika.

 

20. Neosnovano se pri tom u žalbi prigovara, da bi sud na opisani način postupao suprotno volji ugovornih strana iz Ugovora o kreditu na način da kao da je ugovorena fiksna kamatna stopa umjesto promjenjive, odnosno da je samu promjenjivu kamatnu stopu, utvrdio ništetnom. Sud je utvrdio da je ugovor sadržavao ništetnu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi. Razlog ništetnosti ugovornih odredaba u konkretnom slučaju jest što se prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi niti su se pojašnjavale metode formiranja iste, tako da tužitelj u trenutku sklapanja ugovora, nije mogla niti približno ocijeniti zašto niti u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa.

 

21. Suprotno navodima žalbe, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor zastare tražbine, jer se radi o restitucijskom zahtjevu prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, na temelju čl. 323. st. 1. ZOO, imajući u vidu da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje koje glasi:

 

"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“

 

22. Slijedom navedenoga, suprotni žalbeni navodi, i pozivanje tuženika na drugačija mišljenja i kritike pravnih stručnjaka nisu od utjecaja.

 

23. Tuženik je, s obzirom na utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, nepošteni stjecatelj, jer je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, čime je povrijedio odredbe tada važećeg ZZP/03, odnosno ZZP/07, te ZOO zbog čega u smislu čl. 1111. i čl. 1115. ZOO mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

 

24. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku isplatiti iznos pretplaćenih anuiteta s naslova promjene kamate od u iznosu od 7.503,69 kn, te iznos razlike pretplaćenih anuiteta s osnove valutne klauzule od 18.043,90 kn sa zateznim kamatama, kako je to pobliže navedeno u izreci presude (čl. 1115. ZOO i čl. 29. st. 2. i 8. ZOO)

 

25. Odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i u visini odmjerenog parničnog troška (čl. 155. st. 1. ZPP), a tuženik iako osporava odluku o troškovima određeno ne navodu u čemu bi se nezakonitost te odluke sastojala.

 

26. Slijedom svega iznesenoga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, te odlučiti kao u izreci ove presude.

 

27. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu ne pripadaju troškovi žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi čl. 166. st. 1. ZPP).

 

U Zagrebu 11. listopada 2021.

 

 

                                                                                                                        Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović, v.r.