Poslovni broj: 88 Pž-3932/2021-2

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 88 Pž-3932/2021-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Nikoline Mišković, predsjednice vijeća, Jagode Crnokrak, sutkinje izvjestiteljice i
Ivane Mlinarić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E.&S. S.-L. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. & V. u Z., protiv 1. tuženika P. d.o.o. u stečaju, OIB ..., D., kojeg zastupa punomoćnik V. T., odvjetnik u Z., i 2. tuženika V. B., OIB ..., S., radi utvrđenja i isplate iznosa od 371.836,14 kn, odlučujući o žalbi tuženika P. d.o.o. u stečaju, protiv presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-21/2020 od 20. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2021.

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika P. d.o.o. u stečaju kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-21/2020 od 20. svibnja 2021. u točki I. i VI. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, u točki I. izreke, utvrđena je osnovanom tražbina tužitelja u iznosu od 302.434,01 kn, kao tražbina drugog višeg isplatnog reda prijavljena u stečajnom postupku protiv prvotuženika P. d.o.o. u stečaju, D., OIB ..., po osnovi Ugovora o dugoročnom najmu br. 18106/06 od 9. kolovoza 2006.

U točki II. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi
javnog bilježnika N. M. iz D., poslovni broj Ovrv-100/13 od 6. veljače 2013. kojim se nalaže tuženiku V. B., S., OIB ..., da tužitelju isplati tražbinu u iznosu od 302.434,01 kn uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 14. studenog 2012. do isplate po propisanoj stopi, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 11.335,45 kn sa zateznom kamatom tekućom od 7. veljače 2013. do isplate.

U točki III. izreke odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje osnovanosti tražbine u iznosu od 69.402,13 kn kao tražbine drugog višeg isplatnog reda prijavljene u stečajnom postupku protiv prvotuženika P. d.o.o. u stečaju, D., OIB ..., po osnovi Ugovora o dugoročnom najmu br. 18106/06 od 9. kolovoza 2006.

U točki IV. izreke odbijen je tužbeni zahtjev i ukinut platni nalog kojim se
nalaže tuženiku V. B., S., OIB .. da tužitelju isplati tražbinu u iznosu od 69.402,13 kn uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 14. studenog 2012. do isplate, kao i troškove ovršnog postupka u iznosu od 112,50 kn uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja Rješenja o ovrsi do isplate.

U točki V. izreke ukinut je platni nalog kojim se nalaže tuženiku P. d.o.o. u stečaju da tužitelju isplati tražbinu u iznosu od 371.836,14 kn uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 14. studenog 2012. do isplate, kao i troškove ovršnog postupka uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja Rješenja o ovrsi do isplate.

U točki VI. izreke naloženo je tuženicima naknaditi tužitelju parnični trošak u
iznosu od 48.086,36 kn, dok je tužitelj odbijen za više zatraženih 2.500,00 kn.

2. Prvotuženik je pravovremeno podnio žalbu protiv navedene presude, pobijajući je u dijelu u kojem nije uspio u sporu, to jest, u točki I. i VI. izreke, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati njegovu žalbu te da preinači prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu na način da odbije tužbeni zahtjev te obveže tužitelja na naknadu parničnih troškova tuženiku ili da ukine odluku i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Predmet ovog žalbenog postupka je utvrđenje osnovanosti tužiteljeve tražbine u iznosu od 302.434,01 kn, kao tražbine II. višeg isplatnog reda u stečajnom postupku nad tuženikom P. d.o.o. u stečaju.

7. Nije sporno da je tužitelj prijavio predmetnu novčanu tražbinu u stečajnom
postupku po osnovi obračunate naknade zbog prijevremenog raskida Ugovora o
dugoročnom najmu broj 18106/06 od 9. kolovoza 2006. (dalje: Ugovor o dugoročnom

najmu), da mu je navedena tražbina osporena s obrazloženjem da nije evidentirana u poslovnim knjigama dužnika i da je zastarjela, slijedom čega je Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku poslovni broj St-507/2013-56 od 1. srpnja 2014. tužitelj upućen pokrenuti parnicu radi ostvarenja osporene tražbine.

8. Prvostupanjski je sud prvenstveno ispitao pravodobnost podnesene tužbe te je utvrdio da je tužitelj pravodobno podnio prijedlog za nastavak ovog postupka istaknuvši tužbeni zahtjev na utvrđenje u roku od osam dana od kada mu je dostavljeno Rješenje Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku poslovni broj St-507/2013-56 od 1. srpnja 2014., čime je postupio u skladu s odredbom čl. 177. st. 3. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 44/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 116/10, 25/12 i 133/12; dalje: SZ). Pritom je prvostupanjski sud ocijenio kako je bez značaja za dopuštenost predmetne tužbe tuženikov prigovor da tužitelj u prijavi tražbine nije naveo činjenicu da je u vrijeme otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom P. d.o.o. u stečaju, tužitelj već vodio protiv njega parnični postupak pred Općinskim sudom u Dubrovniku.

9. U odnosu na osnovanost predmetne tražbine, prvostupanjski je sud utvrdio kako između stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženik P. d.o.o. u stečaju sklopili Ugovor o dugoročnom najmu, kojeg je tuženik V. B. iz S. potpisao kao jamac-platac, da je tužitelj kao najmodavac raskinuo navedeni ugovor 29. rujna 2010. zbog neispunjavanja ugovorenih obveza, te da je nakon toga tužitelj prodao objekt Ugovora o dugoročnom najmu trećoj osobi. Uzimajući u obzir da je prema točki 7.2. Općih uvjeta uz ugovore o dugoročnom najmu (dalje: Opći uvjeti), u slučaju prijevremenog prestanka ugovora, tužitelj kao najmodavac ovlašten obračunati sve dospjele nenaplaćene najamnine i kalkuliranu neotplaćenu vrijednost do isteka trajanja ugovora, zatim, otvorena dospjela potraživanja, te najmoprimcu oduzeti predmet najma bez prethodne najave, kao i obračunati trošak raskida ugovora do 4% od vrijednosti ugovora na dan raskida, uvećano za iznos poreza na dodanu vrijednost, prvostupanjski je sud radi utvrđenja osnovanosti visine obračunate naknade proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku M. K. te je prihvativši njezin nalaz i mišljenje utvrdio da visina tužiteljeve tražbine na dan otvaranja stečajnog postupka 29. travnja 2014. iznosi 304.562,22 kn. U odnosu na potraživanje iznosa od 22.919,00 kn po računu broj 12100009037 od 2. listopada 2012. koji se odnosi na nastale troškove u razdoblju nakon vraćanja objekta leasinga do dana njegove prodaje, prvostupanjski je sud zaključio da navedena tražbina nije osnovana jer tužitelj nije priložio drugih dokaza osim računa koji predstavlja jednostranu ispravu. Tuženikov prigovor zastare ocijenjen je neosnovanim temeljem odredbi čl. 230. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11; dalje: ZOO) kojom je propisana zastara tražbine naknade štete nastale povodom povrede ugovorne obveze i čl. 229. ZOO-a kojom je propisan trogodišnji zastarni rok za tražbinu najamnine, a sve na temelju utvrđenja da je Ugovor o dugoročnom najmu raskinut

29. rujna 2010. (pa je u smislu čl. 215. st. 1. ZOO-a tada počela teći zastara) i da je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen 3. veljače 2013., što znači da propisani rok zastare nije protekao. Slijedom navedenog je presuđeno kao u izreci.

10. Tuženik P. d.o.o. u stečaju osporava zakonitost i pravilnost prvostupanjske odluke, navodeći da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer nije uzeo u obzir odredbu čl. 179. Stečajnog zakona na koju se tuženik pozivao tijekom prvostupanjskog postupka. U odnosu pak na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, navodi da je prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbu čl. 180. SZ-a jer su u predmetnom postupku utvrđivane činjenice koje kao činjenična osnova nisu bile poznate stečajnom upravitelju u vrijeme kada je ispitivao tužiteljevu tražbinu. Stoga je shvaćanje tuženika da se predmetno vještačenje i dokazni postupak mogao voditi isključivo u razdvojenom postupku protiv tuženika Vincenca Blagaića sukladno čl. 278. ZPP-a.

11. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijana presuda ima jasne i razumljive razloge, nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, te ne postoji kontradiktornost između sadržaja provedenih dokaza i zapisnika, kao i navoda u obrazloženju pobijane presude. Utvrdivši činjenično stanje koje između stranaka u bitnome nije niti bilo sporno, prvostupanjski je sud pravilnom primjenom odredbi Općih uvjeta utvrdio osnovanost tužiteljeve tražbine u iznosu od 302.434,01 kn, kao što je i pravilnom primjenom materijalnog prava ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor zastare.

12. Žalbeni navod da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer da nije uzeo u obzir odredbu čl. 179. SZ-a nije osnovan. Iz obrazloženja pobijane presude (str. 5.) jasno je vidljivo da je prvostupanjski sud utvrdio odlučne činjenice o kojima ovisi dopuštenost predmetne tužbe na utvrđenje pa činjenica da se prvostupanjski sud pritom pozvao samo na odredbu čl. 177. st. 3. SZ-a (žalitelj pogrešno navodi da se sud pozvao na odredbu čl. 177. st. 3. Stečajnog zakona iz 2013.), a ne i na odredbu čl. 179. SZ-a kojom je uređeno nastavljanje parnica, ne čini presudu nerazumljivom niti nezakonitom.

13. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl.

180. SZ-a. Uzimajući u obzir sadržaj tužiteljeve prijave tražbine u stečajni postupak koji je otvoren nad tuženikom (str. 61. spisa) te sadržaj rješenja prvostupanjskog suda, poslovni broj St-507/2013-56 od 1. srpnja 2014. o utvrđenim i osporenim tražbinama (str. 66. spisa), proizlazi da je predmetni parnični postupak vođen radi utvrđenja tražbine na temelju osnove, u iznosu i isplatnom redu kako je ono označeno u prijavi i na ispitnom ročištu. Što se pak tiče navoda da je prvostupanjski sud povrijedio navedenu odredbu Stečajnog zakona kada je u predmetnom postupku odredio provođenje dokaza vještačenjem, ovaj sud takav žalbeni navod ocjenjuje kao nejasan i paušalan, budući da iz sadržaja spisa proizlazi da je navedeni dokaz proveden upravo radi utvrđenja osnovanosti tražbine koja je prijavljena u stečajnom postupku.

14. Odluka o trošku ispitana je po službenoj dužnosti s obzirom na to da žalitelj u navedenom dijelu ne iznosi određene žalbene navode. Odluka je pravilna i zakonita, kako po osnovi, u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tako i po visini u smislu odredaba čl. 155. ZPP-a.

15. Slijedom navedenog, budući da nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ukazuje žalitelj, kao niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

Zagreb, 11. listopada 2021.

Predsjednica vijeća
Nikolina Mišković