- 1 -              Rev 2413/2018-5

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2413/2018-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Omiša, OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u S., protiv tuženika I. M. pok. T. iz O., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici S. D. L., odvjetnici u S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1239/2018-2 od 13. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-5595/16 od 28. veljače 2018., u sjednici održanoj 11. listopada 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je utvrđeno da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao k.č.br. zem. 413/33 upisane u z.k.ul. 2213 iz k.o. O. sa svim pripadnostima i služnostima, slijedom čega je tužitelj ovlašten izvršiti upis prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu, uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tuženika. U toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka od 113.885,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 26. veljače 2008. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

2. Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda, a u toč. II. izreke drugostupanjske presude odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da revizijski sud prihvati reviziju i preinači nižestupanjske presude na način da odbije u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

4. Tužitelj nije dostavio odgovor na reviziju.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Temeljem odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva nekretnine označene kao k.č.br. zem. 413/33 iz z.k.ul. 2213 k.o. O., a slijedom toga predmet spora je zahtjev tužitelja za uknjižbu tog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi uz istodobno brisanje prava vlasništva sa imena tuženika.

 

8. Suprotno navodima tuženika nižestupanjski sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220., čl. 8. i čl. 7. ZPP, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u reviziji. Tako tuženik smatra da su nižestupanjski sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. i čl. 8. ZPP jer nisu utvrdili odlučne činjenice za pravilno i zakonito utvrđenje pravnog statusa sporne nekretnine. Pored navedenog, tuženik u reviziji navodi da je sud suprotno odredbi čl. 7. st. 2. i 3. ZPP utvrđivao činjenice koje nije ovlašten utvrđivati jer je temeljem citiranih odredbi ZPP ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za nedopuštenim zahtjevima kojima ne mogu raspolagati.

 

8.1. Tuženik ističući navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 220., čl. 8. i čl. 7. ZPP navodi da je potpuno nejasno kako su sudovi utvrdili da je predmetna nekretnina javno dobro u vlasništvu tužitelja, a sukladno odredbi čl. 101. st. 1. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14 – dalje: ZC). Revident također opisno navodi da je prvostupanjski sud pogrešno dopustio preinaku tužbe temeljem odredbe čl. 190. ZPP jer prvostupanjski sud o tome nije donio nikakvo rješenje i da se uopće ne radi o objektivnoj preinaci temeljem iste činjenične osnove. Na taj način tuženik ukazuje na to da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. ZPP, a koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka nije sankcionirao niti drugostupanjski sud.

 

8.2. Nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka koji ističe revident u reviziji jer nižestupanjski sudovi nisu počinili niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220., čl. 8. i čl. 7. ZPP, a niti u vezi čl. 190. ZPP. Potrebno je napomenuti da nižestupanjski sudovi ne temelje zaključak samo na tome da je sporna nekretnina javno dobro u općoj uporabi i u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, nego na tome da je tužitelj dokazao pravnu osnovu stjecanja predmetne nekretnine, a tuženik, odnosno njegov prednik, znali su da nekretnina pripada tužitelju i da prednik tuženika nije mogao steći vlasništvo sporne nekretnine. Slijedom navedenog, nižestupanjski sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220., čl. 8. i čl. 7. ZPP jer su utvrđivali činjenice koje je iznio tužitelj u pogledu pravne osnove stjecanja sporne nekretnine u vrijeme društvenog vlasništva, slijedom čega su nižestupanjski sudovi utvrđivali odlučne činjenice koje je iznio sam tužitelj i nisu utvrđivali nikakve činjenice koje ne bi iznio tužitelj u postupku. Nadalje, nižestupanjski sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. ZPP jer je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe jer je smatrao da je to svrsishodno za konačno rješenje spora pri čemu nije od utjecaja što o tome nije donio rješenje jer je vidljivo da je dopustio preinaku obzirom da je nastavio raspravljanje o preinačenoj tužbi. Slijedom svega navedenog, nižestupanjski sudovi nisu počinili bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se poziva tuženik u reviziji te taj revizijski razlog nije osnovan.

 

9. U odnosu na ostale navode revizije koji se odnose na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ovaj sud upućuje na razloge drugostupanjske presude koju u cijelosti prihvaća i ovaj sud temeljem odredbe čl. 396.a ZPP.

 

10. Na internetskim stranicama uz ovu presudu objavit će se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-1239/2018-2 od 13. lipnja 2018.

 

11. Slijedom navedenog, valjalo je presuditi kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. u vezi čl. 396.a ZPP.

 

Zagreb, 11. listopada 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.