- 1 -              Revt 162/2017-2

 

 

 

 

 

 

 

Broj: Revt 162/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. a.d. B. u stečaju, B., Republika Srbija, zastupanog po punomoćniku M. D., odvjetniku u Odvjetničkom društvu D. i P. d.o.o. iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-9063/2013-4 od 8. studenoga 2016., kojom je u odluci o glavnoj stvari potvrđena, u odluci o troškovima postupka djelomično preinačena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Splitu broj P-1731/11 od 21. ožujka 2013., u sjednici održanoj 11. listopada 2021.,

 

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o   j e:

 

 

I. Revizija tužitelja protiv presude se odbija kao neosnovana.

 

II. Revizija tužitelja protiv odluke o troškovima postupka se odbacuje kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-9063/2013-4 od 8. studenoga 2016. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-1731/11 od 21. ožujka 2013. kojom je odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo da se tuženoj naloži isplatiti tužitelju iznos 85.726.279,85 kn s pripadajućim zateznim kamatama te je naloženo tužitelju na ime troškova postupka isplatiti tuženoj 236.500,00 kn, dok je za daljnjih 69.500,00 kn s te osnove preinačeno prvostupanjsko rješenje odbijanjem tog dijela zahtjeva tuženice.

 

2. Protiv drugostupanjske presude i rješenja u dijelu kojim je naložena tužitelju isplata troškova postupka tuženoj, tužitelj je podnio reviziju pobijajući ih iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno njezino preinačenje prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja uz naknadu mu troškova postupka.

 

3. Tuženica je odgovorila na reviziju predloživši njezino odbijanje.

 

4. Revizija protiv presude je neosnovana, a revizija protiv odluke o troškovima postupka je nedopuštena.

 

5. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 78. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužitelja ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Naime tužitelj prigovara da bi pobijana presuda bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u smislu da su u njoj izostali razlozi o činjenicama odlučnim za ovaj spor, posebno što nije sankcionirala ove povrede počinjene u donošenju prvostupanjske presude, jer obje nižestupanjske presude sadrže jasne i razumljive razloge, zbog čega je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenjen neosnovanim, te se pravilnost obih nžestupanjskih presuda može ispitati.

 

7. Revizijski navodi tužitelja kojima sugerira da bi zbog neprovođenja dokaznog postupka, činjenično stanje odlučno za ovaj spor ostalo nepotpuno utvrđeno, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka, sve u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a.

 

Sve i ako bi se ovakav prigovor sagledao u svjetlu povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi as odredbom čl.8. ZPP-a, ponovno ga je ocijeniti neosnovanim, a kod činjenice da su sudovi polazeći od ocjene i rezultata provedenog postupka, sve postupajući na temelju odredbe čl. 8. ZPP-a, utvrdili odlučne činjenice, uz ostalo one da tužitelj u postupku nije dokazao vlasništvo na predmetnim nekretninama, a vezano uz koje potražuje naknadu štete u ovom postupku.

 

8. Naime predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja kojim od tuženice potražuje na ime naknade štete vezano za vrijednost nekretnina na kojima je imao pravo korištenja u S. do 31. prosinca 1990., u iznosu 85.726.279,85 kn.

 

9. Suprotno revizijskim navodima, kako je tužitelj odnosno njegov pravni  prednik, na temelju odredbi iz Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 40/92) odnosno prethodno na temelju Uredbe o zabrani raspolaganja i prijenosa sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 39/91, 44/91 i 52/91) prestalo pravo raspolaganja te korištenja predmetnim nekretninama, a ove prenesene na pravne osobe nastale organiziranjem poslovnih jedinica pravnog prednika tužitelja, to je pravilna ocjena da se na strani tužitelja nisu ostvarile pretpostavke iz čl. 362. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06 i 141/06), za stjecanje prava vlasništva na tim nekretninama, a time ni pretpostavke da kao vlasnik potražuje naknadu štete vezano za vrijednost ovih otuđenih nekretnina.

 

10. U skladu s tim, a kada tužitelj nije stekao vlasništvo na predmetnim nekretninama, nema ni mjesta pozivati se na zaštitu ustavnog prava o nepovredivosti prava vlasništva iz čl. 16. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90).

 

11. Neosnovano tužitelj smatra da je vlasništvo spornih nekretnina stekao na temelju Ugovora o pitanjima sukcesije (sklopljen 29. lipnja 2021. - ratificiran 3. ožujka 2004. – "Narodne novine"- Međunarodni ugovori" broj 2/04) jer to iz odredbi  tog ugovora ne proizlazi. Naprotiv to pravo tužitelju bi tek trebalo biti priznato sukladno odredbi čl. 2. Aneks G Ugovora o pitanjima sukcesije od strane nadležnih državnih tijela, u čiji djelokrug spada provedba tog ugovora, sve u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o potvrđivanju ugovora o pitanjima sukcesije ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 2/04), a ne sudova.

 

12. U tom pravcu razloge iznesene u pobijanoj drugostupanjskoj presudi glede neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja ovaj sud prihvaća u cijelosti, zbog čega se umjesto daljnjeg obrazlaganja ovaj sud poziva na razloge iz drugostupanjske presude, zbog čega će se na internetskim stranicama Vrhovnog suda Republike Hrvatske uz ovu objaviti i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-9063/2013-4 od 8. studenoga 2016., sve na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. i 2. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 84. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor.

 

13. Tužitelj je reviziju podnio i protiv rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka, a koje rješenje po svojoj pravnoj naravi nema značaj rješenja kojim se postupak pravomoćno završava i time pretpostavki za dopuštenost revizije, sve u smislu odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 86. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor.

 

Takvo pravno shvaćanje zauzeto je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenoga 2015., a prema kojem: "Pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija."

 

 

Stoga je u tom dijelu reviziju trebalo odbaciti sve na temelju odredbe čl. 389. u vezi sa odredbom čl. 400. st. 1. i 3. ZPP-a, a koje se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 74. i 86. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor.

 

Zagreb, 11. listopada 2021.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.