Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 2082/2017-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2082/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. & S. b. d.d., OIB: ..., R., zastupanog po punomoćniku Z. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu B. & P. u Z., protiv tuženika B. Z. O., OIB: ..., Z., zastupanog po punomoćniku S. Č., odvjetniku u V., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4520/16-2 od 30. svibnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-756/13-19 od 28. svibnja 2014., u sjednici održanoj 11. listopada 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4520/16-2 od 30. svibnja 2017. potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-756/13-19 od 28. svibnja 2014. kojom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. L. iz Z. broj Ovrv-22285/12 od 12. prosinca 2012. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 4.480.719,70 kn te na ime troškova ovršnog postupka iznos 43.825,00 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama pobliže naznačenim u izreci te presude, te je ujedno naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos 263.750,00 kn.

 

2. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njezino preinačenje odbijanjem tužbenog zahtjeva, odnosno ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno njezino ukidanje i odbacivanje tužbe, te nalaganje tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka.

 

3. Na reviziju nije odgovoreno.

 

4. Revizija nije osnovana.

 

5. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 79. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tuženika ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Neosnovan je revizijski navod tuženika da bi donošenjem nižestupanjskih presuda bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP-a, a koju nalazi u činjenici da je u predstečajnom postupku vođenom nad trgovačkim društvom O. H. d.o.o., a u kojem je kao jedan od vjerovnika sudjelovao  tužitelj, sklopljena predstečajna nagodba kojom je bila obuhvaćena i tražbina iz ovog postupka.

 

7. Prema odredbi čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP-a bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako je odlučeno o zahtjevu o kojem već teče parnica, ili o kojem je već prije pravomoćno presuđeno, ili o kojem je već zaključena sudska nagodba ili nagodba koja po posebnim propisima ima svojstvo sudske nagodbe.

 

8. Smisao ove odredbe jest da se o pravnoj stvari, o kojoj je već pravomoćno odlučeno (presudom ili nagodbom) ponovno ne odlučuje (načelo iz Rimskog prava: ne bis in idem).

 

Za ocjenu je li određena pravna stvar već pravomoćno presuđena, odlučno je, je li između presuđene stvari i stvari o kojoj se konkretno raspravlja postoji subjektivni i objektivni identitet spora, dakle da se radi o sporu između istih stranaka o istovrsnom predmetu spora.

 

9. Kod nesporne činjenice da je predstečajni postupak vođen nad dužnikom trgovačko društvo O. H. d.o.o., kao jedan od vjerovnika sudjelovao i tužitelj, s prijavljenom nepodmirenom tražbinom iz ugovora sklopljenog između njih 19. rujna 2008. te u sklopljenoj predstečajnoj nagodbi ta tražbina obuhvaćena, kao i činjenice da tuženik nije bio stranka tog predstečajnog postupka ni sklapanja predstečajne nagodbe, ocijeniti je da između sklopljene predstečajne nagodbe i ovog spisa predmeta nema subjektivnog identiteta spora, a to pak znači da sklopljena predstečajna nagodba kojom nije bio obuhvaćen tuženik, nema značaj presuđene stvari u odnosu na ovaj postupak. Stoga nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP-a na koju tuženik neosnovano upire.

 

10. Osporavajući pravilnost pobijane presude, a kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja upravljen prema tuženiku na isplatu utuženog iznosa s osnova nepodmirene ugovorne obveze tuženika kao jamca na temelju ugovora o solidarnom jamstvu sklopljenog 19. kolovoza 2008., a kojim tuženik jamči za obveze trgovačkog društva O. H. d.o.o. iz ugovora o okvirnom kreditu sklopljenog sa tužiteljem 19. kolovoza 2008., tuženik u reviziji i dalje ustraje u tvrdnjama kako je sklapanjem predstečajne nagodbe u postupku pokrenutom nad dužnikom trgovačko društvo O. H. d.o.o., u kojem je sklopljenom nagodbom bilo obuhvaćeno i prijavljeno potraživanje tužitelja, a koji je pristao na namirenje svoje tražbine u postotku utvrđenom u predstečajnoj nagodbi, prestala obveza tuženika prema tužitelju, sve na temelju odredbe čl. 81. st. 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi.

 

11. Suprotno takvim revizijskim prigovorima tuženika, prihvaćanjem tužbenog zahtjeva od strane nižestupanjskih sudova je materijalno pravo pravilno primijenjeno. Pritom je na revizijske navode tuženika potrebno reći slijedeće:

 

Ugovor o solidarnom jamstvu sklopljenog između stranaka 19. rujna 2008., tuženik je kao jamac za obveze trgovačkog društva O. H. d.o.o. iz Ugovora o okvirnom kreditu sklopljenog sa tužiteljem (trgovački ugovor!) stekao položaj jamca platca, sve na temelju odredbe čl. 111. st. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO).

 

12. Prema odredbi čl. 109. st. 2. ZOO jamac odgovora za ispunjenje cijele obveze za koju je jamčio, ako njegova odgovornost nije ograničena na neki njezin dio ili na drugi način podvrgnuta lakšim uvjetima.

 

Prema odredbi čl. 111. st. 3. ZOO ako se jamac obvezao kao jamac platac, odgovora vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme.

 

Prema odredbi čl. 114. st. 2. ZOO smanjenje obveze glavnog dužnika u stečajnom postupku, ne povlači za sobom i odgovarajuće smanjenje jamčeve obveze, te jamac odgovora vjerovniku za cijeli iznos svoje obveze.

 

13. Upravo polazeći od citiranih odredbi, bez obzira što je u odnosu na dužnika i trgovačkog društvo O. H. d.o.o. sklopljena predstečajna nagodba u kojoj je tužitelj označen kao vjerovnik sa označenim iznosom smanjene tražbine iz ugovora o okvirnom kreditu, kod činjenice što tuženik nije bio sudionik tog postupka, na pravni odnos njega i tužitelja koji je nastao sklapanjem ugovora o solidarnom jamstvu se ne odnose učinci predstečajne nagodbe, zbog čega i nema pretpostavki za primjenu odredbe čl. 81. st. 3. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", broj 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13 – dalje: ZFPPN) na koju revident upire.

 

14. Tom odredbom propisano je da u odnosu na tražbine vjerovnika utvrđene u postupku predstečajne nagodbe i obuhvaćene predstečajnom nagodbom, ovršni i upravni postupci pokrenuti prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe obustavit će se, a u parničnim postupcima sud će u odnosu na te tražbine odbaciti tužbu, na prijedlog dužnika podnesen nakon predstečajni nagodbe.

 

15. Dakle tom odredbom određena je pravna sudbina postupaka pokrenutih prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, uz ostalo za parnični postupak u odnosu na tražbine vjerovnika obuhvaćene predstečajnom nagodbom odbacivanje tužbe, na prijedlog dužnika podnesen nakon sklapanja prestečajne nagodbe. Kako međutim tuženik iz ovog spora nije dužnik iz postupka predstečajne nagodbe, to je jasno da se na njega ne odnosi ova odredba niti je nju moguće primijeniti u ovom slučaju.

 

16. Odredba čl. 66. ZFPPN na koju se revident poziva bila je uvedena odredbom čl. 26. Uredbe o izmjenama i dopunama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", broj 144/12) u taj zakon, a kako je Uredba međutim na temelju odredbe čl. 63. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", broj 81/13) prestala važiti stupanjem na snagu tog zakona (stupio je na snagu 7. srpnja 2013.) slijedom čega su, a vezano za revizijski prigovor tuženika mjerodavne odredbe izmijenjenog ZFPPN ("Narodne novine", broj 81/13) koje su bile na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjske presude.

 

17. Odredbom čl. 66. st. 14. ZFPPN propisano je da predstečajna nagodba nema učinak na tražbine vjerovnika prema solidarnim dužnicima i jamcima platcima koji pored dužnika iz predstečajne nagodbe stoje u obvezi prema tom vjerovniku.

 

18. Dakle tuženik se ne može pozivati na učinak predstečajne nagodbe u pravcu izbjegavanja svojih ugovornih obvezi prema vjerovniku.

 

19. Slijedom navedenog reviziju je trebalo odbiti sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 80. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor.

 

Zagreb, 11. listopada 2021.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu