- 1 -              Rev 2414/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2414/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. A. d.d. Z., OIB ..., kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva M. & L. iz Z., protiv tuženika J. P. iz B., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. G., T. F.-G. i H. M., odvjetnika iz B., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu br. Gž-30/16-2 od 11. travnja 2016., kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradišci br. Povrv-340/15-6 od 8. lipnja 2015., u sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

I.              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

II.              Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvoga stupnja djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je izdao javni bilježnik M. K. iz B. br. Ovrv-1395/12 od 28. prosinca 2012. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.002.447,14 kn, sa zateznom kamatom tekućom na iznos glavnice od 800.060,96 kn od 10. listopada 2012. do naplate, na iznos dospjele obračunate redovne kamate od 19.726,02 kn od dana donošenja rješenja o ovrsi 28. prosinca 2012. pa do naplate, po stopi od 12 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, dok se na iznos obračunatih zateznih kamata na dan 9. listopada 2012. od 182.721,12 kn kamata ne potražuje (toč. I.). Naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 18.787,50 kn, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. II.). U preostalom dijelu platni nalog iz toč. I. izreke presude, a koji se odnosi na dio troškova od 50,00 kn, te naknade u iznosu od 10,96 kn, te dio troškova ovršnog postupka u iznosu od 75,00 kn se ukida (toč. III.). Naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 45.371,87 kn, sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja 8. lipnja 2015. do isplate. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnih troškova tužitelj je odbijen (toč. IV.). Tuženik je odbijen sa zahtjevom za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi (toč. V.).

 

2. Rješenjem suda drugoga stupnja prihvaćena je žalba tuženika, ukinuta je prvostupanjska presuda i ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. K. od 28. prosinca 2012. br. Ovrv-1395/12, te je tužba tužitelja odbačena (toč. I.). Tužitelj je obvezan tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 27.575,00 kn (toč. II.). Odbijen je tuženik s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka (toč. III.). Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi troškove žalbenog postupka u iznosu od 25.671,87 kn (toč. IV.).

 

3. Protiv rješenja suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se da se revizija prihvati, pobijano drugostupanjsko rješenje preinači, žalba tuženika odbije kao neosnovana, te da se tužitelju dosude troškovi postupka.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik poriče navode tužitelja, predlaže da se revizija odbije kao neosnovana, te da se tuženiku dosude troškovi sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana. 

 

6. Prije svega valja istaći da je rješenje drugostupanjskog suda kojim je odbačena tužba tužitelja je rješenje kojim se postupak pravomoćno završava u smislu odredbe čl. 400. st. 1. ZPP. Obzirom na vrijednost predmeta spora, u konkretnom slučaju, dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Drugostupanjski sud je prihvatio žalbu tuženika, ukinuo prvostupanjsku presudu, te u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. K. od 28. prosinca 2012. broj Ovrv-1395/12, te je odbačena tužba tužitelja.

 

8. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je zauzeo shvaćanje da vjerovnik kojem je zadužnica zavedena u redoslijed naplate, te po kojoj se ne može postupiti, ima pravo i pravni interes tužbom ili prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ishoditi ovršnu ispravu temeljem koje se može pokrenuti ovrha na drugom predmetu ovrhe (primjerice nekretnini, pokretninama i slično).

 

Takav stav prvostupanjski sud temelji na odredbi čl. 183. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 125/11, 150/11, 154/11, 12/12, 70/12, 80/12, dalje OZ) prema kojoj se zadužnica izdaje u samo jednom primjerku te da ovjerene preslike zadužnice nemaju pravnu snagu originala i svojstvo ovršnih isprava na temelju kojih se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamca platca na drugim predmetima ovrhe.

 

Kako tužitelj u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku nije raspolagao ovršnom ispravom temeljem koje bi mogao pokrenuti ovršni postupak na drugom predmetu ovrhe, to tužitelj ima pravni interes da se kondemnatornom presudom naloži tuženiku da tužitelju namiri njegovu tražbinu temeljem jamstva i to na drugim predmetima ovrhe.

 

9. Drugostupanjski sud prihvaćajući žalbu tuženika je ukinuo prvostupanjsku presudu, u cijelosti rješenje o ovrsi doneseno od strane javnog bilježnika i odbacio tužbu. Naime, drugostupanjski sud ističe da prema odredbi čl. 183. a OZ zadužnica predstavlja ovršnu ispravu i ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi,  radi čega tužitelj nema mogućnost tražiti kondemnatornu zaštitu. Pritom drugostupanjski sud navodi da kako zadužnica predstavlja ovršnu ispravu i ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi da  se u biti radi o presuđenoj stvari.

 

10. Iako revizija pravilno ukazuje da činjenica da zadužnica predstavlja ovršnu ispravu, te ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi nema značenje pravomoćno presuđene stvari, revizija tužitelja je neosnovana ali i drugih razloga.

 

11. Naime, sukladno čl. 183. st. 7. OZ zadužnica ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv tuženika i na drugim predmetima ovrhe – na temelju koje se može tražiti neposredno od dužnika prisilnu ovrhu radi namirenja tražbine za koju je zadužnica izdana.

 

Ova pravna priroda zadužnica ima izravan učinak i na dopustivost pokretanja parnice. Jedno od temeljnih načela parničnog postupka je načelo pravnog interesa prema kojem se pravo na traženje sudske pravne zaštite može priznati samo ako se pravna korist, koju očekuje osoba koja traži pravnu zaštitu, ne može na neki drugi, svrsishodniji način ostvariti. Pravni interes je procesna pretpostavka od čijem postojanja zavisi dopustivost pokretanja i raspravljanja u parnici, te donošenja meritorne odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

U slučaju kada tužitelj raspolaže ovršnom ispravom, a što je slučaj u konkretnom predmetu budući da tužitelj raspolaže zadužnicom u odnosu na tuženika, isti nema pravni interes pokretati parnicu i tražiti kondemnatornu zaštitu, jer mu ovršna isprava omogućuje da pravnu zaštitu može ostvariti bez vođenja parnice.

 

12. Radi navedenog pravilno je došlo do odbacivanja tužbe, jer tužitelj raspolaže ovršnom ispravom radi ostvarenja iste novčane tražbine protiv tuženika, pa nisu osnovani revizijski razlozi na koje se ukazuje revizijom. Stoga je valjalo reviziju tužitelja odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

 

13. Ujedno je valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju, budući da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP.

 

 

Zagreb, 11. listopada 2021.

 

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Katarina Buljan, v.r.