- 1 -              Rev 3198/2019-5

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3198/2019-5

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća,  Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice R. H. (OIB: ...) i drugotužitelja I. H. (OIB: ...), oboje iz O., oboje zastupani po punomoćnicima J. M. i P. S., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva M. & L. d.o.o. Z., protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR,  Z. (OIB: ...), radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1407/18-6 od 12. veljače 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2835/16-19 od 21. prosinca 2017. i dopunske presude istog suda poslovni broj Pn-2835/16-26 od 30. listopada 2018., u sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

» I./ Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar, Z., OIB: ..., platiti I-tužiteljici R. H. iz O., OIB: ..., iznos u visini od 220.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 21. rujna 2016. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar, Z., OIB: ... platiti II-tužitelju I. H. iz O., OIB: ..., iznos u visini od 220.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 21. rujna 2016. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

III./ Tuženik Klinički bolnički centar, Z., OIB: ..., dužan je naknaditi I-tužiteljici R. H. iz O., OIB: ... i II-tužitelju I. H. iz O., OIB: ..., parnični trošak u iznosu od 44.375,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 21. prosinca 2017. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.«

 

2. Dopunskom presudom istog suda poslovni broj Pn-2835/16-26 od 30. listopada 2018. naloženo je tuženiku da prvo i drugotužiteljima naknadi daljnji parnični trošak u iznosu od 1.500,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 21. prosinca 2017. do isplate.

 

3. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda i prvostupanjska dopunska presuda, te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova odgovora na žalbu.

 

4. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijane presude na način da odbije tužbeni zahtjev, podredno isti ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija nije osnovana.

 

7. Revizijski sud je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, budući drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju navoda tužitelja i samih navoda tuženika, a također su navedeni u presudi razlozi o odlučnim činjenicama.

 

9. Obrazlažući revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revident ustvari iznosi razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojeg se revizija ne može podnijeti.

 

10. Nadalje, žalbeni sud je ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja za presuđenje u ovom sporu, zbog čega ne postoji ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 375. st. 1. ZPP, na koju sadržajno ukazuje tuženik.

 

11. Neosnovan je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

12.  Predmet spora je zahtjev prvo i drugotužitelja za naknadu štete svakom u iznosu od 220.000,00 kn na ime pravične naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u vidu duševnih bolova zbog smrti djeteta.

 

13. Pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

              - da je prvotužiteljica bila u visokorizičnoj trudnoći koja je uslijedila nakon brojnih neuspjelih trudnoća, od kojih je jedna, dva dana nakon prijevremenog poroda, završila smrću blizanaca;

              - da je tijek predmetne trudnoće prvotužiteljice bio uredan uz terapiju do 24. tjedna trudnoće kada joj je zbog bolova u donjem dijelu abdomena, na pregledu kod tuženika 4. rujna 2013. postavljena indikacija za serklažu;

              - da je 5. rujna 2013. pri pokušaju izvođenja zahvata serklaže od strane djelatnika tuženika došlo do prsnuća vodenjaka, nakon čega je zahvat prekinut, a trudnici je ordinirana topoliza i antibioza, uz kontrolu ultrazvukom, te je prvotužiteljica zadržana na bolničkom liječenju kod tuženika, tijekom kojeg je kod prvotužiteljice nastala intrauterina infekcija, pa je 14 dana nakon pokušaja zahvata serklaže augmentiran porođaj infuzijom tijekom kojeg je rođen mrtav muški plod;

              - da je do smrti fetusa došlo zbog kompresije ispale pupkovine koja se zadesila intrapartalno kao možebitna komplikacija;

              - da prema nalazu i mišljenju vještaka proizlazi da u konkretnom slučaju serklaža nije bila medicinski indicirana na ispravan način, jer nisu učinjene prethodne mikrobiološke pretrage koje bi mogle isključiti infekciju odnosno ukoliko se odlučilo na operacijski zahvat serklaže, da je prethodno trebalo učini cervikometriju i obavezno mikrobiološke obriske, te postaviti šav serklaže ranije između 16. do 18. tjedna trudnoće s obzirom na značajnu opterećenu anamnezu prvotužiteljice. Prije zahvata te pretrage nisu učinjene, a zahvat serklaže je zbog infekcije i/ili mehaničke stimulacije prouzročio prijevremeno prsnuće vodenjaka i kasniji nastanak intrauterine infekcije - razvoj retencije mokraće uz trajnu kateterizaciju mjehura, te početak prijevremenog porođaja koji je, iako je rođeno mrtvorođenče vođen po pravilima struke;

              - da je prvotužiteljica potpisala unaprijed odštampanu suglasnost od 5. rujna 2013. koja prileži na listu 46 spisa u operacijskoj sali prije zahvata serklaže, ali bez ikakvih objašnjenja o zahvatu i rizicima istog.

 

14. Vještak je u svom mišljenju naveo da je u konkretnom slučaju počinjena liječnička pogreška koja se očituje u krivim postupcima u dijagnostici i liječenju (serklaža nije bila medicinski indicirana na ispravan način jer prethodno nisu bile učinjene mikrobiološke pretrage koje bi mogle isključiti infekciju), da je neuspjelom serklažom u 24. tjednu trudnoće uzrokovano prijevremeno prsnuće vodenjaka i kasniji nastanak intrauterine infekcije, te da je zbog daljnjih komplikacija došlo do prijevremenog porođaja i u konačnici neželjenog ishoda mrtvorođenčeta koji je povezan s prethodno opisanim zbivanjima.

 

15. S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno su sudovi primijenili odredbe čl. 1061. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08,  112/11 i 78/15 - dalje: ZOO) prema kojoj za štetu koju je na radu djelatnik tuženika počinio trećem odgovara poslodavac koji, u konkretnom slučaju, nije dokazao da je postupao onako kako je trebalo i to po principu pretpostavljene krivnje.

 

16. Također je pravilno je primijenjena i odredba čl. 10. st. 2. ZOO, prema kojoj je sudionik u obveznom odnosu u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti dužan postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke, što znači da se i od djelatnika specijaliziranih zdravstvenih ustanova, kao što je tuženik, očekuje da u situacijama kada se zna da postoji mogućnost komplikacije (konkretno visokorizična trudnoća) postupa s povećanom pažnjom, a u ovom je konkretnom slučaju, upravo liječnička pogreška dovela do komplikacija u liječenju prvotužiteljice, i time u konačnici do prijevremenog porođaja te rođenje mrtvorođenčeta.

 

17. Suprotno navodima revizije, valja navesti da se pokojno dijete prvo i drugotužitelja ne može tretirati kao plod, jer je njihovo dijete rođeno, nažalost prijevremeno i mrtvo, ali je pok. T. nedvojbeno bio živ u trenutku kada je započeo porod, u stadiju trudnoće u kojem je dijete bilo sposobno i dovoljno razvijeno za preživljavanje usprkos prijevremenom porodu, a njegova smrt je povezana s ranijim zbivanjima tijekom liječenja, konkretno krivim postupcima u dijagnostici i liječenju protivno dobroj kliničkoj praksi, koji su uzrokovali štetni događaj koji je rezultirao prijevremenim porođajem i u konačnosti neželjenim ishodom.

 

18. S obzirom na okolnosti konkretnom slučaja, a to da su prvo i drugotužitelji bili opterećeni brojnim neuspjelim trudnoćama od kojih je jedna završila smrću blizanaca, sudovi prvog i drugog stupnja pravilno su primijenili materijalno pravo kada su prvo i drugotužiteljima zbog smrti zajedničkog sina utvrdili visinu pravične novčane naknade za njihove duševne boli zbog njegove smrti bliske osobe u iznosu od po 220.000,00 kn, sve primjenom odredbe čl. 1045., čl. 1100. st. 1. i čl. 1103. ZOO.

 

19. S obzirom da se nisu ostvarili revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 11. listopada 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.