1                    Poslovni broj: 3 Us I-966/2021-4

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
        Erazma Barčića 5                                                                Poslovni broj: 3 Us I-966/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Adriane Bačić, u upravnom sporu tužitelja J. K. iz S., protiv tuženog Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Z., radi obnove postupka – priznavanja prava na doplatak za pomoć i njegu, 11. listopada 2021.,

p r e s u d i o  j e

              Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-07/21-01/1391, URBROJ: 524-11-01/3-21-3 od 27. srpnja 2021., te vraćanja predmeta tuženiku na ponovan postupak.

Obrazloženje

              1. Osporavanim rješenjem tuženog Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-07/21-01/1391, URBROJ: 524-11-01/3-21-3 od 27. srpnja 2021. odbačen je prijedlog tužitelja za obnovu postupka u predmetu priznavanja prava na doplatak za pomoć i njegu dovršenog rješenjem Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, KLASA: UP/II-551-07/20-01/744, URBROJ: 524-08/2-20-2 od 4. studenog 2020.

              2. Osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika od 27. srpnja 2021., tužitelj je podnio tužbu koja je kod ovog Suda zaprimljena 10. kolovoza 2021., a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo da obrazloženje osporavanog rješenja tuženika nije sastavljeno u skladu sa odredbom čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, u nastavku teksta ZUP), kao i da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno. Navodi da je razlog podnošenja prijedloga za obnovu upravnog postupka taj što tužitelj sumnja u vjerodostojnost nalaza i mišljenja prvostupanjskog tijela vještačenja Centra za socijalnu skrb Senj broj evidencije 43/05 od 5. rujna 2006. koji da nije potpisan od strane stručnjaka s liste stručnjaka i to fizijatra M. B., zbog čega da prvostupanjsko rješenje od 15. rujna 2006. koje se temelji na nalazu i mišljenju prvostupanjskog tijela vještačenja od 5. rujna 2006., nije zakonito i čini navedeno rješenje ništavim. Tvrdi da nije točno da tužitelj u zakonskom roku nije podnio prijedlog za obnovu upravnog postupka, kao i da nije točno da tužitelj nije naveo neke od zakonskih razloga za obnovu postupka. Stoga je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak. Tužitelj također moli da ga se oslobodi od plaćanja sudskih pristojbi u ovom upravnom sporu.

              3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 4. listopada 2021. naveo da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja pa je predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

              4. Kako su pravno odlučne činjenice u ovom upravnom sporu nesporne, tužitelj osporava primjenu materijalnog prava, a stranke nisu zahtijevale održavanje rasprave, to je Sud bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

              5. Naime uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je tužitelj 9. ožujka 2020. podnio prijedlog za obnovu upravnog postupka prvostupanjskom tijelu Centru za socijalnu skrb Senj pozivom na odredbu čl. 123. st. 1. t. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, u nastavku teksta ZUP), tražeći oglašavanje ništavim rješenja Centra za socijalnu skrb Senj od 15. veljače 2006. uz pojašnjenje da se navedeno rješenje kojim je odbijen prijedlog tužitelja za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu, temelji na nalazu i mišljenju prvostupanjskog tijela vještačenja od 5. rujna 2006., a koji da nije potpisan od strane fizijatra te da to rješenje čini ništavim. Utvrđeno je, da je prvostupanjskim rješenjem od 18. ožujka 2020. odbačen prijedlog tužitelja za obnovu postupka radi priznavanja prava na doplatak za pomoć i njegu u punom opsegu, jer je prvostupanjsko tijelo ocijenilo da okolnost na kojima se temelji prijedlog nije učinjena vjerojatnom te uz prijedlog nisu dostavljeni dokazi koji bi upućivali na nove činjenice ili nove dokaze koji bi sami ili u svezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrjebljeni u postupku  koji se vodio pod KLASA: UP/I-551-07/18-01/230. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 18. ožujka 2020., tužitelj izjavio 24. ožujka 2020. tuženiku žalbu, o kojoj žalbi je odlučeno rješenjem tuženika od 4. studenog 2020., na način da je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 18. ožujka 2020. Utvrđeno je, da je 11. siječnja 2021. tužitelj podnio novi prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem tuženika od 4. studenoga 2020., navodeći da tuženik u postupku povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja od 18. ožujka 2020. nije utvrdio ništa što bi bilo sukladno Ustavu Republike Hrvatske i Zakonu o općem upravnom postupku, da obrazloženje tog rješenja tuženika od 4. studenoga 2020. nije stavljeno u skladu sa odredbom čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, u nastavku teksta ZUP) pa iz sadržaja prijedloga proizlazi kako tužitelj predlaže da se poništi rješenje tuženika od 27. srpnja 2021. i predmet vrati tuženiku na postupak kako bi se obnovio upravni postupak okončan rješenjem tuženika od 4. studenoga 2020. Utvrđeno je, da je postupajući po prijedlogu tužitelja za obnovu upravnog postupka zaprimljenom kod prvostupanjskog tijela 11. siječnja 2021., tuženik rješenjem od 27. srpnja 2021. odbacio prijedlog tužitelja za obnovu postupka u predmetu priznavanja prava na doplatak za pomoć i njegu dovršenog rješenjem tuženika od 4. studenoga 2020. uz pojašnjenje da je tužitelj navedeno rješenje tuženika od 4. studenoga 2020. zaprimio 16. studenoga 2020., a prijedlog za obnovu postupka podnio je 22. prosinca 2020., da iz prijedloga nije vidljivo niti je tužitelj učinio vjerojatnim razloge za podnošenje zahtjeva za obnovu postupka zbog čega je tuženik pozivom na odredbu čl. 126. st. 1. ZUP-a odlučio kao izreci rješenja.  Utvrđeno je da je osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika od 27. srpnja 2021., tužitelj pokrenuo upravni spor koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

              6. Naime odredbom čl. 123. st. 1. ZUP-a, propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od 3 godine od dana dostave rješenja stranci, ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u svezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice odnosno dokazi bili izneseni odnosno upotrjebljeni u prijašnjem postupku, ako je rješenje povoljno za stranku doneseno na temelju neistinitih navoda stranke kojima je službena osoba dovedena u zabludu, ako je rješenje donijela osoba koja nije bila ovlaštena za njegovo donošenje ili osoba koja je morala biti izuzeta, ako kolegijalnog tijelo koje je donijelo rješenje nije rješavalo u propisanom sastavu ili ako se rješenje nije glasovala propisana većina, ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila data mogućnost sudjelovanja u postupku, ako stranke nije zastupao zakonski zastupnik ili ako osobi koja je sudjelovala u postupku nije bila data mogućnost da se služi svojim jezikom ili pismom.

              7. Odredbom čl. 123. st. 3. ZUP-a, propisano je da stranka može tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove ili kad je stekla mogućnost upotrebe novih dokaza.

              8. Odredbom čl. 126. st. 1. ZUP-a, propisano je da kada nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnim, ako ti uvjeti nisu ispunjeni nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.

              9. Naime, pravilno je tuženik osporavanim rješenjem od 27. srpnja 2021. odbacio prijedlog tužitelja za obnovu upravnog postupka okončanog rješenjem tuženika od 4. studenoga 2020., a kojim je bila odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 18. ožujka 2020., a kojim rješenjem je bio odbačen zahtjev tužitelja za obnovu upravnog postupka - priznavanja prava na doplatak za pomoć i njegu okončanog rješenjem Centra za socijalnu skrb od 15. rujna 2006. Ovo imajući u vidu da tužitelj tužbenim navodima dovodi u pitanje zakonitost rješenja tuženog od 4. studenog 2020. osporavajući koja je tužitelj imao mogućnost pokretanja upravnog spora pred ovim Sudom, a što iz dokumentacije koja prileži spisu predmeta upravnog postupka kojeg je tuženik dostavio ovome Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da nije iskoristio, dok vezano za tužbene navode tužitelja kojima u prijedlogu za obnovu upravnog postupka, kao i u tužbi, traži oglašavanje ništavim prvostupanjskog rješenja od 15. rujna 2006., ukazuje se tužitelju da je 15. listopada 2018. podnio prijedlog za oglašavanje ništavim prvostupanjskog rješenja od 15. rujna 2006. u predmetu priznavanja prava na doplatak za pomoć i njegu, da je o tom prijedlogu tužitelja rješenjem Centra za socijalnu skrb od 12. studenoga 2018. odbijen prijedlog tužitelja za oglašavanje ništavim prvostupanjskog rješenja od 15. rujna 2006. koje se temelji na nalazu i mišljenju prvostupanjskog tijela vještačenja za odrasle osobe Centra za socijalnu skrb Senj broj 43/05 od 5. rujna 2006. iz razloga što nije ispunjena niti jedna pretpostavka iz odredbe čl. 128. ZUP-a za oglašavanje rješenja ništavim. U tom rješenju prvostupanjskog tijela od 12. studenog 2018. ukazano je tužitelju, da prvostupanjskim rješenjem od 15. rujna 2006. tužitelju nije priznato pravo na doplatak za pomoć i njegu, da je protiv tog rješenja tužitelj izjavio tuženiku žalbu, koja je rješenjem tuženika od 9. ožujka 2007. odbijena kao neosnovana, nakon čega je tužitelj pred tada Upravnim sudom Republike Hrvatske pokrenuo upravni spor koji je okončan donošenjem presude Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us-4083/2007-8 od 15. siječnja 2010. kojim se odbija tužba tužitelja, nakon čega je tužitelj 19. travnja 2013. podnio prvostupanjskom tijelu zahtjev za oglašavanje ništavim prvostupanjskog rješenja 15. rujna 2006., o kojem prijedlogu je odlučeno prvostupanjskim rješenjem od 29. travnja 2013. na način da je odbijen prijedlog tužitelja za oglašavanje ništavim prvostupanjskog rješenja od 15. rujna 2006., da je protiv tog prvostupanjskog rješenja tužitelj izjavio tuženiku žalbu, koja je rješenjem tuženog odbijena, a nakon čega je tužitelj pokrenuo upravni spor osporavajući zakonitost tog rješenja tuženika i koji je okončan donošenjem presude ovog Suda poslovni broj: 4 Us I-337/14-5 od 25. rujna 2015., a koju presudu je potvrdio i Visoki upravni sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj: Usž-2274/15-2 od 4. veljače 2016. na način da je odbio tužbu tužitelju kao neosnovanu.

              10. Slijedom navedenog, pravilno je tuženik odbacio prijedlog tužitelja za obnovu upravnog postupka okončanog rješenjem tuženika od 4. studenog 2020., jer tužitelj nije iznio niti jednu novu činjenicu niti dokaz, odnosno pravilno je ocijenilo da okolnosti na koje temelji tužitelj zahtjev za obnovu upravnog postupka okončanog rješenjem tuženika od 4. studenoga 2020. nije učinjena vjerojatnom.

              11. Stoga je, na temelju čl. 57. st. 1. ZUS-a odlučeno je kao izreci ove presude.

U Rijeci 11. listopada 2021.

           S u t k i nj a

Marija Renner Jakovljević, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.