Poslovni broj: 7 Pž-1300/2020-4

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 7 Pž-1300/2020-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja I.-C. d.o.o., OIB …, J., J. 20, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. i M. j.t.d. u O., protiv tuženika P. d.o.o., OIB …, S., N. 46, kojeg zastupa punomoćnik H. A., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-30/2019 od 10. siječnja 2020., ispravljenu rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-30/2019 od 14. rujna 2021., 11. listopada 2021.

p r e s u d i o j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-30/2019 od 10. siječnja 2020., ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-30/2019 od 14. rujna 2021.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda, ispravljenom rješenjem od 14. rujna 2021., je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika J. M. Š. iz S. poslovni broj Ovrv-35/2018 od 30. srpnja 2018. kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 39.999,09 kn i naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.559,37 kn, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka 1. izreke). Tuženiku je naloženo da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.625,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka 2. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik kojom je pobija iz svih zakonom predviđenih razloga. U žalbi u bitnome navodi kako dio računa br.221/1/1 od 29. travnja 2017. nije djelomično podmiren iz opravdanih razloga, a to je jer sukladno knjigovodstvenoj kartici kupca ne postoji taj dio tužiteljevog potraživanja. Tuženik je prema tužitelju u pretplati za iznos od 12.999,41 kn, a o čemu je dostavio sudu i protivnoj stranci relevantnu dokumentaciju na ročištu održanom 10. listopada 2019. Račun je storniran jer nije bio u skladu sa zakonom niti u propisanoj formu, a u njemu su bili iskazani neistiniti podaci jer je bila navedena    roba različita od one koju je tužitelj isporučio. Predlaže preinačiti, a podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj pobija tuženikove žalbene navode kao neosnovane, navodeći da tuženik nije sve do pokretanja ovog postupka prigovarao kvaliteti isporučene robe niti je pružio bilo kakav dokaz za svoje tvrdnje. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava te vodeći računa o razlozima zbog kojih se može pobijati presuda u sporovima male vrijednosti (čl. 467. st. 1. ZPP-a), ovaj sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

6. U postupku koji je prethodio donošenju presude i pri samom donošenju prvostupanjske presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Izreka presude je jasna i razumljiva, nije u proturječju s razlozima presude, a razlozi o odlučnim činjenicama su u skladu sa sadržajem isprava u spisu.

7. Predmet ovoga spora je zahtjev za isplatu iznosa od 39.999,09 kn, koji tužitelj potražuje od tuženika na ime preostalog neplaćenog dijela kupoprodajne cijene za isporučenu robu (drvenu jelovu građu).

8. Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, pravilnost kojih ovaj sud nije ovlašten ispitivati u sporovima male vrijednosti (čl. 467. st. 1. ZPP-a), proizlazi da je tužitelj isporučio tuženiku naručenu robu (drvenu jelovu građu) za koju je ispostavio tuženiku račun broj. 221/1/1 od 29. travnja 2017. na iznos od 51.470,22 kn i da je tuženik uplatama u iznosu od 11.471,13 kn djelomično platio kupoprodajnu cijenu, dok je ostao neplaćeni ovdje utuženi iznos. Imajući u vidu da je roba isporučena tuženiku 29. travnja 2017., dok iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je tuženik prvi puta istaknuo prigovor materijalnih nedostataka 16. kolovoza 2018. ne naznačujući pritom o kakvim se to nedostacima na isporučenoj robi radi (vidljivim ili skrivenim), pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik zbog proteka prekluzivnih rokova iz odredbe čl. 403. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08,125/11 i 78/15, dalje: ZOO) (rok za vidljive nedostatke kod trgovačkih ugovora – bez odgađanja) i čl. 404. ZOO-a (rok za skrivene nedostatke – bez odgađanja od otkrivanja nedostatka, odnosno šest mjeseci od predaje stvari) u kojima je tuženik kao kupac bio dužan obavijestiti tužitelja kao prodavatelja o materijalnim nedostacima isporučene robe, izgubio prava koja mu po toj osnovi pripadaju.

9. S obzirom na to da tuženik nije dokazao u skladu s odredbom čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a osnovanost prigovora materijalnih nedostataka isporučene robe, a time niti prava kupca da uskrati isplatu dijela kupoprodajne cijene u visini razlike vrijednosti robe ugovorene kvalitete i isporučene robe s materijalnim nedostacima (sniženje cijene sukladno odredbi čl. 410. st. 1. ZOO-a), pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik dužan platiti tužitelju preostali iznos kupoprodajne cijene u visini od 39.999,09 kn sukladno odredbi čl. 367. st. 1. ZOO-a, jer je tužitelj u cijelosti ispunio svoje ugovorne obveze, dok je nesporno da tuženik nije platio utuženi dio kupoprodajne cijene. Stoga je pravilno prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog za utuženi iznos zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama čiju je stopu pravilno odredio sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

10. Tuženikovi žalbeni navodi kojima ukazuje da je račun broj 221/1/1 od 29. travnja 2017. storniran u tuženikovim poslovnim knjigama nisu od utjecaja na postojanje tuženikove obveze, budući da tuženikova obveza proizlazi iz kupoprodajnog ugovora sklopljenog s tužiteljem (u konkretnom slučaju u usmenoj formi) i ispunjenja tužiteljeve obveze na isporuku robe, dok je račun samo poziv na plaćanje već nastale obveze. Na okolnost (ne)odbijanja pretporeza tuženik je predložio izvođenje dokaza pribavljanjem isprava od nadležne porezne uprave u smislu odredbe čl. 22a.b ZPP-a, a koje pravilno prvostupanjski sud nije izveo budući da se negativne činjenice ne trebaju dokazivati u parničnom postupku. Osim toga, radi se o dokaznom prijedlogu kojeg je tuženik predložio u podnesku predanom na ročištu održanom 10. listopada 2019., dakle u suprotnosti s odredbom čl. 461.a st. 2. ZPP-a kojim je propisano da je u postupku u sporovima male vrijednosti tuženik dužan najkasnije u odgovoru na tužbi (prigovoru protiv platnog naloga) iznijeti sve činjenice i predložiti dokaze radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

11. Odluka o troškovima postupka je donesena pravilnom primjenom odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a žalitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost tog dijela pobijane presude.

12. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbio tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu, jer ne postoje razlozi zbog kojih se pobija niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Zagreb, 11. listopada 2021.

Sudac

Ružica Omazić