- 1 -              Revt 122/2017-3

 

 

 

 

 

Broj: Revt 122/2017-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u R., protiv tuženika Općine Punat, P., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica I. R., odvjetnica u R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-9778/13-2 od 25. listopada 2016., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci br. P-1462/12-11 od 11. listopada 2013., u sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se utvrdi da je Republike Hrvatska stekla prava vlasništva na k.č.br. 778/12 u zk. ul. 383 k.o. S. B., te da je tužena dužna trpjeti da se temeljem ove presude izvrši upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist tužitelja (toč. I.). Ujedno je tužitelj obvezan tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 18.156,25 kn (toč. II.).

 

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana. 

 

6. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude prelazi iznos od 500.000,00 kn (vrijednost potrebna za reviziju za postupke pred trgovačkim sudovima).

 

7. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva na k.č.br. 778/12, upisana u zk. ul. 383 k.o. S. B..

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

-              da je predmetna nekretnina upisana u zemljišnim knjigama po kulturi kao pašnjak i to u vlasništvu tuženika,

-              da je tuženik kao vlasnik upisan 17. srpnja 1995., time da je do tada bilo upisano društveno vlasništvo s korisnikom Općinom K.,

-              da je sporna nekretnina na dan 16. listopada 1990. bila upisano kao društveno vlasništvo,

-              da tužitelj nije dokazao da se sporna nekretnina nalazila u šumsko-gospodarskoj osnovi odnosno bilanci Samoupravne interesne zajednice šumarstva Hrvatske ili radnih organizacija u djelatnosti šumarstva na dan 31. prosinca 1990.,

-              da se prije 1. siječnja 1992. predmetna nekretnina nije nalazila u programu gospodarenja šuma i šumskim zemljištem.

 

10. Odbijajući tužbeni zahtjev tužitelja prvostupanjski sud, odnosno drugostupanjski sud potvrđujući prvostupanjsku presudu, zaključuju da tužitelj nije u postupku dokazao da bi sporna nekretnina na dan 16. listopada 1990. predstavlja šumu ili šumsko zemljište, pa da bi tužitelj Republika Hrvatske stekla vlasništvo na spornoj nekretnini na temelju odredbe čl. 16. st. 1. Zakona o šumama („Narodne novine“ br. 52/90, dalje ZŠ).

 

Pri tome prema odredbi čl. 4. ZŠ šumom se smatra zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari, dok je sporna nekretnina po kulturi pašnjak, dakle poljoprivredno zemljište.

 

11. Tužitelj u reviziji ponavlja tvrdnje iznesene tijekom prvostupanjskog postupka da su spornom nekretninom gospodarile Hrvatske šume i prije donošenja programa gospodarenja 1992., time da je spornom nekretninom do 1992. gospodarila Š. K. bez izrađenog programa gospodarenja. Osim toga tužitelj tvrdi da se sporna nekretnina nalazila u šumsko gospodarskoj osnovi.

 

12. Prije svega tvrdnja da se sporna nekretnina nalazila u šumsko gospodarskoj osnovi 1990. godine predstavlja činjeničnu tvrdnju, pri čemu je utvrđenje nižestupanjskih sudova da tužitelj tu činjenicu nije dokazao. Stoga takva tvrdnja predstavlja osporavanje činjeničnog stanja, a zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija se uopće ne može podnijeti (čl. 385. ZPP).

 

13. Prvostupanjski sud je analizirajući dopis H. š. d.o.o., Uprave šuma Podružnica S. od 7. rujna 2012. i Uvjerenja državne uprave u ... županiji, Ispostava K. od 12. rujna 2007., zaključio da se sporna nekretnina na dan 16. listopada 1990., odnosno 24. srpnja 1991. nalazila unutar granica građevinskog područja naselja S. B.

 

Osim toga, nižestupanjski sudovi zaključuju da sporna nekretnina nije bila u šumsko-gospodarskoj osnovi na dan 16. listopada 1990., a niti je tužitelj dokazao da je sporna nekretnina u skladu sa čl. 90. Zakona o šuma bila obuhvaćena uređajnim elaboratom ili godišnji planom gospodarske jedinice, odnosno da bi se ista nalazila u bilanci radnih organizacija iz djelatnosti šumarstva.

 

Tom valja dodati da niti prema opisu kulture sporna nekretnina nije bila upisana u zemljišnoj knjizi kao šuma ili šumsko zemljište.

 

14. Obzirom na takva činjenična utvrđenja neosnovani su revizijski navodi da je sporna nekretnina bila šumsko zemljište, odnosno da su sudovi pogrešno izjednačili šumsko gospodarsku osnovu i program (plan) gospodarenja. Pravilno je shvaćanje nižestupanjskih sudova da tužitelj nije dokazao da bi sporna nekretnina bila obuhvaćena Popisom šuma i šumskih zemljišta koja čine šumskogospodarska i šumskokrška područja, odnosno da bi isto predstavljalo šumu i šumsko zemljište na području krša.

 

15. Neosnovano je pozivanje tužitelja na odluku revizijskog suda u predmetu Rev-450/2011, budući je u tom predmetu nekretnina koja je bila predmet postupka bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljište, te nikada nije proveden postupak izdvajanja iz šumsko-gospodarske osnove, a što nije slučaj u ovom predmetu.

 

16. Radi navedenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je valjalo reviziju tužitelja odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 11. listopada 2021.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Katarina Buljan, v.r.