- 1 -              Rev 677/2020-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 677/2020-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika T. S. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku E. Š., odvjetniku u S., protiv tuženika-protutužitelja S. H. d.d. iz H., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici V. J., odvjetnici u S., radi nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja-protutuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-199/2017-3 od 4. listopada 2019., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-329/13-53 od 28. ožujka 2017., ispravljene rješenjem istoga suda broj Pr-329/13-57 od 12. travnja 2017., u sjednici održanoj 11. listopada 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja-protutuženika te se ukidaju presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-199/2017-3 od 4. listopada 2019. i presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-329/13-53 od 28. ožujka 2017., ispravljene rješenjem istog suda broj Pr-329/13-57 od 12. travnja 2017. osim u dijelu kojim je odbijena žalba tuženika-protutužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je utvrđeno da je nedopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženika-protutužitelja broj: 01/2013 od 8. travnja 2013. te da radni odnos tužitelja-protutuženika nije prestao.

 

II. O troškovima postupka povodom revizije odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke utvrđena je nedopuštenom Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženika-protutužitelja (dalje: tuženika) broj: 01/2013 od 8. travnja 2013. te da radni odnos tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelja) nije prestao. U toč. II. izreke prvostupanjske presude određen je sudski raskid ugovora o radu koji su stranke sklopile 29. veljače 2008. s danom 19. ožujka 2014. s kojim danom tužitelju prestaje radni odnos kod tuženika, dok je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika za sudskim raskidom s danom 24. lipnja 2013. U toč. III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplati iznos od 24.048,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom u visini i od dospijeća pa do isplate kako je to pobliže navedeno pod toč. III. izreke prvostupanjske presude, a odbijen je zahtjev tužitelja u iznosu od 23.952,00 kn. U toč. IV. izreke prvostupanjske presude odbijen je zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku vratiti ga na njegovo prijašnje radno mjesto, odnosno na drugo radno mjesto koje odgovara stručnoj spremi i radnim sposobnostima tužitelja, a u toč. V. izreke prvostupanjske presude odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

2. Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, dok je žalba tuženika djelomično odbijena kao neosnovana, a djelomično prihvaćena kao osnovana, te je prvostupanjska presuda potvrđena u toč. I., III., IV. i V. izreke, a preinačena u toč. II. izreke kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev da se odredi sudski raskid ugovora o radu koji su stranke sklopile 29. veljače 2008. s danom 19. ožujka 2014. na način da se kao dan sudskog raskida ugovora o radu određuje 24. lipnja 2013. U toč. II. izreke drugostupanjske presude odbijeni su zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Protiv dijela drugostupanjske presude kojom je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana te u dijelu kojim je prihvaćena djelomično žalba tuženika i preinačena prvostupanjska presuda u odnosu na dan sudskog raskida ugovora o radu, kao i u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka, reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da revizijski sud preinači nižestupanjske presude na način da u cijelosti usvoji glavni tužbeni zahtjev tužitelja, a da se odbije protutužbeni zahtjev tuženika te podredno da se u pobijanom dijelu ukinu nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

4. Tuženik je dostavio odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija tužitelja odbije kao neosnovana.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Na temelju odredbe čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za vraćanje na rad na prijašnje radno mjesto, odnosno na drugo radno mjesto koje odgovara stručnoj spremi i radnim sposobnostima tužitelja, a predmet spora je i protutužbeni zahtjev tuženika za sudski raskid ugovora o radu te slijedom toga podredni zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete.

 

8. Tužitelj u reviziji navodi i revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali nigdje u reviziji ne može se razaznati o kojim bitnim povredama odredaba parničnog postupka bi se radilo te na koji način bi iste bile počinjene i pred kojim sudom. Slijedom navedenog, revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka ne može se uopće ispitati te je taj revizijski razlog neosnovan.

 

9. Međutim, osnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

10. U revizijskom stupnju postupka nije sporno da je pravomoćno utvrđena nedopuštenom Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženika od 8. travnja 2013. jer tuženik kao poslodavac nije dokazao da bi tužitelj počinio osobito tešku povredu obveza ugovora o radu u smislu povrede povjerljivosti podataka na način da je izvršio distribuciju istih na privatnu adresu, na koji način bi postupio suprotno izjavi o povjerljivosti koju je tužitelj potpisao 28. siječnja 2013. te da je time ugrozio sigurnost društva tuženika. Međutim, nižestupanjski sudovi prihvaćaju protutužbeni zahtjev tuženika za sudski raskid ugovora o radu, s time da prvostupanjski sud utvrđuje sudski raskid s danom 24. lipnja 2013., a drugostupanjski sud s danom 19. ožujka 2014. Pritom nižestupanjski sudovi zaključuju da su ispunjene pretpostavke iz čl. 117. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – dalje: ZR) jer je tuženik već ranije donio jednu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu te uzimajući u obzir i izvanredni otkaz ugovora o radu u ovoj pravnoj stvari da je narušen odnos povjerenja između stranaka zbog ranijeg i novog otkaza ugovora o radu te da razlog otkazivanja ugovora o radu koji je u ovoj pravnoj stvari utvrđen nedopuštenim govori upravo u prilog utvrđenju nepoželjnosti tužiteljeva rada kod tuženika.

 

11. Tužitelj u reviziji ističe da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo iz čl. 117. st. 2. ZR te da ne mogu biti razlozi za sudski raskid ugovora o radu činjenice da je tuženik dva puta donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a koje odluke su sudovi utvrdili nedopuštenima. Pored navedenog, tužitelj ističe da je tuženik postavio zahtjev za sudski raskid ugovora o radu podneskom od 8. lipnja 2016., a prvostupanjski i drugostupanjski sud su utvrdili datum sudskog raskida daleko prije samog zahtjeva tuženika te da nije moguća takva retroaktivna primjena zahtjeva za sudski raskid ugovora o radu.

 

12. Odredbom čl. 117. st. 2. ZR određeno je da će sud kad utvrdi da je otkaz poslodavca nedopušten i na zahtjev poslodavca odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi naknadu štete od najmanje tri, a najviše 18 prosječnih mjesečnih plaća toga radnika isplaćenih u prethodna tri mjeseca, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika, ako postoje okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nije moguć. Međutim, kod sudskog raskida ugovora o radu na zahtjev poslodavca ne može se uzeti da postoje okolnosti koje bi opravdavale takav zahtjev, a koje se odnose na činjenicu da je poslodavac dva puta istom radniku donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a koje odluke su od strane suda utvrđene nedopuštenima. Stoga je u pravu tužitelj kada u reviziji ističe da takve okolnosti nisu pretpostavka za sudski raskid ugovora o radu od strane poslodavca.

 

13. Također nižestupanjski sudovi pogrešno utvrđuju dan sudskog raskida ugovora o radu jer i prvostupanjski i drugostupanjski sud navode datume koji su tri godine prije nego što je tuženik uopće postavio takav zahtjev (podneskom od 8. lipnja 2016.). Prema pravnom shvaćanju ovoga suda (isto tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-1344/2019 od 20. listopada 2020.) sudski raskid ugovora o radu ne može se odrediti s datumom prije nego što je postavljen sam zahtjev tuženika kao poslodavca slijedom čega su nižestupanjski sudovi u ovoj pravnoj stvari pogrešno primijenili odredbu čl. 117. st. 2. ZR i to ne samo u odnosu na pretpostavke za donošenje sudskog raskida ugovora o radu nego i s kojim danom se može udovoljiti takvom zahtjevu.

 

14. Zbog pogrešne primjene odredbe čl. 117. st. 2. ZR i obzirom na prihvaćanje protutužbenog zahtjeva tuženika za sudski raskid ugovora o radu, nižestupanjski sudovi su pogrešno odlučili i o zahtjevu tužitelja za vraćanje na rad i prijašnje radno mjesto, odnosno na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, a na taj način pogrešno su odlučili i o podrednom zahtjevu tužitelja za naknadu štete povodom sudskog raskida ugovora o radu.

 

15. Stoga u ponovljenom postupku prvostupanjski sud prije svega treba utvrditi da li uopće postoje pretpostavke i okolnosti koje bi opravdavale sudski raskid ugovora o radu s time da ima u vidu da to ne može biti činjenica da je do sada dva puta tužitelju izvanredno otkazivan ugovor o radu, a koje odluke tuženika su utvrđene nedopuštenima. Nižestupanjski sudovi također moraju imati u vidu da se sudski raskid ugovora o radu, ukoliko su za isti ispunjene pretpostavke, ne može odrediti prije nego što je postavljen zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu.

 

16. Obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju tužitelja te riješiti kao u izreci.

 

17. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 11. listopada 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.