- 1 -              Rev 3030/2016-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3030/2016-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. M. iz H. K., OIB ..., koju zastupa punomoćnica B. J. V., odvjetnica u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Sisku br. Gž-37/14-3 od 7. rujna 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Hrvatskoj Kostajnici br. P-206/12-20 od 25. listopada 2013., u sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

              Prihvaća se revizija tužiteljice i ukidaju se presuda Županijskog suda u Sisku br. Gž-37/14-3 od 7. rujna 2016. i presuda Općinskog suda u Hrvatskoj Kostajnici br. P-206/12-30 od 25. listopada 2013., te se predmet vraća na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila naknadu neimovinske štete zbog pretrpjelih duševnih bolova i trajnog narušenja zdravlja u iznosu od 220.000,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 2. studenoga 2011. do isplate, kao i zahtjev za isplatu rente i u iznosu od 90.000,00 kn dospjele od 2. studenoga 2011., sa zateznom kamatom i mjesečni iznos rente u iznosu od 1.500,00 kn mjesečno, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka (toč. I.). Tužiteljica je obvezana naknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 5.000,00 kn (toč. II.).

 

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava i počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Tužiteljica predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu, podredno da se pobijana presuda preinači, tužbeni zahtjev usvoji, te tuženicu obveže na naknadu cjelokupnih troškova postupka.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženica poriče sve navode tužiteljice, ističe da nisu počinjene bitne povrede parničnog postupka, niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Stoga se predlaže reviziju odbiti i tuženici dosuditi trošak sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija tužiteljice je osnovana.

 

6. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude prelazi iznos od 200.000,00 kn.

 

7. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu materijalne i nematerijalne štete zbog štetnog događaja za koji je utvrđeno kazneno odgovornim M. D. kao pripadnik pričuvnog sastava MUP-a Republike Hrvatske.

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužiteljica pretrpjela štetu kaznenim djelom silovanja koje je počinio djelatnik pričuvnog sastava policije M. D. ... oko 11,00 sati,

 

- da je u presudi Županijskog suda u Sisku br. K-47/09 protiv okr. M. D. navedeno da je isti počinio kazneno djelo silovanja na štetu tužiteljice time što je kao pripadnik pričuvnog sastava MUP-a Republike Hrvatske, došavši u dvorište tužiteljice u mjestu U., odlučio protiv njene volje zadovoljiti svoj spolni nagon, dakle žensku osobu s kojom ne živi u bračnoj zajednici upotrebnom sile ili prijetnje da će neposredno napasti na njezin život ili tijelo ili život ili tijelo njoj bliske osobe, istu prinudio na obljubu, čime je počinio kazneno djelo silovanja iz čl. 79. st. 1. KZ RH („Narodne novine“ br. 32/93), te je isti osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine,

 

- da je kazneno djelo izvršeno uz prijetnju vatrenim oružjem (službenim pištoljem) u vlasništvu tuženice,

 

- da štetna radnja nije počinjena u svezi obavljanja redarstvene službe.

 

10. Nižestupanjski sudovi smatraju, a u skladu s praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci br. Rev-1482/02, da okolnost što se štetnik kao sredstvom prisile poslužio oružjem u vlasništvu tuženice ne dovodi do odgovornosti Republike Hrvatske za predmetnu štetu, jer šteta ne potječe od te opasne stvari, već je posljedica štetne radnje koju je štetnik mogao izvršiti i bez uporabe oružja.

 

Jednako tako prema shvaćanju nižestupanjskih sudova odgovornost tuženice ne proizlazi iz odredbi Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 117/03, dalje ZOO) o odgovornosti za štetu imatelja opasne stvari. Jednako tako nema odgovornosti tuženice za naknadu štete jer štetnik štetu nije počinio u svezi obavljanja službe u pričuvnom sastavu policije, a isto tako u vrijeme počinjenja štetne radnje nisu postojale odredbe o odgovornosti Republike Hrvatske za štete koje počine djelatnici policije prema trećim osobama u Zakonu u unutarnjim poslovima („Narodne novine“ br. 29/91, 73/91, 33/92, 76/94), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete.

 

11. Navedena pravna shvaćanja nižestupanjskih sudova se zasada još uvijek ne može prihvatiti pravilnim.

 

12. Naime, iz činjeničnog opisa djela iz kaznene presude Županijskog suda u Sisku br. K. 47/09 od 24. rujna 2010. proizlazi da je „dana 12. kolovoza 1995. g. oko 11,00 sati u mjestu U., kao pripadnik pričuvnog sastava MUP-a RH, došavši u dvorište A. M. u U., odlučio protiv njene volje zadovoljiti svoj spolni nagon....“.

 

Nadalje iz obrazloženja kaznene presude i iskaza svjedoka proizlazi da su pričuvni djelatnici MUP, kritične zgode došli do kuće tužiteljice radi privođenja na obavijesni razgovor njezina supruga i sina, kao i da je počinitelj kaznenog djela kritičnog dana iz dvorišta kuće tužiteljice odveo osobni automobil marke „L.“ za potrebe PP H. K.

 

Obzirom na navedeno nije jasno na temelju čega nižestupanjski sudovi zaključuju da M. D. predmetnu štetnu radnju nije izvršio u obavljanju svoje zadaće kao pripadnik pričuvnog sastava MUP-a, niti u svezi obavljanja te službe, kao niti zbog čega je u opis kaznenog djela navedeno da je isti počinio djelo kao pripadnik pričuvnog sastava MUP-a.

 

13. Stoga su nižestupanjski sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući su glede odlučne činjenice, je li štetna radnja počinjena u vezi obavljanja posla ili ne, razlozi nejasni.

 

Osim toga, nižestupanjski sudovi su postupili protivno odredbi čl. 12. st. 3. ZPP prema kojoj je sud u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

 

14. Radi navedenog valjalo je primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

U nastavku postupka nižestupanjski sudovi će dati jasne razloge je li predmetni štetni događaj uzrokovan od strane pripadnika hrvatskih redarstvenih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi ili u svezi s tom službom, te ponovno ocijeniti sve prigovore stranaka, te donijeti novu meritornu odluku.

 

15. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

 

Zagreb, 11. listopada 2021.

 

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Katarina Buljan, v.r.