Broj: Revr 1917/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja u pravnoj stvari tužitelja G. P. iz G., OIB: ...., zastupanog po punomoćnici N. M.-Đ., zaposlenici Nezavisnih hrvatskih sindikata iz R., protiv tuženika H. š. d.o.o. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima N. G. R. i M. R., odvjetnicima u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. broj Gž-3911/2014-2 od 3. lipnja 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Delnicama posl. broj P-16/14 od 29. srpnja 2014., u sjednici održanoj 1. veljače 2017.

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. broj Gž-3911/2014-2 od 3. lipnja 2015., odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Utvrđuje se da je tužitelj sa tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme ... na poslovima šumskog radnika te da radni odnos tužitelja nije prestao.

 

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju izda potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme koju potvrdu će u protivnom zamijeniti ova presuda.

 

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana tužitelja vrati na poslove šumskog radnika sukladno odredbama Ugovora o radu ... od 13.09.2013. g."

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) podnio tuženik iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju tuženika.

 

Revizija tuženika nije osnovana.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima tuženika niti u postupku pred prvostupanjskim sudom, a niti u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Niti prvostupanjska, a niti pobijana drugostupanjska presuda nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogle ispitati. Izreke tih presuda su u potpunosti razumljive i nisu u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženjima tih presuda.

 

Nije u pravu tuženik kada smatra da je izreka prvostupanjske presude u dijelu pod st. I. izreke proturječna činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda (jer da su stranke očitovale volju sklapanjem ugovora o radu na određeno, a ne na neodređeno vrijeme). Naime, prema odredbi čl. 10. st. 5. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – dalje: ZR) ako ugovor o radu na određeno vrijeme je sklopljen protivno odredbama tog Zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme.

 

Kada je tužitelj nastavio raditi kod tuženika i nakon isteka vremena za koje je sklopljen predmetni ugovor o radu na određeno vrijeme, onda se po samoj sili zakona smatra da je taj ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme. Stoga, za ishod spornog odnosa među strankama neodlučna je činjenica namjere stranaka pri sklapanju predmetnog ugovora o radu.

 

U pravu je tuženik kada ukazuje da prema odredbi čl. 13. st. 1. ZR potvrda o sklopljenom ugovoru o radu mora imati sadržaj naveden u toj zakonskoj odredbi. No, propust nižestupanjskih sudova da pri nalaganju tuženiku da tužitelju izda potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme pobliže navede sadržaj te potvrde, nema za posljedicu da bi presude nižestupanjskih sudova u tom dijelu bile nerazumljive. Naime, iz sadržaja st. I. i st. II. izreke prvostupanjske presude nedvojbeno proizlazi da je obveza tuženika izdati tužitelju potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme sa sadržajem određenim u Ugovoru o radu broj ... od 13. rujna 2013. (po prirodi stvari razumljivo bez odredbe o isteku vremena tog Ugovora o radu).

 

Nije u pravu tuženik niti kada smatra da bi ista bitna povreda odredaba parničnog postupka bila počinjena, jer da su nižestupanjski sudovi naložili tuženiku vratiti tužitelja na poslove šumskog radnika prema ugovoru o radu koji više ne postoji (prije navedeni Ugovor o radu od 13. rujna 2013.). Kao što je već prethodno rečeno, predmetni Ugovor o radu na određeno vrijeme već je po samoj sili zakona prerastao u ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Stoga, taj Ugovor o radu sada egzistira kao ugovor o radu na neodređeno vrijeme pa su nižestupanjski sudovi imali jasan i potpuno razlog za nalaganje tuženiku da tužitelja vrati na poslove sukladno tom Ugovoru o radu.

 

Ovaj revizijski sud u cijelosti prihvaća razloge vezane za primjenu materijalnog prava sadržane u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude, pa se umjesto posebnog obrazloženja u kojem bi te razloge trebalo samo ponoviti, na njih poziva na temelju odredbe čl. 396. a. st. 1. ZPP kojom je određeno da se, u slučaju kada odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, revizijski sud može umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz drugostupanjske presude ako ih prihvaća.

 

Sukladno odredbi čl. 396. a. st. 2. ZPP na internetskim stranicama objavit će se drugostupanjska presuda na koju se poziva ovaj sud.

 

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP predmetnu reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu te presuditi kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 1. veljače 2017.