1

Poslovni broj: 24 Pr-1515/2021-8

 

   

Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

Slavonski Brod

 

Poslovni broj: 24 Pr-1515/2021-8

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

 

 

              Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Gordani Mahovac, u pravnoj stvari tužiteljice M. J. iz L.,  OIB: …, zastupana po punomoćniku V. S., odvjetniku iz O., protiv tužene O. Š. A. M., S. B., OIB: …, radi isplate razlike plaće, nakon održane glavne i javne rasprave 6. listopada 2021. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice, odvjetnika T. Dž. iz S. B. i tajnice tužene M. G., a u nenazočnosti tužiteljice M. J., 11. listopada 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

              I Nalaže se tuženoj O. Š. A. M., S. B.,  OIB: …, da tužiteljici M. J. iz L.,  OIB: …, isplati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu od 563,15 kuna (slovima: petsto šezdeset tri kune i petnaest lipa ) bruto, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, osim na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kako slijedi:

 

-          na iznos od 93,55 kn od 12. travnja 2016. do isplate,

-          na iznos od 94,40 kn od 11. svibnja 2016. do isplate,

-          na iznos od 94,70 kn od 10. lipnja 2016. do isplate,

-          na iznos od 93,30 kn od 12. srpnja 2016. do isplate,

-          na iznos od 93,91 kn od 9. kolovoza 2016. do isplate,

-          na iznos od 93,30 kn od 10. rujna 2016. do isplate,

 

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem  prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku 15 dana. 

 

              II Nalaže se tuženoj O. Š. A. M., S. B.,  OIB: …, naknaditi tužiteljici M. J. iz L.,  OIB: …, troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude (11. listopada 2021.) pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem  prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tužene radi isplate razlike plaće. U tužbi navodi da je u utuženom razdoblju bila zaposlenica tužene koja kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01  i 39/09) te nadalje navodi da je  23. studenog 2006.  između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici  za plaće u javnim službama (dalje u tekstu Sporazum). Navedenim  Sporazumom da je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% godišnje u 2007.; 2008. i 2009. godini. Zbog nastupa recesije da su Vlada  RH i sindikati javnih službi 13. svibnja 2009. sklopili Dodatak Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Dodatak Sporazumu), a kojim Dodatkom je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka  Sporazuma. Vlada Republike Hrvatske i  Sindikati javnih službi 26.listopada 2011. sklopili su izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama i koji predstavlja osnovu ove tužbe. Navedenim dodatkom ugovoreno je trajanje istog  pet godina te je primjena navedenog Dodatka istekla 26. siječnja 2017. zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu. 28. prosinca 2012. Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi usvojili su vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl.  IV. st.5. u svezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Odredbom čl. III. Izmjena Dodatka  Sporazumu ugovoreno je slijedeće:

"osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), prosječno dva li više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene  prema predmetnim izmjenama i dopunama."

28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju  2015.,  u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom državnog zavoda za statistiku 4. rujna 2015. 27. studenog 2015. Državni zavod za statistiku objavio je prvu procjenu tromjesečnog  BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom  Državnog zavoda za statistiku od 4. prosinca 2015. Obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2% (1,2% plus 2,8% podijeljeno s dva) krajem studenog 2015. ispunjen je uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci Državnog zavoda za statistiku. Budući da je odredbom čl.  VII. st. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava "za mjesec" da se u prvom  slijedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica u prosincu 2015.  povećala na iznos od 5.415,37 kn.

 

Budući je tužena u utuženom razdoblju plaću tužiteljice obračunavala po osnovici  od 5.108,34 kn, umjesto sukladno izmjenama Dodatka Sporazumu po osnovici od 5.415,37 kn, tužiteljica tužbenim zahtjevom potražuje ukupni iznos razlike plaće po tom osnovu u iznosu od 563,15 kuna, a nakon što je povukla dio tužbenog zahtjev koji se odnosi na razliku plaće za mjesec veljaču 2016. obzirom na prigovor zastare tužene, a s kojim povlačenjem se suglasila tužena na ročištu održanom 6. listopada 2021.

 

              2. U odgovoru na tužbu tužena navodi da je nesporno da je tužiteljica zaposlena kod tužene na temelju Ugovora o radu, a ne čini ni spornim da je 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske, s jedne strane, te Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikata hrvatskih učitelja, s druge strane, bio sklopljen Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti. Također, nije sporno niti da je 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama,a niti da su 26. listopada 2011. sklopljene Izmjene i dopune Dodatka  Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, sve kako navodi i tužiteljica. Pogrešno je da bi 13. svibnja 2009. bio sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kao i da bi 26. listopada  2011. bile sklopljene Izmjene i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, odnosno da bi bili sklopljeni kao dodaci, izmjene i dopune, anexi ili bilo što slično u odnosu na sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti. Naime, a kako je razvidno i iz samih naziva – Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama – isti predstavljaju dodatak, odnosno izmjene i dopune u odnosu na Sporazum o osnovici plaće u javnim službama sklopljen 23. studenog 2006., a što je  sporazum različit od sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti sklopljenog 25. studenog 2006.

              3. Tuženoj je sporna pravna valjanost, pravna narav, obveznost  kao i sadržaj tužbe.

Prije svega, sporna je pravna valjanost navedenih pravnih izvora. Tužena dovodi u pitanje je su li Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 26. listopada 2011. pravno valjane i mogu li proizvoditi pravne učinke, napose u smislu da bi utjecale na to da osnovica za obračun plaća iznosi 5.415,37 kn. U pogledu sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljenih  26. listopada 2011. tuženica utvrđuje kako je isti potpisan od  sedam  potpisnika, dok su prethodni Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od  osam  potpisnika. Dakle, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je parafirao, ali nije i potpisao, dakle nije sklopio jedan potpisnik Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama – Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske.

Slijedom iznesenog razvidno je kako je  Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnom službama od 26. listopada 2011.  potpisalo manje potpisnika od prethodnih Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, dakle da iste nisu, svi potpisnici prihvatili, sudjelovali u izmjenama i dopunama te sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.listopada 2011. Tužena smatra kako se sve izmjene i dopune, a da bi bile pravovaljane,  imaju uvijek sačiniti i sklopiti od svih stranaka ugovornog odnosa, na obje ugovorne strane istog. Činjenično je ovdje razvidno kako na ugovornoj strani sindikata ne postoji identitet stranaka što Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. čini pravno nevaljanim.

 

4. Nastavno, za slučaj kada se radi o kolektivnom ugovoru pravna situacija je ista odnosno da bi izmjene kolektivnog ugovora, bez obzira na njihov naziv bile pravno valjane, potrebno je da ih sklope svi sindikati koji su sklopili i sam izvorni kolektivni ugovor, odnosno stav da je izmjena kolektivnog ugovora "pravno nevaljana zato što u  njegovom sklapanju nisu sudjelovali svi oni sindikati koji su sklopili Kolektivni ugovor" te da je takva izmjena nevaljana, dakle nezakonita, a da su takva i sva kasnija postupanja potpisnika nezakonitih kolektivnih ugovora, kako je to iznio Vrhovni sud Republike Hrvatske u  odlukama broj Gž-5/05 od 27. travnja 2005. i Revr-409/09 od 17. ožujka 2010.

 

5. U odnosu na pravnu narav, a podredno i pravnu valjanost Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. tužena ističe da isti nisu bili na zakonit način sklopljeni kolektivni ugovor, jer sklapanju kolektivnog ugovora kao i svih njegovih kasnijih dodataka,  izmjena i dopuna, nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu. Razlog ovome je što poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata nego samo sa predstavnicima određenih, pojedinačnih i nekih sindikata s područja za koje se kolektivni ugovor sklapa -  te da ti predstavnici sindikata nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarsko-socijalnog vijeća, a što je izravno protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za kolektivne pregovore iz odredbi čl. 186. Zakona o radu ("Narodne novine" 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 68/05), odnosno odredbi čl. 254. Zakona o radu  149/09, 61/11, 82/12, 73/13). Dakle, radi se o sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja običan ugovor, sporazum  obveznog prava, a ne i kolektivni ugovor kao ugovor radnog prava, odnosno  isti je ništetan. Tužena se poziva na odluku Županijskog suda u  Zagrebu broj Gžr-425/13 od 16. travnja 2013. iz  čega proizlazi da je moguće prigovoriti svojstvu odnosno pravnoj naravi i valjanosti sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. Dodatka  Sporazumu o  osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. kao  kolektivnog ugovora, obzirom da njih nikad, prema proceduri iz Zakona o radu, nije sporazumno uspostavljen ili ustanovljen (ugovoren) Odbor sindikata za kolektivne pregovore, odnosno on nije imenovan po Gospodarsko-socijalnom vijeću. Tužena dalje navodi kako Temeljni Kolektivni ugovori za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. i 2012., u čl. 51. st. 4. navode kako "Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju  ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti o 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima", a što je različito u odnosu na odredbu čl. 49. st. 4. Temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama iz 2007. prema kojem "Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama,  zaključen između Sindikata javnih službi i Vlade Republike Hrvatske 23. studenog 2006. i svi sporazumi  koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora". Dakle, iz ranije navedenog proizlazi da ne bi postojala subjektivno utuživa obveza uvećanja odnosno podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama odnosno i drugih usklađivanja plaće iz navedenog razloga. Drugim riječima, činjenica da se u pogledu ovih pravnih izvora ne bi radilo o kolektivnim ugovorima po svojoj pravnoj naravi, dovodila bi i do toga da ne postoje odredbe s normativnim učinkom – pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa koja bi se neposredno i obvezno primjenjivala na sve zaposlene, tako i tužiteljicu, pa se niti tužiteljica, kao radnica zaposlena kod tuženice kao javne ustanove ne bi mogla pojaviti kao aktivno legitimirana potraživati prava iz Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., kao u konačnici niti u sudskom postupku.

 

6. U odnosu na iznos osnovice za obračun plaća u javnim službama u utuženom razdoblju u iznosu od 5.415,37 kn bruto, a ne 5.108,84 kn bruto, tuženica navodi da su plaće u javnom službama uređene Zakonom  o plaćama u javnim službama  ("Narodne novine" 27/01 i 39/09) i Zakonom  o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" 39/09 i 124/09). Prema odredbi čl. 4. Zakona o plaćama u javnim službama plaću službenika i namještenika u javnim službama čini umnožak: koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Prema odredbi čl. 5. Zakona o plaćama u javnim službama polazište za utvrđivanje osnovice za izračun plaće su: prijedlog proračuna za sljedeću godinu, sporazum o politici plaća i prosječna mjesečna isplaćena bruto plaća zaposlenih u Republici  Hrvatskoj u prethodnoj godini, koju utvrđuje Državni zavod za statistiku i objavljuje u "Narodnim novinama". Zakonom  o osnovici plaće u javnim službama odredbom čl. 2. uređeno je kako se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje: kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Isto tako, prema prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama  Zakona o osnovici plaće u javnim službama, do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju čl.  2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama primjenjuje se osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom  Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i  Sindikata javnih službi 13. svibnja 2009. Navedeno uređenje plaće i osnovice plaće u javnim službama uređena Zakonom o plaćama u javnim službama i Zakonom  o osnovici plaće u javnim službama, predstavljaju strogo i apsolutno inderogabilno zakonsko uređenje, ius cogens od kojeg  otklon voljom stranaka nije moguć. Notorno je kako je na sjednici održanoj 29. prosinca 2016. Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o visini osnovice za obračun  plaće u javnim službama kojom  je ista utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se primjenjuje od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017. Prethodno nije bilo drugačijeg kolektivnog ugovora zaključenog između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi kojim bi se utvrdila osnovica plaće u javnim službama odnosno podredno drugačije odluke vlade te se primjenjivala osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom Sporazumu  osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi 13. svibnja 2009. Dakle, sve do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama 29. prosinca 2016., primjenom od 1. siječnja 2017. u  primjeni je bila osnovica za obračun plaće u visini 5.108,84 kn bruto, prema Dodatku Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. Tužiteljica smatra pogrešno i nepotpuno pozivanje i temeljenje tužbenog zahtjeva na čl.  3. Izmjena i dopuna Dodatka  Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. jer da tužiteljica pogrešno cijeni da bi nastupile pretpostavke za primjenu osnovice za obračun plaća u javnim službama u iznosu od 5.415,37 kn bruto  iz odredbe čl. 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Tužiteljica, da slučajno ili ne previđa da u čl.  7. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. stoje navedeni uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Izmjena i dopuna Dodatka  Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. U toč. 1. istog čl.  navodi kako "ako realnim međugodišnjim tromjesečnim BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III do V izmjena i dopuna,  uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), trajao. Ova odredba se primjenjuje od dana stupanja na snagu ovih Izmjena i dopuna." Citirano nesporno uređuje odgodu "uskladbe" za onaj broj razdoblja "pada realnog tromjesečnog BDP-a" (tzv. negativni rast)  odnos na trenutak utvrđen čl. 3. Izmjena i dopuna  Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. kao trenutak primjene – "poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za  dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja").

 

Kako je, nakon sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., prema dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, BDP Republike Hrvatske promatrana na tromjesečnoj razini –"realni tromjesečni BDP" u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine, zabilježio dvanaest konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počevši od četvrtog tromjesečja 2011., a zaključno s trećim tromjesečjem 2014., to imajući u vidu podatke Državnog zavoda za statistiku o  "padu realnog tromjesečnog BDP-a" (tzv. negativnom rastu), nesporno proizlazi da se uskladba prema čl. III. do V. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja,  počevši od siječnja 2016., nadalje. To znači kako okolnosti za povećanje osnovice plaće u javnim službama u iznosu i na način kako to navodi tužiteljica, nisu nastupile. Pri tom, a kako Izmjene i dopune Dodatka  Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. imaju ugovoreno vremensko važenja od pet godina, čije trajanje je isteklo 25. listopada 2016.,  to implicira kako do "uskladbe" osnovice plaće u javnim službama temeljem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne bi došlo u razdoblju važenja i primjene istih.

 

7. Tužena ističe prigovor zastare za sva novčana potraživanja za koja je, računajući od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do datuma podnošenja tužbe sudu, protekao zastarni rok od pet godina te tužbu i tužbeni zahtjev smatra neosnovanim i predlaže sudu tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz naknadu troškova

tuženici, ali ne osporava izračun visine tužbenog zahtjeva tužiteljice.

 

              8. Dakle, između parničnih stranaka nesporno je da je tužiteljica zaposlenica tužene u razdoblju obuhvaćenom tužbenim zahtjevom te da joj je tužena u tom razdoblju obračunavala plaću po osnovici od 5.108,84 kn, a sporno je pripada li tužiteljici pravo na plaću obračunatu po osnovici od 5.415,37 kn bruto za utuženo razdoblje. Sporno je jesu li nastupile pretpostavke iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. za primjenu  osnovice za obračun plaće  u javnim službama u iznosu od 5.415,37 kn bruto i jesu li Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ništetne iz razloga koje tužena navodi u odgovoru na tužbu.

             

9. Radi rješenja spornih pitanja između stranaka, sud je proveo dokazni postupak uvidom u liste plaće, obavijest o prestanku Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31. kolovoza 2016., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., Izmjene i dopune Dodatka  Sporazumu od 26. listopada 2011., Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011., priopćenje za javnost u povodu objave prve procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda za prvo tromjesečje,  za drugo  i treće tromjesečje 2015., sa procjenama, obračun razlike plaće, zaključci sa sastanka 8. prosinca 2016. i sve ostale pisane podneske u spisu.

 

10. Sporazumom o osnovici plaće u javnim službama sklopljenim između Sindikata hrvatskih učitelja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatskog liječničkog sindikata, Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara te Hrvatskog sindikata djelatnika u kulturi i Vlade Republike Hrvatske ugovorne stranke su suglasno utvrdile da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., za  6% u odnosu na osnovicu za izračun  plaća u javnim službama koja je primjenjena u  2006; za 2008. da se povećava za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaća u javnim službama koja je primjenjena u 2007., te konačno osnovica za izračun plaća u javnim službama za 2009. da se povećava za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaća u javnim službama koja je primjenjena u 2008., te da će se navedene osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine.

Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. utvrđeno je da su potpisnici Sporazuma (isti potpisnici su potpisali i dodatak Sporazumu), suglasni da se s danom potpisa Sporazuma primjenjuje osnovica za izračun plaće za javne službenike i namještenike iz 2008. u visini 5.108,84 kn bruto. Od 1. siječnja 2010. osnovica za obračun plaće povećat će se za inflaciju mjerenu indexom potrošačkih  cijena u razdoblju od 1. srpnja do 31. prosinca 2009. prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Točkom III. Dodatka Sporazumu dogovoreno je da u trenutku kada službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), osnovica za obračun  plaća u javnim složbama iznositi će 5.415,37 kn bruto. Točkom IV. ugovoreno je da će se nakon proteka roka od 6 mjeseci iz toč. III. Sporazuma utvrditi razlika u paritetima i to između: pariteta prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama  (koeficijent 1,25), u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću u  Republici Hrvatskoj u  2010. i pariteta prosječne mjesečne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u Republici Hrvatskoj u 2008., a sve prema podacima  Državnog zavoda za statistiku  Republike Hrvatske. Osnovica za obračun  plaća korigirat će se  prvog slijedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za 50% utvrđene razlike između pariteta, uvećano za projekciju očekivanog rasta plaća u  2011. Nakon pet  mjeseci od početka primjene korigirane osnovice,  osnovica će se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta, uvećanom za projekciju očekivanog rasta plaća u 2011. s ciljem očuvanja pariteta iz  2008. Ugovoreno je i da će putem Arbitražnog vijeća utvrditi projekciju rasta plaća za 2011., a toč.V. utvrđeno je da se Vlada Republike Hrvatske, nakon 11 mjeseci od korekcije osnovice obvezuje započeti obračun i isplatu plaća radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25 i prosječne plaće u RH  na razini 92:100, na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne plaće u  Republici Hrvatskoj za zadnjih šest mjeseci za koje postoje objavljeni podaci Državnog zavoda za statistiku uvećan za  1,5%. Daljnji proces konvergencije plaća u javnim službama nastavit će se svake godine u razdoblju od četiri godine povećanjem  osnovice jednom godišnje za međugodišnji rast prosječna plaće uvećano za postotak o kojemu će se pregovarati jednom godišnje. Navedeni proces uskladiti će se do konca 2016. Navedenim dodatkom Sporazuma utvrđeni su toč. VII. uvjeti nužni za ostvarivanje Sporazuma i to ako do 30. rujna 2010. rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a ne bude prosječno veći dva uzastopna tromjesečja od  2% (mjereno aritmetičkom sredinom  dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) Vlada Republike Hrvatske će od 1. listopada 2010.  korigirati osnovicu  za obračun  plaća za inflaciju mjerenu indexom potrošačkih cijena u razdoblju 30. rujan 2009. do 30. rujan 2010. Za iznos korigirane osnovice zbog promjene potrošačkih cijena umanjit će se rast osnovice koji nastupi u trenutku navedenom u toč. III. Sporazuma te nadalje ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan  rastu nekom od razdoblja opisanih u toč. IV. –V. Sporazuma uskladba se odgađa za  tri razdoblja. Nadalje je utvrđeno ako međugodišnji realni tromjesečni  BDP zabilježi tijekom 2009. u prosjeku dva uzastopna tromjesečja (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), pada od 5% ili više, potpisnici Sporazuma pristupit će reviziji Sporazuma, a ako se potpisnice ne dogovore o reviziji o istome će odlučiti arbitraža koju će ugovoriti potpisnici. Isto tako, utvrđeno je da ako međugodišnji realni tromjesečni  BDP zabilježi tijekom 2010. u prosjeku  dva uzastopna tromjesečja (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), pad veći od 0,5%, odnosno tijekom 2011. i 2012.  pad u prosjeku dva uzastopna tromjesečja (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope  realnog rasta  međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) veći od 1% potpisnici Sporazuma pristupit će reviziji, a ako se potpisnici ne dogovore o reviziji će odlučiti arbitraža koju će ugovoriti potpisnici sporazuma. Ako masa za plaće  korisnika Državnih proračuna prijeđe više od 11% na godišnjoj razini u 2011. i 2012. pristupit će se reviziji Sporazuma.

 

              11. Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara, Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi i Vlada Republike Hrvatske 26. listopada 2011. sklopili su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je u bitnome izmijenjen članak III.  tako da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37kn bruto za mjesec u kojem je službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast realnog mjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema predmetnim Izmjenama i dopunama. Trajanje ovog sporazuma ugovoreno je na vrijeme od 5 godina, odnosno do 26. listopada 2016., uz obvezu ugovornih strana u dobroj vjeri pristupiti produljenju trajanja navedenih Izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od tri posto. Do produljenja primjene Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma kasnije nije došlo. Arbitražna odluka  od 7. prosinca 2011. u članku III. određuje da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno ( u odnosnu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema  Izmjenama i dopunama.

 

              12. Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće za javne službe koji su donijeli potpisnici Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama 28. prosinca 2012., u odnosu na članak IV. u svezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu, primjena članka IV. stavka 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 201. odgađa se do 31. prosinca 2013. ali ne i primjena članka III. Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009. kao niti odredba članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma od 26. listopada 2011. koje određuju da će u trenutku kada službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno ( u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,32 kn bruto.

 

              13. Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske prati stanje BDP-a, te prema službenim podatcima zavoda je utvrđeno da je negativni rast BDP-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. Do trećeg tromjesečja 2014, odnosno 12 tromjesečja uzastopno, a rast je zabilježen u drugom tromjesečju 2015 od 1,2% dok je u trećem tromjesečju 2015. Rast BDP-a iznosio 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0% time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane Državnog zavoda za statistiku objavljen 4. prosinca 2015.

 

              14. Vlada Republike Hrvatske je 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. odnosno počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja će biti isplaćena u mjesecu veljači 2017.

 

              15.  Odredbom članka 9. stavka 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje ZR) određeno je da će se za radnika primijeniti najpovoljnije pravo ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, osim ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno. Kako je u utuženom razdoblju na snazi bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12)  - dalje TKU) koji u članku 51. stavku 4. određuje da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. kao i sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodatcima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006., važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima, a kako to proizlazi i iz Vjerodostojnog tumačenja izmjena dodatka Sporazumu o osnovi plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012, uvjeti za povećanje osnovice plaće na temelju odredbe III. članka Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu ispunjeni su krajem 2015. s početkom primjene od prosinca 2015, odnosno 26. listopada 2015.

 

              16. Neosnovan je prigovor tužene o pravnoj nevaljanosti, ništetnosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., kao i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., koja potvrđuje sadržaj odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. godine. Naime, iz presude VSRH broj Revr-408/12 od 3. travnja 2013., koja je potvrđena odlukom USRH broj U-III/3535/2012 od 5. ožujka 2015., proizlazi da: "Kolektivni ugovor ne moraju nužno sklopiti sve strane koje su sudjelovale u kolektivnom pregovaranju. Da bi isti mogao  proizvesti valjane pravne učinke, dovoljno je da je potpisan bar od po jednog subjekta na strani poslodavca i jednog na strani sindikata", te da "okolnost što jedan od subjekata na strani sindikata nije potpisao navedeni Aneks, nije od utjecaja na valjanost istog." Dakle, iz navedenih odluka proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske (SSZSSH) bio protuzakonito isključen iz pregovaranja. Taj sindikat parafirao je Izmjene Dodatka Sporazumu, što znači da je ravnopravno sa ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima. VSRH je u presudi broj Gž-13/02 od 30. prosinca 2012., zauzeo shvaćanje prema kojem "treba smatrati da je sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kad zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to odbili", te da "treba tumačiti da je sindikat u pregovorima valjano zastupljen i onda kad drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima." Osim toga, u konkretnom slučaju niti jedan od potpisnika,  u zakonom predviđenom postupku nije osporio valjanost Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama.  

 

17. Neosnovan je i prigovor tužene i da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Odredba čl. VII st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, ne odnosi se na povrat osnovice iz čl. III, nego na usklađivanje osnovice iz čl. IV i V. Smisao odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama je isključiti razdoblje negativnog rasta BDP-a, koje je zabilježeno između sklapanja Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., jer je u razdoblju od svibnja 2009. do listopada 2011., zbog gospodarske krize ostvaren negativni rast BDP-a, pa se ranije opisane odredbe mogu protumačiti samo kao pojašnjenje da se na Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, ne primjenjuje negativan rast BDP-a, koji je zabilježen kod sklapanja Dodatka Sporazumu od 2009. godine.

Vrhovni sud Republike Hrvatske  je u presudi broj Rev 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020., naveo da je od donošenja Vjerodostojnog tumačenja od dana 28. prosinca 2012., BDP ostvario negativan rast od osam uzastopnih tromjesečja, tj. ukupno dvanaest tromjesečja, pa se sukladno Vjerodostojnom tumačenju primjena odredbe čl. IV st. 5., mogla odgoditi najkasnije do 31. prosinca 2015., a kako Vlada RH nije postupila sukladno tome članku, može se zaključiti da je za to razdoblje koristila pravo na odgodu usklađivanja iz čl. VII st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Budući da su se uvjeti za primjenu čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, ispunili dana 27. studenog 2015., dakle prije 31. prosinca 2015., osnovica plaće se sukladno čl. III Izmjena, kada je došlo do rasta tromjesečnog BDP-a od 2% za dva tromjesečja uzastopno, mogla primijeniti i na razdoblje iz čl. III koje je počelo teći krajem 2015., u kojem razdoblju nije bilo negativnog rasta BDP-a, slijedom čega proizlazi da je negativan rast BDP-a od kraja 2011., do sredine 2014., korišten radi odgode povećanja osnovice na temelju čl. IV st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, sukladno odredbama čl. 1. i 2. Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. i da se negativan rast BDP-a koristio radi odgode povećanja osnovice sukladno čl. IV st. 5. Izmjena, tj. za odgodu "uskladbe" pariteta osnovice plaća u javnim službama i plaće u privredi, a ne i za "vraćanje" osnovice kako je dogovoreno u čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. godine.  U presudi broj Rev 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020., na postavljena pravna pitanja, odgovoreno je kako slijedi:

 

"1. Dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativan rast, od listopada 2011. do rujna 2014., (za 12. tromjesečja).

 

2. Ispunjenje uvjeta iz čl. III nije preduvjet primjene čl. IV, a ispunjenje uvjeta iz čl. III i IV nije preduvjet primjene čl. V, a čl. VII, na čl. III do V, na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječanj 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji).

Prema tome, odredbom čl. VII IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III o "povratu" osnovice, jer se odredba čl. VII IDDS-a odnosi na način "usklađivanja pariteta" (čl. IV i čl. V IDDS)."

 

18. Dakle, obzirom da nije došlo do odgode primjene čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, te obzirom da iz službenih pokazatelja Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske proizlazi da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015., bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., te da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015., bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014., proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno dva posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a u dva uzastopna tromjesečja, 1,2% + 2,8% : 2 = 2%) krajem studenoga 2015., ispunjeni su uvjeti iz čl. III Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn bruto, te je tužena u utuženom razdoblju bila u obvezi obračunati i tužiteljici isplatiti plaću po toj osnovici. 

 

19. Nesporno je da je tužena tužiteljici u utuženom razdoblju, obračunavala plaće po osnovici za izračun plaća od 5.108,84 kn, a ne po osnovici od 5.415,37 kn, te da razlika neisplaćene plaće po osnovici od 5.415,37 kn, u odnosu na osnovicu od 5.108,84 kn, za utuženo razdoblje, iznosi ukupno 563,15 kn bruto, odnosno mjesečno kako je pobliže navedeno u izreci ove presude, pa je slijedom svega naprijed navedenog utuženi iznos tužiteljici u cijelosti dosuđen.

 

20. Odredbom čl. 433.a st. 1. ZPP-a, propisano je da kad utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto-iznos.

Odredbom čl. 92. st. 4. Zakona o radu, propisano je da su plaća i naknada plaće, u smislu toga Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu, slijedom čega je tužiteljici na ime neisplaćene razlike plaće dosuđen bruto iznos.  

 

21. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje pored glavnice i zatezne kamate. Na temelju odredbe čl. 92. st. 3. važećeg Zakona o radu, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, pa su tužiteljici, kao osnovane, na svaki pojedini utuženi mjesečni

iznos, dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od šesnaestog dana idućeg mjeseca. 

 

22. Plaća koju poslodavac isplaćuje radniku obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a u to spadaju i porez i prirez na dohodak koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, koji se obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate. Uvažavajući odredbe Zakona o porezu na dohodak i Pravilnika o porezu na dohodak, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji čine sastavne dijelova bruto dodatka (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju. (presuda VSRH br. Revr 578/13-2 od 11. svibnja 2016., Revr 1526/16 od 3. rujna 2017., Revr 206/16 od 19. rujna 2017.) , a kako je to tužiteljica i postavila tužbenim zahtjevom.

 

23. Visina stope zakonske zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st.  2. ZOO-a. (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18).

 

24. Potraživanje iz radnog odnosa sukladno odredbi čl. 139. Zakona o radu zastarijevaju za pet godina, a obzirom da je tužiteljica tužbu podnijela 31. ožujka 2021.  i na ročištu od 6.  listopada 2021.  povukla dio tužbenog zahtjeva za mjesec veljaču 2016.  ostala tražbina tužiteljice nije u zastari pa je u tom dijelu neosnovan prigovor zastare tužene.

 

25. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a. Visina troškova određena je prema vrijednosti predmeta spora, te u skladu sa odredbama Tarife o naknadama i nagradi za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje OT).

 

26. Tužiteljici je dosuđen trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 625,00 kn po tbr. 7. toč. 8. OT i  42. OT kao jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupka jer je vrijednost predmeta spora manja od 1.000,00 kn.

 

27. Zakonska zatezna kamata na parnične troškove teče od dana donošenja prvostupanjske presude po stopi određenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18).

 

28. Sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19), paricijski rok  i rok za žalbu u radnim sporovima iznosi 15 dana.

 

29. Tužiteljica je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi u ovome postupku na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18).

             

30. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci. 

 

 

U Slavonskom Brodu, 11. listopada 2021.

 

 

      Sutkinja                                                                                         

 

                                                                                                 Gordana Mahovac v.r.

 

 

 

 

UPUTA O  PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u  roku do 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem  ovog suda na nadležni specijalizirani Županijski sud za radne sporove. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavka 2. toč. 1., 2.,2 4., 5., 6., 8., 9., 10., i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

 

DN-a:

 

1. odvjetnik V. S. iz  O.

2. O. Š. A. M., S. B.

3. Porezna uprava V. – nakon pravomoćnosti