- 1 -              Rev 681/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 681/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. V., OIB: ..., iz Z., zastupanog po punomoćniku S. P., odvjetniku u Z., protiv tuženika Z. h. d.o.o., OIB: ..., Z., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu M., P. & Š. u Z., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-522/2019-2 od 13. siječnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2591/2018-34 od 18. srpnja 2019., u sjednici održanoj 11. listopada 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-522/2019-2 od 13. siječnja 2020. potvrđena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2591/2018-34 od 18. srpnja 2019. kojom je odbijen tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje da je nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu direktora sektora sklopljen 1. rujna 2016. te nalaganje tuženiku vratiti tužitelja na rad na radno mjesto direktora sektora odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto koje po prirodi poslova odgovara radnom mjestu za koje je sklopio ugovor o radu u skladu s njegovom stručnom spremom, znanjem, iskustvom i sposobnostima tužitelja, te ujedno tužitelju naloženo isplatiti tuženiku na ime troškova postupka iznos 2.500,00 kn.

 

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je pozivom na odredbu čl. 382.a st. 1. Zakona o parničnom postupku podnio reviziju pobijajući je iz razloga  bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njezino preinačenje prihvaćanjem tužbenog zahtjeva i nalaganje tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka, podredno ukidanje obje nižestupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Na reviziju nije odgovoreno.

 

4. Revizija nije osnovana.

 

5. Postupajući prema odredbi čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužitelja iz čl. 382.a ZPP-a ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a u obrazloženju presude drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene razloge koji su od odlučnog značaja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

 

7. Iz obrazloženja pobijane presude razvidno je da je drugostupanjski sud odlučujući o žalbi tužitelja protiv prvostupanjske presude, postupajući sukladno prethodno citiranoj odredbi ocijenio upravo sve odlučne žalbene razloge, kako one činjenične tako procesnopravne i materijalnopravne naravi, dajući za to jasne i razumljive razloge zbog čega ih otklanja kao neosnovane, a to znači da u donošenju pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a.

 

8. Bespredmetni su navodi iz revizije kojima se ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa bivšom odredbom st. 5. čl. 375. ZPP-a, a kada drugostupanjski sud pobijanu presudu i nije donio primjenom te odredbe.

 

9. Kako je pak pobijana presuda jasna i razumljiva te se može ispitati jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama, to nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

10. Revizijski navodi tužitelja kojima pokušavajući prigovoriti pravilnosti pobijane presude vrši preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka, sve u smislu odredbe čl. 386. ZPP-a.

 

11. Predmet spora je dopuštenost odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju Odlukom od 28. rujna 2017., a kojom mu je otkazan ugovor o radu za direktora sektora sklopljenog između stranaka 1. rujna 2016.

 

12. Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev tužitelja ocijenivši da su na strani tuženika postojali opravdani razlozi za otkaz ugovora o radu tužitelju s ponudom izmijenjenog ugovora, sve u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. i čl. 123. st. 1. Zakona o radu. Tužitelj nije prihvatio ponudu izmijenjenog ugovora o radu.

 

13. Odredbom čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17 – dalje: ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla, zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), uz poštivanje kriterija iz stavka 2. tog članka.

 

Prema odredbi čl. 123. st. 1. ZR odredbe tog zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju se i na slučajeve kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora).

 

14. Iz stanja spisa predmeta i činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tuženik u cilju unapređenja poslovanja proveo reorganizacijske promjene u kojem pravcu su donesene VIII. izmjene Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta kod tuženika, a potom donio novi Pravilnik o organizaciji tuženika koji je stupio na snagu 5. svibnja 2017., a kojima je uz ostalo ukinut Sektor upravljanja ljudskim resursima razvoja i korporativnih komunikacija, a time i radno mjesto direktora tog sektora, za koje je tužitelj imao sklopljen ugovor o radu, a obavljanje tih poslova preraspodijeljeno na poslove drugih radnih mjesta.

 

U takvim okolnostima tuženik je 28. rujna 2017. donio odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju s ponudom izmijenjenog ugovora, nudeći mu sklapanje ugovora o radu za drugo radno mjesto za koje je ocijenio da je odgovarajući kvalifikacijama tužitelja.

 

15. Autonomno je pravo tuženika kao poslodavca provoditi organizacijske promjene u svom poslovanju, u ispravnost kojih sud ne može ulazit, a kako to pravilno ocjenjuju nižestupanjski sudovi. Zato, a kada je tuženik promjenom organizacije i sistematizacije postojećih radnih mjesta ukinuo ono tužitelja, a poslove tog radnog mjesta preraspodijelio na poslove drugih radnih mjesta, ne uvodeći novo radno mjesto kojem bi povjerio poslove dotadašnjeg radnog mjesta tužitelja, ostvarile su se pretpostavke za otkazivanje ugovora o radu tužitelju zbog poslovno uvjetovanih razloga, sve u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR.

 

16. Ocjena je ovog suda da je tuženik, a na kojem je prema odredbi čl. 133. st. 3. ZR bio teret dokaza, dokazao postojanje opravdanih razloga za otkazivanje ugovora o radu tužitelju, a kada je uslijed organizacijskih promjena kod tuženika uvedenih novim Pravilnikom o radu (stupio na snagu 5. svibnja 2017.) ukinuto mjesto tužitelja, a poslove tog radnog mjesta preraspodijelio na druga postojeća radna mjesta. Bespredmetno je ustrajanje tužitelja u tvrdnjama da sadržajno njegovo radno mjesto nije ukinuto, odnosno da je uvedeno novo radno mjesto za obavljanje tih poslova, a kada iz sadržaja VIII. izmjene Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji odnosno novog Pravilnika o radu to ne proizlazi.

 

17. U takvim okolnostima, a kada su dakle ostvarene pretpostavke za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju iz čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR, ponuda tuženika učinjena tužitelju na sklapanje izmijenjenog ugovora o radu za drugo radno mjesto tužitelju bila je sukladna odredbi čl. 123. st. 1. ZR.

 

18. Kako je dakle odbijanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno, reviziju je trebalo odbiti kao neosnovanu sve na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP-a.

 

Zagreb, 11. listopada 2021.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.