- 1 -              Rev 1112/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1112/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. K. iz S., koju zastupa punomoćnik T. V., odvjetnik u S., protiv tuženika D. d.o.o. Z., kojeg zastupa Odvjetničko društvo R. i partneri j.t.d. iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-1967/2008 od 24. travnja 2008. kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. P-780/06 od 27. prosinca 2007., u sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila od tuženika isplatu iznosa od 218.304,76 kuna s osnove obavljenog prekovremenog rada za razdoblje od kolovoza 2003. do lipnja 2006. sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na određene mjesečne iznose od dospijeća do isplate, te je odbijen i zahtjev tužiteljice za isplatu iznos od 136.729,88 kuna sa zakonskim zateznim kamatama s osnove naknade za ugovorene poslove u korist tuženika tijekom 2004. i iznosa od 105.669,16 kuna sa zakonskim zateznim kamatama s osnove naknade za ugovorene poslove u korist tuženika tijekom 2005. (točka I. izreke). Istom presudom je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici s osnove podmirenih mjesečnih rata poslovnog najma osobnog vozila „Nissan primera“ korištenog u poslovne svrhe tuženika, iznos od 151.776,20 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. srpnja 2006. do isplate, kao što je i prihvaćen zahtjev tužiteljice s osnove troškova osiguranja i održavanja navedenog vozila u iznosu od 15.588,29 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 6. srpnja 2006. do isplate, dok je za više zatražene zakonske zatezne kamate zahtjev odbijen (točka II. izreke). Odlukom o troškovima naloženo je tužiteljici da naknadi tuženiku troškove u iznosu 37.453,50 kuna.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom II. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za više zatražene zakonske zatezne kamate, te je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska odluka pod točkom II. izreke kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev s osnove podmirenih mjesečnih rata poslovnog najma osobnog vozila „Nissan primera“ korištenog u poslovne svrhe tuženika, u iznosu od 151.776,20 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. srpnja 2006. do isplate, kao i s osnove troškova osiguranja i održavanja navedenog vozila u iznosu od 15.588,29 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 6. srpnja 2006. do isplate.

 

2.1. Nadalje je drugostupanjskom odlukom prihvaćena djelomično žalba tužiteljice te je ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu tužiteljice za isplatu naknade s osnova obavljenog prekovremenog rada, te s osnova ugovorenih poslova u korist tuženika tijekom 2004. i 2005., te u odluci o troškovima postupka, te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je njegova žalba odbijena kao neosnovana reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva.

 

4. Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354.st.2. točke 8. ZPP.

 

7. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

 

8. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

9. Predmet ovog revizijskog postupka je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati naknade s osnove podmirenih mjesečnih rata poslovnog najma osobnog vozila „Nissan Primera“ korištenog u poslovne svrhe tuženika s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, ako i zahtjev za isplatu naknade iz osnove troškova osiguranja i održavanja navedenog vozila s pripadajućim kamatama.

 

10. U postupku koji je prethodio revizijskom utvrđeno je:

-              da su stranke zaključile ugovor o radu 22. srpnja 2002., na temelju kojeg je tužiteljica obavljala poslove Senior Manager-direktorica ureda u S., a po potrebi i izvan tog ureda na području Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, inače revizijske poslove određenih pravnih subjekata,

-              da je tuženik tužiteljici dao otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 12. travnja 2006., koju ponudu tužiteljica nije prihvatila, zbog čega joj je prestao radni odnos kod tuženika,

-              da je tužiteljica predmetno vozilo Nissan Primera koristila na temelju ugovora o najmu vozila tuženika uz suglasnost R. l.,

-              da su stranke imale dogovor u smislu operativnog leasinga da tužiteljica otplaćuje rate leasinga za vrijeme korištenja vozila a nakon isteka da vozilo otkupi po preostaloj cijeni,

-              da su tužiteljici rate leasinga obustavljane kroz plaću,

-              da  je tužiteljica nakon prestanka radnog odnosa prestala plaćati rate leasinga,

-              da je tužiteljica u studenom 2006. na poziv tuženika vratila vozilo tuženiku.

 

11. Slijedom navedenih činjenica nižestupanjski sudovi su zaključili da je za vrijeme radnog odnosa postojao između stranaka dogovor o operativnom leasingu na način da, dok tužiteljica koristi vozilo, otplaćuje leasing rate a potom otkupi vozilo, te je time postojao osnov za prijelaz imovine, međutim nakon što je tužiteljica vozilo na poziv tuženika, vratila tuženiku, pravni osnov da je otpao, te da je stoga tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan i to na temelju odredbe iz čl. 210. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO).

 

12. Ovaj revizijski sud u potpunosti dijeli stajalište nižestupanjskih sudova.

 

13. Pravilno su se sudovi pozvali na odredbu iz čl. 210. i 214. ZOO.

 

13.1. Odredbom članka 210. stavak 1. ZR, propisano je da kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Ako vraćanje imovine nije moguće dužan je nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi. Stavkom 2. je propisano da se pod prijelazom imovine podrazumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom, dok je stavkom 3. propisano da obveza vraćanja imovine odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

 

13.2. Odredbom članka 214. ZOO je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecalac nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

 

14. U postupku je utvrđeno da je tužiteljica uplatila ukupno 151.776,20 kuna na ime rata leasinga navedenog vozila kojeg je koristila za poslovne potrebe tuženika, kao i iznos od 15.588,29 kuna kojeg je uplatila na ime nužnih troškova osiguranja i održavanja tog vozila.

 

15. Suprotno navodima tuženika nije niti sporno da je tužiteljica vozilo koristila dok je radila kod tuženika. Međutim stranke nisu međusobno ugovorile da bi tužiteljica bila u obvezi tuženiku plaćati naknadu za korištenje predmetnog vozila. Tuženik takvu svoju tvrdnju nije ničim niti dokazivao.

 

15.1. Stranke su međutim ugovorile da će tužiteljica plaćati mjesečne rate leasinga za vozilo te da će nakon otplate leasinga vozilo i otkupiti. Nakon što je tužiteljici radni odnos prestao kod tuženika, tuženik ju je pozvao da mu vozilo vrati, što je ista i učinila. Time je, kako to  pravilno obrazlažu i nižestupanjski sudovi otpala osnova na temelju koje je tužiteljica tuženiku plaćala mjesečne rate leasinga, te je stoga na temelju čl. 210. st. 1. ZOO tuženik dužan tužiteljici vratiti iznose koje je ona uplatila na ime leasinga kao i na ime osiguranja i održavanja predmetnog vozila.

 

16. Radi navedenog valjalo je, na temelju članka 393. ZPP-a, reviziju tuženika odbiti i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 11. listopada 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.