1

                                    Poslovni broj 33 Gž-4523/2019-3

 

 

  Republika Hrvatska

     Županijski sud u Zagrebu

   Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

        Poslovni broj 33 Gž-4523/2019-3

 

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja U. O. d.d. Z., OIB…, zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku iz Odvjetničkog društva R. & P. j.t.d. iz Z., Pisarnica u D., protiv tuženika L. d. U. P. iz P., OIB…, zastupanog po punomoćniku D. P., odvjetniku iz P., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika 1/C. o. d.d. Z., OIB… i 2/Županijska uprava za c. I. ž., OIB…, zastupanog po punomoćniku D. Č., odvjetniku iz P., radi isplate regresnog potraživanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-851/2017-54 od 25. travnja 2019. godine, dana 11. listopada 2021.,

 

 

r i j e š i o j e

 

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-851/2017-54 od 25. travnja 2019. godine, u pobijanoj točki I, II. i III. izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Citiranom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"I. Tuženik L. D. U. P. iz P., OIB…, dužan je isplatiti tužitelju U. O. d.d., Z., OIB… ukupnu svotu od 24.075,54 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 21. travnja 2015. pa do dana 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od dana 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sukladno čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku L. D. U. P. iz P., OIB… naknaditi tužitelju U. O d.d., Z., OIB… trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sukladno čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana."

 

III. Nalaže se tužitelju U. O. d.d., OIB… da tuženiku L. D. U. P., OIB… naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.375,00 kuna, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom troška odbija kao neosnovan.

 

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev umješača na strani tuženika Županijska uprava za c. I. ž. za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

 

2. Protiv točke I, II. i III. navedene presude (pogrešno: I. i II) tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati na ponovni postupak ili preinači, a tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti.

 

3. Umješač na strani tuženika 2/Županijska uprava za c. I. ž. pobija navode žalbe.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Tužitelj u predmetnom postupku traži isplatu osigurane svote u iznosu od 24.075,54 kn, sa zakonskim zateznim kamatama a koju je isplatio svom osiguraniku Arenaturist hoteli d.o.o. dana 20. 4. 2015., a za štetu nastalu u štetnom događaju od 18.3.2015., kada je na osobni automobil V. S. reg. Oznake PU …., u vlasništvu A. h. d.o.o. P., oko 5 sati izvan naselja F., kojim je upravljao F. L. kolnikom županijske ceste ŽC … II dionica od smjera sjeverozapada u smjeru jugoistoka, udarila divljač-srndać i to u prednji lijevi dio vozila. Tuženik je odbio isplatu u mirnom postupku navodeći da je zatraženo postavljanje znaka za određene dionice te županijske ceste.

 

6. Sporna je i u ovoj žalbenoj fazi postupka odgovornost za štetni događaj, kao i visina štete.

 

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je, da je tuženik uputio 12.10.2011. Županijskoj upravi za c. I. ž. zahtjev označavanja prometnom signalizacijom i opremom sukladno o posebnim propisima cesta kojima upravljaju na području njihovog lovišta broj XVIII/126, te se u prilogu navode posebno opasna mjesta o kojima postoje saznanja da su se i ranije događali naleti vozila na divljač. U prilogu zahtjevu kao potencijalna mjesta navode se ŽC … – dionica V. V.-Š., dok dionica na kojoj se dogodila nezgoda nije spomenuta kao potencijalno opasna, niti je na istoj postavljen znak opasnosti „divljač na cesti“.

 

8. Na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka utvrđeno je, da je na mjestu nesreće ograničenje brzine 60 km/h, da se u trenutku naleta vozilo kretalo brzinom od oko 65,50 m te je prednjim lijevim vrhom naletjelo na jelena koji je prelazio kolnik pretrčavanjem s lijeva u desno u odnosu na smjer kretanja vozila, da je za zaustavljanje vozila pri brzini kretanja bila potrebna dužina puta od oko 36,40 m i oko 3,3 sekunde, da je vozilo u trenutku stupanja divljači na prometnicu bilo udaljeno od mjesta naleta za oko 16,40 m, da je preglednost kolnika bila dobra. Gledano po mjestu stupanja divljači na prometnicu u noćnim uvjetima, na neosvijetljenom kolniku, nije postojala mogućnost poduzimanja bilo kakve radnje kojom bi bio izbjegnut nalet. Da su i postojali uvjeti za kočenje, nalet bi bio izbježiv za brzine kretanja niže od 39 km/h. Visina štete na vozilu po računu popravka iznosi 23.700,54 kn.

 

9. Prvostupanjski je sud tužbeni zahtjev odbio, pozivom na čl. 50. Zakona o cestama (NN br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, dalje: ZC) koji je bio na snazi na dan štetnog događaja, prema kojem se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, te da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za tu štetu ako javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

 

Ovo zato jer na dijelu prometnice na kojoj se dogodila prometna nezgoda nije postojao znak opasnosti „divljač na cesti“, neovisno o tome što tuženik nije tu dionicu označio kao potencijalno opasno mjesto. Dopisom od 12.10.2011. tuženik je zahtijevao postavljanje potrebne prometne signalizacije i opreme na svim cestama u cijeloj duljini lovišta, pa je po mišljenju suda na taj način trebalo i postupiti, radi čega je tim dopisom tuženik od sebe otklonio odgovornost za nastanak štetnog događaja.

 

10. Nesporno je, da u konkretnom slučaju za štetni događaj nije kriv vozač, budući da bi prema nalazu vještaka, do nezgode došlo i da se kretao propisanom brzinom.

 

11. Za štete od divljači počinjene na javnoj cesti odgovara osoba koja gospodari lovištem prema objektivnom kriteriju osim ako je štetu skrivljenim postupanjem prouzročio sam vozač ili ako ju je skrivila osoba koja upravlja javnom cestom zbog propusta u njezinom održavanju za sigurno korištenje svih onih kojima je namijenjena.

 

12. U odluci Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-1547/11 od 9. studenoga 2016. izraženo je stajalište, da za štetu koja nastane naletom divljači na automobil na javnoj cesti (što je ovdje slučaj), sukladno odredbi čl. 1107. st. 4. ZOO, solidarno odgovaraju lovačko društvo koje gospodari lovištem i to po načelu uzročnosti (čl. 1063. ZOO i čl. 1064. ZOO) jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar te nadležna organizacija za ceste zbog neodgovarajućeg održavanja prometnice po načelu presumirane krivnje (čl. 1045. st. 1. ZOO).

 

13. Neosnovano zato prvostupanjski sud zaključuje, da je za štetni događaj, iz kojeg potječe regresni zahtjev tužitelja, odgovoran isključivo umješač 2/Županijska uprava za ceste Istarske županije, a da za isti ne bi postojala nikakva odgovornost tuženika.

 

14. Dopisom tuženika na kojem sud u bitnom temelji odluku, traži se označavanje cesta kojima tuženik upravlja na području lovišta X…, te se zahtjev odnosi na označavanje prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima svih cesta u cijeloj njihovoj duljini kojima upravlja umješač 2/Županijska uprava za c. I. ž. u granicama tuženikovog lovišta – prilog je karta lovišta sa označenim posebno opasnim mjestima naleta vozila na divljač.

 

15. Sud je propustio navedeni dopis ocijeniti u smislu čl. 22. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (NN br. 33/05, 64/05, 155/05 i 14/11, dalje: Pravilnik) na koju se poziva umješač 2/Županijska uprava za c. I. ž., koji određuje da znak „divljač na cesti“ označuje posebno opasna mjesta na kojima divljač često prelazi preko ceste (a koja je mjesta tuženik i označio u prilogu dopisa).

 

16. Iz obrazloženja odluke Ustavnog suda U-I-6264/2014 od 4. ožujka 2015. proizlazi, da je člankom 50. ZC pravno uređena odgovornost pravne osobe koja upravlja javnom cestom za štetu koja na javnoj cesti bude prouzročena trećim osobama naletom divljači, a isti prema čl. 50. ZC odgovara za štetu po osnovi krivnje, ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima, dakle njena krivnja može se sastojati samo u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači.

 

Odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištima uređena je kao objektivna odgovornost Zakonom o lovstvu (NN br. 140/05, dalje: Zakon o lovstvu) i općim propisima obveznog prava (čl. 1063-1067 ZOO) a člankom 50. st. 1 ZC ista nije derogirana.

 

17. Zbog pogrešnog pravnog stava, da je podnošenjem zahtjeva za označavanje prometnom signalizacijom i opremom cesta u području lovišta, tuženik u cijelosti otklonio svoju odgovornost za moguće štete na cesti trećim osobama, prvostupanjski sud nije ocijenio njegovu odgovornost za štetni događaj, niti raspravio njegove prigovore (da se radi o jelenu lopataru koji nije u njegovoj lovnogospodarstvenoj osnovi).

 

18. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će utvrditi postoji li odgovornost tuženika za nastalu štetu, čiju isplatu tužitelj traži budući da je istu platio oštećeniku, imajući na umu prethodno navedene odredbe ZOO i Pravilnika, kao i odredbu čl. 93. st. 1. i čl. 94. c) tog Pravilnika, te Zakona o lovstvu, te će po potrebi provesti i dokaze na okolnosti koje je tuženik istaknuo u vezi nepostojanja odgovornosti za tzv. migracijsku divljač.

 

19. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima postupka u pobijanom dijelu jer nije poznat konačni uspjeh stranaka u sporu.

 

20. Na temelju čl. 370. ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 11. listopada 2021.

 

                                                                                              

                                                                                                                                  S u d a c:

                                                                                                  Gordana Bošković Majerović, v.r.