Poslovni broj: Gž R-335/2021-2

Poslovni broj: Gž R-335/2021-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji ovog suda Svjetlani Vidović, na temelju nacrta odluke koji je izradila viša sudska savjetnica – specijalist Mirjana Urlić, u pravnoj stvari tužitelja T. B. iz S., OIB: …, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva V. i p. d.o.o. u R., protiv tuženika Bolnice, S., OIB: …., S. .., S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-36/2019-28 od 3. veljače 2021., dana 11. listopada 2021.,

r i j e š i o   j e

Uvažava se žalba tužitelja te ukida rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-36/2019-28 od 3. veljače 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem obvezan tužitelj u roku od 8 dana isplatiti sudskoj vještakinji N. M. iznos od 1.966,34 kn na ime troškova vještačenja.

2. Protiv ovog rješenja žalbu podnosi tužitelj pobijajući ga zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, dakle razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine.

3. Žalba je osnovana.

4. Prvostupanjski sud je pobijano rješenje donio uz obrazloženje da je tijekom postupka proveden dokaz vještačenjem te da je na ime razlike za potrebe vještačenja potrebno uplatiti iznos od 1.966,34 kn i to direktno vještakinji, obzirom na okolnost da je postupak potrebno okončati, pri čemu se je sud prvog stupnja pozvao na odredbe čl. 249. i 256. ZPP-a.

5. Odredbom članka 249. stavak 3. ZPP-a propisano je da u rješenju kojim se odmjeravaju troškovi svjedoka sud će odrediti da se određena svota isplati iz položenog predujma, a ako predujam nije položen, naredit će stranci da određenu svotu plati svjedoku u roku od osam dana, s time da žalba protiv tog rješenja ne zadržava ovrhu rješenja. Nadalje, odredbom čl. 265. ZPP-a određeno je da vještak ima pravo na naknadu putnih troškova i troškova za prehranu i prenoćište, na naknadu izmakle zarade i troškova vještačenja te pravo na nagradu za obavljeno vještačenje, dok u pogledu naknade troškova i nagrade vještaka na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe članka 249. st. 2. i 3. ZPP-a.

6. Iz predmeta spisa proizlazi da je prvostupanjski sud raspravnim rješenjem od 22. svibnja 2019. odredio provođenje financijskog vještačenja po vještakinji N. M., pa je naložio tužitelju da u roku od 8 dana uplati iznos od 1.500,00 kn na ime troškova vještačenja, po kojem rješenju je tužitelj i postupio te je 31. svibnja 2019. u spis dostavio dokaz o uplati tih troškova (a ne predujma kako pogrešno navodi sud prvog stupnja). Sud je proveo dokaz vještačenjem, te je vještakinja prilikom dostave nalaza i mišljenja dostavila i račun na iznos od 3.466,34 kn.

7. Potom je sud prvog stupnja na ročištu održanom dana 29. listopada 2019. pozvao stranke da predaju popis troškova u postupku, pritom ne spominjući razliku troška vještačenja, dovršio raspravljanje i zaključio glavnu raspravu, da bi dana 8. studenoga 2019. punomoćnicima tužitelja uputio dopis da je tužitelj u obvezi uplatiti razliku između uplaćenog predujma i troškova vještačenja u iznosu od 1.966,34 kn. Presuda je objavljena dana 11. prosinca 2019., a sud prvog stupnja je dana 03. veljače 2021. donio pobijano rješenje.

8. U žalbi tužitelj navodi kako je pobijanim rješenjem stavljen u neravnopravni postupak, budući više ne može potraživati naknadu troškova od suprotne strane u predmetnom postupku i ističe da je takvo postupanje suprotno načelu pravne sigurnosti, ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka.

9. Osnovano tužitelj pobija doneseno rješenje. Naime, sud prvog stupnja može donositi rješenja kojim se nalaže isplata troška vještaku samo unutar parničnog postupka. Budući da je predmetni parnični postupak pravomoćno okončan, a kako se u pobijanoj odluci ne radi niti o dopunskoj presudi, niti o dopunskom rješenju, niti o rješenju koje bi bilo doneseno na ročištu pa sada izrađenom pisanom otpravku istoga, niti je tijekom postupka propušteno odlučiti o kakvom zahtjevu stranaka, to nije bilo mjesta donošenju pobijanog rješenja.

10. Slijedom svega navedenoga, temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci.

Split, 11. listopada 2021.