Poslovni broj: 26 Gž Zk-432/2021-2

Poslovni broj: 26 Gž Zk-432/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagateljice K. G., OIB: …, iz Z., , protiv protustranke S. E. d.o.o., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnik B. Š., odvjetnik u Z., odlučujući o žalbi protustranke izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-2613/2021-4 od 8. ožujka 2021., dana 11. listopada 2021.

r i j e š i o   j e

I. Prihvaća se žalba protustranke i preinačuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-2613/2021-4 od 8. ožujka 2021., te odbija prijedlog predlagateljice, nalaže brisanje provedenog upisa i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

II. Nalaže se brisanje zabilježbe žalbe upisane pod brojem Z-18837/2021 u zk. ul. 12126 k.o. G. Z. (E-1).

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem pod toč. I. izreke odbijen je prigovor protustranke te je potvrđeno rješenje broj Z-59293/20 od 29. prosinca 2020., dok je pod toč. II. upisana zabilježba odbijenog prigovora protustranke u zk. ul. 12126 k.o. G. Z. (E-1).

2. Navedeno rješenje, pravodobno izjavljenom žalbom, pobija protustranka zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti rješenje i odbiti prijedlog, odnosno podredno ukinuti rješenje, odbaciti prijedlog i naložiti uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

3. Žalba protustranke je osnovana.

4. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je rješenjem broj Z-59293/20 od 29. prosinca 2020. u zk. ul. 12126 k.o. G. Z. (E-1) uknjižena osobna služnost – pravo plodouživanja na nekretnini S. G. u korist predlagateljice K. G. na temelju Ugovora o zasnivanju prava doživotnog plodouživanja od 28. prosinca 2020. Prigovor u kojem protustranka navodi da je pravo vlasništva društva S. E. d.o.o. upisano 12. studenog 2018. pod brojem Z-60453/2018 temeljem ugovora o cesiji od 24. srpnja 2017. broj S-030/2017 kao prethodnog vlasnika do namirenja tražbine na način da je preneseno s prijašnjeg vlasnika S. b. d.d., a koja je pravo vlasništva stekla temeljem ugovora o kreditu sa sporazumom o prijenosu vlasništva broj 52503/03, te da niti dužnik niti sudužnik kao potonji vlasnici do namirenja tražbine ne mogu slobodno raspolagati nekretninom jer je vlasništvo radi osiguranja preneseno na protustranku kao prethodnog vlasnika do namirenja tražbine, a da je fiducijarno vlasništvo punopravno vlasništvo proizlazi i iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/10/2003, kao i da u ocijeni dopustivosti upisa treba uzeti u obzir i čl. 34. st. 4. i 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz kojih proizlazi da za vrijeme dok se čeka da se ispuni uvjet ili da istekne rok koji ograničava pravo vlasništva za stavljanje vlasničkog zahtjeva je aktivno legitimiran prethodni vlasnik, slijedom čega proizlazi da potonji vlasnik u konkretnom slučaju nije bio ovlašten ni na koji način raspolagati nekretninom, pa niti osnovati stvarno pravo (pravo plodouživanja) u korist druge osobe, prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim. U prilog pravnom stajalištu da je upis dopušten sud ističe da pozicija potonjeg vlasnika daje mogućnost da sve dok je tako upisan može raspolagati svojim knjižnim pravom, pa polazeći od sadržaja ugovora koji je sklopljen između S. b. (prednika S. E. d.o.o.), R. G. kao korisnika kredita, S. G. kao sudužnika i V. V. Š. od 13. siječnja 2004. kojim je u čl. 10.1.1. toč. 4. korisnik kredita ovlašten i nadalje nesmetano koristiti nekretninu, a da se u čl. 10.1.1. toč. 6. obvezao suzdržati od radnji koje mogu otežati ili spriječiti prava iz ugovora, iz čega izvodi zaključak da iz ugovora ne proizlazi ograničenje potonjem vlasniku da zaključi s trećom osobom ugovor kao što je u konkretnom slučaju ugovor o zasnivanju prava plodouživanja. Ugovorom o kreditu zabranjeno je korisniku kredita nenaplatno ustupanje, osnivanje založnog prava ili drugih stvarnih tereta, a da pravo plodouživanja nije stvarni teret u smislu čl. 246. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa kako fiducijarno vlasništvo nije punopravno vlasništvo jer su u zemljišnoj knjizi S. G. i R. G. i nadalje upisani kao potonji vlasnici nekretnine do namirenja tražbine, a da čl. 315. Ovršnog zakona daje ovlaštenje fiducijarnom dužniku (S. G., R. G.) da i nadalje koriste stvar čije je vlasništvo preneseno na fiducijarnog vjerovnika ako sporazumom nije drugačije između stranaka određeno, pa zaključuje da je u konkretnom slučaju proveden zakonit upis, radi čega je odbio prigovor protustranke i potvrdio rješenje od 29. prosinca 2020. broj Z-59293/2020.

5. U žalbi protustranka navodi da je prvostupanjski sud zanemario činjenicu da se fiducijarnim prijenosom vlasništva radi osiguranja tražbine između vjerovnika i dužnika stvara novi odnos u kojem vjerovnik postaje vlasnikom stvari i dobiva onu pravnu vlast koja pripada vlasniku sve do podmirenja vjerovnikove tražbine zbog koje je vlasništvo preneseno, a što znači da je nekretnina na kojoj je upisano pravo plodouživanja u korist K. G. u vlasništvu S. E. d.o.o. i da upis utemeljen na raspolaganju S. G. nije dopušten. Osporava stajalište prvostupanjskog suda u kojem je zaključeno da u Ugovoru o kreditu sa Sporazumom o prijenosu vlasništva od 13. siječnja 2004. nije ugovoreno ograničenje koje bi zabranjivalo potonjem vlasniku da zaključi ugovor s trećom osobom jer je u Ugovoru jasno i izričito ugovoreno da se „korisnik kredita obvezuje suzdržati od radnji koje mogu otežati ili spriječiti prava podnositelja, odnosno koje znači izravno ili neizravno raspolaganje nekretninom“ i da upravo ta odredba ne dopušta fiducijarnom dužniku sklapanje ugovora s trećom osobom kojim se ne samo ograničavaju prava fiducijara već se otežava/sprječava fiducijara u ostvarivanju njegovih prava, a sve cijeneći da se radi o prenosivom stvarnom pravu (osobnoj služnosti) koje prati nekretninu u smislu čl. 203. i 204. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

6. Osnovani su žalbeni navodi protustranke kojima ističe da je zemljišnoknjižni sud upis dopustio pogrešnom primjenom materijalnog prava.

7. Prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da Ugovorom o kreditu sa Sporazumom o prijenosu vlasništva koji je sklopljen 13. siječnja 2004. (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu) između pravnog prednika protustranke (S. b. d.d.) i korisnika kredita i dužnika i sudužnika R. G. i S. G. nije ugovoreno ograničenje koje zabranjuje potonjem vlasniku zaključivanje ugovora o plodouživanju. Naime, u čl. 10.1.1. Ugovora o kreditu je ugovoreno da je korisnik kredita ovlašten i nadalje nesmetano koristiti nekretninu na kojoj je preneseno pravo vlasništva radi osiguranja s potrebnom pažnjom uvažavajući namjenu prijenosa prava vlasništva (toč.4.); da se obvezuje poduzimati potrebne radnje radi zaštite ili sprječavanja umanjenja vrijednosti prenesene nekretnine za svo vrijeme dok je koristi i dok je u njegovom neposrednom posjedu… (toč.5.); da se korisnik kredita obvezuje suzdržati o radnji koje mogu otežati ili spriječiti prava iz Ugovora, a posebice radnji prema trećima koje znače ili mogu značiti izravno ili neizravno raspolaganje nekretninom (naplatno ili nenaplatno ustupanje, osnivanje založnog prava ili drugih stvarnih tereta, namjerno zapuštanje ili oštećenje i sl.) (toč.6.).

8.  Ugovorom o zasnivanju prava doživotnog plodouživanja od 8. prosinca 2020. koji je sklopljen između S. G. (potonje vlasnice) i predlagateljice K. G., predlagateljica je ovlaštena na suvlasničkom dijelu S. G. etažnog vlasništva E-1, koji u naravi čini trosobni stan sa sporednim prostorijama u kući broj i dvorište kčbr. 957/77, zasnovati pravo doživotnog plodouživanja i ishoditi upis tog prava u zemljišnim knjigama.

8.1. Polazeći od definicije osobne služnosti iz čl. 199. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17.,152/14., 81/15., u daljnjem tekstu: ZV) kao stvarnog prava koja ovlašćuje pojedinačno određenu osobu da se na određeni način služi tuđom stvari (poslužna stvar) čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti, te da se radi o pravu koje prati nekretninu sve dok postoji osoba koja je ovlaštenik tog prava, pogrešno je stajalište prvostupanjskog suda da se upisom te služnosti ne otežava pravna pozicija prethodnog vlasnika (fiducijara).

8.2. Opterećivanje nekretnine s pravom osobne služnosti u izravnoj je protivnosti s ograničenjima iz čl. 10.1.1. toč. 6. Ugovora o kreditu te nedvojbeno otežava ostvarivanje prava prethodnog vlasnika, obzirom osobna služnost prati nekretninu u situaciji stjecanja punopravnog vlasništva, a u postupku ovrhe radi namirenja osigurane tražbine namiruje se (i) tražbina osobe koja ima pravo na naknadu s osnova osobne služnosti jer prodajom nekretnine pravo osobne služnosti koje je upisano nakon stjecanja prava fiducijarnog vlasništva prestaje.

9. Fiducijarno vlasništvo upisano u zemljišnoj knjizi u korist protustranke S. E. d.o.o. kao prethodnog vlasnika je pravo koje sprječava potonjeg vlasnika u raspolaganju nekretninom u korist treće osobe jer je sadašnji vlasnik fiducijarni vlasnik, dok je potonji vlasnik tek mogući budući vlasnik pod raskidnim uvjetom, ukoliko namiri tražbinu radi koje je fiducijarno vlasništvo upisano i sve dok se raskidni uvjet ne ostvari nije ovlašten raspolagati nekretninom u korist trećih osoba. Zasnivanje osobne služnosti u korist treće osobe je opterećenje nekretnine (i određeni oblik raspolaganja) na koje potonji vlasnik nije ovlašten, a u konkretnom slučaju protivno je ugovorenom ograničenju iz čl. 10.1.1. toč. 6. Ugovora o kreditu, iz čega slijedi zaključak da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za dopustivost upisa u smislu čl. 117. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 63/19., u daljnjem tekstu: ZZK).

10. Stoga je ovaj sud prihvatio žalbu protustranke i primjenom čl. 149. st. 1. toč.b) ZZK preinačio rješenje, odbio prijedlog za upis, naložio brisanje provedenog upisa i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, te je naložio brisanje zabilježbe žalbe.

U Varaždinu 11. listopada 2021.