1

 

Poslovni broj Gž-2185/2019-2

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A  

                                                       

              Županijski sud u Rijeci, po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužitelja HRT, Z., OIB: ...., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva M. i p. u Z., protiv tuženika L. K.-R. iz S., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-826/2018 od 17. svibnja 2019., 11. listopada 2021.,      

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-826/2018 od 17. svibnja 2019.

 

              II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška kao neosnovan. 

             

             

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. P. iz S. broj Ovrv-10841/2017 od 19. prosinca 2017. kojim je naloženo tuženiku da tužitelju plati tražbinu u iznosu od 480,00 kn na ime glavnog duga sa zateznom kamatom na pojedine iznose od po 80,00 kn za razdoblje od siječnja do lipnja 2017., te je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen.

 

2. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.025,00 kn.

 

3. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3.  Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 70/19 - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva te obveže tuženika na naknadu cjelokupnog parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

4. Tuženik je odgovorio na žalbu tužitelja, sve žalbene navode smatra neosnovanima te predlaže da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a.

 

7. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

 

8. Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku male  vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

9. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

10. Tužitelj u žalbi neosnovano ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer suprotno žalbenim navodima presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, razlozi presude zbog kojih je sud odbio tužbeni zahtjev su jasni, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

11. Nadalje, pazeći i po službenoj dužnosti na pravilnost u primjeni materijalnog prava (čl. 365. st. 2. ZPP-a) ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 480,00 kn po osnovi neplaćene RTV pristojbe za razdoblje od siječnja do lipnja 2017.

 

13. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

 

- da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika (odgovoru na tužbu) osporio predmetno potraživanje, uz obrazloženje da ne posjeduje TV prijamnik, da nije obveznik plaćanja utužene RTV pristojbe, budući da je još dopisom od 18. lipnja 2011. odjavio TV prijamnik,

 

- da iz priložene salda konti kartice tužitelja proizlazi da se u istoj ne navodi dugovanje tuženika za utuženo razdoblje, već za razdoblje od 2004. do travnja 2011.; dok da iz prijave prijamnika proizlazi da je tuženik 19. lipnja 1991. prijavio vlasništvo TV prijamnika na adresi u S., te da iz izvatka tužiteljeve evidencije pretplatnika proizlazi da je prijava izvršena 1. srpnja 1991. te da se tuženik i dalje vodi kao aktivni RTV pretplatnik,

 

- da iz dopisa tuženika od 18. lipnja 2011. priloženog na listu 22 D spisa prvostupanjskog suda broj Povrv-1947/12 upućenog tužitelju proizlazi da je tuženik naveo da odjavljuje prijamnik broj ..., marke ... iz razloga jer da je isti od 17. lipnja 2011. zbog dotrajalosti neispravan te da predlaže tužitelju da ga za naredne mjesece prestane teretiti kao pretplatnika; da je tužitelj u svom odgovoru od 5. srpnja 2011. na listu 22 C spisa broj Povrv-1947/12 naveo da traži od tuženika da ponovno na propisani način popuni izjavu o odjavi prijamnika, s time da istu izjavu mora ovjeriti kod javnog bilježnika,

 

- da je između istih stranaka u istim ulogama vođen parnični postupak broj Povrv-1947/12 radi isplate RTV pristojbe za razdoblje od srpnja – prosinca 2011.; da je u tom postupku prvostupanjskom presudom od 11. lipnja 2013. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, da je povodom žalbe tužitelja Županijski sud u Splitu presudom broj Gžmal-378/15 od 2. prosinca 2015. preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja,

 

- da je između istih stranaka vođen i parnični postupak pod brojem Povrv-325/18 za isplatu RTV pristojbe za razdoblje od srpnja do prosinca 2016., da je prvostupanjskom presudom od 21. prosinca 2018. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, te da se spis povodom žalbe tužitelja nalazi na odlučivanju kod Županijskog suda u Šibeniku.

 

              14. Odlučujući o tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud se pozvao na odredbu čl. 34. st. 1. Zakona HRT ("Narodne novine" broj 137/10, 76/12, 78/16 – dalje ZHRT), zatim odredbu čl. 36. st. 1. ZHRT kojom je propisano da obveza plaćanja pristojbe prestaje ako vlasnik ili posjednik prijamnika odjavi prijamnik, a način odjave prijamnika i kontrola plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje HRT svojom odlukom.

 

              15. Također utvrđuje da je tužiteljevom Odlukom o načinu ubiranja RTV pristojbe od 5. ožujka 2007. a koja  je bila na snazi do 7. veljače 2012., odnosno u vrijeme kada je tuženik odjavio prijamnik (dopisom od 18. lipnja 2011.) odredbom čl. 8. propisano da vlasnik, odnosno korisnik prijamnika odjavljuje prijamnik u slučaju otuđenja (prodaje, darovanje i slično) ili ako ga prestaje koristiti (trajno ili privremeno) zbog kvara, uništenja ili iz drugih razloga, zahtjev za odjavu prijamnika s izjavom ovjerenom kod javnog bilježnika se dostavlja HRT-u neposredno na adresu sjedišta poštom preporučeno, putem inkasatora ili putem druge ovlaštene pravne ili fizičke osobe, da prema čl. 9. Odluke izjava ovjerena kod javnog bilježnika mora sadržavati u toj odredbi navedene izjave i podatke da bi se na temelju zahtjeva za odjavu i izjave odjava mogla provesti, prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik dopisom od 18. lipnja 2011. na valjan način odjavio TV prijamnik bez obzira na okolnost što to nije učinio na službenom obrascu tužitelja i uz ovjeru potpisa kod javnog bilježnika. Sud je zaključio da takva forma odjave nije propisana niti jednim pozitivnim propisom već isključivo tužiteljevom Odlukom koja je u tom dijelu u suprotnosti sa smislom i intencijom ZHRT-a te da stoga ova odredba Odluke ne predstavlja obvezujuću pravnu normu, pa je zbog tih razloga odbio tužbeni zahtjev te odlučio kao u izreci presude.

 

16. Tužitelj u žalbi, obrazlažući žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava navodi da je odlukom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usoz-321/13-8 od 30. lipnja 2015. ukinuta obveza ovjere potpisa na obrascu odjave prijamnika, da iz obrazloženja te odluke proizlazi da je sud ukinuo tada propisan način odjave prijamnika uz obrazloženje jer obvezu javnobilježničke ovjere potpisa na obrascu odjave smatra nezakonitom s obzirom na to da ista predstavlja mjeru prekomjernog opterećenja za obveznika plaćanja mjesečne pristojbe. Tužitelj navodi da Visoki upravni sud RH nije ukinuo formalni način odjave putem obrasca te smatra da je prvostupanjski sud proizvoljno zaključio da je u konkretnom slučaju odjava prijamnika koju je tuženik učinio dopisom od 18. lipnja 2011. valjana.

 

17. Iz točke I. izreke citirane presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 87/2015) slijedi da su istom ukinute u čl. 3. dijelovi točke 3.3. Odluke o načinu odjave prijamnika od 24. siječnja 2012. kako slijedi: potpis obveznika plaćanja pristojbe, odnosno potpis punomoćnika obveznika plaćanja mjesečne pristojbe koji nije odvjetnik na zahtjevu mora biti javnobilježnički ovjeren. Potpis odvjetnika punomoćnika nije potrebno ovjeravati. Ako se zahtjev podnosi putem punomoćnika, neovisno je li punomoćnik odvjetnik ili nije, zahtjevu je potrebno priložiti valjanu izdanu punomoć na kojoj se potpis obveznika plaćanja mjesečne pristojbe mora ovjeriti putem javnog bilježnika.

 

18. Nadalje, točkom II. izreke ukinuta je u čl. 3. toč. 3.4. Odluke o načinu odjave prijamnika od 24. siječnja 2012. koja glasi: Zahtjev za odjavu prijamnika podnosi se isključivo na službenom obrascu HRT-a koji je priložen odluci i čini njen sastavi dio. Izjava ovjerena kod javnog bilježnika koja je sadržana u zahtjevu za odjavu prijamnika sadrži izjavu obveznika plaćanja mjesečne pristojbe: (I) da izjavu daje pod kaznenom i materijalnom odgovornošću, (II) da više nema u vlasništvu i/ili posjedu prijamnik, (III) da dopušta ovlaštenoj osobi HRT-a svakodobno provođenje kontrole posjeda prijamnika, (IV) je upoznat s činjenicom da ga u slučaju odbijanja, odnosno onemogućavanja HRT-a u provođenju kontrole posjeda prijamnika HRT ovlašten ponovno prijaviti za plaćanje mjesečne pristojbe.

 

19. Iz sadržaja obrazloženja citirane presude Visokog upravnog suda RH u bitnom proizlazi da je osporena Odluka tužitelja o načinu odjave prijamnika od 24. siječnja 2012. po svojoj pravnoj naravi opći akt; da sukladno odredbama čl. 34. st. 1. ZHRT ("Narodne novine" broj 137/10) te Statuta HRT ("Narodne novine" broj 56/11) nije sporno da je zakonodavac prepustio HRT-u da svojom odlukom propiše način odjave prijamnika i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe jer to izravno proizlazi iz odredbe čl. 36. st. 1. ZHRT.

 

20. Međutim, prema stajalištu Visokog upravnog suda RH ova ovlast HRT nije neograničena jer ju HRT ne smije zloupotrijebiti na način da izađe iz zadanog pravnog okvira i svojim aktom koji donosi radi provedbe zakona propiše prava i obveze za koje nema zakonsku ovlast, a koje normiranje bi bilo protivno drugim propisima više pravne snage ili kojim bi bila kršena neka druga ustavna, zakonska prava građana, te nadalje da je HRT propisujući navedeni način odjave prijamnika prekoračio svoje zakonske ovlasti te da zbog toga Odluka o načinu odjave prijamnika od 24. siječnja 2012. po svom sadržaju u osporenom dijelu nije suglasna zakonu.

 

21. Iz navedenog slijedi da je prvostupanjski sud, suprotno navodima tužitelja pravilno primijenio materijalno pravo kada je iz navedenih razloga odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

22. Naime, u opisanim okolnostima prvostupanjski sud je koristeći se ovlaštenjem iz čl. 37. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske pravilno postupio kada je odbio primijeniti odredbe tužiteljeve Odluke o načinu prikupljanja – naplate RTV pristojbe od 5. ožujka 2007. vezane uz pitanje obveze ovjeravanja pismene odjave TV prijamnika po javnom bilježniku, jer je to u suglasnosti s razlozima navedenim u citiranoj presudi Visokog upravnog suda RH od 30. lipnja 2015., te kada je neposredno primijenio mjerodavni Zakon o HRT-u ("Narodne novine" broj 137/10 i 76/12) koji takvu obvezu ne propisuje.

 

23. Zbog tih razloga je tužbeni zahtjev tužitelja pravilno odbijen kao neosnovan slijedom čega je, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tužitelja trebalo odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.                           

 

        

U Rijeci 11. listopada 2021.

 

    Sudac

     Duško Abramović