REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU P-12/2021

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari
tužitelja Z. Z., OIB:…, iz P., kojeg
zastupa punomoćnik T. J., odvjetnik u S., protiv tuženika C.
o. d.d. Z., OIB …, Podružnice S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave
zaključene 15. rujna 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice
tuženika R. G., na ročištu radi objave dana 8. listopada 2021.

p r e s u d i o j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev sadržan u točki I u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime imovinske štete
iznos od 13.500,00 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13. srpnja

2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena",

dok se u dijelu kojim se zahtijeva isplata glavnice u iznosu od 9.000,00 kn, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak parničnog
postupka u iznosu od 12.262,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od dana
donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 13. srpnja 2017. tužitelj je ustao protiv tuženika tužbom zavedenom
pod poslovnim brojem P-3571/2017 radi isplate iznosa od 22.500,00 kn sa zateznom
kamatom od 13. srpnja 2017., a sve temeljem naknade štete. Navodi kako je 30.
listopada 2015. bio sudionik prometne nezgode koju je u S., na kolniku ulice
…, skrivio A. R. iz N., tako da je tužitelj u toj nezgodi
pretrpio teške tjelesne ozljede, radi čega je hospitaliziran i potom obavio

2 P-12/2021

rehabilitacijski postupak. Nadalje, navodi kako je student Sveučilišta u S.,
Sveučilišnog odjela za stručne studije, smjer …, koji je s
tuženikom zaključio Policu osiguranja osoba s dnevne naknade uslijed nezgode
(dalje Polica) po kojoj je tuženik preuzeo obvezu u okviru ugovorenih osiguranih
iznosa isplatiti odštetu s osnova dnevne naknade uslijed nezgode, a sve prema
Posebnim uvjetima za osiguranje djece, učenika i studenata od posljedica nesretnog
slučaja (nezgode) tuženika od 1. rujna 2013. (dalje Posebni uvjeti). Dodaje kako je
zbog posljedica prometne nezgode bio privremeno nesposoban pohađati nastavni
rad na fakultetu u razdoblju od 60 dana od nezgode, međutim u skladu s tuženikovim
Posebnim uvjetima njegova obveza je isplatiti naknadu za razdoblje ne duže od 50
dana. Kako prema Polici dnevna naknada uslijed nezgode iznosi 450,00 kn,
potražuje od tuženika naknadu štete u iznosu od 22.500,00 kn sa zateznom
kamatom od dana podnošenja tužbe.

2. U svom odgovoru od 19. travnja 2018. tuženik je osporio osnovu i visinu
tužbenog zahtjeva u cijelosti, ističući kako je u ovom slučaju predmetnom Policom
ugovorena visina naknade za razdoblje od 7 dana, radi čega je tužitelj odbijen s
odštetnim zahtjevom u mirnom postupku.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom Zapisnika o očevidu
Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave …, Postaje
prometne policije S. od 30. listopada 2015., Polica osiguranja osoba od posljedica
nesretnog slučaja od 27. listopada 2015. i 13. listopada 2016., medicinske
dokumentacije tužitelja, tuženikove Tablice za određivanje postotka trajnog
invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja i Posebnih uvjeta za osiguranje djece,
učenika, studenata od posljedica nesretnog slučaja (nezgode), Potvrde Sveučilišta u
S., Sveučilišnog odjela za stručne studije od 15. svibnja 2018., Indeksa
Sveučilišta u S., Sveučilišnog odjela za stručne studije u S., obavijesti
Sveučilišta u S., Sveučilišnog odjela za stručne studije u S. od 3. listopada

2018., spisa Prekršajnog suda u S. oznake 47. Pp P-1446/16, saslušanjem
svjedoka A. R. i R. Š. te tužitelja kao parnične stranke. Ostale dokazne
prijedloge i to saslušanje svjedoka N. M. i J. B. te provođenje
prometno-tehničkog vještačenja na okolnost nastanka predmetne nezgode i
utvrđenja je li tužitelj tom prigodom upravljao motornim vozilom na protupropisan
način, sud je odbio kao suvišne i nepotrebne.

4. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, sud je presudom broj P-
3571/2017 od 23. svibnja 2019. odbio u cijelosti tužbeni zahtjev, a tužitelju naložio
naknadu parničnog troška tuženika u iznosu od 287,50 kn.

5. Postupajući po tužiteljevoj žalbi, Županijski sud u Z. svojim je
rješenjem broj 43 Gž-3452/2019-2 od 22. prosinca 2020. ukinuo pobijanu
prvostupanjsku presudu, a predmet vratio na ponovno suđenje, nakon čega je
zaveden pod novim poslovnim brojem P-12/2021.

6. Pored već nabrojanih, sud je u nastavku postupka, a suglasnošću parničnih
stranaka, na okolnost nastanka prometne nezgode, pregledao vještačenje prometne
nezgode od 7. studenog 2019., izrađeno po sudskom vještaku za strojarstvo, promet,
motorna vozila, brodove i brodske havarije dipl. ing. N. K. za potrebe
parničnog spisa broj Pn-485/2017, a na okolnost osnovanosti tužbe i visine tužbenog

3 P-12/2021

zahtjeva proveo medicinsko vještačenje po sudskom vještaku za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju dr. D. P.

7. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

8. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

9. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje osnovanosti tužbe i
visine postavljenog tužbenog zahtjeva.

10. Odredbom iz čl. 921. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08,
125/11 i 78/15, dalje ZOO) propisano je kako se ugovorom o osiguranju osiguratelj
obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja,
osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj osiguranja obvezuje se platiti
osiguratelju premiju osiguranja.

11. Pregledom Police osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja od 27.
listopada 2015. razvidno je kako je Sveučilište u S., kao ugovaratelj, sklopio s
tuženikom, kao osiguravateljem, policu osiguranja osoba za vrijeme od 1. listopada

2015. do 1. listopada 2016., tako da su svi redoviti i izvanredni studenti Sveučilišta u
S. te svi redoviti i izvanredni studenti Sveučilišnog odjela za stručne studije,
osigurani od posljedica nezgode, a tuženik je ovim pravnim poslom preuzeo obvezu
u okviru ugovorenih osiguranih iznosa isplatiti po osobi iznose, ovisno o
posljedicama, a u ovom slučaju iznos od 450,00 kn na ime dnevne naknade uslijed
nezgode.

12. Pregledom odredbe iz čl. 7. st. 1. toč. 4. tuženikovih Posebnih uvjeta za
osiguranje djece, učenika, studenata od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) od 1.
rujna 2013. razvidno je kako u slučaju nastanka nesretnog slučaja osiguratelj
isplaćuje ugovorenu dnevnu naknadu prema čl. 13. st. 17. ovih Posebnih uvjeta, ako
je osiguranik bio privremeno nesposoban za školski rad. Iz odredbe sadržane u čl.

13. st. 7. proizlazi kako u slučaju nesretnog slučaja, koji za posljedicu ima prolaznu
nesposobnost osiguranika za pedagoški ili školski/nastavni rad, a ugovorena je
isplata dnevne naknade, osiguratelj isplaćuje osiguraniku naknadu u ugovorenoj
visini od prvog dana stvarnog izostanka, ali najviše za 100 dana. Za osiguranike
studente, osigurane po policama gdje je ugovaratelj fakultet, obveza osiguratelja
postoji isključivo ukoliko se radi o ozljedi čije su posljedice obuhvaćene i utvrđene
ugovorenom tablicom invaliditeta, ali u tom slučaju najviše do 50 dana, s tim da za
studente osiguratelj nije u obvezi u dane vikenda i blagdana.

13. Pregledom Potvrde Sveučilišta u S., Sveučilišnog odjela za stručne
studije od 15. svibnja 2018. razvidno je kako tužitelj Z. Z. ima status
redovitog studenta od akademske godine 2015./2016., dok iz obavijesti Sveučilišta
od 13. listopada 2018. proizlazi kako je polica osiguranja osoba od posljedica
nesretnog slučaja zaključena s tuženikom 27. listopada 2015. s početkom osiguranja

1. listopada 2015. i trajanjem do 1. listopada 2016.

14. Pregledom spisa Prekršajnog suda u S. oznake 47. Pp P-1446/16
razvidno je kako je tužitelj, kao vozač mopeda marke Yamaha, reg. oznake
…, dana 30. listopada 2015. sudjelovao u prometnoj nesreći koja se dogodila

4 P-12/2021

na kolniku ulice … u S., a sudionici su pored njega bili i A.
R., kao vozač osobnog automobila marke Renault Clio, reg. oznake … te
R. Š., kao vozač osobnog automobila marke Opel Corsa, reg. oznake
…. Po provedenom sudskom postupku, presudom broj 47. Pp P-1446/16
od 2. veljače 2018. ovdje tužitelj Z. Z. utvrđen je krivim za izazivanje
prometne nesreće s ozlijeđenom osobom i materijalnom štetom, čime je počinio
prekršaj opisan u čl. 46. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN broj
67/08, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, i 108/17, dalje ZSPC), a kažnjiv po čl. 46.
st. 3. ZSPC u svezi s čl. 293. st. 2. ovog Zakona pa mu je temeljem označenih
propisa i primjenom odredbi iz čl. 37. st. 2. i 3. toč. 1. Prekršajnog zakona izrečena
novčana kazna u iznosu od 1.500,00 kn.

15. Na okolnost nastanka štetnog događaja, a po zajedničkog prijedlogu
parničnih stranaka, izveden je dokaz pregledom prometno-tehničkog vještačenja od

7. studenog 2019., koje je sudski vještak za strojarstvo, promet, motorna vozila,
brodove i brodske havarije dipl. ing. N. K. izradio za potrebe parničnog spisa
broj Pn-485/2017. Iz njegovog nalaza proizlazi kako se mjesto prometne nezgode
nalazi na kolniku ulice … u S. i to nasuprot zgrade anagrafske
oznake …. Kolnik južnog kolničkog traka ove ulice proteže se u smjeru
zapad-istok, gledano iz smjera gibanja sudionika i podijeljen je na tri prometne trake
kojima se promet odvija u istom smjeru. Neposredno prije sraza osobno vozilo
Renaul Clio reg. oznake … kreće se južnim prometnim trakom iz smjera
zapada u smjeru istoka i neposredno prije naleta kreće se brzinom oko 23,3 km/h.
Srednjom prometnom trakom kreće se motocikl Yamaka reg. oznake … , a
njegova brzina neposredno prije naleta je 37 km/h. Do prvog kontakta između
prednjeg i bočnog desnog dijela motocikla i bočnog dijela osobnog vozila dolazi na
udaljenosti od oko 17m od početne točke mjerenja u smjeru istoka i oko 0,4m od
isprekidane južne crte srednjeg prometnog, a južnog kolničkog traka ulice
… u smjeru sjevera, tako da je primarni nalet definiran kao kutni od
oko 15°. Nakon ovog primarnog naleta motocikl Yamaha pad na desni bok i kliže do
sekundarnog naleta na stražnji dio osobnog vozila Opel Corsa na udaljenosti od oko
10m od početke točke mjerenja u smjeru istoka i oko 3m od isprekidane južne crte
srednjeg prometnog, a južnog kolničkog traka ulice … u smjeru
sjevera. Vještak smatra kako kritični trenutak predmetne prometne nezgode nastaje
neposredno prije primarnog sraza, a kada vozač osobnog vozila Renault Clio počinje
prestrojavanje iz južne u srednju prometnu traku južnog kolničkog traka ulice
…, vremenski gledano oko 0,2-0,3 sekunde prije naleta, kada se
motocikl Yamaha, uz brzinu gibanja od 37 km/h, nalazi približno 2,5 m udaljen od
mjesta sraza i oko 0,5 m položen od središnje isprekidane crte koja dijeli srednji i
južni kolnički trak ulice … u smjeru sjevera. U skladu s ovim
utvrđenjem, vještak zaključuje kako na označenoj udaljenosti i vremenskom intervalu
prije primarnog naleta, vozač motocikla Yamaha nema vremena ni prostora reagirati
otklonom volana ulijevo ili intenzivnim kočenjem u cilju izbjegavanja naleta. Nasuprot
tome, vozač osobnog vozila Renault Clio, neposredno prije primarnog naleta,
okretanjem preko lijevog ramena jasno je mogao uočiti motocikl Yamaha u fazi
kretanjem srednjim prometnim trakom, istog propustiti i tako izbjeći njihov sraz. Na
nalaz sudskog vještaka parnične stranke nisu iskazale primjedbe ili kako dovele u
sumnju njegovu stručnost i objektivnost, uz napomenu kako je parnični postupak broj
Pn-485/2017 pravomoćno okončan sudskom nagodbom koju su Z. Z. i

5 P-12/2021

C. o. d.d sklopili 4. veljače 2020., stoga prometno-tehničko vještvo N. K. sud smatra valjanim dokazom i u ovoj pravnoj stvari.

16. Na okolnost utvrđenja vremena u kojem tužitelj zbog predmetne prometne
nesreće nije bio u mogućnosti pohađati nastavni program, izveden je dokaz
medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju
dr. D. P. koji je na ročištu održanom 4. svibnja 2021. iskazao usmeno
mišljenje temeljem raspoložive medicinske i ostale dokazne građe. Vještak navodi
kako je tužitelj Z. Z. 30. listopada 2015. zadobio ozljedu mišića vratnog
djela kralješnice i napuknuće donje grane pubične kosti, koja ozljeda prijeloma
uobičajeno cijeli između osam i dvanaest tjedana, ali je bolesnik kroz to vrijeme
pokretan uz pomoć pomagala, što znači da može hodati rasteretno. Nadalje navodi
kako je tužitelj redovito provodio preporučenu fizikalnu terapiju, a mišljenja je kako u
ovom slučaju nije bilo motoričkog deficita zbog kojeg bi bio nepokretan i spriječen
odlaziti na nastavu, jer napuknuće donje grane pubične kosti nema za posljedicu
nestabilnost zdjeličnog prstena, stoga je tužitelj bio u mogućnosti stajati na nogama i
kretati se uz pomoć štaka ili drugih ortopedskih pomagala. Kako iz stanja u spisu ne
nalazi nikakvih posljedica ozljede glave, smatra kako na strani tužitelja nije bilo
mentalnih promjena, odnosno spriječenosti pratiti nastavni program. Konačno,
zaključuje kako je tužitelj nakon 6 tjedana od ozljeđivanja, uz pomoć ortopedskih
pomagala, bio pokretan i s tim u vezi bio u mogućnosti pristupiti svom fakultetu i
pored svega sjediti te tako pratiti nastavni program. Ni nalaz ovog vještaka nije
osporen, tako da ga sud prihvaća u cijelosti kao objektivnog i vjerodostojnog.

17. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nedvojbeno je utvrđeno
kako je tužitelj 30. listopada 2015. bio sudionik prometne nezgode u kojoj je zadobio
teške tjelesne ozljede, a nema traga da bi tom prilikom upravljao neispravnim
prometnim sredstvom ili bez važeće vozačke dozvole, odnosno za vrijeme
pravomoćno izrečene sigurnosne ili zaštitne mjere zabrane upravljanja tim vozilom ili
na način koji nije predviđen od strane proizvođača tog prometnog sredstva,
uključujući i počinjenje administrativnog prekršaja ili kaznenog djela iz područja
ugrožavanja sigurnosti prometa. Dakle, ne proizlazi da bi svojim radnjama skrivio
nezgodu ili kako doprinio njezinom nastanku, stoga na njegovoj strani nema
odgovornosti ili suodgovornosti za štetni događaj. Ovome valja dodati kako je
pogrešan stav tuženika po kojem nije odgovoran za štetu, odnosno kako nema
zakonske osnove za tužbu, jer je u ovom slučaju tužitelj pravomoćnom presudom
Prekršajnog suda u S. utvrđen krivim za izazivanje prometne nesreće i počinjenje
prekršaja. Naime, ta činjenica nije odlučna za utvrđivanje dinamike nastanka
prometne nesreće, već je od presudnog značaja nalaz sudskog vještaka prometno-
tehničke struke N. K. po kojem na strani tužitelja prilikom upravljanja
motociklom nema protupravnog postupanja pa s tim u vezi ni odgovornosti ili
suodgovornosti za predmetnu nezgodu, već odgovornost za nju nalazi na strani
drugog sudionika i to vozača osobnog vozila Renault Clio, koji je sraz s tužiteljem
mogao izbjeći na jednostavan način, okretanjem preko lijevog ramena, a na što već
na tečaju u auto školi instruktori skreću pozornost svojim polaznicima. U svakom
slučaju, pogrešan je stav tuženika kako je u ovom slučaju isključena njegova obveza
kao osiguratelja i pozivanje na odredbu iz čl. 9. st. 2. toč. 2. Posebnih uvjeta,
odnosno počinjenje administrativnog prekršaja, jer je u ovom slučaju isključivo valjalo
cijeniti je li tužitelj počinio kazneno djelo iz područja ugrožavanja sigurnosti prometa.
S tim u vezi posebno je valjalo uzeti u obzir odredbu iz čl. 12. st. 3. Zakona o

6 P-12/2021

parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,
96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) po kojoj je u parničnom
postupku sud u pogledu postojanja kaznene odgovornosti učinioca vezan za
pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim, što znači
da ovaj sud prilikom utvrđivanja protupravnosti postupanja tužitelja, a time i njegove
odgovornosti za nastalu štetu, nije vezan za pravomoćnu presudu Prekršajnog suda
u S. i odluku kojom je tužitelj utvrđen krivim za počinjenje predmetnog prekršaja.

18. Nadalje, za navesti je kako je u vrijeme nezgode tužitelj bio redoviti
student Sveučilišta u S., Sveučilišnog odjela za stručne studije, stoga je jasno
kako je na temelju tog statusa bio osigurana osoba, uvažavajući prethodno izneseno
utvrđenje o ugovoru koji je Sveučilište zaključilo kod tuženika za vrijeme od 1.
listopada 2015. do 1. listopada 2016. Dakle, ostvarile su se pretpostavke propisane
citiranom odredbom iz čl. 921. ZOO, stoga je na strani tuženika nastala obveza
isplatiti tužitelju osigurninu u slučaju nastanka osiguranog slučaja, a radi se o
dnevnoj naknadi uslijed nezgode i to u ugovorenom iznosu od 450,00 kn.

19. Slijedom iznijetog, predmetna tužba ima valjano činjenično i zakonsko
uporište, a na okolnost osnovanosti visine postavljenog tužbenog zahtjeva, valjalo je
uzeti u obzir nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. D. P. po kojem je tužitelj
6 tjedana, odnosno 42 dana nakon prometne nezgode, bio u mogućnosti pristupiti
fakultetu i pratiti nastavni program. Kako se nezgoda dogodila 30. listopada 2015., u
ovom slučaju radi se o vremenu od 31. listopada 2015. do 11. prosinca 2015., uz
napomenu kako je u skladu s ranije citiranim odredbama Posebnih uvjeta, tuženik u
obvezi platiti dnevnu naknadu uslijed nezgode studentima isključivo za radne dane, a
njih je u tom razdoblju bilo ukupno 30. Slijedom toga, ugovorenu dnevnu naknadu u
iznosu od 450,00 kn valjalo je umnožiti za 30 radnih dana, što daje iznos od

13.500,00 kn i u odnosu na taj iznos tužbeni zahtjev postavljen radi isplate glavnice
valjalo je prihvatiti. Na dosuđeni iznos naknade štete tužitelj ima pravo na zateznu
kamatu koja u skladu s odredbom iz čl. 1086. ZOO teče od trenutka nastanka štete,
stoga je tužiteljev zahtjev za tijekom kamate od podnošenja tužbe 13. srpnja 2017.
valjalo prihvatiti i to na način i u skladu s odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO.

20. Na temelju iznesenog, tužbeni zahtjev dijelom je valjalo prihvatiti, kako je i odlučeno u točki I izreke presude.

21. Odredbom iz čl. 154. st. 2. ZPP propisano je kako u slučaju djelomičnog
uspjeha stranke u parnici, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da
jedna stranka nadoknadi drugoj razmjeran dio troškova.

22. Kako je tužitelju u odnosu na ukupno zatraženi iznos od 22.500,00 kn
djelomično prihvaćen zahtjev i dosuđen iznos od 13.500,00 kn, njegov uspjeh u ovoj
pravnoj stvari mjeri se u visini od 80% (100% osnovanost tužbe, a 60% osnovanost
visine tužbenog zahtjeva). Za vođenje i okončanje spora priznat mu je trošak sastava
tužbe od 13. srpnja 2017. i obrazloženih podnesaka od 4. svibnja 2018. te 1. ožujka i

20. svibnja 2021., kao i trošak zastupanja na ročištima održanim 16. svibnja, 10.
srpnja, 25. rujna, 6. studenoga i 6. prosinca 2018., 8. travnja 2019. te 4. ožujka, 4.
svibnja i 15. rujna 2021. u iznosu od 1.000,00 kn za svaku označenu radnju, a sve u
skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. toč. 9. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje

7 P-12/2021

OT). Također mu je priznat trošak zastupanja na ročištu održanom 6. lipnja 2018. u
iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9. toč. 2. i Tbr. 50. OT) te sastava žalbe od 4. lipnja 2019.
u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 10. toč. 1. i Tbr. 50. OT), dok se u odnosu na više
zatraženi trošak zastupanja na ročištu 6. lipnja 2018. njegov zahtjev drži
neosnovanim, jer je tom prilikom ročište odgođeno, a nije se raspravljalo o glavnoj
stvari. Dakle, tužitelju je priznat iznos od 14.250,00 kn, koji je valjalo uvećati za
trošak sudske pristojbe u iznosu od 1.150,00 kn (tužbe i presude po 575,00 kn), što
daje ukupan trošak u iznosu od 15.400,00 kn. Ovaj iznos valjalo je umanjiti za
neuspjeh u visini od 20%, tako da mu je priznat iznos od 12.320,00 kn.

23. Tuženiku je priznat trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od
288,00 kn, a njega je valjalo umanjiti za neuspjeh u visini od 80%, tako da mu je
priznat iznos od 58,00 kn.

24. Tužiteljev trošak u iznosu od 12.320,00 kn valjalo je umanjiti za trošak
tuženika u iznosu od 58,00 kn, tako da je tužitelju na kraju svega priznat trošak ovog
postupka u iznosu od 12.262,00 kn, a njegovu naknadu valjalo je naložiti tuženiku uz
zateznu kamatu koja teče od dana donošenja ove presude do isplate, kako je i
odlučeno u točki II izreke presude.

Split, 8. listopada 2021.

Sudac

Branko Malenica,v.r.

PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku
od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom
sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja
- tuženiku