Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: 2 Povrv-180/2020-10

 

 

 

 

        REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

           J. Jelačića 3, Bjelovar

Posl.br. 2 Povrv-180/2020-10

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E


P R E S U D A

 

                Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Nedi Šoli, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja K. d.o.o., O.: , B. (G. B.), F. L. 14a, zastupan po punomoćniku Ž. O., odvjetniku u B., protiv tužene T. C., O.: , B., T. G.. M. 5, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. listopada 2021. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvane tužene, 8. listopada 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika M. Č. P. od 12. ožujka 2020. posl.br. Ovrv-590/2020 u dijelu u kojem je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. ožujka 2020. kao dana podnošenja prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave pa sve do isplate obračunatoj po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana. 

 

II.              Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika M. Č. P. od 12. ožujka 2020. posl.br. Ovrv-590/2020 u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.409,21 kunu sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. ožujka 2020. kao dana podnošenja do isplate obračunatoj po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena u roku od 8 dana, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

III.              Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika M. Č. P. od 12. ožujka 2020. posl.br. Ovrv-590/2020  u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 868,50 kuna od 12. ožujka 2020. kao dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate i predvidivi trošak u iznosu od 518,75 kn od dana nastupanja pravomoćnosti rješenja o ovrsi pa do isplate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom obračunatoj po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

 

IV.              Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženica naknadi parnički trošak u iznosu od 1.593,50 kuna.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Tužitelj je Javnom bilježniku M. Č. P. podnio 12. ožujka 2020. ovršni prijedlog temeljem vjerodostojne isprave (list 2-10 spisa), tražeći izdavanje rješenja o ovrsi kojim će se naložiti ovršenici, ovdje tuženoj, da ovrhovoditelju, ovdje tužitelju, isplati iznos 4.909,21 kunu (slovima: četiritisućedevetstodevet kuna i dvadesetjednu lipu) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim podnošenja prijedloga za ovrhu do isplate, kao i da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, slijedom čega je Javni bilježnik temeljem odredbe čl. 281. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017), donio 12. ožujka 2020. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-590/2020.

 

1.2.              Uz prijedlog za ovrhu tužitelj je dostavio Rješenje o nasljeđivanju posl.br. O-1040/10, UPP/OS-225/10-6 od 17. siječnja 2011., a kojim su proglašene nasljednicama temeljem Zakona njegove kćeri, ovdje tužena i Ž. P. (list 6-7 spisa). Navedenim rješenjem raspoređeno je pravo korištenja grobnog mjesta na groblju B. u B., aleja 16 polje 1 broj 5 i 6 desno.

 

2.              Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi tužena je pravodobno podnijela prigovor koji supotpisuje i Ž. P. koja nije stranka ovoga postupka, u kojem u bitnom navodi da prvenstveno ističe prigovor zastare, da su u ispisu otvorenih stavki tužitelja prikazana tri odvojena iznosa te da predlaže sudu donošenje odluke o prigovoru zastare u skladu s odredbama zakona.

 

3.              Sud je stoga temeljem odredbe čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona stavio izvan snage rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-590/2020 od 12. ožujka 2020. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje, te je određeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (list 14-16 spisa).

 

4.              Sud je tijekom postupka izvršio uvid u ispis otvorenih stavki (list 8-10 spisa), ovjereni preslik Rješenja o nasljeđivanju od 17. siječnja 2011., posl.br. O-1040/10, UPP/OS-225/10-6 sa iskazanom potvrdom pravomoćnosti od 17. siječnja 2011., te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14) u vezi s čl. 117. st. 2 . Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19), cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, utvrdio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim i to u dijelu kako je to navedeno pod točkom I. izreke ove presude, a djelomično neosnovan u dijelu kako je to navedeno pod točkom II. izreke ove presude.

 

5.              Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa sa naslova pružene komunalne usluge za razdoblje svibanj – prosinac 2012., siječanj – studeni 2013., ožujak – lipanj 2014. i grobne naknade za kolovoz 2012., srpanj 2013., kolovoz 2014., srpanj 2015., srpanj 2016., srpanj 2017. i srpanj 2018. (list 8-10 spisa). S obzirom na to da je između stranaka sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, a tužena je istaknula i prigovor zastare, tako je predmetno valjalo razriješiti.

 

6.              Nesporno je da je tužena zajedno s Ž. P. utvrđena kao zakonska nasljednica iz pok. S. K. temeljem Rješenja o nasljeđivanju opisanog u točki 1.2. obrazloženja rješenja.

 

6.1.              Isto tako, među strankama nije sporna aktivna legitimacija tužitelja koja proizlazi iz odredbe čl. 40. Odluke o komunalnom redu G. B. (Službeni glasnik broj 1/17, 6/17, 6/19), čl. 4. Odluke o komunalnim djelatnostima u G. B. (S. glasnik G. B. 5/14, 2/15), čl. 6. st. 2. Odluke o komunalnim djelatnostima u G. B. (S. glasnik grada B. 9/18), čl. 2. st. 2. Odluke o upravljanju grobljima na području grada B. (S. glasnik G. B. broj 3/04,12/09).

 

6.2.              S tim u vezi, ističe se da tužena tijekom postupka nije osporavala da je obveznica plaćanja naknade za komunalne usluge, niti je osporavala da je imateljica prava korištenja grobnog mjesta.

 

7.              Sporna je među strankama osnova i visina tužbenog zahtjeva, uzimajući u obzir istaknuti prigovor zastare i utvrđena dospijeća utuženog potraživanja.

 

8.              Uvidom u izvode iz otvorenih stavki koji prileže ovom spisu (list 8-10 spisa), razvidna je visina i dospijeće utuženog potraživanja. Tako potraživanje tužitelja za komunalne usluge i grobnu naknadu odnosi se na tuženu i Ž. P., a temeljem računa izdanih na S. K., te započinje za razdoblje s dospijećem na pojedinačne iznose od svibnja 2012. do lipnja 2014. (list 8-9 spisa), te za grobnu naknadu (list 9 spisa) za razdoblje s dospijećem na pojedinačne iznose kako slijedi:

- 230,12 kuna, a koji iznos je dospio 20. kolovoza 2012.,

- 250,00 kuna, a koji iznos je dospio 20. srpnja 2013.,

- 250,00 kuna, a koji iznos je dospio 25. kolovoza 2014.,

- 250,00 kuna, a koji iznos je dospio 15. srpnja 2015.,

- 250,00 kuna, a koji iznos je dospio 20. srpnja 2016.,

- 250,00 kuna, a koji iznos je dospio 20. srpnja 2017.,

- 250,00 kuna, a koji iznos je dospio 20. srpnja 2018.

 

8.1.              U trenutku smrti pok. S. K. njegova ostavinska imovina prešla je na nasljednike, pa tako i pravo i korištenja grobnih mjesta, čl. 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05 - odredbe kojeg zakona su se primjenjivale u vrijeme nasljeđivanja). Do utvrđenja koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što čini nasljedstvo po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima, osim onim što je povjereno na upravljanje izvršitelju oporuke ili skrbniku ostavine, čl. 141. st. 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 127/13, 32/15, 14/19). Troškove i terete koji se odnose na zajedničku stvar snose zajedničari solidarno, čl. 59. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14).

 

9.              U odnosu na prigovor zastare, a obzirom na ranije utvrđena dospijeća utuženog potraživanja, te činjenicu da je ovršni prijedlog predan Javnom bilježniku 12. ožujka 2020., ovaj sud je ocijenio djelomično osnovanim tužbeni zahtjev.

 

9.1.              Naime, zastarni rok za novčanu tražbinu komunalne usluge tužitelja određuje se prema odredbi čl. 232. st. 1. točka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), a za grobnu naknadu primjenom odredbe čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Opći zastarni rok je propisan je odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima.

 

9.2.              U odnosu na novčanu tražbinu koja se odnosi na komunalne usluge, zastarjela je tražbina koja se odnosi na naknadu za razdoblje od svibnja 2012. do lipnja 2014. (list 8-9 spisa), imajući u vidu da je prijedlog za ovrhu podnesen 12. ožujka 2020.

 

9.4.              Primjenom odredbe čl. 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima tražbine naknade za održavanje čistoće zastarijevaju za jednu godinu od kada je isporuka odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva. No, bez obzira na utvrđenje vrste komunalne usluge, a primjenom odredbe čl. 225. Zakona o obveznim odnosima, razvidno je da je tražbina tužitelja za navedeno razdoblje zastarjela za komunalnu uslugu i to za iznos od 3.179,09 kn (slovima: tritisućestosedamdesetdevet kuna i devet lipa).

 

9.3.              Imajući u vidu da je tražbina koja se odnosi na tražbinu za komunalne usluge zastarjela sud nije obrazlagao osnovanost i visinu te tražbine.

 

10.              Nadalje, tužena je istaknula prigovor zastare i u odnosu na neplaćenu godišnju grobnu naknadu za razdoblja prikazana u točki 8. ovog obrazloženja.

 

10.1.              Novčana tražbina koja se odnosi na godišnju grobnu naknadu prema odredbi čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima je povremena tražbina jer dospijeva godišnje, te je ista propisana čl. 13. st. 3. Zakona o grobljima („Narodne novine“ 19/98, 50/12, 89/17).

 

10.2.              Povremene tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Račun za grobno mjesto za 2012. dospio je 20. kolovoza 2012., zatim za 2013. dospio je 20. srpnja 2013., za 2014. dospio je 25. kolovoza 2014., za 2015. dospio je 15. srpnja 2015., za 2016. dospio je 20. srpnja 2016.

 

10.3.              Imajući vidu datume dospijeća opisane u točki 8. i točki 10.2. ovog obrazloženja rješenja, te da je prijedlog na temelju vjerodostojne isprave podnesen 12. ožujka 2020. utvrđeno je da je zastarjela novčana tražbina za neplaćenu godišnju grobnu naknadu iznosi 1.230,12 kn (slovima: tisućudvjestotrideset kuna i dvanaest lipa).

 

11.              Nadalje, u odnosu na preostale datume dospijeća koji se odnose na 2017. i 2018. utvrđeno je da je tužba podnesena prije isteka zastarnog roka od tri godine.

 

12.              S obzirom na to da je tužena u odnosu na pravo korištenja grobnog mjesta i nasljednica iza pok. S. K., tužena je dužna platiti dug koji se odnosi na godišnju grobnu naknadu pa je prema navedenim zakonskim odredbama i odredbi čl. 20. st. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 68/18, 110/18, 32/20)  vezi s čl. 13. st. 3. Zakona o grobljima, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

 

12.1.              Pri tome se ističe da je u skladu s odredbom članka 43. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen. S obzirom na to da je tuženica sukorisnica prava korištenja grobnog mjesta, sud je utvrdio da je tuženica s drugom sukorisnicom toga prava solidarni dužnik, pa tužitelj može od bilo kojeg suvlasnika, solidarnog dužnika, zahtijevati plaćanje utuženih računa.

 

13.              Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate kako ih je zatražio od podnošenja prijedloga, posebice jer je novčana tražbina po naprijed navedenim računima za nezastarjelu tražbinu dospjela prije tog datuma (20. srpnja 2017. i 20. srpnja 2018.).

 

14.              S razlikom koja se odnosi na iznos novčane tražbine koja je zastarjela od ukupno zatražene, sud je primjernom odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku ukinuo platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kako je navedeno u točki II. izreke ove presude.

 

15.              U skladu sa zaključkom donesenim na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske 2. lipnja 2017. presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dospjeli trošak mogu teći tek od dana donošenja prvostupanjske presude.

 

16.              Stoga je sud ukinuo platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u dijelu u kojem je tuženiku kao ovršeniku naloženo da plati tužitelju kao ovrhovoditelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 868,50 kn (slovima: osamstošeszdesetosam kuna i pedeset lipa) sa zateznim kamatama i predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 518,75 kn (slovima: petstoosamnaest kuna i sedamdesetpet lipa) sa zateznim kamatama kako je navedeno u točki III. izreke ove presude.

 

17.              U odnosu na  odluku o parničnom trošku valja navesti da je odredbom čl. 28. st. 2. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19), koja se primjenjuje u konkretnoj situaciji na temelju odredbe čl. 117. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

 

18.              Temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku odlučeno je o parničnim troškovima. Vrijednost predmeta spora je 4.909,21 kn (slovima: četiritisućadevetstodevet kuna i dvadesetjedna lipa).

 

18.1.              Tužitelj je zahtijevao troškove koji se odnose na sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 500,00 kn (slovima: petstokuna) uvećanu za pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 125,00 kn (slovima: stodvadesetpet kuna), javnobilježničku nagradu od 160,00 kn (slovima: stošezdeset kuna) uvećanu za pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 60,00 kn (slovima: šeszdeset kuna), trošak javnog bilježnika za dostavu u iznosu od 34,80 kn (slovima: tridesetčetiri kune i osamdeset lipa) uvećanu za pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 8,70 kn (slovima: osamkuna i sedamdeset lipa), trošak sudske pristojbe na presudu te jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost.

 

19.              Tuženica nije zahtijevala parnične troškove.

 

20.              Tužitelj je u sporu uspio sa 10,18%, a tuženica je  u sporu uspjela sa 89,82% .

Kada se od uspjeha tuženice u sporu odbije uspjeh tužitelja, u sporu dobije se 79,64% uspjeha tuženice u sporu, odnosno koliko bi pripalo tuženici troškova u ovom predmetu spora dok prema tome tužitelju ne bi pripali troškovi.

 

21.              S obzirom na to da tuženica prema odredbi čl. 164.st. 2. Zakona o parničnom postupku nije podnijela zahtjev za troškove, nije bilo zahtjeva o kojem bi sud odlučivao i odmjerio troškove tuženici.

 

22.              Stoga tužitelju ne pripadaju zatraženi troškovi pa je sud zahtjev za naknadu troškova odbio kako je navedeno u točki IV. izreke ove presude.

 

U Bjelovaru, 8. listopada 2021.

 

                                                                                                    Sudac

                                                                                                    Neda Šola, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u tri primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu