Poslovni broj: 15 UsIgr-468/20-9

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Ivane Barać kao
zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice M. Đ. iz B., R. S., zastupane po opunomoćenici njezinoj
kćerci A. J., a ova po opunomoćenicima odvjetnicima iz O.
d. I. & P. d.o.o., sa sjedištem u S., protiv
tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, Zagreb,
Šubićeva 29, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, nakon javne i usmene rasprave
zaključene 30. rujna 2021. godine u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužiteljice,
a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 8. listopada 2021. godine,

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništenje
rješenja tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u
S., KLASA: UP/I-362-02/18-02/…, URBROJ: 443-02-03-13-02/7-20-… od 10.
srpnja 2020. godine.

r i j e š i o j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

U pravovremenoj tužbi tužiteljice podnesenoj 18. prosinca 2020. godine protiv
rješenja tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u
S., KLASA: UP/I-362-02/18-02/…, URBROJ: 443-02-03-13-02/7-20-… od 10.
srpnja 2020. godine, tužiteljica u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja,
nakon čega ističe kako su navodi iz istog netočni jer da je ona pokrenula spor pred
ovim sudom koji se vodi pod poslovnim brojem: UsIgr-… u kojem da osporava
rješenje o uklanjanju od 5. ožujka 2018., u kojoj tužbi da je iznijela sve nelogičnosti
rješenja o uklanjanju, propuste u postupanju protivne odredbama čl. 8. i 9. Zakona o

2 Poslovni broj: 15 UsIgr-468/20-9

općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) te nepodudarnost dimenzija
građevina, međutim tuženik kada je donosio osporeno rješenje da je zanemario
činjenicu da je spor koji se vodi pod poslovnim brojem: UsIgr-… još uvijek u
tijeku. Isto tako, tužiteljica da je tuženiku podnijela i prijedlog za poništavanje
nezakonitog rješenja kojeg je tuženik donio 2. kolovoza 2018., ujedno navodi iz točke

2. izreke osporenog rješenja da nisu potpuno točni s obzirom da tužiteljici nikada nije
dostavljeno rješenje tuženika koje se spominje u toj točki, a kojim bi joj bila izrečena
prva novčana kazna i koje bi navodno postalo izvršno 6. prosinca 2019., pa da je iz
navedenog razvidno kako se radi o nepravilnostima jer da spor o kojem ovisi daljnji
rasplet u predmetnoj upravnoj stvari još nije okončan, no unatoč tome da se tužiteljicu
neutemeljeno tereti za plaćanje novčane kazne. Slijedom izloženog, tužiteljica je
tužbenim zahtjevom predložila sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno
rješenje tuženika, te je ujedno predložila i da sud naloži tuženiku da tužiteljici naknadi
trošak spora.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnom naveo kako osporava tužbene navode
tužiteljice jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u
osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda
obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

U sporu su održane rasprave 5. svibnja 2021. i 30. rujna 2021. godine čime je
dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim
sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - dalje ZUS)
izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora,
na koje je pristupio zamjenik opunomoćenika tužiteljice, dok nije pristupio uredno
pozvani tuženik, pa su rasprave održane u njegovoj odsutnosti, a na raspravi održanoj

30. rujna 2021. godine zamjenik opunomoćenika tužiteljice istaknuo je kako u cijelosti
ostaje kod svih navoda iz tužbe, pri postavljenom tužbenom zahtjevu, kao i pri iznijetom
na raspravi održanoj 5. svibnja 2021. s tim da je posebice napomenuo kako rješenje
koje tuženik citira u točki 2. izreke osporenog rješenja, a kojom bi tužiteljici bila izrečena
prva novčana kazna, tužiteljica nikada nije zaprimila, niti joj je poznato da je takvo
rješenje doneseno, iako da se u ovoj točki izreke navodi da bi isto postalo izvršno 6.
prosinca 2019. Nadalje, s obzirom da spisu tuženika koji je dostavljen uz odgovor na
tužbu prileže presuda ovog suda poslovni broj: UsIgr-…, kao i sva dokumentacija
od trenutka donošenja rješenja o uklanjanju pa do donošenja osporenog rješenja, da
odustaje od dokaznog prijedloga da se pribavi i pregleda spis ovog suda poslovni broj
UsIgr-…, pa kako nije imao nikakvih dokaznih prijedloga predložio je zaključiti
raspravu i donijeti presudu kojom se u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice,
odnosno poništava osporeno rješenje tuženika. Konačno, zamjenik opunomoćenika
tužiteljice popisao je trošak spora u ukupnom iznosu od 9.375,00 kuna uz prijedlog da
sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužiteljici u naznačenom iznosu.

U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor
na tužbu tuženika, podnesak tužiteljice od 28. svibnja 2021. zajedno s prilozima te je
pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.
Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Građevinske
inspekcije, Područnog ureda u S., KLASA: UP/I-362-02/18-02/…, URBROJ:
443-02-03-13-02/7-20-…. od 10. srpnja 2020. godine, točkom 1. se utvrđuje kako je
rješenje istog tijela KLASA: UP/I-362-02/18-02/…, URBROJ: 531-07-1-2-1-18-…
od 5. ožujka 2018. godine, kojim je tužiteljici kao investitoru naređeno da u roku od 120

3 Poslovni broj: 15 UsIgr-468/20-9

dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni stambenu građevinu maksimalnih
tlocrtnih dimenzija 9,40 x 5,20 m, na sjevernom dijelu tlocrtnih dimenzija 5,40 x 5,20
m, visine prizemlja s dvostrešnom krovnom konstrukcijom natkrivenom crijepom, te na
južnom dijelu zgrade tlocrtnih dimenzija 4,20 x 3,00 m, visine prizemlje + stambeno
potkrovlje s dvostrešnom krovnom konstrukcijom natkrivenom crijepom i jednom
krovnom kućicom koja se gradi u mjestu S., na k.č. … i … k.o. S.
bez pravomoćne, odnosno izvršne građevinske dozvole, postalo izvršno 27. kolovoza

2018. godine, točkom 2. se utvrđuje kako je rješenje KLASA: UP/I-362-02/18-
02/…, URBROJ: 531-07-1-2-1-19-… od 21. ožujka 2019. godine kojim je tužiteljici
izrečena prva novčana kazna kojom ju se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju
postalo izvršno 6. prosinca 2019., točkom 3. se utvrđuje kako tužiteljica nije uklonila
predmetnu građevinu u roku od 30 dana od izvršnosti rješenja kojom joj je izrečena
prva novčana kazna, točkom 4. tužiteljica se prisiljava na uklanjanje predmetne
građevine drugom novčanom kaznom u iznosu od 45.000,00 kn, točkom 5. se precizira
kako je tužiteljica izrečenu kaznu dužna platiti u roku od 8 dana od dana zaprimanja
ovog rješenja, točkom 6. tužiteljica se upozorava da u slučaju da ne ukloni predmetnu
građevinu, da će se na uklanjanje prisiljavati trećom novčanom kaznom, dok je točkom
7. tužiteljica upozorena da će se izvršenje novčane obveze provesti sudskim putem
ukoliko ne postupi sukladno točki 5. ovog rješenja, sve u bitnom iz razloga što je
tuženik smatrao da su za donošenjem istog ispunjene pretpostavke propisane
odredbama čl. 31. Zakona o građevinskoj inspekciji („Narodne novine“, broj 153/13) te
čl. 137. i 142. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09).
Iz spisa predmeta upravnog tijela proizlazi kako istom prileže rješenje tuženika
KLASA: UP/I-362-02/18-02/…, URBROJ: 531-07-1-2-1-18-… od 5. ožujka 2018.
godine, kojim je između ostalog točkom 1. tužiteljici kao investitoru naređeno da u roku
od 120 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni stambenu građevinu maksimalnih
tlocrtnih dimenzija 9,40 x 5,20 m, na sjevernom dijelu tlocrtnih dimenzija 5,40 x 5,20
m, visine prizemlja s dvostrešnom krovnom konstrukcijom natkrivenom crijepom, te na
južnom dijelu zgrade tlocrtnih dimenzija 4,20 x 3,00 m, visine prizemlje + stambeno
potkrovlje s dvostrešnom krovnom konstrukcijom natkrivenom crijepom i jednom
krovnom kućicom koja se gradi u mjestu S., na k.č. … i … k.o. S.
bez pravomoćne, odnosno izvršne građevinske dozvole, dok je točkom 4. tužiteljica
upozorena da će se na izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljavati izricanjem šest
novčanih kazni, ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke, te je predmetno rješenje
prema dostavnici koja prileže spisu tužiteljici putem njezine opunomoćenice uredno
dostavljeno 28. travnja 2018. diplomatskim putem po Ministarstvu vanjskih i europskih
poslova Republike Hrvatske, uslijed čega je to rješenje postalo izvršno 27. kolovoza
2018. Nadalje spisu tuženika prileže i presuda Upravnog suda u S. poslovni broj:
UsIgr-… od 26. lipnja 2019. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za
poništenjem citiranog rješenja o uklanjanju od 5. ožujka 2018. godine. Također, spisu
prileže i rješenje Klasa: UP/I-362-02/18-02/…, Urbroj: 531-07-1-2-1-18-… od 6.
srpnja 2018. kojim se ispravlja pogreška u pisanju nastala u točki 1. izreke te u odlomku

2. stranice 2. i odlomku 2. stranice 4. obrazloženja rješenja tuženika Klasa: UP/I-362-
02/18-02/…, Urbroj: 531-07-1-2-1-18-… od 5. ožujka 2018. tako da umjesto „na
sjevernom dijelu tloc. dim. 4,20x3,00m“ treba stajati „na sjevernom dijelu tloc. dim.
5,40x5,20m“, koji ispravak pogreške proizvodi pravni učinak od dana od kojega
ispravljeno rješenje o uklanjanju proizvodi pravni učinak, kao i presuda Upravnog suda
u S. poslovni broj: UsIgr-… od 21. prosinca 2018. kojom je odbijen tužbeni
zahtjev tužiteljice za poništenjem tog rješenja, koje rješenje je pravomoćno s obzirom
da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-

4 Poslovni broj: 15 UsIgr-468/20-9

1563/19-2 od 9. siječnja 2020. odbijena tužiteljičina žalba izjavljena protiv naznačene
presude. Nadalje, spisu prileže i rješenje KLASA: UP/I-362-02/18-02/…, URBROJ:
531-07-1-2-1-18-… od 20. lipnja 2018. kojim se odbija zahtjev za odgodu izvršenja
inspekcijskog rješenja Klasa: UP/I-362-02/18-02/… Urbroj: 531-07-1-2-1-18-… od

5. ožujka 2018., kao i presuda Upravnog suda u S. poslovni broj: UsIgr- …
od 22. srpnja 2019. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenjem tog
rješenja, koje rješenje je pravomoćno s obzirom da je presudom Visokog upravnog
suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-4869/19-2 od 2. srpnja 2020. odbijena
tužiteljičina žalba izjavljena protiv naznačene presude. Isto tako, spisu prileže i rješenje
KLASA: UP/I-362-02/18-02/…, URBROJ: 531-07-1-2-1-19-… od 21. ožujka 2019.
godine kojom se tužiteljicu prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem prve
novčane kazne u iznosu od 30.000,00 kn, čija dostava tužiteljici je prema podacima i
pismenima spisa najprije pokušana diplomatskim putem po Ministarstvu vanjskih i
europskih poslova Republike Hrvatske, koje je dopisom zaprimljenim kod tuženika 25.
studenog 2019. obavijestilo tuženika da to rješenje tužiteljici nije uručeno, u privitku
kojeg je dostavljen dopis Veleposlanstva Republike Hrvatske u B. od 9.
listopada 2019., kojem pak prileže nota Ministarstva vanjskih poslova R. S.
od 4. listopada 2019., kojom se prenosi obavijest nadležnog tijela R. S. da
postupajući po zamolbi Veleposlanstva nije udovoljeno s obzirom da je iz izviješća
pošte i sudskog dostavljača razvidno kako opunomoćenica tužiteljice odvjetnica
A. J. iz B., na ostavljene obavijesti radi
preuzimanja pismena se nije odazvala, a nakon čega je predmetno rješenje tužiteljici
dostavljeno na temelju odredbe čl. 20. Zakona o građevinskoj inspekciji u svezi s
odredbom čl. 136. Zakona o Državnom inspektoratu, putem oglasne ploče Državnog
inspektorata, Područnog ureda u S., gdje je to rješenje oglašeno na
oglasnoj ploči od 27. studenog 2019. do 6. prosinca 2019., o čemu je sačinjena
obavijest koja je istaknuta i na građevini tužiteljice, koja je fotografirana, a fotografija
je priložena spisu, uslijed čega je rješenje od 21. ožujka 2019. postalo izvršno 6.
prosinca 2019., odnosno istekom roka od 8 dana od dana oglašavanja na oglasnoj
ploči. Konačno, spisu upravnog tijela prileže i zapisnik o kontrolnom inspekcijskom
pregledu od 24. lipnja 2020. godine iz kojeg je razvidno da je istoga dana od strane
građevinskog inspektora utvrđeno da tužiteljica nije postupila po naredbi iz točke 1.
rješenja tuženika KLASA: UP/I-362-02/18-02/…, URBROJ: 531-07-1-2-1-18-… od

5. ožujka 2018. godine s obzirom da nije uklonila predmetnu građevinu, kojem su
priložene i fotografije sačinjene na terenu, a koje čine sastavni dio zapisnika. Iz
obrazloženja osporenog rješenja proizlazi kako je tuženik smatrajući da su ispunjene
sve zakonske pretpostavke u smislu odredbi čl. 31. Zakona o građevinskoj inspekciji
(„Narodne novine“, broj 153/13) te čl. 137. i 142. Zakona o općem upravnom postupku
(„Narodne novine“, broj 47/09) donio rješenje od 10. srpnja 2020. godine kojim se
tužiteljicu prisiljava na uklanjanje konkretne građevine drugom novčanom kaznom u
iznosu od 45.000,00 kuna, a u odnosu na koje rješenje je tužiteljica pokrenula
predmetni upravni spor.

Odredbom čl. 31. st. 1. Zakona o građevinskoj inspekciji („Narodne novine“, broj
153/13) propisano je da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno
njezina dijela izvršava se putem treće osobe.

Stavkom 2. da rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz stavka 1. ovoga članka ne može biti kraći od devedeset dana.

Stavkom 3. da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem šest novčanih kazni.

5 Poslovni broj: 15 UsIgr-468/20-9

Potom, odredbom članka 142. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku
(„Narodne novine“, broj 47/09) propisano je da javnopravno tijelo koje provodi izvršenje
prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je
izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno
za postizanje svrhe izvršenja.

Stavkom 2. da novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje
izriče se rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u
Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novčana kazna kojom se pravna osoba
prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu
do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj
godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja.

Stavkom 3. da u slučaju daljnjeg neispunjavanja obveze, izreći će se druga,
veća novčana kazna unutar utvrđenog raspona. Ako je potrebno, novčana kazna može
se izreći i više puta.

Stavkom 4. da se novčane kazne izvršavaju sukladno odredbama ovoga
Zakona o izvršenju novčanih obveza.

Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno
postupio kada je donio rješenje kojim je između ostalog točkom 1. utvrđeno kako je
rješenje istog tijela, KLASA: UP/I-362-02/18-02/…, URBROJ: 531-07-1-2-1-18-…
od 5. ožujka 2018. godine postalo izvršno 27. kolovoza 20118. godine, točkom 2. kako
je rješenje KLASA: UP/I-362-02/18-02/…, URBROJ: 531-07-1-2-1-19-… od 21.
ožujka 2019. godine kojom se tužiteljica prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju
izricanjem prve novčane kazne postalo izvršno 6. prosinca 2019., točkom 3. da
tužiteljica nije uklonila predmetnu građevinu u roku od 30 dana od izvršnosti rješenja
kojom joj je izrečena prva novčana kazna, a točkom 4. se tužiteljicu prisiljava na
uklanjanje predmetne građevine drugom novčanom kaznom u iznosu od 45.000,00 kn,
jer i ovaj sud drži kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske
pretpostavke propisane naprijed citiranim odredbama čl. 31. st. 3. Zakona o
građevinskoj inspekciji te čl. 142. Zakona o općem upravnom postupku za donošenjem
takvog rješenja, slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u
cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu
tužiteljice.

Prvenstveno je za naglasiti, kako je u ovoj upravnoj stvari od odlučne važnosti
da je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/18-02/…, URBROJ: 531-07-1-2-1-18-
… od 5. ožujka 2018. godine postalo izvršno, što je nedvojbeno uzimajući u obzir da
je predmetno rješenje prema dostavnici koja prileže spisu tužiteljici putem njezine
opunomoćenice uredno dostavljeno 28. travnja 2018. diplomatskim putem po
Ministarstvu vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, uslijed čega je to
rješenje postalo izvršno 27. kolovoza 2018. koju okolnost tužiteljica ni ne spori.
Također, od važnosti je i da je rješenje KLASA: UP/I-362-02/18-02/…, URBROJ:
531-07-1-2-1-19-… od 21. ožujka 2019. godine kojom se tužiteljica prisiljava na
izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem prve novčane kazne postalo izvršno 6.
prosinca 2019., kao i da ona nije uklonila predmetnu građevinu u roku od 30 dana od
izvršnosti tog rješenja kojim joj je izrečena prva novčana kazna, a što proizlazi i iz
zapisnika o kontrolnom inspekcijskom pregledu od 24. lipnja 2020., koje isto tako
prileže spisu, pa kako je nedvojbeno da je tužiteljica u rješenju tuženika od 5. ožujka

2018. godine upozorena točkom 4. da će se na izvršenje naredbe o uklanjanju
prisiljavati izricanjem šest novčanih kazni ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke
toga rješenja, te u rješenju od 21. ožujka 2019. godine točkom 5. da u slučaju ako ne
ukloni predmetnu građevinu, da će se na uklanjanje prisiljavati novom novčanom

6 Poslovni broj: 15 UsIgr-468/20-9

kaznom, jasno je da su bile ispunjene sve zakonske pretpostavke da tuženik donese
svoje rješenje od 10. srpnja 2020. godine, kojim ju se prisiljava na izvršenje citiranog
rješenja drugom novčanom kaznom u iznosu od 45.000,00 kuna.

Glede tužbenih prigovora tužiteljice u kojima ona ističe da je pokrenula spor
pred ovim sudom koji se vodi pod poslovnim brojem: UsIgr-190/2018 u kojem da
osporava rješenje o uklanjanju od 5. ožujka 2018., u kojoj tužbi da je iznijela sve
nelogičnosti rješenja o uklanjanju, propuste u postupanju protivne odredbama čl. 8. i

9. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) te
nepodudarnost dimenzija građevina, no tuženik kada je donosio osporeno rješenje da
je zanemario činjenicu da je spor koji se vodi pod poslovnim brojem: UsIgr-…
još uvijek u tijeku, za kazati je kako su predmetni prigovori u cijelosti neosnovani.
S prethodnim u vezi najprije je za navesti kako je nesporno da je tužiteljica protiv
rješenja tuženika od 5. ožujka 2018., odnosno rješenja kojim joj je naređena
inspekcijska mjera uklanjanja građevine pobliže precizirane točkom. 1. izreke tog
rješenja pokrenula upravni spor u kojem je imala mogućnost osporavati zakonitost tog
rješenja, međutim predmet ovog spora nije, niti može biti ocjena zakonitosti rješenja o
uklanjanju, već je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenog rješenja
tuženika od 10. srpnja 2020., dakle onog kojim se izvršava rješenje o uklanjanju. Osim
toga, za istaknuti je kako je presudom Upravnog suda u S. poslovni broj: UsIgr-
… od 26. lipnja 2019. odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenjem citiranog
rješenja o uklanjanju od 5. ožujka 2018. godine, u kojoj presudi su otklonjeni tužbeni
prigovori tužiteljice koji su se odnosili na zakonitost rješenja o uklanjanju, pa se
tužiteljicu upućuje na obrazloženje naznačene presude, s tim da je tužiteljica protiv iste
izjavila žalbu, o kojoj do dana donošenje ove presude još uvijek nije odlučio Visoki
upravni sud Republike Hrvatske, što znači da ta presuda još uvijek nije pravomoćna.
Međutim, radi se o okolnosti koje nije od utjecaja na zakonitost osporenog
rješenja tuženika, to pak stoga što je za donošenje rješenja kojim se izvršava rješenje
o uklanjanju dostatno da isto bude izvršno, koje ne treba biti pravomoćno, što je
nesporno i što niti sama tužiteljica ne osporava, o čemu se sud već u prethodnom dijelu
obrazloženja ove presude očitovao, pa kod stanja stvari da je rješenje o uklanjanju
izvršno i da tužiteljica po istom nije postupila u ostavljenom joj roku, kao niti nakon
proteka roka od 30 dana od izvršnosti rješenja kojim ju se na izvršenje rješenja o
uklanjanju prisiljava izricanjem prve novčane kazne, to je sasvim jasno kako su u
predmetnoj upravnoj stvari bile ispunjene sve pretpostavke da tuženik donese
osporeno rješenje kojim se tužiteljicu na izvršenje rješenja o uklanjanju prisiljava
izricanjem druge novčane kazne.

U odnosu na tužbene prigovore u kojima tužiteljica ističe kako navodi iz točke

2. izreke osporenog rješenja nisu potpuno točni s obzirom da joj nikada nije dostavljeno
rješenje tuženika kojim bi joj bila izrečena prva novčana kazna i koje bi navodno
postalo izvršno 6. prosinca 2019., uslijed čega je za zaključiti kako tužiteljica smatra
da nije bilo mjesta donošenje osporenog akta, odnosno da je isti preuranjen, za kazati
je kako sud i ovakve pregovore smatra neutemeljenima.

Naime, u pogledu dostave i izvršnosti rješenja KLASA: UP/I-362-02/18-
02/…., URBROJ: 531-07-1-2-1-19-… od 21. ožujka 2019. godine kojom se
tužiteljica prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem prve novčane kazne,
za navesti je kako je odredbom čl. 20. st. 1. Zakona o građevinskoj inspekciji („Narodne
novine“, broj 153/13) propisano da ako je stranka u postupku inspekcijskog nadzora
nepoznata ili nepoznatog boravišta, rješenje, odnosno zaključak dostavlja se
stavljanjem na oglasnu ploču Ministarstva, područnog ureda, odnosno područne
jedinice. Obavijest o tome ostavlja se na gradilištu, odnosno građevini i objavljuje na

7 Poslovni broj: 15 UsIgr-468/20-9

mrežnim stranicama Ministarstva, stavkom 2. da rješenje, odnosno zaključak u slučaju
dostave iz stavka 1. ovoga članka smatra se dostavljenim istekom osmoga dana od
dana objave na oglasnoj ploči, a stavkom 3. da ako poznata stranka nakon pokušaja
dostave rješenja, odnosno zaključka ne zaprimi rješenje, odnosno zaključak, dostava
se provodi na način propisan stavcima 1. i 2. ovoga članka, koja odredba ima
kontinuitet kroz odredbu čl. 107. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“,
broj 115/18).

Nadalje, prema podacima spisa proizlazi da je dostava rješenja KLASA: UP/I-
362-02/18-02/…, URBROJ: 531-07-1-2-1-19-… od 21. ožujka 2019. godine kojom
se tužiteljicu prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem prve novčane
kazne u iznosu od 30.000,00 kn, najprije pokušana diplomatskim putem po
Ministarstvu vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, koje je dopisom
zaprimljenim kod tuženika 25. studenog 2019. obavijestilo tuženika da to rješenje
tužiteljici nije uručeno, u privitku kojeg je dostavljen dopis Veleposlanstva Republike
Hrvatske u B. od 9. listopada 2019., kojem pak prileže nota Ministarstva
vanjskih poslova R. S. od 4. listopada 2019., kojom se prenosi obavijest
nadležnog tijela R. S. da postupajući po zamolbi Veleposlanstva nije
udovoljeno s obzirom da je iz izviješća pošte i sudskog dostavljača razvidno kako se
opunomoćenica tužiteljice odvjetnica A. J. iz B., na ostavljene obavijesti radi preuzimanja pismena nije odazvala.

Potom, dakle tek nakon pokušaja dostave tog rješenja, a nakon što tužiteljica
isto nije zaprimila, predmetno rješenje tužiteljici je dostavljeno na temelju odredbe čl.

20. Zakona o građevinskoj inspekciji, u svezi s odredbom čl. 136. Zakona o Državnom
inspektoratu, putem oglasne ploče Državnog inspektorata, Područnog ureda u S.,
gdje je to rješenje oglašeno na oglasnoj ploči od 27. studenog 2019.
do 6. prosinca 2019., o čemu je sačinjena obavijest koja je ostavljena i na građevini
tužiteljice, koja je fotografirana, a fotografija je priložena spisu, što pak znači da je
dostava ovog rješenje izvršena upravo na način kako to propisuje mjerodavna odredba
čl. 20. st. 3. Zakona o građevinskoj inspekciji, pa kako je rješenje oglašeno na oglasnoj
ploči 27. studenog 2019., a koje se smatra dostavljenim istekom osmoga dana od dana
objave na oglasnoj ploči, to je nedvojbeno da je to rješenje postalo izvršno 6. prosinca

2019., u kojim okolnostima je neprijeporno i da tužiteljica niti u roku od 30 dana od
izvršnosti ovog rješenja nije uklonila predmetnu građevinu, zbog čega su bile ispunjene
sve pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje kojim ju se na izvršenje rješenja
o uklanjanju prisiljava izricanjem druge novčane kazne.

Konačno, za navesti je i kako je visina kazne izrečena pravilno i zakonito, ovo
iz razloga što predmetna građevina spada u 2. skupinu prema Zakonu o gradnji
(„Narodne novine“, 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19), te kod stanja stvari da je odredbom
čl. 2. Naputka o novčanim kaznama koje izriču građevinski inspektori („Narodne
novine“, broj 23/18) propisano da se fizička osoba prisiljava na izvršenje rješenja o
uklanjanju građevine drugom novčanom kaznom za 2. skupinu građevina u iznosu od

45.000,00 kn, to je nedvojbeno da je ista pravilno i zakonito izrečena upravo u visini
koju propisuje citirana odredba.

Zaključno, za ukazati je tužiteljici kako je odredbom čl. 139. stavak 4. Zakona o
općem upravnom postupku propisano da žalba protiv rješenja o izvršenju može se
uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i da nema odgodni učinak, pa kako se
u smislu odredbe čl. 22. Zakona o građevinskoj inspekciji, protiv rješenja kojeg donosi
građevinski inspektor ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor, to
znači da je i u upravnom sporu s uspjehom moguće osporiti rješenje o izvršenju
rješenja o uklanjanju samo iz razloga navedenih u citiranoj odredbi čl. 139. st. 4. ZUP-

8 Poslovni broj: 15 UsIgr-468/20-9

a, pa kako je sud u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude detaljno otklonio
prigovore koji se odnose na način izvršenja, tj. na izrečenu novčanu kaznu, dok
tužiteljica u tužbi uopće ne spori vrijeme niti mjesto izvršenja, to je jasno kako su
tužbeni prigovori tužiteljice neutemeljeni i nisu od utjecaja na zakonitost osporenog
rješenja.

Stoga, ovaj sud ne nalazi da bi u upravnom postupku došlo do povrede prava
tužiteljice i to kako u pogledu njezinih procesnih prava, odnosno sudjelovanja u istom,
tako i u pogledu primjene odredbi mjerodavnog materijalnog prava koje također nije
povrijeđeno na štetu tužiteljice.

Slijedom iznijetog, sud cijeni rješenje tuženika zakonitim, odnosno u upravnom
postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na
rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg
se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužiteljice nisu osnovani te nisu od
utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128.
stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) na koje
ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi
čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev
tužiteljice kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja
izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev
tužiteljice, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njezin zahtjev za naknadom
troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod u
izreci rješenja.

U Splitu, 8. listopada 2021. godine

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba
u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog
suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje
Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenicima tužiteljice odvjetnicima iz O. d. I. &
P. d.o.o., sa sjedištem u S., uz zapisnik o objavi,
- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Građevinskoj inspekciji,
Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik od 30. rujna 2021., zapisnik o objavi i povrat spisa,
po pravomoćnosti,

- u spis.

Rj./

- Naplatiti sudsku pristojbu (VPS neprocjenjiva).
- Spis u kalendar 30 dana.