Poslovni broj: II Kž-368/2021-5

Poslovni broj: II Kž-368/2021-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek-Šabijan predsjednice vijeća te Marije Balenović i mr.sc. Ljiljane Stipišić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog F. N., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 2. u vezi s stavkom 1. točkom 3. i člankom 153. stavkom 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog F. N. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kv-I-135/2021. (K-15/2021.) od 17. rujna 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog F. N. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-135/2021. (K-15/2021.) od 17. rujna 2021., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-13/2021. od 22. veljače 2021. koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-11/2021. od 22. ožujka 2021., protiv optuženog F. N., zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. i drugih KZ/11., pod točkom I. izreke na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog F. N. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točka 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke u istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 27. listopada 2020. pa nadalje.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio optuženi F. N. po branitelju odvjetniku K. Š. bez navođenja zakonske osnove. U žalbi predlaže "izvanraspravnom vijeću Županijskog suda u Zagrebu" (pravilno je Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske) ukinuti istražni zatvor te ga "zamijeniti nekom od drugih zakonom predviđenih mjera".

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije u pravu žalitelj kada ponavlja žalbeni navod da se prvostupanjski sud poziva na postojanje iteracijske opasnosti koja nije konkretizirana, već apstraktna.

5.1. Upravo suprotno, za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na optuženika i inkriminirana kaznena djela, u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog F. N. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

6. Jednako tako, nije u pravu žalitelj, niti kada osporava osnovanu sumnju i to na način da sadržajno iznosi obranu, dok je ocjena Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da je optuženik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Stoga žalbeni navodi kojima žalitelj tumači i ocjenjuje vjerodostojnost pojedinih dokaza nisu od značaja. Prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sudovi nisu ovlašteni ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. To je, naime, kao i ocjena pravne oznake kaznenog djela prilikom donošenja prvostupanjske presude, a nakon provedene rasprave, ovlast i zadatak raspravnog suda.

7. Jednako tako, razmatrajući žalbenu tvrdnju optuženika "da je prema načelu razmjernosti koje je propisano u Zakonu o kaznenom postupku trajanje mjera kojima se ograničavaju slobode i prava  čovjeka u kaznenom postupku mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme", drugostupanjski sud ocjenjuje da dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora koji teče od dana uhićenja 27. listopada 2020. nije dovedeno u pitanje načelo razmjernosti iz članka 122. ZKP/08., imajući u vidu razmjer između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku, potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora kao i maksimalnog trajanja istražnog zatvora sukladno članku 133. stavku 1. točki 5. ZKP/08.

8. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. žalitelj zapravo tvrdi da se svrha radi koje je primijenjena mjera istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela može ostvariti i nekom blažom mjerom, odnosnom nekom od mjera opreza.

8.1. Međutim, istaknutim žalbenim navodom nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. Točno je da optuženik kazneno neosuđivana, ali je prekršajno kažnjavana osoba (detaljno opisano u odlomku 9. pobijanog rješenja). Pritom, žalitelj ispušta iz vida da je  zaključak  o postojanju opasnosti od ponavljanja djela prvostupanjski sud utemeljio na okolnostima i načinu počinjenja kaznenih djela za koja je optuženik osnovano sumnjiv, a što je osnovano povezao s zaključcima psihijatrijsko psihologijskog vještačenja iz kojeg proizlazi da je kod optuženika prisutan poremećaj strukture i dinamike osobnosti po miješanom tipu uz štetnu politoksikomansku naviku uživanja alkoholnih pića i opojnih droga, pred sam razvoj prave politoksikomanske ovisnosti i kojeg razloga je za optuženika predloženo izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja i obveznog liječenja od ovisnosti. Navedeno, unatoč neosuđivanosti optuženika, u međusobnoj logičnoj povezanosti upućuje na takvu pojačanu optuženikovu kriminalnu volju i upornost da predstavlja one osobite okolnosti koje opravdavaju zaključak o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprečavanja utvrđene realne opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na slobodi.

8.2. Naime, prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu brojnost, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna (ne)osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke, pa je stoga ispravno u konkretnom slučaju takvom ocjenjivanju pristupio i prvostupanjski sud.

8.3. Imajući, dakle, na umu značaj svih iznesenih okolnosti, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može se u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom drugom, blažom mjerom pa tako ni zabranom "približavanja i kontaktiranja osobno ili putem drugih sredstava komuniciranja" kako predlaže žalitelj.

9. Daljnjim žalbenim navodima žalitelj se poziva na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III/371/2009 od 18. veljače 2009. ističući da je tom odlukom apostrofirana restriktivna primjena pritvorske osnove zbog opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, te na odluku U-III-7031/2010 od 23. prosinca 2010. u kojoj je sadržano pravno stajalište Europskog suda za ljudska prava prema kojem je opravdanost produljenja pritvora ovisna o okolnostima konkretnog slučaja, koje okolnosti moraju biti takve da upućuju na postojanje općeg (javnog) interesa koji je tako važan i značajan da, unatoč pretpostavci nedužnosti, preteže nad načelom poštivanja slobode pojedinca.

9.1. Žalitelj, evidentno smatra da je riječ o sličnim situacijama, te mu se skreće pažnja da se svaka odluka o istražnom zatvoru procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima pa činjenični argumenti iz drugog predmeta ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.

9. 2. S time da drugostupanjski sud nalazi da su upravo u ovom predmetu okolnosti slučaja takove da opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora preteže nad slobodom pojedinca.

10. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 8. listopada 2021.