1                            Poslovni broj: II Kž-365/2021-5

 

Poslovni broj: II Kž-365/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinje Snježane Hrupek-Šabijan, predsjednice vijeća, te Marije Balenović i dr.sc. Lane Petö Kujundžić članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. R. i dr. zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog S. R., J. P. i V. Z. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 25. kolovoza 2021. broj Kv-I-56/2021 o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2021.,

 

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

Odbijaju se žalbe optuženog S. R., optuženog J. P. i optuženog V. Z. kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog S. R., optuženog J. P. i optuženog V. Z., zbog kaznenog djela iz članka 110. stavka KZ/11, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog S. R., optuženog J. P. i optuženog V. Z. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Istim rješenjem optuženicima je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 12. prosinca 2019. pa nadalje.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi S. R. po branitelju, odvjetniku B. M. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da pobijano rješenje preinači na način da se ukine istražni zatvor optuženom S. R., a podredno da se ukine pobijano rješenje i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno zamijeni blažom mjerom.

 

3. Žalbu protiv navedenog rješenja podnio je i optuženi J. P. putem braniteljice D. K., bez posebnog navođenja žalbene osnove. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijano rješenje i pustiti optuženog J. P. da se brani sa slobode.

 

4. Protiv navedenog rješenja žali se i V. Z. putem branitelja B. M., s prijedlogom da se ukine istražni zatvor optuženiku, a podredno da mu se isti zamijeni mjerama opreza predloženima u žalbi – javljanje policiju u mjestu boravka i istražnim zatvorom u domu.

 

5. U skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08 spis je dostavljen Državom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razmatranje.

 

6. Žalbe nisu osnovane.

 

7. Nije u pravu optuženi S. R. kada u žalbi ponavlja navod da je prvostupanjski sud propustio iznijeti jasne i valjane razloge o osnovanoj sumnji kao odlučnoj činjenici, pa da je time počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Upravo suprotno, prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju ispravno naveo da osnovana sumnja proizlazi iz potvrđene optuženice, koju je prvostupanjski sud potvrdio rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Splitu broj Kov-1120 o 21. rujna 2020. i dokaza na kojima se ista temelji. Upravo pozvavši se na potvrđenu optužnicu i do sada provedene dokaze, prvostupanjski sud je za ovu fazu postupka iznio postojanje dostatnog stupnja osnovane sumnje te stoga nije valjan, a niti je od značaja žalbeni navod da sud pogrešno smatra da nije dužan propitivati „osnovanu sumnju“.

 

8. Također, optuženi J. P. i optuženi V. Z. osporavaju postojanje osnovane sumnje. S time da optuženi J. P. u svojoj žalbi to ničim posebno ne konkretizira, a optuženi V. Z. ističe da na  strani istog ne postoji osnovana sumnje i to kako ističe „bez obzira što je vijeće optužnicu potvrdilo“, čime se njegov žalbeni navod ukazuje neosnovanim. Pritom, optuženi J. P. u nastavku žalbe iznosi svoje viđenje izvedenih dokaza odnosno snimki nadzornih kamera koje prileže spisu, no time zapravo sadržajno iznosi obranu i polemizira s potvrđenom optužnicom, gubeći iz vida da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao i prvostupanjski sud, a nakon što je utvrđeno postojanje relevantnog stupnja vjerojatnosti da je počinjeno kazneno djelo, nije ovlašten upuštati se u analizu prihvatljivosti i vjerodostojnosti pojedinih dokaza te izvoditi činjenične zaključke. Time bi se prejudicirala odluka o krivnji ovih optuženika, a obrana ima prilike na raspravi ponoviti svoje stavove o činjeničnom stanju te su za vrijeme rasprave optuženici podvrgnuti kontradiktornom raspravljanju i razmatranju od strane raspravnog vijeća

 

9. Optuženi J. P. pak ističe da se u pobijanom rješenju ogleda povreda presumpcije nedužnosti jer da prvostupanjski sud de facto uzima sebi za pravo da poistovjećuje okolnost osnovane sumnje i pravomoćne presude, međutim ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je u pobijanom rješenju nedvojbeno jasan izričaj u pogledu toga da vođenje kaznenog postupka podrazumijeva osnovanu sumnju, a ne kaznenu odgovornost kako to sugerira žalba pa stoga povrede presumpcije nedužnosti drugostupanjski sud nije našao.

 

10. U svojoj žalbi optuženi S. R. smatra da dosadašnja osuđivanost bez analize o kojim se kaznenim djelima radi te kada su počinjena i u odsutnosti drugih osobitih okolnosti, ne opravdava daljnju primjenu istražnog zatvora po članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Sadržajno podjednakim žalbenim navodom, navedenom se pridružuje i optuženi V. Z. kada tvrdi da je činjenica ranije osuđivanosti zbog kaznenog djela nedozvoljene igre na sreću i kaznenog djela nedozvoljene trgovine „van svake sudske prakse a i van bilo kakve logike“ kao okolnost koja opravdava bojazan da bi optuženik boravkom na slobodi mogao počiniti teško kazneno djelo.

 

11. Ovdje valja istaći da optuženi R. propušta u cijelosti sagledati navode obrazloženja pobijanog rješenja, s obzirom da se isto ne bazira samo na okolnosti ranije osuđivanosti, kao jedine okolnosti temeljem koje je donesen zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. Naime, prvostupanjski sud je svoje razloge za ocjenu o postojanju opasnosti o ponavljanja djela valjano iznio pozivajući se i na način počinjenja kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11., koje se optuženicima stavlja na teret i pri tome opisao da iz činjeničnog opisa proizlazi odlučnost njihove namjere da se liši života žrtvu, koja odlučnost se ogleda u planiranju, organiziranju te i u rizičnosti inkriminiranog postupanja. Druga okolnost je njihova ranija osuđivanost. Naime, optuženi S. R. je osuđivan u tri navrata, i to na zatvorske kazne, zbog ukupno šest kaznenih djela, i to zbog dva kaznena djela teške tjelesne ozljede, dva kaznena djela prijetnje i dva kaznena djela zlouporabe opojnih droga u kvalificiranom obliku. Optuženi V. Z. je osuđivan u dva navrata, i to zbog kaznenog djela nedozvoljene igre na sreću i kaznenog djela nedozvoljene trgovine. Imajući u vidu navedeno, razvidno je da dosadašnji život ovih optuženika nije bio usklađen s pravnim poretkom, već naprotiv ukazuje na sklonost činjenju kaznenih djela u smislu kontinuiranog obrasca ponašanja, a neovisno što je ta okolnost kod optuženog V. Z. izražena u manjoj mjeri nego kod optuženog S. R. jer se radi o kaznenim djelima s razmjerno malom kriminalnom količinom i blažim osudama, činjenica jest da njegov dosadašnji život ukazuje da je i prije osnovane sumnje za kazneno djelo zbog kojeg se vodi ovaj postupak bio u sukobu sa zakonom. Osuđivanost obojice optuženika ukazuje na određeni obrazac postupanja u njihovim životima, a imajući u vidu da se ovdje terete za teško kazneno djelo, opravdano je pretpostaviti da njihovo kršenje zakona progredira prema sve težim oblicima. Stoga paušalni žalbeni navodi lišeni ocjene sveukupnih okolnosti na strani ovih optuženika, kao i međusobna veze tih okolnosti ne dovode u pitanje u pobijanom rješenju valjano donesen i obrazložen zaključak o postojanju o opasnosti od ponavljanja djela.

 

12. S obzirom da je prvostupanjski sud dao jasne i dostatne razloge na strani optuženog S. R. kako za postojanje osnovane sumnje kao prvog preduvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i za postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, to nije osnovan žalbeni navod optuženog S. R. da je povrijeđeno njegovo Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. - pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14. dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10., dalje: Konvencija) zajamčeno pravo da se ima smatrati nedužnim dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne dokaže krivnja.

 

13. Također, optuženi J. P. navodi da je donošenjem rješenja s ovakvim obrazloženjem gdje prvostupanjski sud spominje vođenje drugog kaznenog postupka protiv ovog optuženika, a na štetu istog oštećenika došlo do povrede članka 6. stavak 2. Konvencije , te članka 16. i 28. Ustava.

 

14. Međutim, suprotno ovim navodima, po ocjeni drugostupanjskog suda nije došlo do povreda na koje se žalba poziva budući da je u pobijanom rješenju u odnosu na kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavka 1. KZ/11. navedeno da je u tijeku kazneni postupak na temelju potvrđene optužnice, kao i da „za navedeno kazneno djelo je potvrđena osnovana sumnja da je počinjeno od strane drugooptuženika J. P. i to upravo na štetu iste žrtve K. F.“. Prema tome, u pobijanom rješenju je izričito i jasno istaknuto da vođenje kaznenog postupka podrazumijeva osnovanu sumnju, a ne kaznenu odgovornost kako to žalba sugerira pa stoga nije moglo doći do povrede presumpcije nevinosti, te stoga povreda Ustava i konvencijskih prava optuženika, na koje se upire u žalbi, nije utvrđena.

 

15. Optuženi S. R. ističe da je povrijeđen dinamički princip, a na što sadržajno upire i optuženi J. P., no povredu u navedenom smislu drugostupanjski sud nije našao,  s obzirom da okolnosti na strani ovih optuženika nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora.

 

16. Nadalje, optuženi S. R., optuženi J. P. i optuženi V. Z. u svojim žalbama sadržajno ističu da je povrijeđeno načelo razmjernosti. Ovdje valja napomenuti da iako kvaliteta svih okolnosti na strani sve trojice optuženika, a s obzirom na težinu kaznenog djela i očekivanu kaznu ne ukazuje da bi bio povrijeđen razmjer na štetu optuženika, točno jest da se isti nalaze u istražnom zatvoru od 12. prosinca 2019. te će prvostupanjski sud u preostalom dijelu postupka a vodeći računa da se radi o istražnozatvorskom predmetu postupati osobito žurno.

 

17. Imajući u vidu sve navedeno na strani optuženog S. R., optuženog J. P. i optuženog V. Z. V. kazneni sud Republike Hrvatske nalazi valjanom ocjenu prvostupanjskog suda da blažim mjerama koje predlažu optuženici ne može ostvariti svrha koja se postiže mjerom lišenja slobode, a to je pouzdana zaštita socijalne sredine od počinjenja novih kaznenih djela za što postoji realna i predvidiva opasnost.

 

18. Pritom, žalbeni navod optuženog J. P. da ima suprugu i dvoje maloljetne djece koje je primorano odrastati bez svojeg oca, kao i žalbeni navod V. Z. da je oženjen, otac dvoje malodobne djece, a isti je privatni poduzetnik pa je i egzistencije obitelji s obzirom na dugotrajnost istražnog zatvora dovedena u pitanje, nisu od utjecaja na valjanost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

 

19. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 8. listopada 2021.