Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Amruševa 2/II
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, sutkinja Sandra Rotar, u pravnoj stvari tužitelja
REPUBLIKA HRVATSKA, ministarstvo, P. U., Područni ured, Z., OIB:.., zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, protiv tuženika Stečajna masa iza P. P. d.o.o., Z., OIB:..., zastupanog po stečajnom upravitelju M. E. iz Z., radi utvrđenja osporene tražbine, nakon održane glavne rasprave
zaključene 14. rujna 2021., u prisutnosti R. G. G., zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Z., i M. E., tuženikova stečajnog upravitelja, s danom objave 8. listopada 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„I Utvrđuje se da je tražbina Republike Hrvatske, ministarstva, P. u., Područnog ureda Z., OIB:... u iznosu od 50.272,58 kn priznata i utvrđena kao tražbina prvog višeg isplatnog reda.
II Utvrđuje se da je tražbina Republike Hrvatske, ministarstva, P. u., Područnog ureda Z., OIB:... u iznosu od 172.312,67 kn priznata i utvrđena kao tražbina drugog višeg isplatnog reda.“.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 12.500,00 kn.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška sudske pristojbe na odgovor na tužbu.
Obrazloženje
Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za utvrđenje da je tražbina
tužitelja u iznosu od 50.272,58 kn priznata i utvrđena kao tražbina prvoga višeg
isplatnog reda te za utvrđenje da je tražbina tužitelja u iznosu od 172.312,67 kn
priznata i utvrđena kao tražbina drugoga višeg isplatnog reda. Takav zahtjev tužitelj
postavlja jer mu je stečajni upravitelj tuženika u stečajnom postupku osporio
navedene tražbine navodeći da je za iste prema poreznim propisima nastupila
apsolutna zastara.
S tim u svezi tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da zastara nije nastupila s
obzirom na to da pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova
ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, ali
da je u konkretnom slučaju došlo do zastoja zastare zbog činjenice da je društvo
P. P. d.o.o. rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-14/2305-28 od 25.
rujna 2014. brisano iz sudskog registra, slijedom čega tužitelju kao vjerovniku nije
bilo moguće zbog nesavladivih prepreka sudskim putem zahtijevati ispunjenje
obveze. Zbog toga tužitelj smatra za osporene tražbine iz 2008., 2009., 2010., 2011.,
2012., i 2013. nije nastupila zastara.
Nasuprot tome, tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka tvrdi da brisanje
društva iz sudskog registra nije razlog za zastoj zastare navodeći da je tužitelj
upravno tijelo koje za naplatu svojih tražbina prema tuženiku nije niti trebalo pristupiti
sudu, već ih je moglo provesti kroz upravni postupak koji se vodi pred upravnim
tijelima, a ne pred sudom. Ujedno ističe da je tužitelj mogao pokrenuti postupak
likvidacije ili naknade diobe poglavito iz razloga jer je tužitelju bilo poznato da tuženik
ima imovinu u vidu nekretnine. Naime, tuženik tvrdi da je tužitelj na temelju podataka
ISPU mogao utvrditi da je tuženik dana 31. srpnja 2001. stekao vlasništvo nekretnine
upisane u zk.ul. 6241, etaža 2, k.o. Grad Zagreb, te da tuženik tu nekretninu nakon
stjecanja nikada nije otuđio, već da ju je založio kao osiguranje potraživanja
vjerovnika P. b. d.d., Z., koji vjerovnik u stečajnom postupku, sukladno članku 150. Stečajnog zakona ima pravni položaj razlučnog vjerovnika.
Pored toga, tuženik je tijekom postupka osporio i aktivnu legitimaciju tužitelja u
odnosu na utvrđivanje osporene tražbine prvoga višeg isplatnog reda kao i za
tražbine drugoga višeg isplatnog reda pod rednim brojevima 2., 3., 4., 5. i 6. prijave
tražbine, navodeći da tražbine prvoga višeg isplatnog reda u iznosu od 50.272,58 kn
predstavljaju tražbine poreza i doprinosa koji se obračunavaju na plaće radnika i
uplaćuju u korist stvarnih i osobnih vjerovnika tih potraživanja, što nije tužitelj, već
jedinice lokalne samouprave u kojoj radnici imaju prebivalište ili boravište, fondovi i
zavodi (zavod, zavod), dok da tražbine drugoga višeg isplatnog reda pod rednim
brojem 2., 3., 4., 5. i 6., u ukupnom iznosu od 9.059,50 kn, nisu potraživanja čiji je
stvarni i osobni vjerovnik tužitelj. Stoga tvrdi da tužitelju, iako on vrši naplatu
potraživanja za stvarne i osobne vjerovnike tražbina prvoga višeg isplatnog reda i
tražbina pod rednim brojem 2., 3., 4., 5. i 6. drugoga višeg isplatnog reda, sukladno
članku 137. Stečajnog zakona nema svojstvo osobnog vjerovnika niti pravo da za te
tražbine u svoje ime podnese prijavu tražbine u stečajnom postupku.
Tužitelj je osporio navod tuženika da mu je bilo poznato da tuženik ima imovinu u
vidu nekretnine te je u dokaz svoje tvrdnje dostavio ispis iz informacijskog sustava
P. u. (ISPU) navodeći kako iz istoga proizlazi da za tuženika ne postoje
podaci da je bio otuđitelj ili stjecatelj nekretnine.
Tuženik je tu tvrdnju tužitelja osporio ukazujući da činjenica da je tuženik stekao
nekretninu ne može biti vidljiva iz ispisa ISPU koji je dostavio tužitelj jer isti obuhvaća
razdoblje od 2002. godine na dalje, a da je tuženik nekretninu stekao 2001. godine.
Sud je u dokaznom postupku pročitao i to: rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu br.
St-1448/19 (list 4 do 8 spisa), ispis iz ISPU (list 19 spisa), prijavu tražbine u
stečajnom postupku s prilozima-ovjerenim izlistima iz ISPU (list 21 do 51 spisa),
izvadak iz zemljišne knjige (list 54 i 55 spisa), Uvjerenje DGU (list 56 spisa), prijepis posjedovnog lista (list 57 i 58 spisa) te Ugovor o kupoprodaji nekretnine s tabularnom ispravom i izvatkom iz sudskog registra (list 59 i 65 spisa).
Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na
temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o
parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), sud je utvrdio da
tužbeni zahtjev nije osnovan.
Među strankama nije sporno:
- da je tužitelj u stečajnom postupku nad tuženikom prijavio tražbinu u ukupnom
iznosu od 223.101,09 kn, i to iznos od 50.272,58 kn kao tražbinu prvoga višeg
isplatnog reda, te iznos od 172.828,51 kn kao tražbinu drugoga višeg isplatnog reda,
- da je stečajni upravitelj u cijelosti osporio tužiteljevu tražbinu prvoga višeg isplatnog
reda u iznosu od 50.272,58 kn te da je djelomično osporio tražbinu drugoga višeg
isplatnog reda u iznosu od 172.312,67 kn,
- da je tužitelj svoju tražbinu prema tuženiku, u stečajnom postupku koji se vodi nad
tuženikom, prijavio temeljem Ovjerenih izlista iz ISPU za konta 1201, 1406, 1732,
1902,2003,4251, 8109, 8400, 8559 i 8702 te da se osporene tražbine tužitelja prema
tuženiku, temeljem poreza, doprinosa i drugih javnih davanja odnose na razdoblje od
2008. do 2013. godine, dok je priznata tražbina tužitelja za razdoblje iz 2014. godine
u ukupnom iznosu od 515,84 kn koja se odnosi na porez na tvrtku za 2014. godinu u
iznosu od 340,00 kn te na zatezne kamate na taj iznos u iznosu od 175,84 kn,
- da je kao razlog osporavanja obje tražbine stečajni upravitelj tuženika naveo da je
prema Općem poreznom zakonu nastupila apsolutna zastara za naplatu navedenih
tražbina,
- da je društvo P. P. d.o.o. rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt- 14/2305-28 od 25. rujna 2014. brisano iz sudskog registra, i
- da je tužitelj pravovremeno, u roku od osam dana od dana pravomoćnosti rješenja
Trgovačkog suda u Zagrebu, br. St-1448/19 od 23. rujna 2020. pokrenuo ovu parnicu
radi utvrđivanja osporene tražbine.
Sporno je da li je u odnosu na osporene tražbine iz 2008. do 2014. nastupila
apsolutna zastara te je li tužitelj aktivno legitimiran zahtijevati utvrđivanje osporene
tražbine prvoga višeg isplatnog reda u ukupnom iznosu od 50.272,58 kn i za tražbine
drugoga višeg isplatnog reda pod rednim brojevima 2., 3., 4., 5. i 6. prijave tražbine u
ukupnom iznosu od 172.312,67 kn.
Najprije valja reći da su porez na dohodak, prirez porezu na dohodak i porez na
tvrtku prihodi jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave; doprinosi prema
Zakon o doprinosima („Narodne novine“ br. 84/2008, 152/2008, 94/2009, dalje: ZD)
su prihod zavoda; porez na dodanu
vrijednost, poseban porez na plaće, mirovine i druge primitke te troškovi postupka
prisilne naplate koju provodi p. u. su prihodi proračuna; dok su članarin komore i doprinos za obavljanje javnih ovlasti komore prihodi komore.
Odredbom čl. 2. st. 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ br. 147/2008,
18/2011, 78/2012, 136/2012, 73/2013, dalje: OPZ) propisano je da su porezi
novčana davanja i prihod su proračuna koji se koristi za podmirivanje proračunom
utvrđenih javnih izdataka, dok je odredbom st. 6. OPZ-a propisano da se drugim
javnim davanjima smatraju carine, pristojbe, doprinosi, naknade za koncesije,
novčane kazne za porezne prekršaje i sva davanja čije je utvrđivanje i/ili naplata i/ili
nadzor prema posebnim propisima u nadležnosti poreznog tijela.
Prema Odluci o financiranju komore u 2009. godini ("Narodnenovine" br. 145/08.), Odluci o financiranju komore u 2010. godini ("Narodne novine" br. 140/09.) i Odluci o financiranju komore u 2011. godini ("Narodne novine" br. 146/10.) nadzor obračuna i naplate članarine i doprinosa utvrđenih tom Odlukom (članarina komore i doprinos za obavljanje javnih ovlasti komore) provodi ministarstvo– P. u.
Slijedom navedenog, s obzirom na porezne ovlasti porezne uprave u čiji djelokrug uz
ostalo spada i provođenje postupka naplate i ovrhe radi naplate poreza, doprinosa i
drugih javnih davanja te poslovi vezani uz stečajni postupak i postupak predstečajne
nagodbe, tužitelj je aktivno legitimiran za utvrđivanje osporene tražbine.
Na pitanje zastare primjenjuju se mjerodavne odredbe čl. 94. 95. i 96. OPZ-a.
Člankom 94. OPZ-a uz ostalo je propisano da pravo poreznog tijela na utvrđivanje
porezne obveze i kamata, pravo na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i
troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova
ovrhe zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći (st. 1.),
da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka
godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate (st. 2.) te da zastara prava
na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj
je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je
porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate i troškove ovrhe (st. 6.) te da se na
poreznu zastaru, ako tim Zakonom nije uređeno drugačije, primjenjuje Zakon o
obveznim odnosima (st. 12.).
Člankom 96. st. 1. OPZ-a koji uređuje pitanje apsolutne zastare, propisano je da
apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata,
naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te prava poreznog obveznika na povrat
poreza, kamata i troškova ovrhe nastupa za šest godina računajući od dana kada je
zastara počela prvi put teći, a prema odredbama članka 94. stavka 3. 4. i 5. toga
Zakona (st. 1.).
Uvidom u ovjereni izlist iz ISPU, a sukladno odredbi čl. 94. st. 2. OPZ-a, sud utvrđuje:
- da je na utvrđenu obvezu predujma poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog
rada za 2009. godinu zastara počela teći 1. siječnja 2010.,
- da je na utvrđenu obvezu predujma poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada za 2010. godinu zastara počela teći 1. siječnja 2011.,
- da je na utvrđenu obvezu plaćanja doprinosa prema ZD-u za 2009. godinu zastara počela teći 1. siječnja 2010.,
- da je na utvrđenu obvezu plaćanja doprinosa prema ZD-u za 2010. godinu zastara počela teći 1. siječnja 2011.,
- da je na utvrđenu obvezu poreza na dodanu vrijednost za 2009. godinu zastara počela teći 1. siječnja 2010.,
- da je na utvrđenu obvezu poreza na dodanu vrijednost za 2010. godinu zastara počela teći 1. siječnja 2011.,
- da je na utvrđenu obvezu plaćanja poreza na tvrtku za 2010. godinu zastara počela
teći 1. siječnja 2011.,
- da je na utvrđenu obvezu plaćanja poreza na tvrtku za 2011. godinu zastara počela teći 1. siječnja 2012.,
- da je na utvrđenu obvezu plaćanja poreza na tvrtku za 2012. godinu zastara počela teći 1. siječnja 2013.,
- da je na utvrđenu obvezu plaćanja poreza na tvrtku za 2013. godinu zastara počela teći 1. siječnja 2014.,
- da je na utvrđenu obvezu plaćanja poreza na tvrtku za 2014. godinu zastara počela teći 1. siječnja 2015.,
- da je na utvrđenu obvezu plaćanja posebnog poreza na plaće, mirovine i druge
primitke za 2009. godinu zastara počela teći 1. siječnja 2010.,
- da je na utvrđenu obvezu plaćanja posebnog poreza na plaće, mirovine i druge
primitke za 2010. godinu zastara počela teći 1. siječnja 2011.,
- da je na utvrđenu obvezu plaćanja troškova postupka prisilne naplate koju provodi
p. u. za 2010. godinu zastara počela teći 1. siječnja 2011.,
- da je na utvrđenu obvezu članarine komore za 2009. godinu zastara počela teći 1. siječnja 2010.,
- da je na utvrđenu obvezu plaćanja članarine komore za 2010. godinu zastara počela teći 1. siječnja 2011.,
- da je na utvrđenu obvezu plaćanja članarine komore za 2011. godinu zastara počela teći 1. siječnja 2012.,
- da je na utvrđenu obvezu plaćanja doprinosa za obavljanje javnih ovlasti komore za 2009. godinu zastara počela teći 1. siječnja 2010.,
- da je na utvrđenu obvezu plaćanja doprinosa za obavljanje javnih ovlasti komore za 2010. godinu zastara počela teći 1. siječnja 2011. i
- da je na utvrđenu obvezu plaćanja doprinosa za obavljanje javnih ovlasti komore za 2011. godinu zastara počela teći 1. siječnja 2012.
Prema utvrđenju ovoga suda odlučno je je li apsolutna zastara nastupila do trenutka
zaključenja glavne rasprave u ovoj parnici s obzirom na to da se presuda donosi s
obzirom na činjenično stanje koje postoji u trenutku zaključenja glavne rasprave. Ako
se uzme u obzir da apsolutna zastara nastupa za šest godina računajući od dana
kada je zastara počela prvi put teći, te da je glavna rasprava u ovoj parnici zaključena
14. rujna 2021., sud utvrđuje da je za sve osporene tražbine koje su predmet ovoga
postupka nastupila apsolutna zastara.
Pritom valja reći da se tijek apsolutne zastare ne može prekinuti tako da do prekida u smislu odredbe čl. 95. OPZ-a nije došlo niti otvaranjem stečajnog postupka, a ne bi
došlo niti poduzimanjem bilo kakvih radnji u cilju naplate navedenih javnih davanja,
na koje se tužitelj tijekom postupku uostalom nije niti pozivao.
Okolnost da je društvo P. P. d.o.o. brisano iz sudskog registra 25. rujna 2014.
po ocjeni ovoga suda ne predstavlja nesavladivu prepreku zbog koje tužitelju nije bilo
moguće sudskim putem zahtijevati ispunjenje obveze. Ovo tim više ako se uzme u
obzir činjenica da je tužitelj morao imati podatke o tome da je društvo P. P.
d.o.o. vlasnik nekretnine budući je P. u. provela postupak razreza poreza
na promet nekretnina što je razvidno iz štambilja P. u. od 26. rujna 2001.
na Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 31. srpnja 2001. sklopljenog između V. P. d.o.o. kao prodavatelja i društva P. P. d.o.o. kao kupca, odnosno
da je na tu okolnost mogao izvršiti provjere te potom poduzeti pravne radnje u cilju
naplate svojih tražbina.
Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev je utvrđen neosnovanim, slijedom čega
je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude.
Tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u vidu sudske pristojbe na odgovor
na tužbu odbijen je kao neosnovan jer obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu
nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u
parnici, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.
Zagreb, 8. listopada 2021.
Sudac: Sandra Rotar
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana računajući
od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena
o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko
stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.
Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki
trgovački sud Republike Hrvatske.
Kontrolni broj: 07cae-3760a-1f51b
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=SANDRA ROTAR, L=ZAGREB, O=TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.