1

Poslovni broj: 19 P-259/2020-27

 

                                              

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 19 P-259/2020-27

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

 

Trgovački sud u Osijeku, po sutkinji Marini Ljubičić Knežević, u pravnoj stvari tužitelja R. H., OIB: …., M. poljoprivrede, koju zastupa Ž. državno odvjetništvo u V., OIB: …, V., A. H. 2, protiv tuženika D. d.o.o., OIB: …, B., J. J. S. 28, kojeg zastupa H. L., OIB: …, odvjetnik u Ž., S. 8, radi isplate iznosa od 123.735,20 kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene 9. rujna 2021. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 8. listopada 2021.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I.              Nalaže se tuženiku D. d.o.o., OIB: …, B., J. J. S. 28, isplatiti tužitelju R. H., OIB: …, M. poljoprivrede, ukupan iznos od 123.735,20 kn (stodvadesettritisućesedamstotridesetpetkuna i dvadesetlipa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedene iznose kako slijedi i to na:

- iznos od 1.735,20 kn (tisućusedamstotridesetpetkuna i dvadesetlipa) sa zakonskim zateznim kamatama od 1. siječnja 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- iznos od 61.000,00 kn (šezdesetjednatisućakuna) sa zakonskim zateznim kamatama od 1. siječnja 2018. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- iznos od 61.000,00 kn (šezdesetjednatisućakuna) sa zakonskim zateznim kamatama od 1. siječnja 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od petnaest dana.

 

              II.              Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 18.000,00 kn (osamnaesttisućakuna), u roku petnaest dana.

 

III.              Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.000,00 kn (dvijetisućekuna) odbija se kao neosnovan.

 

 

i

 

r i j e š i o   j e

 

 

              Protutužba u ovoj pravnoj stvari je povučena.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.               Tužitelj u tužbi u bitnom navodi kako je sa tuženikom zaključio Ugovor o koncesiji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države, Klasa: 320-02/05-01/1581, Ur.broj: 525-9-07-07/NV od 25. srpnja 2007. kojim se tuženik obvezao plaćati godišnju koncesijsku naknadu u iznosu od 61.000,00 kn s dospijećem najkasnije do 31. prosinca tekuće godine. Dalje navodi kako tuženik na dan 15. ožujka 2019., nije namirio dug za glavnicu i kamate u ukupnom iznosu od 130.622,17 kn, odnosno dio naknade za 2016. u iznosu od 1.735,20 kn s dospijećem 31. prosinca 2016., naknadu za 2017. u iznosu od 61.000,00 kn s dospijećem 31. prosinca 2017. i naknadu za 2018. u iznosu od 61.000,00 kn s dospijećem 31. prosinca 2018. Dana 21. svibnja 2020. Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru podnijelo je tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora na koji se tuženik oglušio.

 

2.               Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi kako osporava izračun koji je dostavljen uz tužbu od strane O. B. s pregledom uplata i dugovanja Registra koncesija od 15. ožujka 2019., obzirom isto predstavlja internu (knjigovodstvenu) ispravu, a ne javnu ispravu te predlaže izvođenje dokaza knjigovodstveno financijskim vještačenjem. Nadalje, tuženik ističe prigovor zastare, obzirom se u konkretnoj stvari primjenjuje trogodišnji zastarni rok. Tuženik dalje ističe kako je 2014. pretrpio izvanredan događaj nemogućnosti poslovanja, odnosno uživanja predmetne koncesije uslijed izlijevanja rijeke Save pa smatra kako je potrebno umanjiti koncesijsku naknadu jer nije objektivno i neskrivljeno bio u prilici koristiti predmet koncesije, odnosno tuženik smatra kako tužitelju ne pripada koncesijska naknada za 2014. i 2015. te se poziva na čl. 373. Zakona o obveznim odnosima i navodi kako za počinjenu štetu zbog poplave rijeke Save nije ostvario nikakvu naknadu štete. Dalje navodi kako obrađuje veliku površinu zemlje koja se nalazi uz rijeku Savu koja se u svibnju 2014. izlila i tako uništila mnogobrojne usjeve te onemogućila nasade u narednom razdoblju, a što je utvrdila i O. B. putem svojim nadležnih komisija za naknadu štete i odgovornih osoba na temelju podnesenog zahtjeva za naknadu štete. Zaključno, navodi kako je tužitelj bez osnove naplaćivao koncesijsku naknadu za 2014. i 2015., odnosno bez osnova je knjižio tuženikove uplate za koncesijsku naknadu kao naplatu koncesijske naknade za 2014. i 2015., slijedom čega sve isplaćene iznose naknade za 2014. i 2015. treba proknjižiti na ime narednih godina koncesijskog razdoblja jer mu nije isplaćena šteta niti mu je ista priznata.

 

3.               Podneskom od 3. studenoga 2020. tužitelj se u bitnom očitovao na odgovor na tužbu te u bitnom naveo kako se u konkretnom slučaju radi o Ugovoru o koncesiji i kako je zastarni rok pet godina. Također navodi kako je 22. svibnja 2014. Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o otpisu dijela zakupnine, naknade za dugogodišnji zakup, naknade za dugogodišnji zakup za ribnjake i naknadu za koncesiju za poljoprivredno zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske, kojom Odlukom su se od plaćanja zakupnine i naknade za 2014. zbog nastalih šteta od poplave na području Vukovarsko-srijemske županije oslobodile O. G., O. D. i O. V., odnosno kako se navedena Odluka nije odnosila na područje O. B..

 

4.               Na ročištu održanom 13. siječnja 2021. tuženik je protiv tužitelja podnio protutužbu za isplatu iznosa od 122.000,00 kn s kamatama tekućim od 15. svibnja 2014., a na ročištu održanom 14. travnja 2021. tuženik je povukao protutužbu, sa kojim povlačenjem se suglasio tužitelj te je sud rješenjem utvrdio kako je protutužba povučena.

 

5.               Također, na ročištu održanom 14. travnja 2021. tuženik je dao izjavu o prijeboju kojom izjavom vrši prijeboj svoje tražbine koju ima prema tužitelju zbog neosnovano mu naplaćene koncesijske naknade za 2014. i 2015. u iznosu od 122.000,00 kn s tražbinom tužitelja koju isti ističe prema tuženiku za neplaćanje koncesijske naknade za dio 2016. te cijelu 2017. i 2018. Naime, tužitelj je naplatio iznos od 61.000,00 kn za 2014. i iznos od 61.000,00 kn za 2015. raznim uplatama koje se protežu od 16. srpnja 2015. pa do 20. veljače 2018., a tuženik predmet koncesije nije mogao koristiti zbog izvanrednog vanjskog događaja – izlijevanja rijeke Save pa iz tog razloga tuženik ima tražbinu prema tužitelju, a koji je prijeboj nastao onog trenutka kada su se tražbine međusobno realno srele. Tužitelj je osporio osnovanost tražbine tuženika i naveo kako je za povrat stečenog bez osnove nastupila zastara.

 

6.               U dokaznom dijelu postupka sud je izveo dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika M. D. (str. 62 spisa), izvršio uvid u podnesak O. B., Općinskog načelnika, KLASA: 320-02/20-01/05, URBROJ: 2212/03-01-20-1 od 14. svibnja 2020. sa pregledom uplata i dugovanja iz Registra koncesija na dan 15. ožujka 2019. i Ugovorom o koncesiji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države od 25. srpnja 2007. (str. 4-14 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru broj N-DO-6/2020-2 od 21. svibnja 2020. sa povratnicom (str. 15-21 spisa), podnesak tuženika od 14. kolovoza 2014. sa prijavama štete i fotografijama (str. 30-38 spisa), podnesak O. B., O. načelnika, KLASA: 320-01/20-01/15, URBROJ: 2212/03-01-20-1 od 26. listopada 2020. (str. 46 spisa), podnesak Vukovarsko-srijemske županije, Upravnog odjela za poljoprivredu, KLASA: 320-02/20-01/24, UR.BROJ: 2196/1-07/8-20-2 od 2. studenoga 2020. (str. 47 spisa), Odluku Vlade Republike Hrvatske o otpisu dijela zakupnine, naknade za dugogodišnji zakup, naknade za dugogodišnji zakup za ribnjake i naknade za koncesiju za poljoprivredno zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske (str. 48-49 spisa), podnesak Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, Klasa: 704-01/21-01/0005, Urbroj: 343-0100/04-21-002 od 4. ožujka 2021. (str. 64-86 spisa) i izveo dokaz vještačenjem po vještaku mr. sc. Z. L.-J. (nalaz i mišljenje vještaka od 14. svibnja 2021., (str. 100-120 spisa)).

 

7.               Tužbeni zahtjev je osnovan.

 

8.               Nisu sporne činjenice kako je tuženik sa tužiteljem sklopio Ugovor o koncesiji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države od 25. srpnja 2007. (str. 8-14 spisa) te kako O. B. vodi pregled uplata i dugovanja Registra koncesija za ovdje tuženika.

 

9.               Nije sporna niti činjenica kako je 2014. došlo do izlijevanja rijeke Save na području O. B. te kako tuženiku nije isplaćena šteta, odnosno kako Vlada Republike Hrvatske nije otpisala naknadu za koncesiju za poljoprivredno zemljište u vlasništvu države za područje O. B., a što je sve razvidno iz podneska tuženika od 14. kolovoza 2014. sa prijavama štete i fotografijama (str. 30-38 spisa), podneska O. B., Općinskog načelnika, KLASA: 320-01/20-01/15, UR.BROJ: 2212/03-01-20-1 od 26. listopada 2020. (str. 46 spisa), podneska Vukovarsko-srijemske županije, Upravnog odjela za poljoprivredu, KLASA: 320-02/20-01/24, UR.BROJ: 2196/1-07/8-20-2 od 2. studenoga 2020. (str. 47 spisa) i Odluke Vlade Republike Hrvatske o otpisu dijela zakupnine naknade za dugogodišnji zakup, naknade za dugogodišnji zakup za ribnjake i naknade za koncesiju za poljoprivredno zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske (str. 48-49 spisa).

 

10.          Također je nesporno kako je tuženik primio poticaje, a što proizlazi i iz podneska A. za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, Klasa: 704-01/21-01/0005, Urbroj: 343-0100/04-21-002 od 4. ožujka 2021. (str. 64-86 spisa).

 

11.          Nesporno je i kako se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora (str. 15-21 spisa) i kako se tuženik na isti oglušio.

 

12.          Sporna je činjenica je li tuženik podmirio koncesijsku naknadu za ovdje utuženo razdoblje, obzirom isti u odgovoru na tužbu navodi kako osporava izračun koji je dostavljen od strane O. B. i predlaže izvesti dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem te je li u konkretnom slučaju nastupila zastara.

 

13.          Također je sporno je li tuženik mogao koristiti predmet koncesije u 2014. i 2015., odnosno je li mu nastala šteta zbog nemogućnosti korištenja poljoprivrednog zemljišta, obzirom tužitelj osporava osnovanost tražbine tuženika.

 

14.          Zaključno, sporno je je li došlo do prijeboja tražbina i je li nastupila zastara, obzirom tužitelj navodi kako je zastarni rok za stjecanje bez osnove pet godina.

 

15.          U svom iskazu na ročištu održanom 10. ožujka 2021. (str. 62 spisa) zakonski zastupnik tuženika naveo je kako ne spori činjenicu iz tužbe kako nije plaćena koncesijska naknada i to u dijelu za 2016., za cijelu 2017. i 2018., no ističe kako nije bio dužan platiti koncesijsku naknadu za 2014. i 2015., obzirom je došlo do puknuća nasipa i izlijevanja rijeke Save na površinu koju je obrađivao, odnosno u konkretnom slučaju radilo se o zaobalnim vodama koje su se glavnim kanalom iz Spačve vratile na zemljište, a također je i voda, koja se prelila preko nasipa, dospjela na zemljište. Iz navedenog razloga nastala je šteta na zasijanim kulturama, odnosno tuženik je obavio sjetvu, ali nije žetvu iz razloga što je došlo do poplave. U odnosu na navode tužitelja kako je primio poticaj za 2014. i 2015., zz tuženika isto ne spori, no ističe kako je primio poticaje za sjetvu, ali ponovno ističe kako nije došlo do žetve ili je do iste došlo u malom postotku.

 

16.          Nakon što je izveden dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika nesporno je utvrđeno kako tuženik nije podmirio koncesijsku naknadu u utuženom razdoblju.

 

17.          Vezano za prigovor zastare, odnosno kako se u konkretnom slučaju primjenjuje zastarni rok od tri godine, sud je utvrdio kako je isti neosnovan.

 

18.          Naime, čl. 59. st. 1. Zakona o koncesijama ("Narodne novine, broj 69/17) propisano je kako pravo na utvrđivanje obveze po osnovi naknade za koncesiju i kamate te pravo na naplatu obveze po osnovi naknade za koncesiju i kamatu zastarijeva za pet godina računajući od dana kada je zastara počela teći.

 

19.          Sud je izvršio uvid u Ugovor o koncesiji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države od 25. srpnja 2007. (str. 8-14 spisa) i iz čl. 4. utvrdio kako se korisnik koncesije (ovdje tuženik) obvezuje plaćati koncesijsku godišnju naknadu u iznosu od 61.000,00 kn i to najkasnije do 31. prosinca tekuće godine.

 

20.          Obzirom tuženik nije podmirio dio koncesijske naknade za 2016. koja dospijeva 1. siječnja 2017., koncesijsku naknadu za 2017. koja dospijeva 1. siječnja 2018. i koncesijsku naknadu za 2018. koja dospijeva 1. siječnja 2019. i imajući u vidu činjenicu kako je tužba podnesena 27. kolovoza 2020., sud je utvrdio kako ovdje utužena naknada za koncesiju nije zastarjela.

 

21.          U odnosu na spornu činjenicu je li tuženik mogao koristiti predmet koncesije u 2014. i 2015., odnosno je li tuženiku nastala šteta, sud je izveo dokaz vještačenjem po vještaku mr. sc. Z. L.-J., a koji je u svom nalazu i mišljenju od 14. svibnja 2021. naveo kako je tuženiku izlijevanjem rijeke Save nastala šteta i kako tuženik predmetno zemljište u 2014. nije mogao koristiti, a u 2015. sjetva je obavljena na ukupno 65 % ha po Ugovoru o koncesiji sa postignutim prinosima koji su do 60 % niži od prosječno postignutih u njihovoj proizvodnji prije poplave 2014. Vještak je također naveo kako je nakon povlačenja vode oko 15. lipnja 2014. na oko 50 ha zemljište nanovo obrađeno i posijane su postrne kulture koje se ne prodaju na tržištu nego su potrebne za hranidbu stoke na farmi.

 

22.          Nalaz i mišljenje vještaka sud je cijenio kao jasan i sastavljen u skladu s pravilima struke, a također niti stranke nisu imale primjedbe na isti, osim u dijelu kada vještak navodi kako se zemljište u 2014. nije moglo koristiti.

 

23.          Naime, zemljište se koristilo do svibnja 2014., odnosno do izlijevanja rijeke Save i kako je to vještak i naveo i nakon povlačenja vode (oko 15. lipnja 2014.) kada je nanovo obrađeno i posijane su druge kulture.

 

24.          Ostalu materijalnu dokumentaciju u spisu sud je također cijenio kao vjerodostojnu. 

 

25.          Dakle, tijekom postupka utvrđeno je kako tuženik nije podmirio koncesijsku naknadu za utuženo razdoblje i kako je istom nastala šteta na poljoprivrednom zemljištu koje je predmet koncesije zbog izlijevanja rijeke Save, ali je također utvrđeno i kako je tuženik mogao koristiti predmet koncesije i to prije izlijevanja rijeke Save i nakon povlačenja vode.

 

26.          Vezano za spornu činjenicu je li došlo do prijeboja tražbina, odnosno jesu li iste prestale, odnosno je li nastupila zastara, sud je utvrdio kako nije došlo do prijeboja tražbina.

 

27.          Čl. 373. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; u daljnjem tekstu ZOO) propisano je kad je ispunjenje obveze jedne strane u dvostranoobveznom ugovoru postalo nemoguće zbog izvanrednih vanjskih događaja nastalih nakon sklapanja ugovora, a prije dospjelosti obveze, koji se u vrijeme sklapanja ugovora nisu mogli predvidjeti, niti ih je ugovorna strana mogla spriječiti, izbjeći ili otkloniti te za koje nije odgovorna ni jedna ni druga strana, gasi se i obveza druge strane, a ako je ova nešto ispunila od svoje obveze može zahtijevati vraćanje po pravilima o vraćanju stečenog bez osnove.

 

28.          Čl. 195. ZOO-a propisano je kako dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda, iste kakvoće i ako su obje dospjele.

 

29.          Čl. 196. st. 1. ZOO-a propisano je kako prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju, dok je st. 2. istoga članka propisano kako nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onoga dana kad su se ispunile pretpostavke za to.

 

30.          Tijekom postupka tuženik je tvrdio kako nije mogao koristiti predmet koncesije u 2014. i 2015. godini te kako se uplate za naknadu za koncesiju za predmetne godine trebaju knjižiti za ovdje utuženo razdoblje.

 

31.          Obzirom je tužitelj osporio prigovor prijeboja, na tuženiku je bio teret dokaza i sud je na prijedlog tuženika izveo dokaz vještačenjem po vještaku poljoprivredne struke.

 

32.          Kao što je već i navedeno, utvrđeno je kako je tuženik mogao koristiti predmet koncesije prije svibnja 2014., nakon povlačenja vode u lipnju 2014., a također i u 2015., iz čega proizlazi kako se u konkretnom slučaju ne može primijeniti čl. 373. ZOO-a, odnosno kako je tuženik zemljište koristio i za isto je u obvezi platiti koncesijsku naknadu za utuženo razdoblje.

 

33.          Obzirom je utvrđeno kako se ne može primijeniti čl. 373. ZOO-a, sud nije odlučivao o prigovoru zastare vezano za stjecanje bez osnove, a koji je istaknuo tužitelj.

 

34.          Tuženik je isticao kako mu je neosnovano naplaćena koncesijska naknada za 2014. i 2015., odnosno tijekom postupka je dao izjavu o prijeboju, a obzirom je mogao koristiti predmet koncesije do prijeboja tražbina nije došlo.

 

35.          Dakle, tražbina tužitelja nije prestala te je sud prihvatio tužbeni zahtjev i tuženika obvezao na isplatu utuženog iznosa.

 

36.          Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka M. O., D. O. i K. D., za pribavom sve relevantne dokumentacije po službenoj dužnosti koja se odnosi na štetu na poljoprivrednom zemljištu koja je predmet koncesijskog ugovora, kako od tuženika tako i od svih drugih nadležnih tijela i subjekata, O. B., Hrvatske vode d.o.o., Državnog povjerenstva za procjenu štete od elementarnih nepogoda te za izvođenjem dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost postojanja dugovanja i eventualno visine dugovanja, a iz razloga što je izvođenjem dokaza vještačenjem utvrđeno je li tuženik mogao koristiti predmet koncesije i iz razloga što je zakonski zastupnik tuženika u svom iskazu naveo kako nije podmirio utuženo dugovanje. 

 

37.          Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom odredbi Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; u daljnjem tekstu ZPP) i to čl. 151., čl. 154. st. 1., 154.a, čl. 155. i čl. 164. st. 1. i st. 4., a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; u daljnjem tekstu OT).

 

38.          Sud je tužitelju priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 18.000,00 kn, odnosno tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 27. kolovoza 2020. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 7. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 3. studenoga 2020. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 11. ožujka 2021. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 19. travnja 2021. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 8. t. 3. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 13. siječnja 2021. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 10. ožujka 2021. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 14. travnja 2021. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT) i trošak zastupanja na ročištu održanom 9. rujna 2021. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT).

 

39.          Cijeneći koji su troškovi bili potrebni za vođenje ovog spora i u kojoj visini, sud je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 2.000,00 kn odbio kao neosnovan, a iz razloga što je tužitelj za sastav podneska od 19. travnja 2021. tražio trošak u iznosu od 2.500,00 kn, a u  konkretnom slučaju radi se o podnesku iz Tbr. 8. t. 3. OT.

 

40.          Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.             

 

U Osijeku 8. listopada 2021. 

 

 

Zapisničar:                                                                                                                 Sutkinja:

Sanda Gučić                                                                                     Marina Ljubičić Knežević

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.