Poslovni broj: Gž-954/2021-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-954/2021-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Puli – Pola po sucu Mariji Sošić, u pravnoj stvari tužiteljice M. S. (OIB:...) iz K., K. T., protiv tuženika T. B. iz S., P., Č. ulica, zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku u K., radi naknade štete, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv presude od 15. veljače 2021. poslovni broj: Pn-86/2019-11 Općinskog suda u Karlovcu, 8. listopada 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e :

 

I. Odbija se tužiteljičina žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Pn-86/2019-11 od 15. veljače 2021.

 

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu.

             

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice M. S. protiv tuženika T. B. iz S. radi isplate iznosa od 52.000,00 kuna i 2.244,30 kuna redovnih kamata sve sa zateznim kamatama od 1. lipnja 2013. do isplate, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka te je njoj naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 3.750,00 kuna u roku od 15 dana.

 

2. Pravodobnom i dopuštenom žalbom tu presudu u cijelosti pobija tužiteljica smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te ističe kako ne može vjerovati da su se tuženik i njegov odvjetnik pozvali na zastaru, iako znaju da je dug koji H. d.o.o. K. ima prema obrtu R. bio sastavni dio tužbe koju je D. print d.o.o. Karlovac pokrenuo prema obrtu R. od koga je obrt R. uzajmio novac za pokriće obveza prema kreditu a koji je u vlasništvu prokuriste tvrtke H. d.o.o. te da je po toj tužbi presuda donesena 9. svibnja 2018. pod brojem Pž-458/2016-2. Ističe još kako prema prvostupanjskoj presudi izgleda da se ovdje sudi njoj zato što je otplatila dug tuženika. Predlaže ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

 

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu pobijajući navode iz žalbe predlažući da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te naloži tužiteljici naknaditi mu troškove odgovora na žalbu u iznosu od 1.685,00 kuna.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Prvostupanjskom je presudom u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev kojim tužiteljica od tuženika zahtijeva isplatu iznosa od 52.000,00 kuna i iznosa od 2.234,30 kuna redovnih kamata sve sa zateznim kamatama od 1. lipnja 2013. do isplate.

 

5.1. Tužbeni zahtjev odbijen je iz razloga što je prvostupanjski sud iz provedenih dokaza i svih okolnosti slučaja našao utvrđenom činjenicu da je tužiteljičin dužnik bilo trgovačko društvo H. d.o.o. K., a ne tuženik osobno pa je time prihvatio tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije. Osim toga prvostupanjski sud ocjenjuje kako je osnovan i prigovor zastare jer je od posljednje otplate rate kredita izvršene 10. svibnja 2013. do podnošenja tužbe 14. listopada 2019. protekao opći zastarni rok od pet godina iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, i 78/15 - dalje u tekstu: ZOO/05).

 

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnoga prava (članak 365. st.2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je prvostupanjska presuda zakonita i pravilna pa tužiteljičina žalba slijedom toga neosnovana.

 

7. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti, kao ni drugih žalbenih razloga jer je u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje na koje je potom pravilno primijenjeno i materijalno pravo.

 

8. Prvostupanjski sud doduše nije vodio računa o tužiteljičinoj tvrdnji da je sporno potraživanje vezano uz spor u predmetu P-2066/2013 kojom je poricala zastaru, ali se taj nedostatak može otkloniti primjenom odredbe članka 373.a ZPP a žalba nije osnovana ni u smislu te tvrdnje.

 

9. Predmet spora je zapravo zahtjev tužiteljice kao vlasnice obrta R. za knjigovodstvo i građevinarstvo protiv tuženika koji je ujedno odgovorna osoba trgovačkog društva H. d.o.o. K. radi isplate iznosa od ukupno 54.244,30 kuna po osnovi kredita koji je tužiteljica podigla (pa potom i vratila) za pokrivanje tuženikova duga prema Zagrebačkoj banci d.d. kao kreditoru, sve u sporazumu s tuženikom.

 

10. Prvostupanjski je sud našao utvrđenim da je tužiteljici 23. svibnja 2012. odobren i stavljen na raspolaganje kredit u iznosu od 52.000,00 kuna i da je tim kreditom podmiren dug trgovačkog društva H. d.o.o. prema banci kreditoru iz ugovora od 15. rujna 2011. koji je na dan 18. travnja 2012. iznosio 51.768,30 kuna te da je tužiteljica do zaključno 10. svibnja 2013. vratila kredit u cijelosti, ali je ipak odbio tužbeni zahtjev.

 

10.1. Tužbeni zahtjev odbijen je najprije iz razloga što je prvostupanjski sud prihvatio tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije jer iz dokaza u spisu proizlazi da je u pravnom odnosu s tužiteljicom bilo trgovačko društvo H. d.o.o. K. a ne tuženik osobno te podredno iz razloga osnovanosti prigovora zastare budući da je tužiteljica otplatila kredit 10. svibnja 2013. a tužba je podnesena tek 14. listopada 2019., dakle nakon isteka općega zastarnog roka iz članka 225. Z00/05 koji iznosi pet godina.

 

11. Iz isprava u spisu, uključujući i Ugovor o pristupanju dugu od 18. travnja 2012. koji je prethodio kreditnom zaduživanju tužiteljice, proizlazi kako je tužiteljica pristupila dugu trgovačkog društva H. d.o.o. K. prema Z. banci d.d. te preuzimanjem i izvršenjem kreditne obveze vratila dug trgovačkog društva a ne tuženika kao fizičke osobe.

 

12. Iako bi se iz nekih okolnosti moglo zaključiti da je tuženik u tom poslu nastupao i osobno, dakle ne samo kao zastupnik po zakonu trgovačkog društva, pa tako i iz elektroničke korespodencije s tužiteljicom (u kojoj potvrđuje da će on svoj dug platiti jer "nikome u životu nije ostao dužan ni kunu" i da će B. sve svoje dugove prema tužiteljici podmiriti a ona neka uredno vodi "papire od firme H.", uredno plaća kredit i istog trena kad riješe probleme oko "Porezne") te iz okolnosti što je svoju prvotnu tražbinu iz pozajmice M. K. namijenio za djelomični povrat zajma kod Z. banke K. (potvrde na stranicama 53 i 57 spisa), to nije dovoljno da bi se moglo smatrati kako je došlo do promjene dužnika.

 

13. Tužiteljica stoga nije dokazala da je došlo do preuzimanja duga (članak 96. Z00/05) a ni do pristupanja tuženika dugu trgovačkog društva (članak 101. Z00/05), tako da tuženik nije legitimiran ni kao solidarni dužnik.

 

14. Prvostupanjski je sud slijedom toga pravilno ocijenio osnovanim tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.

 

15. Osnovan je i prigovor zastare, kako je pravilno ocijenio prvostupanjski sud iako nije uzeo uzeo u obzir okolnost da je tužiteljica sudjelovala u parnici koju je protiv nje vodilo trgovačko društvo D. P. d.o.o. K. radi vraćanja zajma koji je uzela kako bi mogla otplaćivati kredit realiziran u svrhu otplate duga trgovačkog društva H. d.o.o. K. te da je tuženik u transakcijama od 30. siječnja i 13. svibnja 2013. na ime M. K. kao svrhu naveo "djelomični povrat zajma kod Z. banke."

 

16. Okolnosti navedene u prethodnoj točki ipak nisu odlučne ni u pogledu pitanja zastare jer je zastara u svakom slučaju počela teći najkasnije 14. svibnja 2013. ako se i uzme u obzir da je tuženik u svoje ime prilikom transakcije od 13. svibnja 2013. (stranica 56 spisa) priznao sporni dug prema tužiteljici i da je zastara time prekinuta, ali je počela ponovno teći već sljedećega dana a od tada do podnošenja tužbe 14. listopada 2019. proteklo je više od pet godina.

 

17. Tužiteljica neosnovano tvrdi i da je sporno potraživanje na bitan način vezano uz navedeni spor koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-2066/2013 a iz stanja spisa proizlazi da je taj spor izgubila, vjerojatno već i pravomoćno jer nije ni tvrdila drugačije.

 

17.1. Iako je u navedenom sporu utvrđeno da je tužiteljica uzela zajam od trgovačkog društva D. P. d.o.o. K. (koje jest bilo u određenoj vezi s tuženikom i njegovim trgovačkim društvom) kako bi vratila kredit kojim je pokriven dug tuženikova trgovačkog društva H. d.o.o. K., nije prihvaćena tužiteljičina tvrdnja da je trgovačko društvo D. P. d.o.o. preuzelo regresni dug društva H. d.o.o. prema tužiteljici, već je tužiteljica izgubila taj spor i naloženo joj je vratiti uzajmljeni iznos       (umanjen za vraćeni dio).

 

17.2. Vođenje navedenog spora svakako nije od utjecaja na tijek zastare u pogledu tražbine koju je tužiteljica nesumnjivo imala prema trgovačkom društvu H. d.o.o. pa eventualno i prema tuženiku osobno, neovisno o tome što u slučaju uspjeha u sporu s trgovačkim društvom D. P. d.o.o. ne bi imala pravni interes za vođenje postupka protiv ovdje  tuženika.

 

18. Moguće je doduše dovesti u pitanje moralni aspekt tuženikova pozivanja na zastaru, ali isticanje prigovora zastare legitiman je čin a tužiteljica nije ni tvrdila da je na bilo koji način bila osujećena u podizanju tužbe unutar zastarnog roka koji iznosi pet godina, osim što je smatrala da će uspjeti u sporu koji je protiv nje vodilo trgovačko društvo D. P. d.o.o. K..

 

19. Tužiteljica stoga svoje pravo na vraćanje spornog iznosa više ne može ostvariti tužbom pa je njezin tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan u cijelosti, kako je to učinio i prvostupanjski sud, slijedom čega je neosnovana i njezina žalba protiv prvostupanjske presude.

 

20. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi za odgovor na žalbu jer se ne radi o potrebnim troškovima za vođenje parnice (članak 155. stavak 2. ZPP).

 

21. Iz svih navedenih razloga a na temelju odredaba članaka 373.a i 166. stavka 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Puli-Pola, 8. listopada 2021.

 

 

Sudac:

             

Marija Sošić, v.r.