- 1 -              Poslovni broj: Usž-1181/21-2

Poslovni broj: Usž-1181/21-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, mr.sc. Inge Vezmar Barlek i Senke Orlić-Zaninović, članica vijeća, te sudske savjetnice Dijane Filipčić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Z., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Stečajne mase iza T. d.d. „u stečaju“, ranije T. d.d. „u stečaju“, Z., zastupane po opunomoćeniku H. K., odvjetniku u Z., radi ovrhe komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3479/19-11 od 20. siječnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2021.

p r e s u d i o  j e

I Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3479/19-11 od 20. siječnja 2021.

II Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1.              Presudom Upravnog suda u Zagrebu poništeno je rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/19-12/42, URBROJ: 531-09-2-1-19-2 od 1. listopada 2019. (točka I. izreke), odbijena je žalba zainteresirane osobe izjavljena protiv rješenja Grada Z., KLASA: UP/I-363-02/19-009/68, URBROJ: 251-13-32-1/001-19-2 od 3. travnja 2019. (točka II. izreke) te je odbijen zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan (točka III. izreke).

2.              Predmetnim rješenjem tuženika poništeno je rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela od 3. travnja 2019., uz vraćanje predmeta na ponovni postupak, kojim je zainteresiranoj osobi zabranjeno raspolaganje novčanim sredstvima koje ima na računima kod banaka do podmirenja duga sa zakonskim zateznim kamatama na ime dospjelog neplaćenog komunalnog doprinosa prema ovršnom rješenju istog javnopravnog tijela, KLASA: UP/I-363-02/14-008/2111, URBROJ: 251-13-32-1/009-16-4 od 21. travnja 2016. 

3.              Prvostupanjski upravni sud ocijenio je rješenje tuženika nezakonitim radi čega je presudio na temelju članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17., dalje: ZUS).

4.              Protiv navedene presude žalbu je podnijela zainteresirana osoba zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

4.1.              U žalbi u bitnom navodi da iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako prvostupanjski upravni sud nije uzeo u obzir navode zainteresirane osobe iznesene u odgovoru na tužbu, osobito da obveza plaćanja komunalnog doprinosa dospijeva po izvršnosti rješenja o izvedenom stanju, a ne po izvršnosti rješenja o komunalnom doprinosu, sukladno članku 22. stavku 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12., dalje: ZoPNIZ). Tužitelj nije dostavio rješenje o izvedenom stanju s iskazanom klauzulom pravomoćnosti i izvršnosti, iz kojeg bi bilo vidljivo kada je dospjela obveza plaćanja komunalnog doprinosa, već isključivo rješenje o komunalnom doprinosu s iskazanom klauzulom pravomoćnosti i izvršnosti, a koje rješenje, dakle, nije podobno za utvrđenje trenutka dospijeća tražbine tužitelja.

4.2.              Činjenica dospijeća tražbine bitna je za odluku u ovoj upravnoj stvari obzirom da o tom trenutku ovisi način namirenja: u stečajnom postupku (članak 137. u vezi s člankom 167. Stečajnog zakona, Narodne novine, broj: 71/15. i 104/17., dalje: SZ) ili iz stečajne mase (članak 154. SZ-a). Smatra da je predmetna tražbina dospjela prije otvaranja stečaja radi čega se ista trebala namiriti u stečaju. U prilog navodima da je tražbina tužitelja dospjela prije otvaranja stečaja navodi kako je zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju podnesen 9. srpnja 2012., odnosno dvije godine prije otvaranja stečaja.

4.3.              Osim članka 22. stavka 1. ZoPNIZ-a, smatra povrijeđenim članak 55. stavak 3. ZUS-a i članak 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19.) koja se primjenjuje na temelju članka 33. stavka 5. ZUS-a. Osim toga, upravni sud nije ocijenio navod zainteresirane osobe kako tužitelj nije iscrpio dopušteni pravni put jer je tuženik poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio na ponovni postupak radi čega je tužba nedopuštena i trebalo ju je u smislu članka 30. stavka 1. točaka 2. i 3. ZUS-a odbaciti.

4.4.              Navodi i da je u obrazloženju pobijane presude pogrešno navedeno kako je rasprava 13. siječnja 2021. održana u odsutnosti zainteresirane osobe pa stoga smatra povrijeđenom i odredbu članka 60. stavka 4. ZUS-a, što je u svojoj ukupnosti nesporno utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude.               Dodatno ističe i da je sud pobijanom presudom prekoračio tužbeni zahtjev jer točka II. izreke pobijane presude nije istovjetna točki II. tužbenog zahtjeva.

4.5.              Slijedom navedenog, zainteresirana osoba predlaže Sudu poništiti prvostupanjsku presudu, otkloniti nedostatke i presudom riješiti stvar uz naknadu troškova upravnog spora.

4.6.              Traži i troškove sastava žalbe u iznosu od 28.787,50 kuna uvećano za 25 % PDV-a.

5.              Tužitelj u odgovoru na tužbu, u bitnom, navodi kako rješenje tuženika smatra nezakonitim. Predlaže žalbu zainteresirane osobe odbiti kao neosnovanu.

6.              Tuženik, iako pozvan sukladno odredbi članka 71. stavku 3. ZUS-a, nije dostavio odgovor na žalbu.

7.              Žalba nije osnovana.

8.              Prema odredbi članka 66. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

9.              Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da se osporavana presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom jer je, prema podacima spisa predmeta, postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden sukladno mjerodavnim odredbama ZUS-a, a pobijana presuda donesena je temeljem dokaza i činjenica utvrđenih u postupku (članak 33. ZUS-a).

10.              Prvenstveno treba reći kako u primjeni članka 31. ZUS-a treba imati na umu da je ovaj Sud u svojoj praksi zauzeo pravno stajalište prema kojem kod rješavanja tužbenog zahtjeva u upravnom sporu, a radi osiguranja zakonitosti i sudske zaštite prava i pravnih interesa stranaka, upravni sud nije vezan doslovnim sadržajem tužbenog zahtjeva (presuda poslovni broj: Usž-2022/15 od 11. studenoga 2015.) niti je vezan njegovom procesnopravnom kvalifikacijom (presuda poslovni broj: Usž-599/15 od 10. lipnja 2015.). Naime, ovlasti odnosno obveze upravnog suda prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu propisane su kogentnim odredbama članka 57. i članka 58. ZUS-a i ne mogu ovisiti o dispoziciji tužitelja.

11.              Nema mjesta primjeni odredbi članka 30. stavka 1. točaka 2. i 3. ZUS-a jer je upravni spor pokrenut protiv odluke tuženika kojom je odlučeno o žalbi izjavljenoj protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela, a kojim je odlučeno o pravima i pravnim interesima tužitelja, imajući pritom na umu da je komunalni doprinos prihod proračuna jedinice lokalne samouprave, radi čega, sukladno dugogodišnjoj praksi ovog Suda, tužitelj ima pravo podnijeti tužbu u ovoj upravnoj stvari. Dakle, prije podnošenja tužbe iskorišten je redoviti pravni lijek u upravnom postupku.

12.              Nadalje, nisu povrijeđene niti odredbe članka 55. stavka 3. i članka 60. stavka 4. ZUS-a obzirom da Sud ne nalazi razloge koji bi upućivali na to da prvostupanjski upravni sud nije donio presudu prema slobodnom uvjerenju te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, osobito jer je u obrazloženju pobijane presude izložio zahtjeve stranaka, u bitnom činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, zatim činjenice koje je sud utvrđivao, kao i odredbe mjerodavnog prava koje je primijenio.

13.              Pritom okolnost što je u obrazloženju pobijane presude očitom omaškom navedeno kako je rasprava provedena u odsutnosti zainteresirane osobe, iako iz zapisnika s rasprave proizlazi da je ona bila prisutna, nema utjecaja na zakonitost osporavane presude, jer je stranka svoje procesno pravo iskoristila.

14.              Nadalje, Sud ocjenjuje tvrdnju zainteresirane osobe o dospijeću komunalnog doprinosa u trenutku izvršnosti rješenja o izvedenom stanju, koju temelji na članku 21. ZoPNIZ-a, neosnovanom.

15.              Člankom 22. stavkom 1. ZoPNIZ-a propisano je da su podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

15.1.              Stavkom 4. istog članka Zakona propisano je da je nadležno upravno tijelo dužno tijelima nadležnim za utvrđivanje komunalnog doprinosa i vodnog doprinosa dostaviti podatke potrebne za obračun iznosa tog doprinosa u roku od petnaest dana od dana izvršnosti rješenja o izvedenom stanju.

16.              Dakle, suprotno tvrdnji zainteresirane osobe, iz navedenih zakonskih odredbi jasno proizlazi kako se komunalni doprinos utvrđuje u posebnom postupku (sukladno odredbama članaka 31. i 32. Zakona o komunalnom gospodarstvu, Narodne novine, broj: 36/95., 109/95., 21/96., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03. - pročišćeni tekst, 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 56/13., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15.), koji je u konkretnom slučaju i proveden te je doneseno rješenje (21. travnja 2016., izvršno 18. svibnja 2016.) kojim je određen, između ostalog, iznos obveze komunalnog doprinosa i njeno dospijeće.

17.              Sud nalazi i da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako je obveza komunalnog doprinosa, koja je predmet ovrhe u ovom postupku, nedvojbeno dospjela nakon otvaranja stečajnog postupka (24. siječnja 2014.), radi čega nije bilo osnove za primjenu članka 147. stavka 1. točke 5. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16. i 106/18.) kojom je propisano da će se ovrha obustaviti po službenoj dužnosti ili na prijedlog ovršenika ako se otvori stečajni postupak.

18.              Stoga je prvostupanjski upravni sud osnovano poništio rješenje tuženika i odbio žalbu izjavljenu protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela o komunalnom doprinosu s obzirom da su navodi žalbe izjavljene protiv prvostupanjskog javnopravnog tijela, u bitnom ponovljeni i u ovom žalbenom postupku, iz naprijed navedenih razloga neosnovani.

19.              Kako, dakle, zainteresirana osoba žalbenim navodima nije dovela u sumnju zakonitost osporavane odluke, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

20.              Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I izreke, dok je zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova žalbe odbijen (točka II izreke) na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a jer sa žalbom nije uspjela.

U Zagrebu 8. listopada 2021.

Predsjednica vijeća             

Marina Kosović Marković, v.r.