- 1 -              Poslovni broj: Usž-559/21-2

Poslovni broj: Usž-559/21-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, mr.sc. Inge Vezmar Barlek i Senke Orlić-Zaninović, članica vijeća, te sudske savjetnice Dijane Filipčić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice M. J. iz O., zastupane po opunomoćenicima iz Odvjetničkog društva V.&L. d.o.o., S., protiv tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u S., radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIgr-230/20-6 od 29. listopada 2020., na sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2021.

p r e s u d i o  j e

I Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIgr-230/20-6 od 29. listopada 2020.

II Poništava se rješenje Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u S., KLASA: UP/I-362-02/20-02/462, URBROJ: 443-02-03-13-01/7-20-3 od 20. svibnja  2020. u dijelu koji se odnosi na uklanjanje armirano - betonskih potpornih zidova i to zida Z1 "L" oblika, ukupne dužine cca I = 5,75 + 2,35, visine od 0,20 do 1,30 m, zida Z2 ukupne dužine I = 1,60, visine od 0,80 do 1,60 m i zida  Z3 "L" oblika, ukupne dužine cca 2,85 + 7,20 m, visine 1,65 m.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 8.125,00 (osamtisućaistodvadesetipet) kuna u roku od 60 (šezdeset) dana od primitka ove presude.             

Obrazloženje

1.              Osporavanom presudom Upravnog suda u Splitu odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/20-02/462, URBROJ: 443-02-03-13-01/7-20-3 od 20. svibnja  2020. (točka 1. izreke) i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka 2. izreke).

2.              Predmetnim rješenjem tuženika je tužiteljici kao investitoru naređeno da u roku od 120 dana od dana primitka rješenja ukloni armirano - betonske potporne zidove i to zid Z1 "L" oblika, ukupne dužine cca I = 5,75 + 2,35, visine od 0,20 do 1,30 m, zid Z2 ukupne dužine I = 1,60, visine od 0,80 do 1,60 m, zid  Z3 "L" oblika, ukupne dužine cca 2,85 + 7,20 m, visine 1,65 m i zid Z4 "L" oblika ukupne dužine cca 4,65 + 11,80 m, visine od 0,20 do 1,90 m, sve izgrađeno bez glavnog projekta na dijelu k.č.z. 1753/5 k.o. O., na lokaciji R.

3.              Upravni sud u Splitu ocijenio je zakonitim rješenje tuženika radi čega je presudio na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17., dalje: ZUS).

4.              Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica smatrajući istu neosnovanom. U žalbi u bitnom navodi da nije investitor predmetne gradnje. Naime, tužiteljica je doista navedena investitorom u zapisniku o inspekcijskom pregledu, koji je potpisala. Međutim, smatra da ne može steći status investitora samom činjenicom potpisa zapisnika te se to ne može smatrati neoborivom presumpcijom osobito jer joj tuženik nije pojasnio značaj potpisivanja zapisnika, kao niti značaj utvrđenja da je tužiteljica investitor radova. Navodi da nije izvodila nikakve radove, niti su radovi vršeni u njeno ime, a nije ni vlasnica nekretnine te je u dokaz navedenom predložila saslušanje investitora, što je upravni sud neosnovano odbio. Rješenje tuženika je i neprovedivo jer tužiteljica nema pravnu mogućnost uklanjati tuđe građevine. Nadalje, predmetni zidovi (Z1, Z2 i Z3) nisu potporni već ogradni zidovi a koje je dopušteno bez glavnog projekta graditi do visine od 1,6 m, s time da niti jedan zid nije veći od 1,6 m. Prvostupanjski upravni sud nije u obrazloženju pobijane presude naveo na temelju čega je utvrđeno da se radi o potpornim zidovima. U odnosu na zid Z3 tuženik je pogrešno odredio visinu od 1,65 m jer je visina istog 1,60 m. Tužiteljica je radi pravilnog utvrđenja ovih odlučnih činjenica (da se radi o ogradnim zidovima koji nisu viši od 1,60 m) predložila izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke, što je prvostupanjski sud također neosnovano odbio. Prema tome, prvostupanjski sud je propustio pravilno utvrditi činjenično stanje te je onemogućio tužiteljicu da ravnopravno i potpuno raspolaže svojim pravima u postupku, kao i pravo pred sudom na dokazivanje činjenica koje joj idu u korist te je istovremeno propustio razumno i potpuno obrazložiti svoju odluku. Slijedom navedenog, predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da Sud usvoji tužbeni zahtjev i stavi van snage rješenje tuženika, a podredno predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje. Traži i troškove žalbe u iznosu od 3.125,00 kuna i pristojbe po odluci Suda.

5.              Tuženik, iako pozvan sukladno odredbi članka 71. stavku 3. ZUS-a, nije dostavio odgovor na žalbu.

6.              Žalba je osnovana.

7.              Prema odredbi članka 66. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

8.              Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi (članak 73. stavak 1. ZUS-a) i u granicama tužbe (članak 31. stavak 1. ZUS-a) koja se odnosi samo na zidove označene kao Z1, Z2 i Z3, ovaj Sud nalazi da se pobijana odluka prvostupanjskog suda, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ne može ocijeniti zakonitom.

9.              Iz predmeta spisa proizlazi da je tužiteljici naređeno uklanjanje četiri zida (Z1, Z2, Z3 i Z4) na k.č.z. 1753/5 k.o. O. jer je tijekom inspekcijskog nadzora utvrđeno da za navedenu gradnju nema glavni projekt, što tužiteljica ne osporava.

10.              Međutim, tužiteljica osporava činjenična utvrđenja u ovom postupku, odnosno da je ona investitor predmetne gradnje, a potom tvrdi i da su zidovi Z1, Z2 i Z3 ogradni, a ne potporni zidovi radi čega se, zbog visine koja suprotno utvrđenjima tuženika, ne premašuje 1,60 m, mogu graditi bez građevinske dozvole i glavnog projekta. Ujedno tvrdi da o relevantnim činjeničnim utvrđenjima nema razloga u obrazloženju pobijane presude prvostupanjskog suda te da je neosnovano odbijen njezin prijedlog za provedbu dokaza (očevid uz sudjelovanje vještaka, saslušanje svjedoka).

11.              Ovaj Sud prihvaća utvrđenje tuženika da je tužiteljica investitor radova jer je sudjelovala u predmetnom inspekcijskom postupku te je iznijela primjedbe na zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 13. svibnja 2020., koji je osobno potpisala, a iz kojih bi proizašlo da je tužiteljica investitor, ili barem jedna od investitora navedene gradnje.              

12.              Člankom 2. stavkom 1. točkom 4. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine“, broj: 112/17., 34/18., 36/19. i 98/19.) propisano je da se bez građevinske dozvole i glavnog projekta mogu graditi ogradni zidovi visine do 1,6 m i potporni zid do 1 m mjereno od najnižeg dijela konačno zaravnanog i uređenog terena uz ogradu odnosno zid do najviše točke ograde odnosno zida. Ogradni zid visine veće od 1,6 m i potporni zid visine veće od 1 m mogu se graditi, u smislu članka 4. točke 4. navedenog Pravilnika, bez građevinske dozvole ali u skladu s glavnim projektom.

13.              Iz navedenog proizlazi da je utvrđenje radi li se o potpornim ili ogradnim zidovima, kao i njihova visina, pravnoodlučno za ocjenu zakonitosti predmetne gradnje radi čega se pobijana odluka prvostupanjskog suda, u kojoj o tome, suprotno članku 60. stavku 4. ZUS-a, nema razloga, kao ni odluka tuženika, ne mogu ocijeniti zakonitima.

14.              Naime, prilikom ocjene zakonitosti pobijane presude i rješenja tuženika u smislu žalbenih prigovora, iz skice koja se nalazi u zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 13. svibnja 2020. nije moguće provjeriti tvrdnju prvostupanjskog suda i tuženika da su zidovi Z1, Z2 i Z3 potporni zidovi, pojedinačne visine navedene u rješenju tuženika, a niti to proizlazi iz ostale dokumentacije koja se nalazi u spisu. Pritom treba reći i da, a suprotno onome što je navedeno u predmetnom zapisniku, u privitku istog nema fotografija predmetne gradnje.

15.              Prema tome, Sud nije mogao otkloniti žalbeni prigovor tužiteljice da se u konkretnom slučaju radi o dopuštenoj gradnji u odnosu na zidove označene u rješenju tuženika kao Z1, Z2 i Z3 radi čega je valjalo, na temelju odredbe članka 74. stavka 2. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

16.              S obzirom na naprijed navedeno, tuženiku je sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a naloženo da tužiteljici naknadi troškove spora koji se odnose na sastav tužbe i žalbe te pristupa ročištu održanom 27. listopada 2020. na temelju Tbr. 23. u svezi Tbr. 42. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), kako je tužiteljica i tražila.

U Zagrebu 8. listopada 2021.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković, v.r.