- 1 -              Poslovni broj: Usž-3898/20-3

Poslovni broj: Usž-3898/20-3

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A              

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Senke Orlić-Zaninović, članica vijeća, te sudske savjetnice Dijane Filipčić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. Z., P., protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i energetike, Z., radi obračuna vodnog doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIsav-110/19-10 od 16. ožujka 2020., na sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2021.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIsav-110/19-10 od 16. ožujka 2020.                                                       

 Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-325-08/19-02/252, ur.broj: 517-07-2-2-19-6 od 7. lipnja 2019., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskih voda, klasa: UP/I-325-08/17-01/0054257, urbroj: 374-3407-2-19-20 od 12. veljače 2019, a kojim  rješenjem je tužitelju utvrđena obveza plaćanja vodnog doprinosa u iznosu od 626,59 kn.

2.              Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu. Navodi da sud u obrazloženju pobijane presude tvrdi da je prvostupanjskim rješenjem obveza vodnog doprinosa utvrđena za „manje zahtjevnu zgradu-sušaru“, pri čemu je iznos utvrđen sukladno članku 4. Uredbe o visini vodnog doprinosa po Tbr. 5. za „proizvodnu građevinu“, međutim u navedenom rješenju obveza vodnog doprinosa nije utvrđena za „manje zahtjevnu zgradu-sušaru“, nego za „stambenu građevinu“. Nadalje, navodi da je on izgradio „manje zahtjevnu zgradu - sušaru“, koja se sastoji od suterena i prizemlja s dvije prostorije, za svoje obiteljske potrebe. Prilaže skice izgrađenih prostorija u kojoj su iskazane površine i volumeni pojedinačno za svaku prostoriju. Budući da je prvostupanjskim rješenjem obračun vodnog doprinosa određen za „stambenu zgradu", iako je riječ o „manje zahtjevnoj zgradi“ , očito je da se radi o pristranosti suda. Poziva se na presudu, poslovni broj: UsIsav-26/16-8 Upravnog suda u Splitu od 25. travnja 2016. i rješenje tuženika, klasa: UP/1-325-08/15-01/0213296; urbroj: 374-3407-2-17-27 od 6. srpnja 2017., kojim je tužitelj J. Z. oslobođen plaćanja vodnog doprinosa za „manje zahtjevnu zgradu-garažu“. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu te usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3.              Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. – dalje: ZUS), iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi.

6.              Postupak koji je prethodio donošenju osporenih rješenja javnopravnih tijela pokrenut je temeljem odredbe članka 22. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, broj 86/12. i 143/13. - dalje ZoPNIZ), koji propisuje kako su podnositelji zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

7.              U povodu zahtjeva tužitelja, Upravni odjel za prostorno uređenje i gradnju Ispostava – P., donio je 9. listopada 2015. rješenje o izvedenom stanju, KLASA: klasa: UP/I-350-05/13-02/9737, ur. broj: 2117/1-23/5-3-15-12, kojim se ozakonjuje stambena zgrada te manje zahtjevna zgrada namjene sušara, kao i tri pomoćne zgrade namjene ostava I, ostava II i garaža, sve izgrađene na k. č. 2912, 2807 i 2808 k. o. P. i prikazane na geodetskoj i arhitektonskoj snimci izvedenog stanja.

8.              Sukladno odredbi članka 22. stavka 4. ZoPNIZ-a, navedeno rješenje o izvedenom stanju je dostavljeno javnopravnom tijelu nadležnom za utvrđivanje obveze plaćanja vodnog doprinosa te je tužitelju kao podnositelju zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju, određena obveza plaćanja vodnog doprinosa, a sve s obzirom na naprijed citirane zakonske odredbe i činjenicu da je tužitelj ishodio rješenje o izvedenom stanju.

9.              U odnosu na prigovor da je riječ o „manje zahtjevnoj zgradi“, a ne o proizvodnoj građevini, valja naglasiti da se ovdje radi o postupku koji je proveden nakon što je tuženik, rješenjem klasa: UP/II-325-08/18-03/461, urbroj: 517-07-2-2-18-4 od dana 30. kolovoza 2018. poništio rješenje Hrvatskih voda, klasa: UP/I-325-08/17-01/0054257, urbroj: 374-3407-2-18-8 od 6. veljače 2018. i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovno postupanje, s uputom da se nesporno utvrdi namjena predmetne nekretnine. Postupajući po navedenoj uputi, 15. siječnja 2019. izvršen je očevid od strane predstavnika Hrvatskih voda, o kojem je, sastavljen zapisnik, a kojom prilikom je neprijeporno utvrđeno da se u navedenoj građevini, ozakonjenoj kao sušara, obavlja proizvodnja suhomesnatih proizvoda te da kao takva spada pod „proizvodne građevine“ sukladno članku 2. točka 7. Uredbe o visini vodnoga doprinosa.

10.              Neosnovan je prigovor tužitelja da je u prvostupanjskom rješenju obveza vodnog doprinosa utvrđena za „stambenu građevinu“, budući je u obrazloženju rješenja pod „vrstom građevine“ jasno navedeno da se radi o proizvodnoj građevini te je iznos pravilno utvrđen sukladno članku 4. stavku 1. Uredbe o visini vodnoga doprinosa (Narodne novine, broj 78/10., 76/11., 19/12., 151/13.) primjenom tarifnog broja 5. u iznosu od 2,40 kn za proizvodne građevine zone B te prema osnovici od 261,08 m³.

11.              Navedeno potkrepljuje i činjenica da su mjere za obračun vodnog doprinosa utvrđene sukladno članku 2. Pravilnika o obračunu i naplati vodnoga doprinosa („Narodne novine“, broj: 107/14.) koji su potpisali tužitelj i ovlašteni arhitekt, a u kojem je iskazan navedeni obujam od 261,08 m³ za manje zahtjevnu zgradu koja je pritom određena kao proizvodna građevina. Ovakva utvrđenja iz upravnog postupka je prihvatio i Upravni sud u Splitu na temelju ovlasti propisane odredbom članka 33. stavka 2. ZUS.

12.              Zaključno, u odnosu na pozivanje tužitelja na presudu, poslovni broj: UsIsav-26/16-8 Upravnog suda u Splitu od 25. travnja 2016. i rješenje tuženika od 6. srpnja 2017., ističe se da navedene odluke nisu primjenjive u ovoj upravnoj stvari jer se ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u konkretnom slučaju.

13.              Slijedom svega izloženog Sud je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a presudio kao u izreci.

U Zagrebu 8. listopada 2021.

Predsjednica vijeća

mr.sc. Inga Vezmar Barlek, v.r.