1              Poslovni broj: Gž Ovr Ob-81/2021-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ovr Ob-81/2021-2

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji mr. sc. Seniji Ledić, u ovršnom postupku ovrhovoditeljice J. A. iz S. J., OIB: ..., zastupane po punomoćnici H. L. H., odvjetnici u V., protiv ovršenika T. F. iz M., OIB: ..., uz sudjelovanje maloljetne K. F., OIB: ..., zastupane po posebnoj skrbnici A. H. iz Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica O. i Centra za socijalnu skrb V., radi predaje djeteta, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Ovr Ob-14/2021-3 od 27. srpnja 2021., dana 8. listopada 2021.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Ovr Ob-14/2021-3 od 27. srpnja 2021. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim je rješenjem o ovrsi na temelju pravomoćne i ovršne presude prvostupanjskog suda poslovni broj P-582/14 od 9. srpnja 2014. određena ovrha radi predaje djeteta kojom je naloženo ovršeniku T. F. odnosno osobi o čijoj volji ovisi predaja djeteta, te svakoj drugoj osobi kod koje se dijete nalazi da odmah predaju maloljetnu K. F. ovrhovoditeljici i majci J. A. Ujedno je određeno ukoliko ovršenik, odnosno osoba o čijoj volji ovisi predaja djeteta, te svaka druga osoba kod koje se dijete nalazi u trenutku donošenja ove odluke ne predaju dijete, određuje se ovrha oduzimanjem maloljetne K. F. od ovršenika i predajom ovrhovoditeljici, a koja radnja će se provesti uz sudjelovanje sudskog ovršitelja, djelatnika centra za socijalnu skrb, te djelatnika MUP RH na način da će sudski ovršitelj preuzeti maloljetnu K. F. od ovršenika i predati je ovrhovoditeljici. Također je određeno da se sredstva ovrhe iz točke II. ovog rješenja mogu provesti i protiv druge osobe kod koje se dijete nalazi u vrijeme provođenja ovrhe i od čije volje ovisi predaja djeteta (točka III. izreke). Ovršeniku je nadalje zapriječena novčana kazna u iznosu od 15.000,00 kuna koja će mu se izreći u slučaju neispunjenja obveze, a po prijedlogu ovrhovoditeljice, te odrediti novi rok za ispunjenje obveze (točka IV. izreke). Odlukom je o trošku naloženo ovršeniku naknaditi trošak ovrhovoditeljici u iznosu od 800,00 kuna (točka V. izreke), a određeno je i da žalba protiv ovog rješenja ne zadržava provedbu ovrhe (točka VI. izreke).

2. Protiv tog rješenja o ovrsi žalbu podnosi ovršenik pobijajući ga zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3. Ovrhovoditeljica je odgovorila na žalbu ovršenika te ju je ocijenila neosnovanom i predložila odbiti.

4. Žalba je osnovana.

5. Sud je prvog stupnja donio pobijano rješenje o ovrsi pozivom na odredbe članka 513. stavka 1., članka 515. stavka 2., članka 512., članka 514. stavaka 1. i 2. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19 i 47/20, dalje: ObZ). Prije donošenja rješenja o ovrsi sud je maloljetnom djetetu K. F., inače rođenoj ..., u skladu s odredbom članka 240. stavka 1. točke 2. ObZ, imenovao posebnog skrbnika radi zaštite njezinih prava interesa u ovom postupku. Rješenje o ovrsi je doneseno bez održavanja ročišta, kao i bez saslušanja i očitovanja ovršenika kao osobe protiv koje se ovrha provodi.

6. Ovrha radi predaje djeteta je određena nakon što je sud prihvatio tvrdnje ovrhovoditeljice iz prijedloga za ovrhu da je zajedničko maloljetno dijete ovrhovoditeljice i ovršenika K. F., koja na temelju pravomoćne presude prvostupanjskog suda o razvodu braka ovrhovoditeljice i ovršenika poslovni broj P- 582/14 od 9. srpnja 2014., stanuje s ovrhovoditeljicom kao majkom, dok s ocem ostvaruje neposredne osobne odnose, a nakon što je zajedno s dvojicom svoje starije braće, sukladno dogovoru stranaka, provela određeno vrijeme kod oca i trebala biti vraćena majci 25. srpnja 2021., ostala kod oca i da je otac odbija vratiti majci.

7. Žalbeni su navodi ovršenika doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi. Naime, odredbom je članka 516. stavka 1. ObZ propisano da se prisilno oduzimanje i predaja djeteta obavljaju u suradnji suda i centra za socijalnu skrb na način da zaštite dijete u najvećoj mogućoj mjeri, uz pomoć policije, odnosno policijskog službenika za mladež. Ujedno je odredbom članka 517. stavka 1. ObZ propisano da sud može prije određivanja sredstava ovrhe saslušati osobu protiv koje se ovrha provodi, dok je stavkom 2. istog članka propisano da sud može, s obzirom na okolnosti slučaja tijekom postupka ovrhe, dijete uputiti na stručni
razgovor.

8. Prema ocjeni žalbenog suda, iako je ovrhu radi predaje djeteta doista moguće odrediti i prije saslušanja osobe protiv koje se ovrha provodi, kao i bez upućivanja djeteta na stručni razgovor, ipak je prije donošenja rješenja o ovrsi radi predaje djeteta nužno savjesno i ozbiljno ispitati opravdanost takvog postupanja i dati ozbiljne i uvjerljive razloge za to kako bi se izbjegla arbitrarnost te diskrecijske procjene. U tom je smislu nužno dati razloge koji opravdavaju takvo postupanje što pobijano rješenje o ovrsi, međutim, ne sadrži. Razlozi za takvo postupanje mogu biti različiti, primjerice, tako žurna zaštita djeteta može biti u skladu s najboljim interesom djeteta kada je dijete nužno zaštititi od obiteljskog nasilja i slično.

9. Osim toga, sud prvog stupnja nije vodio računa o tome da se citirana odredba članka 517. stavaka 1. i 2. ObZ tiče procesnih prava djeteta, s jedne strane, kao i procesnih prava ovršenika, s druge, i to procesnih prava stranaka koja im priznaje ne samo ObZ, već i brojne konvencije te Ustav RH. Riječ je, s jedne strane, o pravu djeteta da mu se omogući pravo na izražavanje mišljenja i sudjelovanja o pravima koja ga se tiču u skladu s njegovom dobi i zrelosti (članak 12. Konvencije UN o pravima djeteta iz 1989., Službeni list SFRJ, 15/90; "Narodne novine" -Međunarodni ugovori, broj 12/93; članak 3. Europske Konvencije o ostvarivanju dječjih prava iz 1996., "Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 1/10 i 3/10). S druge je strane riječ i o pravu ovršenika na pravično suđenje u smislu odredbe članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06 i 2/10, dalje: EKLJP), kao i načela jednakosti oružja koje izvire iz ovog zahtjeva, a koje načelno obuhvaća razumnu mogućnost obiju stranaka da izlože činjenice i podupru ih dokazima, i to u takvim uvjetima koji u pravilu ni jednu stranku ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku.

10. Kada sud ova prava stranaka ograničava u skladu sa svojim diskrecijskim ovlaštenjima, tada za takvo ograničavanje treba dati ozbiljne, relevantne, razborite i uvjerljive razloge koji takva ograničenja opravdavaju kako bi se izbjegla arbitrarnost u odlučivanju. Drugim riječima, sud ima zadatak na pravičan način razriješiti sukob između više prava iste pravne razine i ocijeniti kojem od više tako suprotstavljenih prava u okolnostima svakog pojedinog slučaja treba dati prednost u odnosu na ono drugo pravo. Osim što sud nije opravdao zbog kojih razloga djetetu nije dao mogućnost izraziti svoje mišljenje o predmetnom spornom pitanju koje ga se tiče, i što nije dao mogućnost očitovanja ovršeniku, sud nije naveo ni zašto je ovakva odluka bila u najboljem interesu djeteta pri čemu je sud samo vodio računa o pravu predlagateljice i maloljetnog djeteta na pravično suđenje kroz učinkovitu ovrhu pravomoćne sudske odluke, što se za sada ukazuje nedovoljnim, posebno s obzirom na protek vremena od odnošenja pravomoćne presude na temelju koje je predmetna ovrha zatražena i određena.

11. Naime, predmetna je ovrha zatražena na temelju ovršne isprave, pravomoćne i ovršne presude prvostupanjskog suda broj P-582/14-2 od 9. srpnja 2014., koja je donesena u vrijeme kada je maloljetna K. F. bila u dobi od četiri godine, dok je u vrijeme podnošenja predmetnog prijedloga za ovrhu i donošenja rješenja o ovrsi dijete u dobi od jedanaest godina. U životu maloljetnog djeteta razdoblje od sedam godina je prilično dugo, posebno kad je riječ o razlici između djeteta u dobi od četiri godine i onog u dobi od jedanaest godina jer je dijete od jedanaest godina značajno zrelije općenito, pa tako i u odnosu na izražavanje svog mišljenja, od djeteta u dobi od četiri godine. Stoga je maloljetnom djetetu trebalo omogućiti da izrazi svoje mišljenje o predmetu spora (zahtjev za predaju) i u skladu s dobi i zrelosti ocijeniti njezino mišljenje. Istina, sud je imenovao djetetu posebnog skrbnika, ali ni posebnom skrbniku sud nije dao mogućnost očitovanja o ovom prijedlogu, što znači da je dijete samo formalno, a ne i stvarno bilo zastupano u postupku. Puko formalno vođenje obiteljskih postupaka u kojima se odlučuje o pravima djeteta bez stvarnog angažiranja posebnog skrbnika, znači neprihvatljivo odstupanje od zaštite zajamčenih prava djeteta i njihovog ostvarivanja u praksi, te označava ujedno i repoziciranje djeteta iz središta sudskog postupka u kojem se odlučuje o njegovim pravima i interesima. Stoga takvo postupanje suda u odnosu na zastupanje djeteta po posebnom skrbniku nije pravilno, jer djetetu ne jamči zaštitu procesnih prava niti promicanje i čuvanje njegovog najboljeg interesa u postupku.

12. Osim toga, dokumentacija priložena spisu, iako se radi o žurnom postupku, ipak ne ukazuje da su u okolnostima konkretnog slučaja postojali takvi razlozi žurnosti koji bi opravdavali određivanje privremene mjere prije saslušanja osobe protiv koje se ovrha provodi i prije upućivanja djeteta na stručni razgovor. To stoga što iz podataka u spisu, i baš ovršne isprave, proizlazi da su oboje roditelja podobni skrbiti o djeci i da kod ovršenika ni 2014. nije postojala psihopatologija u ponašanju, usprkos sklonosti stihijskom načinu života i bezidejnosti u pogledu vizije budućnosti, ali i uz izraženu želju da maloljetna djeca stranaka ne budu zanemarena i prepuštena sama sebi.

13. U smislu naprijed navedenoga sud prvog stupnja nije ispitao je li određivanje privremene mjere u najboljem interesu maloljetnog djeteta ili ne jer je sud u svakom postupku u kojem odlučuje o pravima djeteta dužan donijeti odluku koja odražava najbolji interes djeteta, a što u okolnostima konkretnog slučaja, zbog naprijed opisanog prilično pojednostavljenog pristupa u rješavanju spornog pitanja, nije niti pokušao utvrditi jer je pravo djeteta na zaštitu njegova najboljeg interesa primarni cilj u postupcima koji se vode pred sudovima radi zaštite prava djece.

14. Stoga za sada u opisanim okolnostima ipak nije bilo mjesta donošenju pobijanog rješenja o ovrsi i određivanju ovrhe jer za sada nije utvrđeno je li u najboljem interesu djeteta provođenje ovrhe radi predaje djeteta budući da je pravo djeteta na njegov najbolji interes kao temeljni princip zaštite odlučivanja o pravima djece u sudskim postupcima pretežnije od prava na pravično suđenje kroz učinkovitu ovrhu sudskih odluka.

15. Stoga je pobijano rješenje o ovrsi valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak temeljem odredbe članka 380. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).

16. U nastavku će postupka sud na prikladan način dati djetetu mogućnost izražavanja svog mišljenja o spornom pitanju i ocijeniti u kojoj mjeri sadržaj tog mišljenja odražava najbolji interes djeteta i u kojoj mjeri može utjecati i utječe na ocjenu osnovanosti predmetnog prijedloga, zatim će cijeniti žalbene navode ovršenika prema kojima se dijete nalazi kod njega zato što samo odbija vratiti se majci, saslušat će ovršenika i po potrebi izvesti i druge dokaze na temelju kojih će moći na pouzdan način utvrditi je li u najboljem interesu djeteta prihvatiti predmetni  prijedlog te će potom ponovno odlučiti o osnovanosti predmetnog prijedloga za ovrhu.

 

Split, 8. listopada 2021.