1                         Poslovni broj: 12 Povrv-231/2021-15

 

 

                                                                      

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6                                                        Poslovni broj: 12 Povrv-231/2021-15

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužiteljice M. B., vl. obrta za pustolovne djelatnosti i usluge A., OIB: …, S., koju zastupa punomoćnica M. Š., odvjetnica u M. & M. odvjetničko društvo d.o.o. Z., protiv tuženika B. d.d. S., .OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica S. B., odvjetnica u S., radi isplate iznosa od 35.600,00 kuna, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 31. kolovoza 2021. u prisutnosti tužiteljice M. B. i zamjenice punomoćnika tužiteljice D. A. D. K., odvjetničke vježbenice kod odvjetnice D. K. iz S. te punomoćnice tuženika, 8. listopada 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. Z. iz S. poslovni broj Ovrv-1994/2020 od 6. studenog 2020. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana isplati tužiteljici iznos od 35.600,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 14.000,00 kuna od 21. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 14.400,00 kuna od 28. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 3.600,00 kuna od 18. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 3.600,00 kuna od 9. listopada 2019. do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana naknadi tužiteljici nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.132,50 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. studenog 2020. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. 

 

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. Z. iz S. poslovni broj Ovrv-1994/2020 od 6. studenog 2020. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužiteljici zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 14.000,00 kuna od 13. kolovoza 2019. do 20. kolovoza 2019.,

- na iznos od 14.400,00 kuna na dan 27. kolovoza 2019.,

- na iznos od 3.600,00 kuna na dan 17. rujna 2019.,

- na iznos od 3.600,00 kuna na dan 8. listopada 2019.,

kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 37,50 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 975,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate, te se u tom dijelu zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

 

III Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 5.474,50 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. listopada 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se zahtjev tužiteljice za naknadu više zatraženih troškova parničnog postupka u iznosu od 937,50 kuna odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Na prijedlog tužiteljice kao ovrhovoditeljice javni bilježnik A. Z. iz S. donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1994/2020 od 6. studenog 2020., a kojim rješenjem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od 8 dana isplati tužiteljici iznos od 35.600,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinačnih iznosa do isplate, kao i da joj naknadi troškove ovršnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te je radi prisilnog ostvarenja te tražbine određena predložena ovrha.

 

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor, pobijajući to rješenje u cijelosti. Tuženik je u prigovoru naveo da osporava osnov i visinu potraživanja tužiteljice, jer da uz prijedlog za ovrhu nisu priloženi dokazi iz kojih bi bilo razvidno na temelju koje osnove tužiteljica ima tražbinu prema tuženiku, da nema dokaza na okolnost poslovnog odnosa između stranaka, ponude tužiteljice, narudžbe tuženika, kao ni dokaza da je tužiteljica pružila tuženiku kakvu uslugu, odnosno da je dospjela bilo kakva obveza tuženika prema tužiteljici. Računi tužiteljice koji su priloženi uz prijedlog za ovrhu da ne dokazuju osnovanost ni visinu tražbine, jer da se radi o jednostranim ispravama tužiteljice. Tuženik je osporio i zatraženi tijek zateznih kamata navodeći da nisu priloženi dokazi na okolnosti dospjelosti glavne tražbine.

 

3. Povodom podnesenog prigovora tuženika, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-231/2021 od 29. ožujka 2021. naprijed navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno je izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

4. Obzirom da se tužbeni zahtjev u ovom predmetu odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kuna, to se u konkretnom slučaju radi o trgovačkom sporu male vrijednosti, sukladno članku 502. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje ZPP-a). Upravo stoga, sud je u navedenom rješenju od 29. ožujka 2021. upozorio stranke na sadržaj odredbi članka 461.a ZPP-a (točke II. do V. izreke tog rješenja).

 

5. Odredbama članka 461.a stavak 3. i 4. ZPP-a propisano je da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica, dok je tuženik dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka takvog tužiteljevog podneska (iz stavka 3. tog članka) također iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica.

 

6. Prema odredbi članka 461.a stavak 6. ZPP-a, stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 3. i 4. tog članka. Prema stavku 7. istog članka ZPP-a, nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile protivno stavku 6. tog članka sud neće uzeti u obzir.

 

              7. Podneskom od 1. travnja 2021., a koji je podnesen u roku iz članka 461.a stavak 3. ZPP-a, tužiteljica se očitovala na navode iz prigovora tuženika ističući da je prigovor paušalan, neobrazložen te u cijelosti neosnovan. Tužiteljica da je vlasnica obrta za pustolovne djelatnosti i usluge A., a koji obrt da između ostalog pruža usluge obavljanja visinskih radova, a upravo te radove da je tužiteljica, na temelju narudžbe tuženika, u potpunosti i uredno izvršila za tuženika. Naime, tužiteljica da je u srpnju 2019. dostavila tuženiku ponudu br. 25/19 za izvođenje visinskih radova (za dvije osobe po danu) i to u iznosu od 3.600,00 kuna po jednom radnom danu, a koja ponuda da je obuhvaćala zagarantiranih 18 radnih dana za izvršenje predmetne usluge. Tuženik da je tu ponudu prihvatio u cijelosti putem pisane narudžbe br. 569541. Sukladno prihvaćenoj ponudi, tužiteljica navodi da je, putem svog obrta, naručene radove u cijelosti i uredno izvršila, a o čemu da svjedoče i potvrde o izvršenju usluge koje su potpisane od predstavnika stranaka, R. N. u ime tuženika te J. V., izvođača radova, u ime tužiteljice. Potvrde o izvršenju usluge da su se potpisivale po završetku svakog radnog tjedna, a u istima da je tuženik izričito potvrdio da su radovi prema narudžbi izvršeni po dogovoru, a same potvrde da ne sadrže bilo kakav prigovor tuženika na izvršenje radova. Isto tako, na kraju svakog radnog tjedna, nakon što bi tuženik potpisao potvrde o izvršenju usluga, tužiteljica da je izdavala tuženiku račune u skladu s uvjetima iz ponude pa su tako izdani utuženi računi br. 7/1/1 od 5. kolovoza 2019. na iznos od 21.600,00 kuna, br. 8/1/1 od 12. kolovoza 2019. na iznos od 14.400,00 kuna, br. 9/1/1 od 2. rujna 2019. na iznos od 3.600,00 kuna te br. 12/1/1 od 23. rujna 2019. na iznos od 3.600,00 kuna. Tužiteljica navodi da je tuženiku pored navedenih računa prethodno izdala, za iste izvršene usluge, i račune br. 5/1/1 od 27. srpnja 2019. na iznos od 14.400,00 kuna i br. 6/1/1 od 29. srpnja 2019. na iznos od 18.000,00 kuna, a koja dva računa da je tuženik u cijelosti podmirio. Tuženik da je također dana 13. rujna 2019. izvršio djelomičnu uplatu po računu br. 7/1/1 i to u iznosu od 7.600,00 kuna, a slijedom čega da je ostalo nepodmireno dugovanje po tom računu u iznosu od 14.000,00 kuna. Po stajalištu tužiteljice, tuženik je takvim djelomičnim uplatama nedvojbeno priznao osnovanost i visinu predmetnog dugovanja prema tužiteljici, jer da, osim što takav zaključak proizlazi iz članka 240. Zakona o obveznim odnosima, je sasvim životno nelogično da tuženik plaća račune za poslovni odnos čije postojanje prigovorom osporava. Tužiteljica je istakla i da je prije pokretanja ovog postupka uputila dvije opomene tuženiku, radi podmirenja predmetnog dugovanja mirnim putem. Tuženik da u niti jednom trenutku nije prigovorio osnovu ni visini računa, kao ni kvaliteti izvršenih radova te iako je isti obećavao da će dug podmiriti, to se da nije dogodilo, a radi čega da je i pokrenut ovaj postupak. Tužiteljica nadalje navodi i da joj se, nakon pokretanja ovog postupka, tuženik obratio s prijedlogom za sklapanje izvansudske nagodbe, ali da unatoč tome što je tu izvansudsku nagodbu tužiteljica potpisala, tuženik da je opet, bez navođenja bilo kakvih razloga, odustao od potpisivanja nagodbe. Tužiteljica smatra da je tekst izvansudske nagodbe, koji joj je tuženik dostavio, još jedan dokaz o priznanju osnovanosti i visine predmetnog potraživanja. Slijedom navedenog, tužiteljica je predložila sudu usvojiti njen tužbeni zahtjev i u cijelosti održati na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika.

 

              8. Tuženik se na naprijed navedeni podnesak tužiteljice nije očitovao, a niti je dostavio svoj podnesak u skladu s odredbama članka 461.a stavak 4. ZPP-a, već je u daljnjem tijeku postupka samo naveo da ostaje kod navoda iznesenih u prigovoru, sada odgovoru na tužbu.

 

9. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je priložena spisu i to: račune tužiteljice broj 7/1/1 od 5. kolovoza 2019., broj 8/1/1 od 12. kolovoza 2019., broj 9/1/1 od 2. rujna 2019, broj 12/1/1 od 23. rujna 2019. (stranice 11-15 spisa), ponudu tužiteljice br. 25/19 od 22. srpnja 2021. (stranica 39 spisa), e-mail poruku te narudžbu tuženika br. 569541 od 23. srpnja 2021. (stranice 40-41 spisa), potvrde o izvršenju usluga od 5. kolovoza 2019., 12. kolovoza 2019., 2. rujna 2019. i 23. rujna 2019. (stranice 42-45 spisa), izvatke po transakcijskom računu tužiteljice od 10. rujna 2019. i 13. rujna 2019. (stranice 46-47 spisa), račune tužiteljice broj 5/1/1 od 22. srpnja 2019. i broj 6/1/1 od 29. srpnja 2019. (stranice 48-49 spisa), e-mail korespondenciju stranaka s priloženom opomenom pred ovrhu od 13.3.2020. i prijedlogom izvansudske nagodbe od 4.2.2021. (stranice 55-61 spisa), ispise s internetskih portala (stranice 62-69 i 72-83 spisa), dopis Porezne uprave, Ispostava S. od 14. srpnja 2021. (stranica 92 spisa). Sud je odbio prijedloge tužiteljice za izvođenje dokaza njenim saslušanjem te saslušanjem svjedoka R. N. i J. V., ocjenjujući prema stanju u spisu i priloženim ispravama njihovo izvođenje suvišnim, a imajući pri tom u vidu i odredbe članka 10. stavak 1. ZPP-a.

 

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 35.600,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, a koji iznos tužiteljica potražuje od tuženika, po četiri utužena računa, na ime naknade (cijene) za izvršene usluge izvođenja visinskih radova na montaži jarbolne opreme za tuženikovu novogradnju 483.

 

11. Iz utuženih računa tužiteljice broj 7/1/1 od 5. kolovoza 2019., broj 8/1/1 od 12. kolovoza 2019., broj 9/1/1 od 2. rujna 2019. i broj 12/1/1 od 23. rujna 2019., razvidno je da svi računi glase na tuženika, kao obveznika plaćanja istih, te da su računi izdani s osnova visinskih radova za dva alpinista, a koji radovi su obavljeni na novogradnji 483 u brodogradilištu tuženika. U svim računima je navedena ista jedinična cijena radova od 3.600,00 kuna po radnom danu, a sukladno čemu je za šest radnih dana račun broj 7/1/1 izdan na iznos od 21.600,00 kuna, račun broj 8/1/1 je za četiri radna dana izdan na iznos od 14.400,00 kuna, dok su preostala dva računa broj 9/1/1 i broj 12/1/1, za po jedan radni dan, izdana na iznos od po 3.600,00 kuna.

 

12. Pored navedenih računa koji su dostavljeni uz prijedlog za ovrhu (sada tužbu), tužiteljica je uz podnesak od 1. travnja 2021. dostavila u spis ponudu koju je uputila tuženiku, zatim narudžbu tuženika, potvrde o izvršenju usluge te e-mail korespondenciju stranaka s prijedlogom izvansudske nagodbe, kao i ostalu naprijed navedenu dokumentaciju, a iz koje je razvidno da su stranke bile u poslovnom odnosu te da je tuženik od tužiteljice naručio obavljanje visinskih radova specificiranih u utuženim računima tužiteljice, odnosno da je prihvatio njezinu ponudu za obavljanje tih radova te da je tužiteljica te radove i obavila, a za obavljanje kojih radova je tuženiku ispostavila račune u kojima je naknada (cijena) zaračunata u ugovorenom iznosu.

 

13. Naime, iz ponude tužiteljice br. 25/19 od 22. srpnja 2019., koju je uputila tuženiku, razvidno je da se ta ponuda odnosi na obavljanje visinskih radova na novogradnji 483 u brodogradilištu tuženika i to za dvije osobe po danu, po cijeni jednog radnog dana od 3.600,00 kuna. U ponudi je navedeno da ista obuhvaća zagarantiranih 18 radnih dana za dvoje alpinista na dnevnoj bazi u trajanju od 10 sati, kao i da će se za radove voditi dnevnik rada koji će biti potpisan na kraju svakog radnog tjedna, a nakon čega će se izdati račun koji treba biti plaćen u roku od 15 dana od ispostave računa. Iz tuženikove narudžbe broj 569541 od 23. srpnja 2019. razvidno je da je tuženik prihvatio navedenu ponudu tužiteljice, uz dogovoreni iznos narudžbe po danu za dvoje alpinista od 3.600,00 kuna, bez PDV-a, te plaćanje u roku od 15 dana od ispostave računa, odnosno sve ostale uvjete prema ponudi, a koju narudžbu je tuženik dostavio tužiteljici putem e-maila. Tuženikovim prihvaćanjem ponude tužiteljice, odnosno dostavom narudžbe tužiteljici kojom prihvaća tu ponudu, između stranka je sklopljen ugovor, sukladno odredbama članka 252. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje ZOO).

 

14. Nadalje, iz dostavljenih potvrda o izvršenju usluge od 5. kolovoza 2019., 12. kolovoza 2019., 3. rujna 2019. i 23. rujna 2019., a koje potvrde su potpisane kako od strane predstavnika tužiteljice kao izvođača, tako i od strane tuženika kao investitora, razvidno je da se u istima potvrđuje da su visinski radovi na montaži jarbola za Nov.483 prema narudžbenici br. 569541 izvršeni po dogovoru te da se isti obračunavaju na kraju svakog radnog tjedna. Tako je u prvoj potvrdi, a koja se odnosi na radni tjedan od 29. srpnja do 4. kolovoza 2019., utvrđeno da je odrađeno šest radnih dana u trajanju od 10 sati, uz sudjelovanje dva alpinista. U drugoj potvrdi, a koja se odnosi na radni tjedan u razdoblju od 5. do 11. kolovoza 2019., suglasno je utvrđeno da su odrađena četiri radna dana u trajanju od 10 sati, uz sudjelovanje dva alpinista. U trećoj potvrdi koja se odnosi na radni tjedan u razdoblju od 26. kolovoza do 1. rujna 2019., suglasno je utvrđeno da je, uz sudjelovanje dva alpinista, odrađen jedan radni dan u trajanju od 10 sati te je isto tako u posljednjoj potvrdi, koja se odnosi na radni tjedan u razdoblju od 16. do 22. rujna 2019., suglasno utvrđeno da je, uz sudjelovanje dva alpinista, odrađen jedan radni dan u trajanju od 10 sati.

 

15. Dakle, iz naprijed navedenih potvrda, koje su potpisane od strane tuženika, te usporedbom podataka iz tih potvrda s utuženim računima tužiteljice, sud je utvrdio da je tužiteljica izdala predmetne račune tuženiku upravo u skladu s brojem radnih dana koji se navode u potvrdama za svaki pojedini radni tjedan, kao i da je jedinična cijena navedena u računima zaračunata u skladu s naknadom koju su stranke ugovorile.

 

16. Iz priloženih izvadaka po transakcijskom računu tužiteljice od P. b. Z. d.d., kao i priloženih računa tužiteljice broj 5/1/1 i 6/1/1, koji računi su izdani tuženiku također s osnova obavljanja predmetnih visinskih radova, razvidno je da je tuženik uplatama iznosa od po 20.000,00 kuna dana 10. rujna 2019. i 13. rujna 2019. podmirio potraživanje tužiteljice po računu br. 5/1/1 u iznosu od 14.400,00 kuna i po računu br. 6/1/1 u iznosu od 18.000,00 kuna, kao i dio potraživanja po računu broj 7/1/1 u iznosu od 7.600,00 kuna, a što također upućuje na zaključak da su stranke bile u predmetnom poslovnom odnosu.

 

17. Iz e-mail komunikacije stranaka iz ožujka 2020. i veljače 2021., kao i dostavljene opomene pred ovrhu te sadržaja prijedloga izvansudske nagodbe, proizlazi da se tužiteljica prije pokretanja ovog postupka obratila tuženiku radi podmirenja predmetnog dugovanja mirnim putem, a isto tako proizlazi i da je tuženik uputio tužiteljici prijedlog izvansudske nagodbe od 4. veljače 2021., koji je potpisan samo od strane tužiteljice. U tekstu te izvansudske nagodbe navedeno je kako ugovorne strane suglasno utvrđuju da tužiteljica kao vjerovnik, ima dospjelu tražbinu prema tuženiku kao dužniku u iznosu od 35.600,00 kuna uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate, radi koje je javni bilježnik A. Z. iz S. donio rješenje o ovrsi pod brojem Ovrv-1994/2020 od 6. studenoga 2020., kao i da su ugovorne strane suglasne da temeljem te izvansudske nagodbe sporazumno okončaju navedeni ovršni postupak na način da tuženik do 5. veljače 2021. isplati tužiteljici iznos od 35.600,00 kuna, a u slučaju izostanka plaćanja nakon tog datuma tužiteljica da ima pravo na naplatu i punog iznosa pripadajućih zateznih kamata te troškova ovršnog postupka. Tuženik nije ničim osporio navode tužiteljice da joj je uputio naprijed navedeni prijedlog izvansudske nagodbe, a što također upućuje na zaključak o postojanju utužene tražbine tužiteljice prema tuženiku.

 

18. Na takav zaključak suda ne utječe činjenica da Porezna uprava nije dostavila sudu podatke o tuženikovom korištenju prava na odbitak pretporeza po računima tužiteljice, jer je iz dopisa Porezne uprave od 14. srpnja 2021., kao i utuženih računa tužiteljice, razvidno da tužiteljica sa svojim obrtom nije u sustavu PDV-a te da u predmetnim računima nije ni obračunat PDV pa stoga tuženik nije niti bio u mogućnosti koristiti pretporez po tim računima.

 

19. Odredbom članka 219. stavak 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je odredbom članka 221.a ZPP-a propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

20. Pravila o teretu dokazivanja u osnovi su pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti kako tužbenog zahtjeva, tako i istaknutog prigovora.

 

21. Budući da je tužiteljica, po ocjeni ovog suda, naprijed navedenim ispravama koje je dostavila u spis, kao i neosporenim navodima, dokazala da su stranke bile u poslovnom odnosu te da je tužiteljica, sukladno prihvaćenoj ponudi i narudžbi tuženika od 23. srpnja 2019., obavila naručene visinske radove navedene u utuženim računima broj 7/1/1 od 5. kolovoza 2019., broj 8/1/1 od 12. kolovoza 2019., broj 9/1/1 od 2. rujna 2019. i broj 12/1/1 od 23. rujna 2019., a u kojima je cijena odnosno naknada za obavljene radove zaračunata u skladu sa dogovorom stranka i potvrdama o izvršenju usluga, to je stoga teret dokaza u ovom postupku da nema dugovanja prema tužiteljici u utuženom iznosu, bio na tuženiku.

 

22. Međutim, tuženik uz podneseni prigovor protiv rješenja o ovrsi, a niti u daljnjem tijeku ovog postupka nije ponudio ili predočio sudu niti jedan dokaz kojim bi dokazao svoje navode iz podnesenog prigovora o tome da nema dugovanja prema tužiteljici. Kao što je to već naprijed navedeno, tuženik nije u skladu s člankom 461.a stavak 4. ZPP-a dostavio podnesak u kojem bi iznio sve činjenice i priložio dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica, a niti se očitovao na navode iz podneska tužiteljice od 1. travnja 2021. i na isprave koje je tužiteljica uz taj podnesak priložila u spis pa stoga niti iste osporio. Samim time, navodi iz podnesenog prigovora tuženika, a kod kojih je tuženik ostao i u daljnjem tijeku postupka, ukazuju se neosnovanim i paušalno iznesenim. Uz to je potrebno naglasiti i da tuženik nije naveo, a niti u tom pravcu predložio bilo kakve dokaze, da bi tužiteljici na bilo koji način prigovorio u odnosu na izvršene radove i izdane račune.

 

23. Kod takvog stanja raspravnog gradiva u ovom sporu male vrijednosti, sukladno odredbama članka 8. ZPP-a i primjenom pravila o teretu dokazivanja, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan, dok navodi iz prigovora tuženika nisu osnovani, jer isti nisu ničim ni dokazani.

 

24. Osnovanost tužbenog zahtjeva temelji se na odredbama članka 590. ZOO-a kojim je propisano da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Prema članku 613. stavak 1. ZOO-a, naknada se određuje ugovorom, ako nije određena obvezatnom tarifom ili kojim drugim obvezatnim aktom.

 

25. Kako je dakle tijekom postupka utvrđeno da je tužiteljica za tuženika obavila naručene visinske radove na montaži jarbolne opreme na novogradnji 483 koji su navedeni u utuženim računima, dok s druge strane tuženik kao naručitelj istih nije dokazao da bi tužiteljici u cijelosti platio ugovorenu naknadu za obavljanje tih radova, a niti je dokazao da bi njegova obveza prestala na bilo koji od drugih zakonom propisanih načina prestanka obveze, to je stoga sud, temeljem odredbi članka 550. i članka 613. stavak 1. ZOO-a, usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim ista potražuje od tuženika isplatu iznosa od 35.600,00 kuna.

 

26. Budući da tuženik kao dužnik kasni s ispunjenjem novčane obveze to je stoga isti, sukladno odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a, dužan tužiteljici platiti i zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice tražbine, ali ne u potpunosti od datuma od kada tužiteljica to potražuje tužbenim zahtjevom.

 

27. Naime, prema odredbi članka 183. stavak. 1. ZOO-a, dužnik dolazi u zakašnjenje kada ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. U konkretnom slučaju, a sukladno sadržaju ponude tužiteljice i narudžbe tuženika kojom tu ponudu prihvaća, razvidno je da su stranke ugovorile plaćanje u roku od 15 dana od ispostave računa. S obzirom da je račun tužiteljice broj 7/1/1 izdan 5. kolovoza 2019., to je stoga rok od 15 dana za plaćanje tog računa tuženiku istekao s danom 20. kolovoza 2019., a slijedom čega je tuženik pao u zakašnjenje s plaćanjem tog računa 21. kolovoza 2019. pa stoga tužiteljici na preostali neplaćeni dio tog računa u iznosu od 14.000,00 kuna pripada pravo potraživati zatezne kamate od 21. kolovoza 2019., a ne od 13. kolovoza 2019. kako je to u tužbenom zahtjevu zatraženo. Isto tako, u odnosu na potraživanje po računu broj 8/1/1 u iznosu od 14.400,00 kuna, koji je izdan 12. kolovoza 2019., tužiteljici pripada pravo potraživati zatezne kamate od 28.kolovoza 2019., jer je ugovoreni rok od 15 dana za plaćanje tog računa tuženiku istekao 27. kolovoza 2019. Nadalje, u odnosu na potraživanje po računu broj 9/1/1 u iznosu od 3.600,00 kuna, koji račun je izdan 2. rujna 2019., tužiteljici pripada pravo potraživati zatezne kamate od 18. rujna 2019., jer je rok od 15 dana za plaćanje tog računa tuženiku istekao 17. rujna 2019. Konačno, u odnosu na potraživanje po računu broj 12/1/1 u iznosu od 3.600,00 kuna, koji račun je izdan 23. rujna 2019., tužiteljici pripada pravo potraživati zatezne kamate od 9. listopada 2019., jer je ugovoreni rok od 15 dana za plaćanje tog računa tuženiku istekao 8. listopada 2019. Upravo stoga, za više (ranije) zatraženo plaćanje zateznih kamata na pojedinačne iznose glavnice tražbine i to na potraživanje po računu broj 7/1/1 za osam dana, a na ostale račune za po jedan dan, zahtjev tužiteljice je trebalo odbiti.

 

28. Sukladno navedenom, a temeljem odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a, održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 35.600,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje, po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a za odnose iz trgovačkih ugovora, teku od datuma kako je to pobliže navedeno u točki I izreke ove presude pa sve do isplate, dok je za više (ranije) zatražene zatezne kamate na pojedinačne iznose glavnice tražbine, kako je to navedeno u točki II izreke presude, platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika trebalo ukinuti i u tom dijelu zahtjev tužiteljice odbiti kao neosnovan.

 

29. Platni nalog iz rješenja o ovrsi valjalo je održati na snazi i za nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.132,50 kuna, koji se sastoje od troškova javnobilježničke nagrade u iznosu od 706,00 kuna s pripadajućim PDV-om po stopi od 25% u iznosu od 176,50 kuna, sukladno članku 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 8/11. i 142/12.), kao i troškova tužiteljice zastupane po odvjetniku za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 1.000,00 kuna, sukladno Tbr. 11. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 50. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje OT), uz pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 250,00 kuna, sukladno Tbr. 42. OT-a, sve to zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, po zatraženoj stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose. U konkretnom slučaju radi se o nastalim troškovima koji su bili potrebni za vođenje postupka i na čiju naknadu, s pripadajućim zateznim kamatama, tužiteljica ima pravo u smislu odredbi članka 14. stavak 4. i članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20.).

 

30. U odnosu na preostali iznos nastalih troškova ovršnog postupka od 37,50 kuna, kao i za predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 975,00 kuna, sve zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika je trebalo ukinuti i u tom dijelu zahtjev tužiteljice odbiti, jer se po ocjeni ovog suda ne radi o osnovanom zahtjevu za naknadu troška. Naime, vezano za nastale troškove ovršnog postupka od 37,50 kuna, a koji se odnose na trošak dostave u iznosu od 30,00 kuna s obračunatim PDV-om u iznosu od 7,50 kuna, tužiteljica nije dostavila dokaz o nastanku tih troškova odnosno nije dokazala da su joj ti troškovi uistinu i nastali i to upravo u toj visini, a zbog čega zahtjev tužiteljice za naknadu tih troškova nije ocijenjen osnovanim. Isto tako, i u odnosu na predvidive troškove ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 975,00 kuna, a koji bi se odnosili na troškove pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, izdavanja te klauzule te sastava prijedloga za dostavu rješenja na provedbu, tužiteljica također nije dostavila dokaz o nastanku tih troškova, a taj trošak po ocjeni ovog suda nije ni mogao nastati obzirom da je tuženik pravovremeno podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika.

 

31. Slijedom svega naprijed navedenog, a temeljem odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točkama I i II izreke ove presude.

 

32. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i 5. i članka 155. ZPP-a, uz primjenu važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (OT) te odredbi Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19), a sve to obzirom na vrijednost predmeta spora od 35.600,00 kuna. S obzirom da je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen samo u razmjerno neznatnom dijelu i to za dio potraživanja s osnova zateznih kamata te za dio troškova ovršnog postupka, kao sporednih potraživanja, a zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, to je stoga sud odlučio da je tuženik dužan naknaditi tužiteljici sve troškove koji su joj bili potrebni za vođenje ovog postupka.   

 

33. Tužiteljici je kao osnovan priznat trošak za sastav obrazloženog podneska od 1. travnja 2021., kojim se tužiteljica očitovala na navode iz prigovora tuženika i ujedno podnijela prijedlog za prethodnu mjeru, u iznosu od 1.000,00 kuna, sukladno Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 11. t. 1. i Tbr. 50. OT-a, zatim za sastav podneska od 8. lipnja 2021. u iznosu od 250,00 kuna, sukladno Tbr. 8. t. 3. u vezi s Tbr. 50. OT-a, kao i za zastupanje na ročištima od 29. lipnja 2021. i 31. kolovoza 2021. u iznosu od po 1.000,00 kuna za svako od tih ročišta, sukladno Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 50. OT-a, a na koji trošak zastupanja po odvjetniku u ukupnom iznosu od 3.250,00 kuna je trebalo priznati i pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 812,50 kuna, sukladno Tbr. 42. OT-a. Tužiteljici su priznati i troškovi sudskih pristojbi za prijedlog i rješenje o prethodnoj mjeri u iznosu od po 353,00 kuna, kao i pristojba presude u iznosu od 760,00 kuna, sukladno Tar. br. 1. stavak 2. i Tar. br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi.

 

34. Tužiteljici nije priznat više zatraženi trošak za sastav podneska od 8. lipnja 2021. u iznosu od 250,00 kuna, s obračunatim PDV-om u iznosu od 62,50 kuna, budući da se po ocjeni ovog suda radi o ostalom podnesku za koji tužiteljici pripada nagrada po Tbr. 8. t. 3. OT-a (25%), odnosno 250,00 kuna koliko joj je i priznato, a ne 500,00 kuna koliko je zatraženo. Isto tako, tužiteljici nije priznat ni zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 500,00 kuna, s obračunatim PDV-om u iznosu od 125,00 kuna, budući da na to ročište za tužiteljicu nije nitko pristupio pa ju stoga taj trošak niti ne pripada.

 

35. Dakle, tužiteljici je kao osnovan priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 5.474,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, dok je njen zahtjev za naknadu više zatraženih troškova parničnog postupka u iznosu od 937,50 kuna trebalo odbiti kao neosnovan pa je stoga o troškovima parničnog postupka i odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

 

U Splitu 8. listopada 2021.

 

          Sudac

 

    Paško Bačić,v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo pod uvjetima iz članka 467. ZPP-a.