OPĆINSKI SUD U SPLITU Pr-1392/2020
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu, postupajući po sucu ovoga suda
Snježani Cvitanović, u pravnoj stvari tužitelja K. R. ,H.,
, OIB:… zastupan po pun. J. B., odvj. u N. G.,
protiv tuženika R. H., MUP zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-
upravni odjel, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana
15. srpnja 2021., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja S. K.,
odvjetnice u S. i pun. zz tuženika M. G., te po objavi dana 07. listopada
2021.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Tužena Republika Hrvatska za Ministarstvo unutarnjih poslova Zagreb, dužna je
tužitelju K. R. iz H., OIB: …isplatiti
uvećani dio plaće u ukupnom brutto iznosu od 119.619,01 kuna, zajedno sa
zakonskom zateznom kamatom osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na
dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, i to kako slijedi:
- za mjesec siječanj 2008. godine iznos od 7.757,79 kuna sa z. z. kamatom tekućom
od 15. veljače 2008. pa do 31.07.2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne
stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je
prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi
koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za
tri postotna poena;
- za mjesec veljaču 2008. godine iznos od 4.571,94 kuna sa z. z. kamatom tekućom
od 15. ožujka 2008. pa do 31.07.2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope
Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo
tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
Pr-1392/2020
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;
- za mjesec ožujak 2008. godine iznos od 10.119,93 kuna sa z. z. kamatom tekućom
od 15. travnja 2008. pa do 31.07.2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne
stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je
prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi
koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za
tri postotna poena;
- za mjesec travanj 2008. godine iznos od 9.449,07 kuna sa z. z. kamatom tekućom
od 15. svibnja 2008. pa do 31.07.2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne
stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je
prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi
koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za
tri postotna poena;
- za mjesec svibanj 2008. godine iznos od 7.963,31 kuna sa z. z. kamatom tekućom
od 15.lipnja 2008. pa do 31.07.2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope
Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo
tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna
poena;
- za mjesec lipanj 2008. godine iznos od 11.602,75 kuna sa z. z. kamatom tekućom
od 15. srpnja 2008. pa do 31.07.2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope
Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo
tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna
poena;
- za mjesec srpanj 2008. godine iznos od 10.508,99 kuna sa z. z. kamatom tekućom
od 15. kolovoza 2008. pa do 31.07.2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne
stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je
prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi
koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za
tri postotna poena;
- za mjesec kolovoz 2008. godine iznos od 10.456,91 kuna sa z. z. kamatom
tekućom od 15. rujna 2008. pa do 31.07.2015. po stopi određenoj uvećanjem
eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta
koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015. pa do isplate
po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope
na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu, za tri postotna poena;
Pr-1392/2020
- za mjesec rujan 2008. godine iznos od 8.348,39 kuna sa z. z. kamatom tekućom od
15. listopada 2008. pa do 31.07.2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope
Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo
tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna
poena;
- za mjesec listopad 2008. godine iznos od 7.361,00 kuna sa z. z. kamatom tekućom
od 15. studenog 2008. pa do 31.07.2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne
stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je
prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi
koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za
tri postotna poena;
- za mjesec studeni 2008. godine iznos od 15.938,55 kuna sa z. z. kamatom tekućom
od 15. prosinca 2008. pa do 31.07.2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne
stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je
prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi
koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za
tri postotna poena;
- za mjesec prosinac 2008. godine iznos od 15.540,38 kuna sa z. z. kamatom
tekućom od 15. siječnja 2009. pa do 31.07.2015. po stopi određenoj uvećanjem
eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta
koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015. pa do isplate
po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope
na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu, za tri postotna poena;
II. Tužena Republika Hrvatska za Ministarstvo unutarnjih poslova Zagreb, dužna je
tužitelju K. R. iz H., OIB: …u roku od 8
dana, isplatiti uvećani dio plaće u ukupnom brutto iznosu od 71.318,63 kuna, zajedno
sa zakonskom zateznom kamatom osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na
dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih
kamata na bruto iznos, i to kako slijedi:
- za mjesec siječanj 2008. godine iznos od 4.793,51 kuna sa z. z. kamatom tekućom
od 15. veljače 2008. pa do 31.07.2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne
stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je
prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi
koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za
tri postotna poena;
- za mjesec veljaču 2008. godine iznos od 2.722,62 kuna sa z. z. kamatom tekućom
od 15. ožujka 2008. pa do 31.07.2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope
Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo
Pr-1392/2020
tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna
poena;
- za mjesec ožujak 2008. godine iznos od 6.036,00 kuna sa z. z. kamatom tekućom
od 15. travnja 2008. pa do 31.07.2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne
stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je
prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi
koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za
tri postotna poena;
- za mjesec travanj 2008. godine iznos od 6.001,90 kuna sa z. z. kamatom tekućom
od 15. svibnja 2008. pa do 31.07.2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne
stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je
prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi
koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za
tri postotna poena;
- za mjesec svibanj 2008. godine iznos od 4.050,31 kuna sa z. z. kamatom tekućom
od 15. lipnja 2008. pa do 31.07.2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope
Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo
tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna
poena;
- za mjesec lipanj 2008. godine iznos od 6.534,29 kuna sa z. z. kamatom tekućom od
15.srpnja 2008. pa do 31.07.2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope
Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo
tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna
poena;
- za mjesec srpanj 2008. godine iznos od 6.244,13 kuna sa z. z. kamatom tekućom
od 15. kolovoza 2008. pa do 31.07.2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne
stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je
prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi
koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za
tri postotna poena;
- za mjesec kolovoz 2008. godine iznos od 5.305,88 kuna sa z. z. kamatom tekućom
od 15. rujna 2008. pa do 31.07.2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope
Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo
tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
Pr-1392/2020
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna
poena;
- za mjesec rujan 2008. godine iznos od 4.643,47 kuna sa z. z. kamatom tekućom od
15. listopada 2008. pa do 31.07.2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope
Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo
tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna
poena;
- za mjesec listopad 2008. godine iznos od 4.783,23 kuna sa z. z. kamatom tekućom
od 15. studenog 2008. pa do 31.07.2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne
stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je
prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi
koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za
tri postotna poena;
- za mjesec studeni 2008. godine iznos od 11.071,90 kuna sa z. z. kamatom tekućom
od 15. prosinca 2008. pa do 31.07.2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne
stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je
prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi
koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za
tri postotna poena;
- za mjesec prosinac 2008. godine iznos od 9.131,41 kuna sa z. z. kamatom tekućom
od 15. siječnja 2009. pa do 31.07.2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne
stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je
prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi
koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za
tri postotna poena,
III. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u
iznosu 42.125,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako
polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana
polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena do 31. srpnja
2015.g. a od 01. kolovoza 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište,
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa do isplate.
Obrazloženje
1.U ovoj pravnoj stvari Vrhovni sud RH donio je rješenje broj Revr-148/15-2 od
01.lipnja 2016. kojim je prihvaćena revizija tuženice Republike Hrvatske te se ukidaju
presude Županijskog suda u Splitu br. Gžri-78/13 od 03.srpnja 2014. .g. i presuda
Pr-1392/2020
Općinskog suda u Splitu br. Pr 385/11 od 19.stduenog 2012 te se predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.
1.1.Iz obrazloženja citiranog rješenja VSRH proizlazi kako je predmet spora zahtjev
tužitelja policijskog službenika postaje pomorske policije za isplatu razlike plaće s
osnova prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u
razdoblju od siječnja 2005.g. do siječnja 2008.g. Sporno pravno pitanje da se svodi
na pitanje može li se tužitelju vrijeme provedeno u višednevnoj službi na brodu duže
od 40 sati tjedno priznati tj. platiti kao prekovremeni rad. Nižestupanjski sudovi su
zaključili da se ukupno vrijeme provedeno u višednevnoj službi na brodu koje je duže
od 40 sati tjedno smatra prekovremenim radom sukladno kolektivnim ugovorima za
državne službenike namještenike koji su vrijedili u spornom razdoblju. Svoja
shvaćanja su isti utemeljili na činjenici da tužitelj tijekom boravka na teretnu tj. na
brodu, nije slobodan napustiti radno mjesto odnosno dužan je boraviti na brodu kako
u radne dane tako vikendom i blagdanom. S takvim obrazloženjem odbili su
prigovore tužene da tužitelj za vrijeme plovidbe broda u luci ili na sidru ne radi 24
sata, sve to vrijeme su tretirali kao aktivno dežurstvo na radnom mjestu pa stoga
tužitelj ima pravo na osnovnu plaću uključujući i pravo na uvećanje iste.
1.2. Prema shvaćanju VSRH ne bi bilo životno i logično da efektivni rad službenika
traje neprekidno 24 sata dnevno 4 do 7 dana uzastopno. Naime, životno i logično je
da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom
višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme. Tako provedeno vrijeme izvan
stvarno odrađenih sati rada ne može se smatrati prekovremenim radom. Slijedom
navedenom prema pravnom shvaćaju VSRH pravo na uvećanje plaće za
prekovremeni rad iz KU-a službenik može ostvariti samo za stvarno odrađene sate
rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno
izvršavao radne zadatke.
1.3. Obzirom na tako izneseno pravno shvaćanje VSRH je ukinuo obje
nižestupanjske presude i predmet vratio na ponovno suđenje ovom prvostupanjskom
sudu, a zbog pogrešno pravnog pristupa radi čega nisu utvrđene odlučne činjenice tj.
stvarno odrađene sate rada tužitelja kroz utuženo razdoblje s obzirom na njegovo
radno mjesto i nalog-zapovijed za obavljanje odgovarajućih poslova, a o čemu ovisi
ima li tužitelj pravo na uvećanu plaću.
2.U ovoj pravnoj stvari sud je na prijedlog stranaka u postupku zastao sa postupkom
te je u tom smislu donio rješenje o zastoju postupka broj Pr 795/16 od 28. ožujka
2018 i broj Pr 133/19 od 14. ožujka 2019. a radi zauzimanja pravnog stava u istim
pravno i činjeničnim stvarima od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pa je
tako postupak nastavljen pod brojem Pr 1392/20.
3. S obzirom na zauzeti stav Vrhovnog suda, primjerice u odluci Revr-17/2015, te
pravno shvaćanje Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu, od 25. travnja 2019.
godine, u predmetima službenika pomorske policije, da u procesnoj situaciji kada je
tužitelj upućen na višednevnu službu na more isti ima pravo na isplatu plaće po cijeni
sata rada redovnog rada za osam sati rada, na isplatu uvećane plaće po cijeni sta
prekovremenog rada za osam sati dok za preostalih osam sati nema pravo na isplatu
plaće ni po cijeni sata redovnog ni po cijeni sata prekovremenog rada jer se radi o
odmoru osim ukoliko je isti radio i u tom razdoblju, tužitelj je predložio provesti
Pr-1392/2020
dopuna vještačenja koje je izradio vještak M. G.. Naime, iako se tužitelj ne
može složiti sa shvaćanjem da tijekom radnog vremena (dežurstva) radnik može
imati i odmor od 8 sati, što nema temelja niti u jednom propisu i suprotno je logici,
svjestan je kaotične situacije u ovim predmetima i činjenice da su pravo i pravda dvije
različite stvari. Zato je prisiljen predložiti da se odredi dopuna vještačenja na način na
koji upućuje Vrhovni sud te Županijski sud u Splitu u najnovijim odlukama u
predmetima službenika pomorske policije, gdje se traži da se unutar 24 sata računa 8
sati odmora. Ovakav stav u suglasju je i sa stavom Vrhovnog suda, koji je zauzet u
desecima odluka u predmetima tužitelja djelatnih vojnih osoba. Tako primjerice u
odluci Vrhovnog suda broj Revr-17/15, od 01. veljače 2017. godine, gdje Vrhovni sud
uzima da tužitelju pripadniku MORH-a pripada za vrijeme dežurstva s obzirom na
specifičnost službe (nemogućnost napuštanja radnog mjesta tijekom višednevnog
boravka na terenu) pravo na naknadu za prekovremeni rad umanjen za osam sati
dnevnog odmora. Dakle, Vrhovni sud zauzima stav da se u odnosu na dežurstvo koje
je tužitelj vršio kontinuirano u trajanju od 24 sata kroz više dana, rad od osam sati
tretira kao redovan rad, daljnjih osam sati kao prekovremeni rad, a daljnjih osam sati
kao dnevni odmor. Budući da je tužitelj temeljem radnog naloga dužan 24 sata biti na
plovilu i odmah postupiti po pozivu, to je jasno da se takvo vrijeme izvan redovnog
radnog vremena ne može naknaditi kao pasivno dežurstvo (kod kojega radnik ima
slobodno vrijeme i ne nalazi se na radnom mjestu) već kao prekovremeni rad, a koji
stav potvrđuje i Vrhovni sud. Temeljem navedenog, tužitelj predlaže da se odredi
dopuna vještačenja po vještaku M. G., koji je izradio osnovno vještvo, u
smislu gore citiranog stava Vrhovnog suda, na način da se unutar 24 sata uzme u
obzir 8 sati odmora.
4. U nastavku postupka tužitelj smatra da je obračun naknade za 24 satni angažman
(prva varijanta izračuna) sačinjena u skladu s propisima i utvrđenim činjenicama.
Naime, odredba čl. 42. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj: 149/2009,
61/2011, 82/2012, 73/2013, 93/2014 ) definira radno vrijeme kao " vremensko
razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman
(raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi
poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac." Kolektivni ugovor za
državne službenike i namještenike (Narodne novine broj: 93/08, 23/09, 39/09, 90/10,
89/12) u čl. 44. jasno određuje visinu naknade koja se ima platiti službeniku, ovdje
tužitelju, i to za ostvareno radno vrijeme kada je rad organiziran na drugačiji način, a
to je u visini naknade za prekovremeni rad (st. 11.) i u visini ostalih dodataka (rad
noću, nedjeljom, blagdanom, itd.). Upravo u takvom režimu rade službenici pomorske
policije, koji su stalno dežurni i na raspolaganju poslodavcu na službenom plovilu,
dakle svih 24 sata. Iz gore navedenog proizlazi da se prilikom vrednovanja rada
tužitelja i bilo kojeg radnika unutar Europske unije ne može uzimati da radnik koristi
odmor ako se nalazi na radnom mjestu i na raspolaganju poslodavcu, već da je to
radno vrijeme koje se mora
platiti radniku. U odnosu na obračun naknade koji uzima u obzir 8 sati odmora (druga
varijanta izračuna), tužitelj primjećuje da je bio prisiljen predložiti da se sačini i takva
varijanta izračuna iako za to nema nikakva uporišta u propisima niti utvrđenim
činjenicama (nema odmora ako su službenici pomorske policije dužni 24 sata biti na
radnom mjestu – službenom plovilu i stalno na raspolaganju poslodavcu !!!). Dakle, u
varijanti izračuna u kojoj je uzet u obzir „odmor” od 8 sati unutar 24 sata radnog
vremena, tražbina tužitelja je umanjena u korist tužene Republike Hrvatske, sve na
štetu tužitelja. Naime, kako je tužitelj tijekom višednevne službe na moru cijelo
Pr-1392/2020
vrijeme i svih 24 sata dužan biti na radnom mjestu – službenom plovilu i biti na
raspolaganju poslodavcu (ta policijska služba se obavlja neprekidno!), to se njegovim
radnim vremenom ima smatrati cijelo vrijeme provedeno u takvoj službi i za to mu se
mora dati naknada. Osim hrvatskog Zakona o radu i Kolektivnog ugovora, koji ovo
potvrđuju, za pravo tužitelju daju naši vrsni pravni stručnjaci u brojnim stručnim
člancima, Sud Europske unije (primjerice u odlukama C-151/02, predmet „Jaeger”,
od 09.09.2003. godine, i C-303/98, predmet „SIMAP”, od 03.10.2000. godine) i tijela
EU, posebice u Direktivi 2003/88/EZ Europskog parlamenta i vijeća, od 04. studenog
2003. godine, o određenim vidovima organizacije radnog vremena. Smiješno je i
nedopustivo je u 21. stoljeću negirati da je dežurstvo (na radnom mjestu uz obvezu
hitnog postupanja) dio radnog vremena, a kako se to čini u predmetima po tužbama
službenika pomorske policije. Dakle, za pravo tužitelju dao je u nizu predmeta i Sud
Europske unije i to na jasan način: u situaciji kada je radnik obvezan biti za vrijeme
dežurstva u prostorijama poslodavca i stajati mu na raspolaganju kako bi mogao, po
potrebi, odmah pružati svoje usluge, ne može se nikako raditi o „odmoru” nego se to
vrijeme s pravnog aspekta uvijek mora kvalificirati kao „radno vrijeme”. Dakle, tužitelj
je u potpunosti svjestan činjenice da je vještak u drugoj varijanti izračuna morao
umanjiti njegovu tražbinu za nepostojeći odmor, koji u biti predstavlja tužiteljevo
radno vrijeme, jer je tako naloženo i proizlazi iz stava nekih viših sudova u identičnim
predmetima. Kako je ovdje riječ o pravnom pitanju, a sud je jasno utvrdio činjenice te
je dužan donijeti odluku na temelju utvrđenih činjenica i uzimajući u obzir prije svega
propise, to tužitelj smatra da je u cijelosti osnovan tužbeni zahtjev u kojem se pri
obračunu uzima u obzir 24 satni angažman. Pored takvog tužbenog zahtjeva, tužitelj
je prisiljen postaviti i tužbeni zahtjev kojim se uzima u obzir varijanta izračuna s 8 sati
„odmora” (eventualni tužbeni zahtjev).
4.1. Tužitelj je podneskom od 08.srpnja 2021. postavio je konačni tužbeni zahtjev
sukladno izrađenom pismenom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka M.
G. dipl. oecc. I to glavni tužbeni zahtjev na temelju njegova nalaza od 06.srpnja
2012, a podredni tužbeni zahtjev na temelju njegova dopunskog nalaza i mišljenja od
13. travnja 2021., te tako da sada predlaže sudu obvezati tuženika na isplatu
ukupnog iznosa od 119.619,01 kn, a u mjesečnim iznosima kako je to pobliže
navedeno u podnesku i izreci presude sa kamatom koja na pojedine iznose teče od
dospijeća pa do isplate, kao i podredni tužbeni zahtjev prema kojim potražuje ukupno
iznos od 71.318,63 kn u mjesečnim iznosima kako je to pobliže navedeno u
podnesku i izreci presude sa kamatom koja na pojedine iznose teče od dospijeća pa
do isplate.
5. Tuženik u nastavku postupka ističe kao u odgovoru na tužbu i tijekom ranijeg
postupka te u reviziji, kada u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva,
ističe, kako je tuženik tužitelju isplaćivao naknade za prekovremeni rad kada je taj
rad tužitelj i ostvarivao ili mu je naknada za prekovremeni rad bila omogućena kroz
korištenje slobodnih dana, kao i naknade za ostale utužene vidove rada tužitelja, što
da proizlazi iz platnih lista i obračuna plaća tužitelja za utuženo razdoblje. Nadalje,
tuženik se tijekom postupka poziva na dana tumačenja Zajedničke komisije za
tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora i to odredbe članka 39.
u svezi sa člankom 50. KU, kao i na presude VSRH-a u kojem je izraženo pravno
shvaćanje vezano za prekovremeni rad, po kojem shvaćanju je za postojanje
prekovremenog rada bitno postojanje više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i
prijeke potrebe odnosno izvanrednosti nastale situacije i privremeno trajanje nastale
Pr-1392/2020
situacije. U bitnome, ističe kako se prekovremenom radom ne bih nikako moglo
smatrati vrijeme kada tužitelj na brodu provodi bilo odmarajući bilo spavajući bilo da
se nalazi na vezu kada brod ne plovi. Uostalom, kako je zapovjednik plovila dužan
tijekom 24 sata organizirati radno vrijeme na način da radni sati u okviru
jednodnevnog boravka na terenu ne prelaze više od 12 sati uz osiguranje 12 tnog
odmora. Iz priložene evidencije rada da je razvidno kako tužitelj ne radi u turnusima
sukladno članku 39. u svezi sa člankom 44 KU. U odnosu na uređeni tužbeni zahtjev
tuženik navodi da se istom protivi u cijelosti, a iz razloga kako je naprijed navedeno.
5.1. U odnosu na vještvo sudskog vještaka M. G. od 13. travnja 2021.
tuženik istome prigovara jer da isti svoje vještvo nije sačinio sukladno nalogu suda.
Naime, iako je vještak u svojoj dopuni naveo kako je „Ad. 2. Druga varijanta- prijedlog
tuženice“ sačinio po principu tri 8-mice, činjenica je kako vještak isto nije napravio na
način kako to u dopuni vještva tvrdi, i to naprosto iz razloga jer je iz dostavljene
dopune jasno vidljivo kako vještak nije navedenu metodologiju primijenio za sve dane
koje je tužitelj proveo na služenom plovilu. Ukoliko bi primjenjivali matematičku
formulu „tri osmice“ onda bi se ista, i to nevezano za izvješća uz radni nalog, trebala
primjenjivati za sve dane koje je tužitelj proveo na službenom plovilu i to neovisno o
tome je li isti padaju u petak, subotu ili nedjelju, a isto bi smisleno i logički trebalo
primjenjivati i ako je tužitelj taj dan na plovilu proveo manje od 24 sata, odnosno
16,12 ili 8 sati. Tada bi izračun za 24 sata, neovisno od dana (petak, subota ili
nedjelja) bio vršen po modelu „tri osmice“, što znači 8 sati redovnog rada, 8 sati
odmora i 8 sati prekovremenog, ali isto bi trebalo primijeniti i za dane kad je tužitelj
na plovilu proveo npr. 16 sati. U tom bi slučaju matematički izračun za isto mogao
izgledati na način 5,5 sati prekovremenog i 5,5 sati odmora, ili ako je proveo 8 sati
onda 3 sata redovnog rada, 3 sata odmora i 3 sata prekovremeno (8:3=2,6, time da
su vrijednosti zaokružene).
5.2. Druga varijanta bi bila da se vrijeme provedeno na plovilu računa ovisno o dobu
dana, znači da se boravak na plovilu od 16 sati u vremenu od 08:00 do 24:00 sati,
računa po principu 8 sati rada (redovan od 8-16), 6 prekovremenih (16-22) i 2
slobodna (22-24), ali da se i boravak na plovilu od 00:00 do 08:00, računa kao 6 sati
odmora i 2 sata redovnog rada. Svaka druga metodologija, a pogotovo ona koju je
primijenio vještak je neživotna, nelogična i nije u skladu s recentnom praksom
Vrhovnog suda, a niti izvješćima uz radni nalog. Dostavljenim vještvom tako je
kumuliran veliki broj redovnih i prekovremenih sati koje je vještak pogrešno prikazao,
te smatramo kako je isto u suprotnosti sa sudskom praksom Vrhovnog suda RH, u
nizu odluka i to: Revr-1127/13-2 od 11. svibnja 2016., Revr-908/16-2 , Revr-1105/13
od 27. rujna 2016., Revr-1318/16 od 26. listopada 2016., Revr-1266/14-2 od 17.
siječnja 2018. i Revr-565/17-2 od 10. listopada 2017., a u kojoj je u istovrsnim
predmetima navedeno kako pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad iz čl. 39.
st. 1. Kolektivnog ugovora službenik može ostvariti samo za stvarno određene sate
rada duže od punog radnog vremena a ne i za sate kada službenik nije stvarno
izvršavao radne zadatke. Posebno se ističe kako je vještak tužitelju obračunao
dodatak i za rad u smjeni i rad u turnusu iako takvog rada stvarno nije bilo tj. isti nije
radio u tom sustavu rada.
5.3. Slijedom iznesenog tuženik smatra kako vještak nije napravio ispravnu dopunu te temeljem iste izrađena dopuna vještačenja od 13. travnja 2021. nije u skladu s
Pr-1392/2020
navedenom sudskom praksom Vrhovnog suda RH, a niti s presudom VSRH broj Revr-1266/14-2 od 17. siječnja 2018. donesenom u konkretnom predmetu.
6. U postupku sud je izveo dokaze preglede zahtjeva za mirno rješenje spora od 11.
travnja 2011.g. sa preslikom preporučene pošiljke sa povratnicom od 11. travnja
2011.g., evidencija tužiteljeva rada za utuženo razdoblje sa obračunskim platnim
listama, saslušanjem tužitelja, vještačenjem od strane stalnog sudskog vještaka za
financije i računovodstvo M. G. od 6. srpnja 2012.g., radni nalozi za
tužitelja za utuženo razdoblje zajedno sa sačinjenim izvještajima i opisom rada po
radnim nalozima za utuženo razdoblje, zbirna lista, te nalog za obračun plaće za
studeni 2008.g. od 20. studenog 2008.g., dopunski nalaz i mišljenje od 13. travnja
2021, saslušanjem svjedoka R. K., A. P.,
7.Glavni tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Podredni tužbeni zahtjev je osnovan.
9. Među strankama nije sporno:
- da je tužitelj zaposlenik tužene, odnosno policijski službenik MUP-a RH Policijske uprave, Postaje pomorske policije
- da se tužitelj prije pokretanja parničnog postupka obratio tuženoj u svezi mirnog
rješenja spora, na što tužena nije pristala na mirno rješenje spora,
- da je tuženik izdavao tužitelju za utuženo razdoblje od siječnja do 31. prosinca
2008.g. višednevne radne naloge,
- da je tuženik na temelju izvještaja sastavljenih na temelju tih radnih naloga vodio
evidenciju rada tužitelja na temelju koje evidencije je tužitelju za to utuženo razdoblje
isplatio plaću,
- da tuženik nije donio a niti uručio tužitelju rješenja o preraspodjeli radnog vremena,
o korištenju slobodnih dana te o radu u turnusu.
10. Među strankama je sporno:
- pripada li tužitelju pravo na isplatu dodataka na plaću s naslova prekovremenog
rada, rada noću, subotama, nedjeljom, blagdanima kroz utuženo razdoblje,
- je li tužitelj radio u turnusu te je li tužitelj obavljao pasivno dežurstvo,
- je li tuženik tužitelju omogućio korištenje dnevnog i tjednog odmora tijekom
višednevnih radnih naloga,
- je tužitelj sa iskorištenim slobodnim danima u cijelosti nadomjestio ostvareni prekovremeni rad,
- poglavito, što bi u konkretnom slučaju kraj organizacije rada tužitelja temeljem radnih naloga tuženika, predstavljalo prekovremeni rad.
11. Odredbom čl. 92. Zakona o radu (NN, 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01,
114/03, 123/03, 137/04 – dalje: ZR/95), kao i kasnije čl. 86. Zakona o radu, (NN
149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, dalje: ZR/09) propisano je da za otežane uvjete rada,
prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za
koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.
12. Odredbom čl. 42. st. 1. ZR/09 definirano je radno vrijeme kao "vremensko
razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman
(raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi
Pr-1392/2020
poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac". U čl. 38. ZR/95 (čl. 43.
ZR/09) određeno je da puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno.
13. Direktiva 2003-88/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 4. studenog 2003.g. o
određenim vidovima organizacije radnog vremena u čl. 2. toč. 1. i 2. definira radno
vrijeme kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju
poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili
praksom, a vrijeme odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme.
14. Odredbama čl. 92. Zakona o policiji (NN 129/00, 41/08, 76/09, 34/11) određeno
je da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati
i duže od punoga radnog vremena, ako je to nužno radi uspješnog i pravovremenog
obavljanja službenog posla. Policijskom službeniku za rad iz stavka 1. ovoga članka
pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o
radu i kolektivnom ugovoru.
15. Odredbama čl. 199. ZR/95 propisano je da Kolektivni ugovor obvezuje sve osobe
koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili su
naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor, čl. 12. istog
Zakona određeno je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno
ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog
vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika
najpovoljnije pravo ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno, te je čl. 88.
istog Zakona propisano da poslodavac kojeg obvezuje kolektivni ugovor ne smije
radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenog kolektivnim
ugovorom.
16. Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (NN, 92/04, 141/04,
77/07, 98/07, dalje: KU/04) kao i Kolektivni ugovor za državne službenike i
namještenike (NN, 93/08, 23/09, 39/09, 90/10, 89/12, dalje: KU/08) ne definira pojam
radnog vremena radi čega se imaju primjenjivati odredbe ZR-a i prije svega direktive
EU-a koja ima višu pravnu snagu, no KU/04 u čl. 39. (a KU/08 u čl. 44.) određuje
visinu naknade koja se ima platiti službeniku za ostvareno radno vrijeme duže od 40
sati tjedno u visini naknade za prekovremeni rad i ostalih naknada za rad noću,
nedjeljom, blagdanom i dr. Tim odredbama je propisano da će se osnovna plaća
službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, i to: za rad noću 40%, za
prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%,za rad
blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj
smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna
dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90
minuta 10%, za rad u turnusu 5%. Stavkom 2. je propisano da je se dodaci iz stavka
1. ovoga članka međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u
drugoj smjeni. St. 11. je određeno da ako je rad službenika organiziran na drugačiji
način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno, a st. 13. da umjesto uvećanja
osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može
koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog
rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada)
te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja
slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren. Prema odredbi čl.
Pr-1392/2020
41. KU plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu
plaću.
17. Dakle, u konkretnom slučaju Zakon o radu predstavlja opći propis dok Zakon o
državnim službenicima i namještenicima i Zakon o policiji, Uredba o plaćama
policijskih službenika te u utuženom razdoblju KU iz 2004.g. i 2008.g. predstavljaju
lex speciales u odnosu na opći propis.
18. Iako, je sud tijekom postupka a na prijedlog tužitelja tražio od tužene da dostavi
Rješenja o preraspodjeli radnog vremena, o korištenju slobodnih dana na ime
prekovremenog rada kao i rješenja o organizaciji rada, ta rješenja tuženik nije
dostavio jer ih nije niti dostavio iz čega proizlazi kako tuženik kao poslodavac nije
dokazao da je prema čl. 43. Zakona o radu organizirao preraspodjelu radnog
vremena niti da je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano uz kontinuirano
obavljanje poslova i zadaća, što bi istog eskulpiralo u ovoj pravnoj stvari.
19. Tužitelj u svome iskazu navodi kako je u utuženom razdoblju obavljao poslove
zapovjednika broda kao policijski službenik, da je u tom razdoblju te poslove obavljao
na brodovima „Z.“ i „ S.,. D.“, da je za obavljanje poslova dobivao višednevni
radni nalog u kojem je naveden sat i dan početka rada, te sat i dan završetka rada,
da ta višednevna služba može trajati od 4 do 7 dana, po pravilu da postoji plan
postupanja kojega se dužan pridržavati, da poslove obavljaju temeljem Zakona o
policiji, Pomorskom zakoniku, Zakonu o nadzoru državne granice, Zakonu o
morskom ribarstvu i to sve na području od T. do P., te od V. do granice
ovisno u kojem sektoru je po radnom nalogu upućen na rad. Poslove da obavlja 24
sata ali da bi izvršili radni nalog svakako odrade 12 sati vožnje ovisno o vremenskim
uvjetima. On kao zapovjednik broda vodi brodski dnevnik u kojem evidentira sve
događaje vezano za brod za svaku plovidbu, za rad na brodu, pa kada se nalazi u
luci odn. vezu, sastavlja izvještaje o obavljenom radu i to detaljno kako bi se iz
izvještaja prepoznao redovan rad, rad subotom, blagdanom i svi drugi oblici rada.
Kada se nalazi na službi po radnom nalogu unutar tog višednevnog radnog naloga
jedva se uspije odmoriti, spava koliko je nužno za nastavak rad, a posebice ukoliko
radi na manjem brodu kao što je to Z. gdje se nema ni mjesta odmoriti time da se
služba obavlja 24 sata. Nakon odrađene službe koja je trajala recimo 4 dana tuženik
mu daje 4 dana slobodno. Tužitelj je decidiran da mu tuženik nije nikada dao rješenje
o preraspodjeli radnog vremena, niti rješenje o organizaciji rada, kao ni rješenje o
korištenju slobodnih dana. Poslodavac ovakav način rada organizira i provodi jer ima
malo djelatnika obzirom na zahtjev i prirodu posla. U situaciji kada je brod uplovio u
luku za noćenje obzirom da po pravilima službe ne smije izaći sa broda, ali je uvijek
na raspolaganju mora uvijek biti dostupan i u kontaktu sa nadređenim koji mu izdaju
naloge za rad. Tužitelj ne ostvaruje nikakav dodatak na posebne uvjete rada kao što
ga ostvaruju djelatnici Hrvatske vojske koji rade na brodu kroz mornarički dodatak.
20. Gornje navode glede trajanja radnih naloga, načina rada, organizacije rada na
brodu koje im je radno mjesto, duljine i načina spavanja, sadržaja izvješća o radnim
nalozima koje je sačinjavao zapovjednik broda, potvrđuju i saslušani svjedoci A.
P. i R. K. ( list također djelatnici pomorske policije koji su radili na
istim poslovima kao i tužitelj.
Pr-1392/2020
21. Uvidom u višednevne radne naloge sud je utvrdio kako je tuženik iste izdavao
tužitelju, i to u više navrata tijekom jednog mjeseca a kroz sve mjesece utuženog
razdoblje, da je iz tih višednevnih radnih naloga razvidno da je tuženih izdavao radne
naloge tužitelju u kojima je točno određivao sat i dan početaka rada i sat i dan
završetka rada po tim nalozima, određivao radni zadataka te mjesto izvršenja istog.
22. Pregledom Izvještaja koje je u konkretnom slučaju tužitelj kao zapovjednik broda
sa kojim je bio zadužen, razvidno je postupanje i obavljeni rad i u kojoj satnici je isti
izvršavan, za svakog člana posade a na temelju tako izdanog višednevnog radnog
naloga.
23. Uvidom u evidenciju rada za svaki mjesec utuženog razdoblja, koju evidenciju je
vodio tuženik kao poslodavac a u odnosu na policijske službenike, između ostalih i u
odnosu na tužitelja, te uspoređujući tu evidenciju sa izdanih radnim nalozima te
priloženim Izvještajima, ovaj sud je utvrdio, kako evidencija koju je tuženik vodio ne
odgovara stvarno odrađenim satima rada tužitelja, tj da je tuženik „namještao“
mjesečni fond sati rada nužan za isplatu osnovne plaće, a posebno ne bi odgovarao
kvalifikaciji odrađenih sati. Isto tako, iz evidencije na temelju koje je tuženik vršio
obračune i isplate plaća, proizlazi da je tuženik tužitelju davao slobodne dane i tako
ih označavao i u vrijeme tužiteljevog tjednog odmora tj subotom i nedjeljom, obzirom,
da je rad kod tuženika bio organiziran kao 40-satni rad u tjednu, ali ne i slobodne
dane na način da isti predstavljaju naknadu za odrađeni prekovremeni rad. Nadalje,
tuženik je tužitelju bilježio i isplaćivao naknadu za sate tkz „pasivnog dežurstva“ koje
prema tumačenju Zajedničke komisije za tumačenje KU se ima smatrati kao
pripravnost za rad izvan redovitog radnog vremena i izvan radnog mjesta za koju je
predviđena naknada od 10%.
24. Ovaj sud drži da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz:
- u provedenom dokaznom postupku pribavljeni su materijalni dokazi u vidu radnih
naloga iz kojih je razvidno da je tužitelj bio dužan izvršavati opće i posebne zadatke
te biti na raspolaganju tuženiku cijelo vrijeme službe, a koje vrijeme trajanja službe je
određeno od prvog do posljednjeg dana službe a kao mjesto obavljanja službe
navode se akvatorij, kopno i otoci te službeno plovilo, dok je tužitelju kao radno
mjesto određeno plovilo-brod-brodica,
- da je tuženik rad tužitelj organizirao kroz višednevne službe te da je tužitelj bio
dužan postupati po izdanim radnim nalozima i uputama tuženika kao poslodavca
cijelo vrijeme višednevne službe, koju ne smije niti u jednom trenutku napustiti ili
odbiti postupiti po nalogu i pozivu, dakle, da je rad tužitelja bio organiziran na
drugačiji način sukladno odredbama čl. 44. st.1. i 12. KU-a, zašto tužitelj nije mogao
raspolagati svojim radnim vremenom niti se odmarati u smislu da je imao potpuno
slobodno vrijeme, tj odmarati se kao da je kod kuće,
- utvrđeno je da tuženik nije donio odluku o organizaciji rada tužitelja niti je članu
posade utvrdio točno radno vrijeme niti koji bi ga član posade mijenjao za vrijeme
odmora, suviše, na plovilima ne postoji druga postava posade koja bi zamijenila onu
prvu kada bi ona koristila odmor. (po čl. 7 KU-a određeno je da između dva
uzastopna radna dana službenik ima pravo na odmor od najmanje 12 sati
neprekidno, a u čl. 8. da službenik ima pravo na tjedni odmor u trajanju od 48 sati
neprekidno pa kako tuženik ove odmore nije osigurao tužitelju, to je time prekršio
odredbe KU-a)
- da je tuženik u isto vrijeme obvezivao tužitelja da bude na radnom mjestu i izvršava
ili bude spreman izvršavati radne zadaće, odnosno da aktivno dežura, a dežurstvo je
nesporno dio radnog vremena. Naime, radno vrijeme i vrijeme odmora ili slobodno
Pr-1392/2020
vrijeme se međusobno isključuju i ne mogu se međusobno kombinirati. Naime,
obzirom da je posao djelatnika pomorske policije specifičan jer su isti u isto vrijeme i
policajci koji obavljaju poslove pomorske, temeljne i prometne policije, i vojnici jer
čuvaju državnu granicu i pomorci jer rade na plovilima kojima upravljaju i održavaju,
njihova služba je izuzetno kompleksna i obuhvaća cijelo vrijeme boravka na terenu
tako da se vrijeme izvršavanja zadataka i vrijeme aktivnog dežurstva međusobno
isprepleću,
- da ZR koji je vrijedio u spornom razdoblju a koji je valja tumačiti sukadno
tekovinama EU-a ne poznaje pojam efektivnog rada jer ili službenik radi ili ne radi pa
ima odmor u kojem nije dužan izvršavati zadatke niti dežurati,
- da Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU za državne
službenike i namještenike također potvrđuje opravdanost tužbenog zahtjeva, kada
zaključuje:
- da se pod pasivnim dežurstvom podrazumijeva pripravnost za rad izvan
redovnog radnog vremena i izvan radnog mjesta, pa stoga ako službenik
dežura na radnom mjestu izvan redovnog radnog vremena nema pravo na
dodatak za pasivno dežurstvo ali ima pravo na osnovnu plaću uključujući i
pravo na uvećanje plaće iz članka 44.st.11. KU-a, ( od 02. ožujka 2005.g.)
- da obvezno dežurstvo službenika u službenim prostorijama poslodavca
smatra prekovremenim radom, koje tumačenje je usklađeno sa odredbama
ZR-a,
25. Posebno se ističe, kako pasivno dežurstvo sadržano u odredbi članka 57. KU/08
kojim je ugovoreno da službenik i namještenik koji u svoje slobodne vrijeme tijekom
terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti
prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smještan ima pravo na pasivno dežurstvo
za tako provedeno vrijeme, a izvan stvarno određenih sati rada, u konkretnom
slučaju se ne može primjenjivati jer je taj KU stupio na snagu poslije utuženog
razdoblje.
25.1. Suviše, i da se primjenjuje pojam pripravnosti kako to interpretira tuženik sa
pozivom na gornju odredbu 57. KU-a nije istoznačan onom pojmu za koji je
zajednička komisija dala tumačenje 2005.g. Nastavno, u tom članku postoji termin
„slobodno vrijeme tijekom terenskog rada“ koje bi sud trebao protumačiti kao odmor
za vrijeme terenskog rada, pa uzimajući u obzir ranija činjenična utvrđenja, da
tuženik tužitelju radi pomanjkanja članova posade nije omogućio i nije niti mogao
organizirati rad 12 rada -12 odmora, da se tužitelj nalazi na svom radnom mjestu i da
obavlja poslove tog radnog mjesta te da je poslodavcu na raspolaganju, u svijetlu EU
prava te ZR-a i KU-a, radilo bi se o njegovom radu u kojem stoji na raspolaganju
poslodavcu te da u svako vrijeme po potrebi posla, a što je tužitelj i radio, odmah
odradi svoj policijski posao. Stoga, po mišljenju ovoga suda ne bih se moglo raditi o
tkz pasivnom dežurstvu za vrijeme terenskog rada, jer i kod terenskog rada postoji
drugačiji načini organiziranja istih. Naime, postoji terenski rad pri kojem je tuženik
službeniku organizirao rad na način da 12 sati radi a 12 sati je slobodan tj odmara se
( kao recimo kako je to bilo kod čuvanja državne granice kod izbjegličke krize), što
ovdje nije slučaj. Naime, ovdje tužitelj radi na terenu i nalazi se na svom radnom
mjestu tj na brodu kojeg ne smije napustiti, a rad mu tuženik nije organizirao 12 sati
rada a 12 sati odmora. Dakle, činjenične situacije nisu jednake te se ne bih moglo
govoriti o pasivnom dežurstvu za vrijeme rada na terenu. Čak što više, tužitelj je
upravo radi činjenice da se nalazi na radnom mjestu poslodavcu uvijek na
Pr-1392/2020
raspolaganju i po pozivu i potrebi spreman obaviti policijski posao, se nalazi u režimu
dežurstva, jer tako i radi i tako i treba biti plaćen.
26. U konkretnom slučaju, tužitelj radi na terenu i nalazi se na svom radnom mjestu
tj. na brodu kojeg ne smije napustiti, poslodavcu je uvijek na raspolaganju i po pozivu
i potrebi, spreman je obaviti posao. Dakle, kako je to uostalom to naveli viši sudovi u
svojim odlukama, tužitelj radi na terenu i nalazi se na svom radnom mjestu tj. na
brodu kojeg ne smije napustiti, poslodavcu je uvijek na raspolaganju i po pozivu i
potrebi, spreman je obaviti posao, kako to proizlazi iz iskaza tužitelja i saslušanih
svjedoka.
27. Kako bi se utvrdila visina dodataka na ime prekovremenog rada, rada noću,
subotama, nedjeljama, blagdanom, u smjenama, dvokratno i rad u turnusu kroz
utuženo razdoblje izveden je dokaz vještačenjem po vještaku za knjigovodstveno –
financijske poslove M. G. dipl. oecc.
28. Imenovani vještak M. G. dipl. oecc izradio vještvo na temelju tuženikove
evidencije mjesečnih sati rada tužitelja za 12 mjeseci 2008.g., na temelju radnih
naloga te izvještaja o obavljenim poslovima, kao i platnih lista za navedeno razdoblje
od siječnja do 31. prosinca 2008.g. na temelju evidencije rada tužitelja kod tuženika
utvrdio:
- broj prekovremenih sati rada, na način da se vrijeme rada tužitelja računa od
početka obavljanja dužnosti do završetka istoga na temelju višednevnog radnog
naloga, i to od ponedjeljka do petka na način da se od 24 sata odbije 8 sati redovitog
radnog vremena, dok bi ostalih 16 sati rada predstavljao prekovremeni rad tužitelj,
- broj sati rada ostvarenih subotom i nedjeljom, koje je također trebalo računati kao
prekovremeni rad,
- rad tužitelja od 14 do 22 sata koji je obračunao kao rad u drugoj smjeni,
- rad tužitelja od 22 do 6 sati, koji je obračunao kao rad noću,
- broj prekovremenih sati rada od kojeg broja treba oduzeti iskorištene slobodne dane u omjeru 1.5/1,
- te obračunati pripadajuće dodatke na prekovremene sate rada, rad noću, na
državne blagdane u drugoj smjeni, te subotom i nedjeljom na tako utvrđeni broj sati
sukladno kolektivnom ugovoru koji je važio u navedenom razdoblju.
28.1. Na temelju takvog naloga imenovani sudski vještak je uzimajući u obzir
višednevne radne naloge unutar jednog mjeseca utuženog razdoblja kao i izvještaje
sastavljene od tužitelja koji je bio zapovjednik broda, utvrdio za svaki pojedini mjesec
ukupan broj sati proveden na obavljanju radnih zadataka po radnom nalogu, od kojeg
iznosa je odbio broj redovitih sati rada ( 8 sati rada). Tako dobivana razlika
predstavlja broj sati rada kao prekovremeni rad te je istu uvećao za 50% i tako
dobiveni iznos umanjio za iskorištene slobodne sate koje mu je evidentirao tuženik.
Na taj način je vještak u tablici br. 1. na strani 70 spisa došao do ostatka neplaćenih
sati rada koje ovaj sud smatra prekovremenim radom. U stupcu 14, 15, 16, 17 i 18
tablice, od tako utvrđenog ostatka neplaćenih sati rada tužitelja, vještak je
specificirao točno određene sate rada ostvarene radom noću, blagdanom, u drugoj
smjeni, subotom i nedjeljom.
28.2. U tablici br. 2. na strani 77. spisa vještak je na temelju tako utvrđene razlike
neisplaćenih sati prekovremenog rada kod tuženika za svaki pojedini mjesec 2008.g.
utvrdio mjesečni broj tih sati, utvrdio bruto satnicu s uključenim minulim radom, te
Pr-1392/2020
izračunao ukupnu bruto razliku plaće u stupcu 16 tablice broj 2. Od tako utvrđenog
iznosa odbio je dodatke za pasivno dežurstvo te dodatak za rad u turnusu, koje
dodatke mu je tuženik za to razdoblje isplatio, a za što nije bilo osnove i što tužitelja
ne pripada jer isti nije radio u pasivnom dežurstvu kao ni u turnusu, da bi konačno u
stupcu 19. navedenoj tablici utvrdio pojedine mjesečne bruto iznose tj ukupnu bruto
razlike naknade plaće za utuženo razdoblje od 119.619,01 kn, a kako je to tužitelj
potraživao svojim tužbenim zahtjevom kao glavno potraživanje.
29. U dopuni nalaza i mišljenja vještaka M. G. isti je izradio dvije varijante,
prva je u odnosu na prijedlog tužitelja da se odredi dopuna vještačenja u smislu gore
citiranog stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na način da se unutar 24 sata
uzme u obzir 8 sati odmora, prva varijanta a druga varijanta je na prijedlog tuženika a
koja se ima sačiniti da se unutar 24 sata obračuna 8 sati redovnog rada, 8 sati
prekovremenog rada, 8 sati odmora i to neovisno o tome radi li se o radu od
ponedjeljka do petka ili radu subotom, nedjeljom i blagdanom, s napomenom da bi 8
sati odmora svakako trebalo obračunati u noćnim satima, obzirom iz izvješća
sačinjenih uz radne naloge razvidno je da je posada veći dio odmora koristila u
noćnim satima, time da mu je uredujući sudac dao pojašnjenje na način da za drugu
varijantu uzme da se za rad ostvaren unutar 24 sata subotom i nedjeljom računa 8
sati redovitog rada, 8 sati odmora i 8 sati prekovremenog rada.
29.1. Tako je imenovani sudski vještak sačinio varijantu I vještva na način da su u
Tablici 1. U stupcima 2. do 7. iskazani su podaci iz navedenih radnih naloga, u
stupcu 8. iskazani su ukupni sati rada tužitelja provedenih na obavljanju posla
(dužnosti), U stupcu 9. iskazani su redoviti sati rada ostvareni za vrijeme obavljanja
dužnosti prema spomenutim radnim nalozima za vrijeme ponedjeljak-petak, u stupcu
10. iskazani su sati dnevnog odmora tužitelja u trajanju od 8 sati, u stupcu 11.
iskazani su ostvareni prekovremeni sati rada, u stupcu 12. iskazani su ostvareni
prekovremeni sati rada uvećani za 50%, u stupcu 13. iskazani su iskorišteni sati
(dani) tužitelja. Navedeni podaci uzeti su iz predmetne evidencije sati rada, u stupcu
14. iskazani su preostali neplaćeni sati rada. Predmetni sati utvrđeni su na način da
sam sate rada iz stupca 12. umanjio za iskorištene slobodne sate (dane) tužitelja,
stupac 13., u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta redovitog
sata rada).u stupcima 15. do 19. iskazao sam sate rada ostvarene noću, rad na
blagdane, rad u drugoj smjeni, subotom i nedjeljom, sve sukladno zadatku Suda i
navedenim kolektivnim ugovorima. Nadalje, u gornjoj tablici iskazao je ukupni zbroj
po mjesecima koji se odnosi na prekovremeni rad, noćni rad, rad na blagdane, rad u
drugoj smjeni, te subotom i nedjeljom, sve iskazano na temelju predmetnih radnih
naloga i evidencija sati rada. Od navedenog zbroja odbio je sate rada, po osnovi
spomenutih radnih naloga, koje je tuženica obračunala i isplatila tužitelju za
navedeno utuženo razdoblje. Spomenute sate rada utvrdio je na temelju rečene
evidencije i obračunskih lista tužitelja.
29.2. Iz tablice br. 2, točke Ad.1. ovog vještva, stupac 3. do 8., razvidno je da je
vještak iskazao razlike sati rada po osnovi prekovremenog rada, rada noći, rada na
državne blagdane, rada u drugoj smjeni, te rada subotom i nedjeljom. Tako je vještak
u stupcu 9. iskazao bruto satnice tužitelja s minulim radom (podaci uzeti iz
obračunskih lista), u stupcu 10. do 15. iskazao obračun vrijednosti navedenih sati, a
sve kako je to navedeno u predmetnoj tablici. Sve navedene iznose vještak je
obračunao sukladno članku 39. Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike
Pr-1392/2020
(NN 92/04) i članka 44. Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike (NN
93/08). U stupcu 16. iskazao je ukupne vrijednosti po osnovi navedenih sati rada,
dok je u stupcu 17. i 18. iskazao iznose vrijednosti dodataka za rad u pasivnom
dežurstvu i turnusu. Naime, navedene iznose po mjesecima umanjio je od ukupnih
iznosa iz stupca 16., a sve iz razloga što je tuženica predmetne iznose obračunala i
isplatila tužitelju. Kako se u ovom vještvu umjesto rada u turnusu računa dodatak na
rad u drugoj smjeni, a umjesto pasivnog dežurstva računa prekovremeni rad, to je
zbog toga umanjio predmetne iznose od ukupnih iznosa obračunanih za navedene
sate rada ostvarenih po spomenutim radnim nalozima. U stupcu 19. ove tablice
iskazao je ukupnu bruto razliku naknada plaće tužitelja po svim naznačenim
osnovama za navedeno utuženo razdoblje.
29.3. Varijantu II vještva vještak je sačinio na prijedloga tuženice da se unutar 24
sata obračuna 8 sati redovnog rada, 8 sati prekovremenog rada, 8 sati odmora i to
neovisno o tome radi li se o radu od ponedjeljka do petka ili radu subotom, nedjeljom
i blagdanom, s napomenom da bi 8 sati odmora svakako trebalo obračunati u noćnim
satima, obzirom iz izvješća sačinjenih uz radne naloge razvidno je da je posada veći
dio odmora koristila u noćnim satima, dajem mišljenje da sam redovite sate i sate
odmora od po 8 sati unutar 24 sata iskazao u stupcu 9. i 10. tablice br. 1 ove točke i
to za svaki dan kada je tužitelj radio od ponedjeljka do nedjelje. Nadalje, obzirom da
tuženica navodi da je tužitelj većinom odmarao noći, to sam onda noćne sate
računao po evidencijama mjesečnih sati rada tužitelja, u kojoj evidenciji je tuženica
za svaki mjesec utuženog razdoblja evidentirala ostvareni broj noćnih sati tužitelja na
temelju predmetnih radnih naloga i izvješća (stupac 15., tablice br. 1 ove točke).
Predmetne noćne sate tužitelja umanjio je za plaćene noćne sate iz obračunskih
isprava tužitelja za cijelo utuženo razdoblje, pojedinačno za svaki mjesec, a sve kako
je to zorno prikazano u donjim tablicama ovog vještva.
29.4. U Tablici 1. II varijanti vješak je u stupcima 2. do 7. iskazani su podaci iz
navedenih radnih naloga, u stupcu 8. iskazani su ukupni sati rada tužitelja
provedenih na obavljanju posla (dužnosti), U stupcu 9. iskazani su redoviti sati rada
ostvareni za vrijeme obavljanja dužnosti prema spomenutim radnim nalozima za
vrijeme ponedjeljak-nedjelje, u stupcu 10. iskazani su sati dnevnog odmora tužitelja u
trajanju od 8 sati. , u stupcu 11. iskazani su ostvareni prekovremeni sati rada, u
stupcu 12. iskazani su ostvareni prekovremeni sati rada uvećani za 50%, u stupcu
13. iskazani su iskorišteni sati (dani) tužitelja. Navedeni podaci uzeti su iz predmetne
evidencije sati rada, u stupcu 14. iskazani su preostali neplaćeni sati rada. Predmetni
sati utvrđeni su na način da je sate rada iz stupca 12. umanjio za iskorištene
slobodne sate (dane) tužitelja, stupac 13., u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada
= 1 sat i 30 minuta redovitog sata rada). U stupcima 15. do 19. iskazao je sate rada
ostvarene noću, rad na blagdane, rad u drugoj smjeni, subotom i nedjeljom, sve
sukladno zadatku Suda i navedenim kolektivnim ugovorima. U Tablici 1. II varijante
vještak je iskazao ukupni zbroj po mjesecima koji se odnosi na prekovremeni rad,
noćni rad, rad na blagdane, rad u drugoj smjeni, te subotom i nedjeljom, sve
iskazano na temelju predmetnih radnih naloga i evidencija sati rada, time da je od
navedenog zbroja odbio sate rada, po osnovi spomenutih radnih naloga, koje je
tuženica obračunala i isplatila tužitelju za navedeno utuženo razdoblje, a spomenute
sate rada utvrdio je na temelju rečene evidencije i obračunskih lista tužitelja. Nakon
toga, iskazao je ukupno neplaćene razlike sati rada po svim navedenim osnovama, a
sve kako je to iskazano u Tablici 1. II varijante.
Pr-1392/2020
29.5. U tablici br. 2, točke Ad.2. ovog vještva, stupac 3. do 8., razvidno je da je
vještak iskazao razlike sati rada po osnovi prekovremenog rada, rada noći, rada na
državne blagdane, rada u drugoj smjeni, te rada subotom i nedjeljom. U stupcu 9.
iskazao je bruto satnice tužitelja s minulim radom (podaci uzeti iz obračunskih lista).
U stupcu 10. do 15. iskazao sam obračun vrijednosti navedenih sati, a sve kako je to
navedeno u predmetnoj tablici. Dakle, navedene iznose obračunao je sukladno
članku 39. Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike (NN 92/04) i članka 44.
Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike (NN 93/08). U stupcu 16. iskazao
je ukupne vrijednosti po osnovi navedenih sati rada. U stupcu 17. i 18. iskazao je
iznose vrijednosti dodataka za rad u pasivnom dežurstvu i turnusu. Naime, navedene
iznose po mjesecima umanjio je od ukupnih iznosa iz stupca 16., a sve iz razloga što
je tuženica predmetne iznose obračunala i isplatila tužitelju. Kako se u ovom vještvo
umjesto rada u turnusu računa dodatak na rad u drugoj smjeni, a umjesto pasivnog
dežurstva računa prekovremeni rad, to je zbog toga umanjio predmetne iznose od
ukupnih iznosa obračunanih za navedene sate rada ostvarenih po spomenutim
radnim nalozima. U stupcu 19. ove tablice iskazao je ukupnu bruto razliku naknada
plaće tužitelja po svim naznačenim osnovama za navedeno utuženo razdoblje.
29.6. Zaključno, vještak je na temelju dokumentacije koja mu je bila na raspolaganju i
podataka navedenih u gornjim tablicama, iskazao razlike naknada plaće tužitelja po
osnovi prekovremenog rada, rada noći, rada na državne blagdane, rada u drugoj
smjeni, te rada subotom i nedjeljom, za razdoblje od 01.01.2008. do 31.12.2008.
godine i to kako u prvoj varijanta, točka Ad.1., tablica br. 2, stupac 19, red ukupno,
iskazao je razlike bruto plaća tužitelja u iznosu od 71.318,63 kune, a u drugoj
varijanta, točka Ad.2., tablica br. 2, stupac 19, red ukupno, iskazao sam razlike bruto
plaća tužitelja u iznosu od 46.006,92 kune.
30. Sud vještački nalaz vještaka drži stručnim i vjerodostojnim jer je isti rezultat
stručne analize dostavljene dokumentacije od strane tuženika i temeljem te
dokumentacije utvrdio je ukupnu bruto naknadu za utužene osnove u utuženom
razdoblju, a prilikom utvrđivanja naknada, vodio je računa i o tome da je tuženik
tužitelju isplaćivao plaću po osnovi pasivnog dežurstva, smjenskog rada i rada u
turnusu, za koje iznose je umanjio dodatke po osnovi prekovremenog rada, rada
noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, kao što je uzeo u obzir i broj slobodnih dana
koje je tužitelj iskoristio u pojedinim mjesecima i za iste je umanjio broj
prekovremenih sati, jer tužitelj ne spori da je primio plaću na temelju obračuna
tuženika, za koji se pak utvrdilo da nije vršen pravilnom primjenom materijalnih
propisa. Nadalje, sudski vještak je sukladno prijedlozima i tužitelja izradio više
varijantni obračuna radi čega ovaj sud drži prigovore tuženika neosnovanim i
neutemeljenim time da istima dovode u pitanje i svoj način obračuna plaća. Istaknuti
prigovor tuženika kako vještak svoj nalaz i mišljenje kao i dopunu istoga nije sačinio
prema evidenciji rada tj radnim nalozima nije osnovan, jer upravo suprotno proizlazi
iz uvida u sačinjeni nalaz i mišljenje i dopuni iz kojih je razvidno da se vještak u
istome pozivao na konkretne brojeve radnih naloga na temelju kojih je utvrdio kako
broj sati prekovremenog tako i naknadu za svoj rad za svaki mjesec utuženog
razdoblja. Isto tako, ne stoji prigovor tuženika u odnosu na varijantu II jer da postoji
nesuglasje sa priloženim višednevnim radnim nalozima i evidencijama sa prikazom
vještaka u Tablicama varijante, jer tuženik gubi iz vida činjenicu da tuženik nije
tužiteljima omogućavao korištenje tjednog odmora, da ime nije omogućio odmor
Pr-1392/2020
između rada na brodu od 12 sati uzastopno, da je "naštimavao" mjesečni fond sati
tužitelja, radi čega se isti odbijaju kao neosnovanim. Naime, onda kada tuženik tvrdi
da bi ukupan rad tužitelja u trajanju od ukupno 8 sati trebao dijeliti sa tri (, tj 3 sata
rada, 3 sata odmora, 3 sata prekovremeno) valja tuženiku kazati da je upravo vještak
vodio računa o podatcima koje je dobio iz radnih naloga i izvještaja, te obračunskih
platnih lista, a koju je svu dokumentaciju dostavio tuženik.
30.1. Stoga, iako ovaj sud utvrdio kako je tužitelj postupajući po višednevnim radnim
nalozima bio na višednevnom radu, s time, da nije od značaja radili se o efektivnom
radu ili ne jer je tužitelj bio na radnom mjestu te je radio izvan redovitog radnog
vremena tj. bio je na raspolaganju tuženiku kao poslodavcu, a što se ima smatrati
njegovim radnim vremenom koje mu je odredio poslodavac radnim nalozima i za koje
je tuženik obvezan tužitelju isplatiti naknadu za rad, uzimajući u obzir činjenicu da
tuženik kao poslodavac nije dokazao preraspodjelu radnog vremena a iz priložene
dokumentacije dostavljene po tuženiku i iskaza svjedoka i tužitelja nedvojbeno
proizlazi da je tužitelj radio i subotom i nedjeljom i blagdanom, isti je prihvatio
podredni tužbeni zahtjev tužitelja koji je isti postavio sukladno sačinjenoj dopuni
vještvu stalnog sudskog vještaka M. G. u kojemu je isti kod izračuna
tražene razlike plaće uračunao 8 sati redovitog rada, 8 sati prekovremenog rada i 8
sati odmora, iako je ovaj sud utvrdio da se tužitelj nije odmarao 8 sati već svega 4-5
sati. Ovo i stoga, što je VSRH-a br. Revr 1082/13-2 od 05.10.2016. naveo kako se
nameće kao razumljiva i prihvatljiva ocjena da službenik koji zbog naravi posla ne
smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih služi na moru ima i slobodno
vrijeme a koje se vrijeme provedeno izvan stvarno odrađenih sati rada ne mogu
smatrati prekovremeni radom, pa kako iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je
tužitelj zasigurno u sedam dana rada na moru i odmarao i spavao, to mu je valjalo
prihvatiti podredno postavljeni tužbeni zahtjev.
30.2. Dakle, kako tužitelj nije na temelju raspoložive dokumentacije u spisu koju je
dostavio tuženik te sa drugim dokazima na nedvojben način dokazao da je u vrijeme
onih 8 sati koji bi po stavu Županijskog suda u Splitu bili određeni za odmor,
efektivno radio po nalogu poslodavca, ( jer takvu evidenciju tuženik nije niti vodio) a
za koji rad bi ga pripadala naknada za prekovremeni rad, to je valjalo tužitelju
dosuditi razliku plaće u ukupnom bruto iznosu od 71. 318,63 kn specificirano po
mjesecima kako je to dosuđeno u točki II izreci ove presude a odbiti glavni tužbeni
zahtjev
30.3. Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom
odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br.: 35/05., 41/08.,
125/11. i 78/15.) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa,
petnaestog dana u idućem mjesecu do isplate (čl. 84. st. 3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st.
3. ZR/14) koje kamate se ne dosuđuju na pripadajući iznos poreza na dohodak i
prireza porezu na dohodak koji je sadržan u bruto iznosu temeljem odredbe članka
45. st.1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ( Narodne novine broj 177/04, 73/08,
80/10, 114/11 , 22/11, 144/12, 120/13,125/13, 148/13, 83/14, 143/14, 36/15), čl.
61.st.1.t.9., Pravilnika o porezu na dohodak ( Narodne novine broj : 95/05, 96/06,
68/07, 146/08, 2/19, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14), radi čega je
valjalo za taj dio tužbeno traženje tužitelja odbiti kao neosnovan.
Pr-1392/2020
31.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i 155.
Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 ( pročišćeni tekst) - dalje ZPP i
25/13, 89/14, 70/19) i Tbr. 7. 8., 9., 36, 42, 48. i 50 Tarife o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 62/93, 87/93,16/94, 11/96, 91/04,
148/09,142/12 142/12, 103/14, 118/14, 107/15- dalje Tarife).
31.1. Tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga za mirno rješenje spora 100
bodova, za sastav tužbe 100 bodova, za zastupanje na ročištima 17.11.2011.,
16.04.2012, 28.03.2018., 14.03.2019. za svaku radnju po 100 bodova, za zastupanje
na ročištima od 25.10.2012., 31.01.2017., 05.04.2017., 28.01.2021., 15.07.2021., za
svaku radnju po 250 bodova, za sastav četiri obrazložena podneska ( Tbr. 8.t.1) za
svaku radnju po 250 bodova, za sastav šest ostalih podnesaka za svaki od po 50
bodova, što je ukupno iznosi 3.150 bodova.
31.2. Prema vrijednosti boda po važećoj Tarifi priznati parnični trošak iznosi
31.500,00 kn koji uvećan za pripadajući PDV od 7.875,00 kn ukupno iznosi
39.375,00 kn koji treba uvećati za nužne troškove vještačenja u ukupnom iznosu od
2.750,00 kn pa isti iznosi 42.125,00 kn.
31.3. Obzirom da je tužitelj u ovoj pravnoj stvari postavio glavni i podredni tužbeni
zahtjev a u cijelosti je uspio sa podrednim tužbenim zahtjevom koji je sadržan u
glavnom tužbenom zahtjevu, te kako se tijekom cjelokupnog postupka u većini
raspravljalo o osnovu tužiteljeva potraživanja to je valjalo istome naknaditi gore
priznati parnični trošak a koji je sud cijenio prema odredbi članka 154. i 155. ZPP-a i
odlučio u točki III. Izreke ove presude.
U Splitu, 07. listopada 2021.
Sutkinja
Snježana Cvitanović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od
dana prijema pismenog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu,
putem ovog suda, u tri primjerka.
DNA: - pun. tužitelja
-pun. tuženika
- u spis
