1              Poslovni broj: Gž R-318/2020-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-318/2020-3

 

 

U   I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Vedrani Perkušić, u pravnoj stvari tužiteljice V. V. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku D. L., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Bolnice, OIB: ..., iz Z., zastupanog po punomoćnicima po zaposlenju, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice, te tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 10 Pr-5932/2018-31 od 24. siječnja 2020., dana 7. listopada 2021.,

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbijaju se žalbe tužiteljice, te tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 10 Pr-5932/2018-31 od 24. siječnja 2020.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici na ime razlike manje isplaćenih plaća ukupan iznos od 27.974,09 kuna, kao i iznos od 4.266,21 kunu na ime pogrešno isplaćene naknade za godišnji odmor, a sve zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznose kako je pobliže određeno pod točkama I. i II. izreke izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima. U dijelu kojim se traži isplata zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima tužbeni zahtjev je odbijen, a odbijen je i zahtjev u dijelu kojim se traži isplata daljnjeg iznosa od 207,84 kune na ime razlike manje isplaćenih plaća, kao i daljnjeg iznosa od 25,99 kuna na ime pogrešno isplaćene naknade za godišnji odmor sve s pripadajućim kamatama (točka III. i IV. izreke).

 

2. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici iznos od 9.625,00 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka V. izreke prvostupanjske presude).

 

3. Protiv navedene presude žali se tužiteljica pobijajući prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama III. i IV. izreke i to zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači. Zatražila i trošak žalbenog postupka.

 

4. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama I., II. i V. izreke i to zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači.

 

5. Na žalbe nije odgovoreno.

 

6. Žalbe nisu osnovane.

 

7. Ispitujući pobijanu presudu, jednako kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, nije razvidno da bi pred sudom prvog stupnja bile počinjene druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

8. Suprotno navodima tužiteljice, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge koje je moguće ispitati, a ujedno ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

9. Pobijanom presudom utvrđeno je da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine na specijalizaciji , te da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici isplatio umanjene plaće na način da joj nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila u otežanim uvjetima, kao ni dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila na radnom mjestu doktora medicine na specijalizaciji, te imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata. Također, da joj je pogrešno obračunao naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora.

 

10. Prvostupanjski sud je utvrdio nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja da tuženik nije vršio obračun plaće primjenom članka 51. stavak 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13, 96/15, dalje: KU), odnosno članka 49. stavak 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 29/18, dalje: KU/18), a riječ je o uvećanjima za rad noću, subotom, nedjeljom, za prekovremeni rad, za rad u drugoj smjeni. Tuženik je obračunavao prvo osnovnu bruto plaću i na tu plaću sve pripadajuće dodatke, međutim dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata i dodatak za posebne uvjete rada je tuženik obračunavao samo za redoviti mjesečni fond sati, a ne na sve sate koje je tužiteljica odradila odnosno na prekovremene sate navedene dodatke tuženik nije primijenio.

 

11. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužiteljica, kada joj kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka sukladno odredbi članka 57. KU, odnosno članka 55. KU/18 i sukladno odredbi članka 59. KU (članak 4. Dodatka I. KU, „Narodne novine“, broj 96/15) i članka 57. KU/18, zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po navedenim osnovama, budući da tužiteljica, i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi.

 

12. Pravo tužiteljice na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, ali i iz odredbe članka 91. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, dalje: ZR/14) koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Prema odredbi članka 94. ZR/14 radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada. Stoga nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužiteljica ima pravo za rad koji je ostvarila u prekovremenom radu, jer za navedeni rad tužiteljica također ima pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano odredbom članka 91. stavak 3. ZR/14.

 

13. Ovo shvaćanje je u skladu i s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019., kako „zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.“

 

14. U smislu članka 90. stavak 1. ZR/14 poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

 

15. Shodno članku 47. stavak 2. KU (članku 45. stavak 2. KU/18) osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Stavkom 3. istog članka je određeno da dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća.

 

16. Prema odredbi članka 51. stavak 1. KU (članka 49. stavak 1. KU/18) osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

 

17. Uz KU (KU/18) Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12 dalje: TKU, a koje odredbe sadrži i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama, „Narodne novine“ broj 128/17 dalje: TKU/17), sadrži odredbe u članku 51. TKU koje određuju da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Stavak 3. istog članka određuje da dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća. Člankom 54. stavak 1. TKU određeno je da osnovna plaća zaposlenika u javnim službama uvećat će se: za rad noću 40%; za prekovremeni rad 50%; za rad subotom 25%; za rad nedjeljom 35%; za smjenski rad 10%; za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta i duže 10% i za rad u turnusu uvećat će se na način kako je uređeno granskim kolektivnim ugovorom. Člankom 54. stavak 11. TKU određeno je da se dodaci iz ovoga članka međusobno se ne isključuju.

 

18. Što se smatra radnim vremenom regulirano je člankom 30. KU (člankom 28. KU/18), a koji u stavku 1. određuje da puno radno vrijeme iznosi 40 sati tjedno, zatim u stavku 2. da tjedno radno vrijeme raspoređeno je na pet dana u tjednu, u pravilu od ponedjeljka do petka. Nadalje, stavkom 3. određeno je da za organizaciju rada u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja odgovoran je poslodavac, a koji je u smislu članka 4. dužan organizirati rad na način da radnik odradi najmanje ugovoreni puni mjesečni fond radnih sati. Stavkom 6. istog članka određeno je da za posebne poslove koji se obavljaju u smjenskom radu ili poslove koji zahtijevaju drukčiji raspored dnevnog, odnosno tjednog radnog vremena poslodavac može odrediti drukčiji dnevni ili tjedni raspored, a u skladu s pravilnikom o radnom vremenu u zdravstvenim ustanovama koji donosi ministar nadležan za zdravlje, u okviru petodnevnoga radnog tjedna, te u konačnici stavkom 7. da u slučaju preraspodjele radnog vremena i rasporeda radnog vremena u smjenama, turnusu i dežurstvu, radno vrijeme svodi se na prosječno puno radno vrijeme na razini mjeseca.

 

19. Nadalje, člankom 51. stavak 9. KU (49. stavak 9. KU/18) određeno je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Stavkom 10. istog članka određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

 

20. Nastavno je stavkom 11. članka 51. KU (49 KU/18) određeno da je poslodavac obvezan svakom radniku platiti prekovremeni rad. Ako radnik to želi, poslodavac će na njegov pisani zahtjev, umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada iz stavka 1. podstavka 4. ovoga članka, odobriti korištenje slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta za utvrđivanje ukupnog broja sati i slobodnih dana), sukladno mogućnostima organizacije rada. U konačnici stavkom 12. istog članka je određeno da se dodaci iz stavka 1. i 8. ovoga članka međusobno ne isključuju.

 

21. U smislu članka 18. stavak 1. KU (članka 15. KU/18) ugovorne strane osnivaju zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU, a koje tumačenja, u smislu stavka 3. istog članka su  obvezna i dostavljaju se podnositelju upita te svim ustanovama na koje se odnose, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora (članak 19. stavak 6. KU).

 

22. Dakle, unatoč samim odredbama KU sud, u slučaju postajanja tumačenja Zajedničkog povjerenstva, nije ovlašten primijeniti odredbe KU suprotno takvom tumačenju (osim u slučaju postojanja povoljnijeg prava), obzirom da je takvo tumačenje obvezno za stranke, te upravo za iste predstavlja izvor prava.

 

23. Obzirom na takvu odredbu KU uvidom u Zaključak broj 34. stavak 6. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU od 5. veljače 2014. (svi zaključci javno dostupni na stranicama Ministarstva zdravstva RH: u-zdravstvu/kolektivni-ugovor-1266/zaključci-povjerenstva/2168) utvrđeno je da je istim određeno da svakom radniku, bez obzira na oblik rada (redovni, smjena, turnus, dežurstvo) svi prekovremeni sati koje je ostvario iznad redovitog mjesečnog fonda radnih sati moraju se obračunati i platiti kao prekovremeni rad na mjesečnoj razini. Iz navedenog se zaključuje da se obračun prekovremenog rada tužiteljici obračunava temeljem mjesečnog fonda sati (redovne mjesečne satnice) te svaki rad iznad tako utvrđenog rada se ima smatrati prekovremenim. Na 10. sjednici Zajedničkog povjerenstva donesen je zaključak broj 48. s istim sadržajem definicije načina obračuna i načina plaćanja prekovremenog rada.

 

24. Navedenim, obračun prekovremenog rada ima se izvršiti na mjesečnoj razini.

 

25. Člankom 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11, dalje Zakon o blagdanima) propisano je da su blagdani u Republici Hrvatskoj: 1. siječnja - Nova godina; 6. siječnja - Bogojavljanje ili Sveta tri kralja; Uskrs i Uskrsni ponedjeljak - drugi dan Uskrsa; Tijelovo; 1. svibnja - Praznik rada; 22. lipnja - Dan antifašističke borbe; 25. lipnja - Dan državnosti; 5. kolovoza - Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja; 15. kolovoza - Velika Gospa; 8. listopada - Dan neovisnosti; 1. studenog - Svi sveti; 25. prosinca - Božić; 26. prosinca - prvi dan po Božiću, Sveti Stjepan. U dane blagdana u Republici Hrvatskoj se ne radi.

 

26. U članku 3. Zakona o blagdanima propisano je da građani Republike Hrvatske koji Božić slave na dan 7. siječnja u taj dan, islamske vjeroispovijedi u dane Ramazanskog bajrama i Kurban bajrama, te židovske vjeroispovijedi u dane Roš hašane i Jom kipura imaju pravo ne raditi, a člankom 5. da zaposlenici u dane blagdana imaju pravo na naknadu plaće.

 

27. Kako je već navedeno, što predstavlja redovni mjesečni fond radnih sati propisano je u članku 51. stavak 10. KU, kojim je određeno da su redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

 

28. U smislu KU, ali i općih odredaba ZR-a, radno vrijeme poslodavac može organizirati na razne načine, kao osmosatno radno vrijeme od ponedjeljka do petka  (kako je to određeno člankom 30. stavak 2. KU odnosno člankom 28. KU/18), ali i radno vrijeme može biti organizirano i na drugačiji način (smjenama, dežurstvima i slično kako to određuje članak 71. ZR-a i članak 30. stavak 3. KU. odnosno članak 28. KU/18). I sam ZR propisuje da se puno radno vrijeme od 40 sati tjedno primjenjuje ukoliko isto nije drugačije propisano zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu. Dakle, puno radno vrijeme kao i sam raspored radnog vremena utvrđuju se u konkretnom slučaju upravo odredbama KU.

 

29. Nadalje, člankom 30. KU (člankom 28. KU/18) stavak 6. određeno je da za poslove koji se obavljaju u smjenskom radu ili poslove koji zahtijevaju drukčiji raspored dnevnog odnosno tjedno radnog vremena poslodavac može odrediti drukčiji dnevni ili tjedni raspored u skladu s pravilnikom o radnom vremenu u zdravstvenim ustanovama koji donosi ministar nadležan za zdravlje u okviru petodnevnog radnog tjedna, a stavkom 7. istog propisuje da u slučaju preraspodjele radnog vremena i rasporeda radnog vremena u smjenama, turnusu i dežurstvu, radno vrijeme se svodi na prosječno puno radno vrijeme na razini mjeseca.

 

30. Prema članku 4. stavak 1. Pravilnika o početku, završetku i rasporedu radnog vremena zdravstvenih ustanova i privatnih zdravstvenih radnika u mreži javne zdravstvene službe („Narodne novine“ broj 4/14, dalje: Pravilnik o rasporedu radnog vremena) raspored radnog vremena od 40 sati tjedno, odnosno odgovarajućeg ukupnog mjesečnog fonda sati u zdravstvenim ustanovama mora biti utvrđen tako da osigurava dostupnost zdravstvene zaštite osiguranim osobama Zavoda tijekom svih dana u tjednu. Dakle, u zdravstvenim ustanovama rad se mora organizirati na način da je zdravstvena zaštita dostupna osiguranicima tijekom svih dana u tjednu. Tijekom postupka tužiteljica ne dokazuje da bi eventualni fond radnih sati drugih djelatnika tuženika bio manji od 40 sati tjedno (članak 221.a ZPP-a).

 

31. U konačnici što točno predstavlja redovni mjesečni fond radnih sati (puno radno vrijeme) propisuje i sam ZR-u, a koji u članku 61. stavak 2. upravo upućuje na odredbe KU u tom pogledu (pravilnike o radu, ugovore o radu i dr. specijalne propise ovisno o kojoj djelatnosti se radi) pa time i isključuje jedinstvenu primjenu takvog mjerila na sve gospodarske djelatnosti, odnosno javne ili državne službe. Ono što je ZR-om propisano (ukoliko istog ne isključuje specijalan zakon ovisno o kojoj se djelatnosti radi) je maksimalno trajanje tjednog radnog vremena (40 sati tjedno, dakle ne i radni dani pomnoženi sa 8 sati dnevno), a koje opet može biti korigirano u svezi članka 67. ZR-a (ukoliko eventualno dolazi do preraspodijele).

 

32. Prema članku 52. KU sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Odredbu istog sadržaja sadrži članak 50. KU/18.

 

33. Zaključkom broj 148. s 23. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: Zajedničko povjerenstvo) održane 1. srpnja 2015. je točno određen način određivanja mjesečnog fonda radnih sati, a preko kojeg sav rad predstavlja prekovremeni rad. Naime, određeno je da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana bez blagdana, subota i nedjelja u tekućem mjesecu s 8 sati, a svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad, koji zaključak u smislu članka 19. stavak 6. KU vezuje stranke, pa tako i sud.

 

34. Međutim, prema Zaključku broj 153. s 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja   održane 21. prosinca 2015.  redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati, kojim  zaključkom su stavljeni izvan snage Zaključci broj 21., 48. i 148. Zaključak istog sadržaja (osim dijela o stavljanju izvan snage prethodnog zaključka) broj 17. donesen je i za vrijeme važenja KU/18 i to na 5. sjednici Zajedničkog povjerenstva 21. studenog 2018.

 

35. Dakle, 21. prosinca 2015. Zajednička komisija donosi drugo tumačenje, a kojim stavlja izvan snage tumačenje iste komisije iz zaključka 148., te sada zaključuje da redovan mjesečni fond sati se obračunava temeljem umnoška radnih dana sa 8 sati dnevno (bez subota i nedjelja, ne ističući ovog puta i blagdane), te sve preko toga predstavlja prekovremeni rad time da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

 

36. Pritom je za dodati da je na 30. sjednici  Zajedničkog povjerenstva od 12. travnja 2017. donesen i zaključak broj 169. obzirom na postavljeno pitanje baš u svezi primjene Zaključka 153., te se zaključkom 169. zaključuje da Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke KU od dana stupanja na snagu KU, a izmijenjeni zaključci imaju pravnu snagu i učinke KU od dana donošenja izmjena.

 

37. Navedenim, polazeći od rečenih odredbi Kolektivnog ugovora, te odredbe članka 19. stavak 1. KU (članka 16 KU/18), čijim stavkom 6. su se stranke tog KU obvezale pridržavati tumačenja odredbi KU danog od Povjerenstva za tumačenje odredbi KU, za zaključiti je da je prvostupanjski sud pravilno odredio što točno ulazi u redovnu mjesečnu satnicu, a slijedom toga što posljedično tome, u slučaju premašivanja takve satnice predstavlja prekovremeni rad.

 

38. Naime, budući da je tumačenje broj 148 izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje. Pritom je za napomenuti da ovaj sud ne nalazi da bi obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13 (istovjetno pravnom shvaćanju iz odluka Vrhovnog suda broj Rev 290/2021-2 od 1. lipnja 2021. i broj Rev-281/2021-2 od 27. travnja 2021.).

 

39. Stoga, i po mišljenju ovog suda tužiteljica osnovano potražuje razlike plaće po osnovi neplaćenog prekovremenog rada (rad blagdanom i praznikom od ponedjeljka do petka) za razdoblje do 21. prosinca 2015. sukladno Zaključku broj 148, dok za razdoblje nakon 21. prosinca 2015. primjenom Zaključka broj 153 tužbeni zahtjev je u tom dijelu neosnovan, a kako to pravilno cijeni i sud prvog stupnja.

 

40. Isto tako, sud prvog stupnja je u pogledu naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pravilno istu dosudio primjenom odredbi članka 60. Zakona o radu, „Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13) odnosno članka 81. ZR/14, kao i odredbe članka 36. stavak 2. KU  odnosno članka 34. KU/18.

 

41. Nadalje, sukladno odredbi članka 45. stavak 1. i stavak 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15) te članka 61. stavak 1. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14 i 137/15) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju isplatom plaće - radi čega do trenutka isplate plaće nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i pripadajućeg prireza porezu na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate do tada ne obračunavaju. Stoga je sud prvog stupnja ispravno odbio dio zahtjeva tužiteljice, a za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike plaće.

 

42. Odluka o troškovima parničnog postupka valjana je, kako u osnovi (članak 154. stavak 5. ZPP-a) tako i u visini odmjerenih troškova (članak 155. ZPP-a).

 

43. Zbog navedenih razloga valjalo je temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

 

44. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a. 

 

U Splitu 7. listopada 2021.