Pristupanje sadržaju
1 Poslovni broj: I Kž-uv-171/2021-4
Poslovni broj: I Kž-uv-171/2021-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika Z. T., zbog kaznenog djela iz članka 218. stavka 1. i 2. ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98. –ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 11/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07. i 152/08. dalje: KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, broj Ik I-448/2021-13 od 20. kolovoza 2021., u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem, pod točkom I izreke, na temelju odredbe članka 59. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. dalje: KZ/11.) i članka 165. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 14/2021. – dalje: ZIKZ) zatvorenik Z. T. uvjetno je otpušten s izdržavanja kazne zatvora u trajanju od 13 (trinaest) godina i 8 (osam) mjeseci, koju izdržava na temelju presude Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-Us-76/2019. od 14. siječnja 2020. zbog kaznenih djela razbojništva iz članka 218. stavka 1. i 2. KZ/97., razbojništva u pokušaju iz članka 218. stavka 1. i 2. u vezi sa člankom 33. KZ/97. te teške tjelesne ozljede iz članka 99. stavka 1. KZ/97.
1.1. Pod točkom II izreke rješenja određeno je da uvjetni otpust traje od dana otpuštanja zatvorenika s izdržavanja kazne zatvora pa do isteka kazne, odnosno do 2. lipnja 2022. Pod točkom III izreke rješenja navedeno je da će mjesto prebivališta zatvorenika na uvjetnom otpustu biti u Z., a pod točkom IV je određeno da na temelju odredbe članka 174. stavka 2. ZIKZ-a uvjetno otpušteni zatvorenik može promijeniti mjesto prebivališta navedeno u rješenju o uvjetnom otpustu samo uz suglasnost suca izvršenja.
1.2. Pod točkom V izreke rješenja, na temelju odredbe članka 60. stavka 2. KZ/11. u vezi sa člankom 62. stavak 2. točka 11. KZ/11. zatvoreniku Z. T. naložena je posebna obveza da se u roku od 3 (tri) dana od dana otpuštanja javi P. p. Č i P. u. Z. te da se nakon toga redovito javlja jednom mjesečno P. p. Č. i P. u. Z. I. do isteka uvjetnog otpusta 2. lipnja 2022.
1.3. Pod točkom VI izreke rješenja navedeno je da će sudac izvršenja nalogom odrediti datum otpuštanja zatvorenika na uvjetni otpust u roku od 3 (tri) dana od pravomoćnosti ovog rješenja ako protiv njega ne bude podnesena žalba, odnosno od dana zaprimanja drugostupanjskog rješenja (članak 173. stavak 1. ZIKZ-a).
1.4. Pod točkom VII izreke rješenja navedeno je da ako zatvorenik kojem je odobren uvjetni otpust prije uvjetnog otpuštanja počini teži stegovni prijestup, sudac izvršenja može opozvati odluku o uvjetnom otpustu (članak 173. stavak 2. ZIKZ-a).
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, bez navođenja zakonske osnove pobijanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje preinači na način da odbije kao neosnovan prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika Z. T.
3. Na temelju članka 51. stavka 2. ZIKZ-a u vezi sa člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz sadržaja žalbe proizlazi da državni odvjetnik osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, pa tako ističe da nisu postojali uvjeti za uvjetni otpust zatvorenika jer je prvostupanjski sud zanemario cjeloviti sadržaj izvješća Kaznionice u Lepoglavi iz kojeg proizlazi da prijedlog za uvjetni otpust treba odbiti zbog neujednačenog tijeka izdržavanja kazne zatvora budući je zatvorenik iznevjerio dano mu povjerenje rasporedom u blaže uvjete izdržavanja kazne zatvora i odobravanjem izvankaznioničkih pogodnosti na način da je u dva navrata počinio teži stegovni prijestup zlorabeći alkohol kao i da verbalizira kritičnost prema navedenom, ali da se stječe dojam kako je isto deklaratornog karaktera te kako nedostaje stvarni uvid u problematiku. Nadalje, žalitelj ističe da iz mišljenja kaznionice proizlazi da provođenje programa izvršavanja kazne zatvora nije dovršeno zbog čega je potrebno daljnje provođenje rehabilitacijskih postupaka i nastavak izvršenja kazne zatvora.
6. Protivno žalbenim navodima da zbog navedenih okolnosti zatvoreniku ne bi trebalo odobriti uvjetni otpust, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice odlučne za zaključak da su kod zatvorenika ispunjene pretpostavke iz članka 59. KZ/11., koje opravdavaju njegovo uvjetno otpuštanje.
6.1. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da iz izvješća Kaznionice u Lepoglavi proizlazi da zatvorenik Z. T., prije počinjenja predmetnih kaznenih djela nije bio osuđivan, a prema dostupnim podacima nema u tijeku drugih kaznenih postupaka. U provođenju pojedinačnog programa izdržavanja kazne zatvora ocijenjen je razinom uspješan, pridržava se odredbi kućnog reda, primjereno se odnosi prema službenicima i drugim zatvorenicima, radno je angažiran, a za svoj rad, kao uspješan radnik koji odgovorno obavlja zadane mu poslove, pohvaljivan i nagrađivan. Iz izvješća P. u. Z. proizlazi da je u potpunosti zadržao podršku članova obitelji koji su mu tu podršku spremni pružiti i u postpenalnom periodu, i to izvanbračna supruga S. Š. s kojom je stupio u emocionalnu vezu tijekom korištenja izvankaznioničkih pogodnosti i s kojom ima dijete u dobi od dvije godine, te brat A. T. kod kojeg ima osigurano zaposlenje.
6.2. Iako državni odvjetnik točno navodi da iz sigurnosne procjene Odjela osiguranja Kaznionice u Lepoglavi proizlazi da nije isključena mogućnost ponavljanja počinjenja kaznenih djela, no pritom zanemaruje činjenicu da iz izvješća Kaznionice u Lepoglavi isto tako proizlazi da je zbog uspješnosti provođenja pojedinačnog programa izdržavanja kazne zatvora, njegove aktivne uloge u provođenju tog programa i uključenosti u više programa i edukacija, kao i zbog činjenice da je zadržao podršku obitelji, vjerojatnost kriminalnog povrata na strani zatvorenika Z. T. umanjena. Također, u pravu je državni odvjetnik kada navodi da je zatvorenik tijekom izdržavanja kazne više puta stegovno kažnjen zbog zlouporabe tableta i alkohola, no prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da je zadnji takav prijestup počinjen 14. veljače 2019. pa pravilno zaključuje da u razdoblju od dvije i pol godine zatvorenik Z. T. nije počinio nikakav stegovni prijestup kao i da stegovni prijestupi počinjeni prije više godina nisu od značaja za ocjenu o tome jesu li kod zatvorenika ostvareni očekivani rehabilitacijski učinci i svrha kažnjavanja propisana odredbom članka 41. KZ/11.
6.3. Uzme li se u obzir, uz navedene pozitivne okolnosti, do sada izdržana kazna zatvora (13 godina od ukupno izrečene kazne zatvora od 13 godina i 8 mjeseci), prvostupanjski sud je opravdano zaključio da je kod zatvorenika Z. T. došlo do pozitivne promjene u ponašanju i životnim stavovima prema prihvaćenim društvenim vrijednostima te da je ostvaren rehabilitacijski učinak, zbog kojeg se osnovano može očekivati da neće počiniti nova kaznena djela i da je spreman uključiti se u život na slobodi i poštivati društvene norme i prije isteka kazne zatvora. Pritom se ističe da puštanjem na uvjetni otpust za osuđenika počinje vrijeme provjeravanja koje odgovara neizdržanom dijelu kazne zatvora, što je uz izrečenu posebnu obvezu dodatna garancija da zatvorenik neće činiti kaznena djela jer počini li kazneno djelo dok je na uvjetnom otpustu, pod uvjetima iz čl. 61. KZ/11. opozvat će mu se uvjetni otpust.
7. Slijedom svega navedenoga, sve nabrojene pozitivne činjenice na strani zatvorenika i po ocjeni drugostupanjskog suda, svojim značajem pretežu u korist odluke o uvjetnom otpuštanju jer je zatvorenik svoje ponašanje tijekom izdržavanja kazne korigirao, te je za očekivati da na slobodi neće činiti nova kaznena djela, zbog čega žalbenim navodima državnog odvjetnika nije s uspjehom osporena pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. S obzirom na to, nije doveden u sumnju ni zaključak prvostupanjskog suda da je kod ovog zatvorenika do sada izdržana kazna postigla svoju očekivanu svrhu, zbog čega je odluka o njegovom uvjetnom otpuštanju na zakonu osnovana.
8. Stoga, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.