1                                          Poslovni broj: Gž R-1155/2021-2

                           

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-1155/2021-2

 

             

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenog od sudaca Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Denis Pancirov Parcen kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Borisa Mimice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Bolnica, S., OIB: …, koju zastupa punomoćnik A. V., odvjetnik iz K., protiv tuženika K. Đ., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik S. M., odvjetnik iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-95/2018-49 od 1. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 7. listopada 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Prihvaća se žalba tuženika i preinačuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-95/2018-49 od 1. srpnja 2021., u točki I. njene izreke i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku K. Đ., OIB: …, da tužitelju Bolnici iz S., isplati iznos od 30.000,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena od 21. prosinca 2016. do isplate sve u roku od 15 dana."

 

II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-95/2018-49 od 1. srpnja 2021., u točki II. njene izreke.

 

III. Prihvaća se žalba tužitelja i preinačuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-95/2018-49 od 1. srpnja 2021., u točki III. njene izreke i sudi:

Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika K. Đ. koji glasi:

 

"Usvaja se djelomično protutužbeni zahtjev tuženika K. Đ. te se utvrđuje djelomično ništetnim odredba članka 5. stavka 1. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama Ur. broj: 2176-125-28-243-4/14 sklopljenog dana 14. ožujka 2014. između tužitelja Bolnice, S., OIB: … i tuženika K. Đ., Z., OIB: …, u dijelu u kojemu je istom ugovoreno da se specijalizant obvezuje da u slučaju prekida radnog odnosa po bilo kojoj pravnoj osnovi prije vremena utvrđenog u članku 3. stavak 1. podstavak 10., nadoknadi Bolnici materijalne troškove specijalizacije razmjerno izvršenoj obvezi rada, koji obuhvaćaju bruto plaće."

 

IV. Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-95/2018-49 od 1. srpnja 2021. u točki VII. njene izreke.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom pobijanom presudom suđeno je:

 

"I/ Nalaže se tuženiku K. Đ., OIB: …, da tužitelju Bolnici, S., isplati iznos od 30.000,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos koja se određuje za svako polugodište uvećavanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 25. prosinca 2016. do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Bolnice, S., kojim se tuženiku K. Đ., OIB: …, nalaže namiriti novčani iznos preko iznosa od 30.000,00 kuna, koji iznos je dosuđen pod točkom I/ izreke, pa do ukupno zatraženog novčanog iznosa od 468.585,94 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao sporednim potraživanjem, kao i u odnosu na tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos od 30.000,00 kuna od 7. prosinca 2016. do 24. prosinca 2016.

 

III/ Usvaja se djelomično protutužbeni zahtjev tuženika K. Đ. te se utvrđuje djelomično ništetnim odredba članka 5. stavka 1. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama Ur. broj: 2176-125-28-243-4/14 sklopljenog dana 14. ožujka 2014. između tužitelja Bolnice, S., OIB: … i tuženika K. Đ., Z., OIB: …, u dijelu u kojemu je istom ugovoreno da se specijalizant obvezuje da u slučaju prekida radnog odnosa po bilo kojoj pravnoj osnovi prije vremena utvrđenog u članku 3. stavak 1. podstavak 10., nadoknadi B. materijalne troškove specijalizacije razmjerno izvršenoj obvezi rada, koji obuhvaćaju bruto plaće.

 

IV/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tuženika K. Đ. u dijelu u kojemu isti traži utvrđenje ništetnim odredbe članka 5. stavka 1. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama Ur. broj: 2176-125-28-243-4/14 sklopljenog dana 14. ožujka 2014. između tužitelja Bolnice, S., OIB: … i tuženika K. Đ., Z., OIB: …, a kojim je propisano:

Specijalizant se obvezuje da u slučaju:

-otkazivanja ugovora o specijalizaciji,

-prekida specijalizacije,

-ako ne položi specijalistički ispit u roku,

-ako ne završi specijalizaciju u roku i na način propisan Pravilnikom sukladno članku 7. ovog Ugovora,

-donošenja rješenje o prestanku specijalizacije od strane ministra zdravlja u slučajevima iz članka 6. ovog Ugovora,

-odbije nastaviti raditi na radnom mjestu liječnika specijalista na koji bude raspoređen pismenim nalogom ravnatelja odnosno sanacijskog upravitelja po završetku specijalizacije

-prestanka radnog odnosa zbog povrede radne obveze,

-otkaza ugovora o radu prije završetka specijalizacije,

-prekida radnog odnosa po bilo kojoj pravnoj osnovi prije vremena utvrđenog u članku 3. stavak 1. podstavak 10., nadoknadi B. materijalne troškove specijalizacije razmjerno izvršenoj obvezi rada, koji obuhvaćaju troškove mentorstva, troškove zdravstvene ustanove u kojoj obavlja specijalističko usavršavanje kao i sve druge troškove vezano za specijalističko usavršavanje, a sukladno odredbama Pravilnika, te ostalim pozitivnim propisima.„

 

V/ Usvaja se djelomično protutužbeni zahtjev tuženika K. Đ. za isplatom u dijelu u kojemu isti glasi:

 

„Nalaže se tužitelju Bolnici, S., OIB: … da tuženiku K. Đ. OIB: … isplati iznos od 12.600,57 kune sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kako slijedi:

 

- na iznos od 290,30 kuna od 16. 11. 2014. do isplate,

- na iznos od 126,29 kuna od 16. 12. 2014. do isplate,

- na iznos od 98,11 kuna od 16. 01. 2015. do isplate,

- na iznos od 91,89 kuna od 16. 02. 2015. do isplate,

- na iznos od 610,02 kuna od 16. 05. 2015. do isplate,

- na iznos od 639,06 kuna od 16. 06. 2015. do isplate,

- na iznos od 660,83 kuna od 16. 07. 2015. do isplate,

- na iznos od 323,78 kuna od 16. 08. 2015. do isplate,

- na iznos od 572,05 kuna od 16. 09. 2015. do isplate,

- na iznos od 559,18 kuna od 16. 10. 2015. do isplate,

- na iznos od 821,16 kuna od 16. 11. 2015. do isplate,

- na iznos od 1.530,03 kuna od 16. 12. 2015. do isplate,

- na iznos od 726,16 kuna od 16. 02. 2016. do isplate,

- na iznos od 815,10 kuna od 16. 03. 2016. do isplate,

- na iznos od 1.203,26 kuna od 16. 04. 2016. do isplate,

- na iznos od 936,36 kuna od 16. 05. 2016. do isplate,

- na iznos od 142,42 kuna od 16. 06. 2016. do isplate,

- na iznos od 880,22 kuna od 16. 07. 2016. do isplate,

- na iznos od 409,81 kuna od 16. 08. 2016. do isplate,

- na iznos od 947,19 kuna od 16. 09. 2016. do isplate,

- na iznos od 1.996,60 kuna od 16. 10. 2016. do isplate,

- na iznos od 403,43 kuna od 16. 11. 2016. do isplate, i to do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

VI/ Odbija se djelomično protutužbeni zahtjev tuženika K. Đ. za isplatom u dijelu u kojemu isti glasi:

 

Nalaže se tužitelju Bolnici, S., OIB: … da tuženiku K. Đ. OIB: … isplati iznos od 903,57 kuna (razlikom između utuženog iznosa od 13.504,32 kuna i dosuđenog iznosa od 12.600,57 kuna pod točkom V/ izreke ) sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kako slijedi:

 

- na iznos od 193,53 kuna od 16. 08. 2014. do isplate,

- na iznos od 264,96 kuna od 16. 09. 2014. do isplate,

- na iznos od 455,26 kuna od 16. 10. 2014. do isplate,

 

VII/ Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

 

i riješeno je:

 

"I/ Utvrđuje se da je tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade štete povučen u odnosu na novčani iznos od 6.904,12 kuna (razliku između prvotno utuženog iznosa od 475.490,06 kuna i konačno postavljenog po toj osnovi u visini od 468.585,94 kuna).

 

II/ Utvrđuje se da je protutužbeni zahtjev tuženika za isplatom povučen u odnosu na novčani iznos od 36.495,68 kuna (razliku između prvotno utuženog iznosa od 50.000,00 kuna i konačno postavljenog po toj osnovi u visini od 13.504,32 kuna)."

 

2. Pravovremeno podnesenim žalbama tu presudu pobijaju:

 

a) tužitelj Bolnica, S. – protutuženik (dalje u tekstu: tužitelj) u odnosu na točku II. u dijelu kojom je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom preko iznosa od 30.000,00 kuna od ukupnog zatraženog iznosa 468.585,94 kune zajedno sa pripadajućim kamatama, te u dijelu pod točkom III. kojim je djelomično usvojen protutužbeni zahtjev tuženika K. Đ. i utvrđena djelomična ništetnost odredbe članka 5. stavka 1. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama Ur broj: 2176-125-28-243-4/14 te u odnosu na parnični trošak (točka VII. presude) zbog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka te odluke o troškovima postupka. Predlaže da se preinači pobijana odluka sukladno navodima tužitelja, podredno da se ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a da tužitelju dosudi troškove sastava žalbe.

 

b) tuženik K. Đ. – protutužitelj (dalje u tekstu: tuženik) protiv točke I. i VII. izreke zbog svih žalbenih razloga normiranih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), predlaže da se preinači točka I. izreke presude, na način da se odbije tužbeni zahtjev, te preinači odluka o troškovima postupka te naloži tužitelju da nadoknadi troškove postupka uvećane za trošak sastava žalbe.

 

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4. Žalba tuženika je osnovana.

 

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

6. Predmet spora po tužbi je:

- zahtjev tužitelja da mu tuženik kao bivši djelatnik isplati 468.580,94 kune kao naknadu štete koja mu je nastala zbog činjenice što je tuženik kojemu je odobrena specijalizacija iz kardiologije izvanredno otkazao ugovor o radu, čime je tužitelju nanijeta šteta.

 

Predmet spora po protutužbi je:

- zahtjev tuženika da mu tužitelj isplati naknadu za prekovremeni rad jer mu nisu plaćeni dodaci na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenta, putne troškove, te utvrđenje ništetnim odredbe članka 5. stavka 1. Ugovora od 14. ožujka 2014. o Međusobnim pravima i obvezama (dalje: Ugovor).

 

7. Iz postupka proizlazi:

 

- da iz odredbe članka 5. stavka 1. Ugovora proizlazi obveza radnika da u slučaju otkaza ugovora o radu nadoknadi materijalne troškove koje obuhvaćaju bruto plaću kao i doprinose odnosno cjelokupna primanja.

 

8. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je prilikom sagledavanja ovog spornog pitanja nužno uzeti u obzir i ocijeniti sve konkretne okolnosti slučaja, jer je utvrđeno da su stranke Ugovor sklopile 14. ožujka 2014. kada je bio na snazi članak 11. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine" broj 100/11, 133/11, 54/12 i 43/13).

 

9. Međutim Izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine" broj 62/16) koji je stupio na snagu u srpnju 2016. izmijenjene su odredbe iz članka 11. i 12. Pravilnika na način da je bilo propisano da specijalizant u slučaju otkaza ugovora o radu bez prethodne suglasnosti Ministarstva ima obvezu nadoknaditi troškove specijalizacije koje prema članku 12. Pravilnika obuhvatio troškove glavnog mentora, mentora i komentora, trošak zdravstvenih ustanova u kojima se obavljalo specijalističko usavršavanje, trošak postdiplomskog specijalističkog studija, trošak završenog specijalističkog ispita, trošak knjižice o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i trošak dnevnika rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju.

 

10. Nadalje iz postupka proizlazi da je tuženik kao radnik 25. studenog 2016. raskinuo Ugovor o radu s tužiteljem i o tome obavijestio tužitelja kao poslodavca a materijalno-pravnu osnovu ugovornog odnosa između stranaka čiji Ugovor o međusobnim pravima i obvezama koji je sklopljen 2014. ali i tada važeće odredbe članka 11. i 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine pri čemu je u prijelaznim odredbama (članak 17. i 18. navedenog Pravilnika) bila propisana obveza zdravstvenih ustanova da specijalizantu ponude sklapanje izmijenjenog ugovora o međusobnim pravima i obvezama sukladno odredbi članka 5. i 6. Pravilnika, odnosno izmijenjenim odredbama članka 11. i 12.

 

11. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske je Odlukom broj: U-II-187/2015 i dr. od 11. srpnja 2017. ukinuo članke 11., 11.a i 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 116/15, 62/16, 69/16 i 6/17) kao i članke 17. i 18. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine" broj 62/16. i 69/16.;), pri čemu je razlog za takvo postupanje utemeljen na tvrdnji prema kojoj je nadležni ministar, propisujući sadržaj članaka 11., 11.a i 12. Pravilnika i sadržaj članaka 17. i 18. Pravilnika, izašao izvan okvira ovlaštenja propisanih člancima 139. stavkom 2. i 140. stavkom 6. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine", broj 150/08, 155/09, 71/10, 139/10, 22/11, 84/11, 154/11, 12/12, 35/12, 70/12, 144/12, 82/13, 159/13, 22/14, 154/14 i 70/16;)

 

12. Dakle, Ustavni sud RH ukida spomenute odredbe Pravilnika ukazujući da su pri donošenju istih prekoračene zakonom utvrđene granice u odnosu na legitimaciju i ovlaštenje donositelja zadirati u područje koje je regulirano.

 

13. Ustavni sud RH prilikom donošenja takve odluke nije odlučivao o tome može li bruto plaća specijalizanta ulaziti u trošak specijalizacije i može li se smatrati naknadom štete u slučaju kršenja ugovornih obveza između specijalizanta i bolnice, a što isti jasno i nedvosmisleno ukazuje kasnije u svojoj odluci broj: U-III/3526/2019 od 25. 12. 2020.

 

14. Prema tome, odluka o tužbenom zahtjevu u konkretnom slučaju ovisi o odgovoru na pitanje da li je tuženik kao radnik dužan tužitelju kao poslodavcu platiti naknadu štete koja u sebi obuhvaća kako sve troškove specijalizacije, tako i bruto plaće te sveukupna primanja koje je dobio za vrijeme za koje je bio zaposlen kod tužitelja.

 

15. Prema odredbi članka 55. stavka 1. Ustava koji jamči svakom zaposleniku pravo na zaradu kojom sebi i obitelji može osigurati slobodan i dostojan život, plaća predstavlja ustavnu kategoriju i isplata plaće je temeljno pravo radnika te obveza poslodavca u smislu članka 7. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19; dalje u tekstu: ZR).

 

16. Sagledavajući konkretan odnos među strankama, bez obzira na činjenicu što je tuženik izvanredno otkazao ugovor o radu, trebalo je ispitati da li je ugovorna odredba članka 5. stavak 1. Ugovora o međusobnim pravima stranaka je proporcionalna miješanju u ustavno pravo zajamčeno člankom 55. stavkom 1. Ustava odnosno da li ista nerazmjerno ograničava navedeno ustavno pravo.

 

17. Pravilno je prvostupanjski utvrdio da kada određena ugovorna odredba propisuje da je radniku u slučaju otkaza ugovora o radu dužan vratiti bruto plaću i sve iznose primanja koje je dobio za vrijeme radnog odnosa kod konkretnog poslodavca, isto zasigurno predstavlja i dovodi do nesrazmjernog ograničenja prava poslodavca na isplatu plaće. Ovo stoga jer je radniku u slučaju ispunjenja određenog ugovornog odnosa, poput onog o raskidu ugovora, mora vratiti sve primjene iznose plaća, iako je za vrijeme radnog odnosa na ime primjene plaće pružao rad kao ekvivalent isplaćenoj plaći.

 

18. Prema tome, a i prema stavu ovog suda, obveza vraćanja bruto plaće u konkretnom slučaju predstavlja nesrazmjernu mjeru koja je protivna ustavnom pravu radnika na isplatu plaće.

 

19. Tužitelj u žalbi ističe da visina ugovorne kazne iz članka 5. navedenog Ugovora (protuvrijednost bruto plaće) je samo orijentacijski kriterij za utvrđivanje visine naknade štete i tužitelju nije bila intencija da tuženik vrati plaće koje je dobio za ostvareni rad, već na neki način utvrdi visina štete i ugovorene kazne za slučaj ne postupanja po preuzetim obvezama, to ne može biti simboličan iznos koji je odredio sud a koje se odnose na materijalne troškove vezane uz specijalizaciju, dočim se nameće pitanje što je sa štetom koju tužitelj trpi jer žiteljima svoje županije koji su ionako osiromašeni i pogođeni najstrašnijim elementarnim nepogodama ne pružiti odgovarajuću skrb jer je tuženik svojim postupanjem tužitelja uskratio za jednog vrlo traženog specijalistu.

 

20. Ne ulazeći u moralnost i opravdanost postupanja tuženika u konkretnoj pravnoj stvari za istaći je da je tužitelj postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio vraćanje bruto iznosa plaće od 468.000,00 kuna uključujući i putne troškove. Međutim, drugu štetu nije zatražio, dakle, on je visinu tužbenog zahtjeva postavio samo prema visini bruto plaće.

 

21. S druge strane pravilno tuženik u žalbi ističe da tužitelj nije zatražio iznos od 30.000,00 kuna koji se odnosi na troškove specijalizacije, jer su to troškovi specijalizacije prema odredbama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine" broj 100/11., 133/11., 54/12., 49/13., 139/14., 116/15., 62/16. i 69/16.) koje troškove tužitelj nije ni zatražio u zatraženom iznosu, iako ga je prvostupanjski sud pozvao da dostavi te troškove, ali iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da su uzeti u obzir okvirni iznosi čijim iznosima raspolaže Hrvatska liječnička komora, te je stvarne troškove bilo potrebno utvrditi ovisno o okolnostima svakog pojedinog slučaja što tužitelj nije ni zatražio.

 

22. Što se tiče djelomično usvojenog protutužbenog zahtjeva K. Đ. kojim se utvrđuje djelomično ništetna odredba članka 5. stavka 1. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama, sklopljenog 14. ožujka 2014., za istači je da je presudom Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-263/16 odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u konkretnom postupku K. Đ. kojim je tražio da se sklopi Aneks ugovora o međusobnim pravima i obvezama, i kojim bi se mijenjao članak 5. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama na način da se specijalizant obvezuje da će u slučaju otkazivanja ugovora o specijalizaciji nadoknaditi bolnici troškove specijalizacije koje obuhvaćaju sve troškove propisane u članku 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 82/15, 116/15, 62/16 i 69/16; dalje: Pravilnik).

 

23. Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1374/17-3 od 15. siječnja 2018. odbijen je eventualno komulirani tužbeni zahtjev kojim je K. Đ. tražio da se utvrdi da odredbe članka 11. i članka 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj 100/11., 133/11., 54/12., 49/13., 139/14, 82/15, 116/15, 62/16, 69/16) stupaju na snagu, umjesto odredbe članka 5. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama Urbr. 2176-125-28-243-4/14 sklopljen 14. ožujka 2014. između tužitelja K. Đ. i Bolnice, S. Iz toga proizlazi da je odredba članka 5. stavka 1. dalje ostala na snazi.

 

24. Ovaj sud utvrđuje da bez obzira na činjenicu što odredba članka 5. stavak 1. nije ništetna, a taj dio ugovora se ne može primijeniti zbog ustavnog načela prava tužitelja na rad i isplatu plaće za svoj ostvareni rad.

 

25. Zbog iznesenog žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana a prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu u točkama II., III. izreke prvostupanjske presude temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, a žalba tuženika prihvaćena te prvostupanjska presuda preinačena u točki I. njene izreke temeljem članka 373. ZPP-a.

 

26. Što se tiče odluke o troškovima prvostupanjskog postupka, ovaj sud utvrđuje da prilikom donošenja takve odluke uzete u obzir sve okolnosti kako u kvalitativnom tako i u kvantitativnom smislu, a sve s obzirom da su obje stranke djelomično uspjele sa tužbenim, odnosno protutužbenim zahtjevom, da su isticale čitav niz prigovora kako u osporavanju tužbenog, tako u osporavanju protutužbenog zahtjeva, odnosno obje stranke su svojim dispozicijama utjecale na tijek i trajanje postupka, a kako su obje djelomično uspjele sa postavljenim zahtjevom ovaj sud utvrđuje da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, i to kako prvostupanjskog tako i žalbenog, jer su obje stranke uspjele i to tužitelj u cijelosti a tuženik djelomično u svojim žalbama.

 

27. Stoga su žalbe tužitelja i tuženog odbijene kao neosnovane a prvostupanjska presuda u točki VII. njene izreke potvrđena temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

28. U nepobijanom dijelu u točkama IV., V. i VI. prvostupanjska presuda ostaje nepromijenjena.

 

U Splitu 7. listopada 2021.