1                   Poslovni broj: 7 UsI-1677/21-9

 

 

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mireli Valjan-Harambašić, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Ćupurdije, u upravnom sporu tužitelja N. V. iz Z., P., …, B. i H., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za strance, Zagreb, Ilica 335, radi protjerivanja, nakon usmene i javne rasprave, zaključene 30. rujna 2021., objavom odluke temeljem čl. 61. st. 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17), dana 7. listopada 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim predlaže poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za strance, Broj: 511-01-204-UP/I-6308/15-… od 7. siječnja 2021. 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Osporenim rješenjem tuženika od 7. siječnja 2021. protjeruje se iz Republike Hrvatske tužitelj N. V., državljanin B. i H. (točka 1. izreke); tužitelju se zabranjuje ulazak i boravak u Europskom gospodarskom prostoru na vrijeme od 3 godine, od dana napuštanja EGP-a, odnosno Republike Hrvatske, počevši od 18. siječnja 2019. (točka 2. izreke); a u točki 3. izreke tužitelju se određuje prestanak stalnog boravka u Republici Hrvatskoj.

2. Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi protiv osporenog rješenja tuženika u bitnom navodi kako je osporeno rješenje doneseno u izvršenju presude ovog suda, poslovni broj: 19 UsI-…/19-8 od … 2019., te smatra kako su u ponovnom postupku počinjene gotovo iste pogreške zbog kojih je rješenje manjkavo, odnosno nepravilno i nezakonito. U postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja, tužitelju da je na izvjestan način, isključivo posredno, omogućen uvid u neklasificirani sadržaj mišljenja Sigurnosno-obavještajne agencije, te je tužitelj zatražio da se obavijesti za što ga se točno tereti da bi mogao angažirati odvjetnika i na optužne navode dati točnu izjavu. Međutim, da tužitelju u pisanom obliku nisu dani optužni navodi, već da mu je samo djelomično pročitan sadržaj dokumenta, pri čemu da su zaposlenici Sigurnosno-obavještajne agencije tražili od tužitelja informacije o izvjesnim osobama i njihovom sudjelovanju u ratnim događanjima tijekom 1993. godine, a koje osobe tužitelj ne poznaje, iz kojeg razloga nije niti mogao službenim osobama dati informacije. S tim u vezi, tužitelj niti je dao, niti je mogao dati izjavu na navedene okolnosti, te je stoga rekao samo da u cijelosti ostaje kod izjave koju je dao u ranijem postupku i da na tu izjavu nema ništa dodati, a ne na sadržaj mišljenja Sigurnosno obavještajne službe. Tužitelj smatra da je njegova izjava pogrešno interpretirana na način da se stekne dojam da je izjavio da na navode klasificiranog izvještaja Sigurnosno obavještajne službe nema što dodati. Pored toga, da nije sastavljena službena zabilješka niti zapisnik, tako da se formalno, nepostojeća izjava tužitelja ne može ni interpretirati. Sve što je tužitelj mogao isticati u dosadašnjem upravnom postupku, ističe i dalje: da od …. godine živi, odnosno boravi i radi u R. H., da je od …. godine do osporenog rješenja imao stalni boravak u R. H., te da za to vrijeme, ni u H. ni u B. i H. nije počinio prekršaj, a posebno ne kazneno djelo što bi imalo za posljedicu donošenje osporenog ili sličnog rješenja. Ukoliko tuženik posjeduje neke inkriminirajuće informacije u odnosu na tužitelja ili dokaze o tome, da je isti bio dužan proslijediti ih nadležnim tijelima u R. H. ili B. i H. radi započinjanja kaznenog postupka protiv tužitelja. Ustvrdio je da je na opisani način opetovano onemogućen u ostvarivanju prava koja su mu zajamčena Zakonom o općem upravnom postupku, odnosno da je onemogućen da se izjasni o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koji su bili od značaja za donošenje konačnog rješenja u predmetnoj upravnoj stvari. Tužitelj navodi da je pošteni radnik i uzoran zaposlenik tvrtke I. S... d.o.o. već dugi niz godina, da je obiteljski čovjek skromnih financijskih potencijala, kojemu je osporeno rješenje nanijelo veliki problem i onemogućilo ga da radi, ne samo u H. već i u bilo kojoj državi u Europskom gospodarskom prostoru. Osim toga, tužitelj ima sina koji boluje od multiple skleroze, što iziskuje stalnu njegu i terapiju, a gubitak posla i onemogućavanje tužitelja da radi dodatno otežavaju tu situaciju. Predlaže da Sud poništi osporeno rješenje tuženika.

3. U dostavljenom odgovoru na tužbu tuženik navodi da je u ponovnom postupku Ministarstvo unutarnjih poslova sukladno pravnom shvaćanju U. suda u S. ponovno zatražilo mišljenje Sigurnosno-obavještajne agencije (dalje: SOA-e), koje je dostavljeno pod oznakom neklasificirano, iz kojeg proizlaze podaci koji i dalje predstavljaju razlog za protjerivanje iz R. H. i prestanak stalnog boravka tužitelja. Budući da Ministarstvo unutarnjih poslova nije vlasnik neklasificiranih podataka, niti raspolaže podrobnijim saznanjima o istima, ne može strankama u postupku priopćiti, niti u obrazloženju svojih odluka navesti koji su to razlozi, osim onih koji su navedeni u mišljenju. Slijedom toga, službenica Veleposlanstva R. H. u B. i H., u S., mogla je tužitelja, a što je i učinila, upoznati sa sadržajem navedenim u dopisu SOA-e, te mu nije mogla dati detaljnije podatke jer ih ne zna. Iako o upoznavanju tužitelja sa sadržajem dopisa SOA-e nije sastavljen zapisnik, iz dopisa Veleposlanstva R. H. u B. i H. od … 2020. godine proizlazi da je tužitelj bio upoznat s mišljenjem SOA-e na kojem se temelji odluka o njegovom protjerivanju iz R. H., ali se o tome nije očitovao, već je samo naveo da se mora dogovoriti sa odvjetnikom, te da će ponovno doći. Tužitelj je … 2020. zaprimio poziv Veleposlanstva da im se ponovno javi, međutim do … 2020. (dana kada je Veleposlanstvo pisalo dopis), tužitelj se nije javio. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja, a imajući u vidu odredbe kojima Zakon o strancima propisuje pretpostavke za protjerivanje iz R. H. i prestanak stalnog boravka, predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

4. Sud je … 2021. održao javnu raspravu, te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 - dalje: ZUS-a) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, na koju raspravu je pristupila opunomoćenica tuženika, dok na istu nije pristupio uredno pozvani tužitelj, stoga je Sud sukladno ovlaštenju iz članka 39. stavak 2. ZUS-a raspravu održao u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora i uvidom u spis ovog suda, poslovni broj: UsI- …/19. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, ovaj Sud utvrdio je da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Odredbom članka 99. stavkom 1. točkom 4. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 130/11, 74/13, 69/17; dalje: Zakona o strancima) propisano je da stalni boravak prestaje državljaninu treće zemlje ako to zahtijevaju razlozi zaštite javnog poretka, nacionalne sigurnosti ili javnog zdravlja.

7. Odredbom članka 108. stavkom 2. točkom 4. Zakona o strancima propisano je da će se državljanin treće zemlje protjerati ako predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost.

8. Osporeno rješenje tuženika od 7. siječnja 2021. doneseno je u izvršenju presude ovog suda, poslovni broj: 19 UsI-…/19-8 od 19. travnja 2019., kojom je poništeno ranije rješenje broj: 511-01-204-UP/I-6308/4-… od 17. prosinca 2018. godine, koje je bilo doneseno temeljem klasificiranog dokumenta SOA-e. Isto je poništeno jer je Sud ocijenio da je spomenutim rješenjem uz obrazloženje koje je istim dano, povrijeđen zakon na štetu tužitelja, jer u istom nisu bili iznijeti dovoljno jasni razlozi iz kojih se može zaključiti na temelju čega je zaključeno da stranka predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.

9. Iz mišljenja SOA-e Klasa: 806-08/19-01/…, Urbroj: 539-011151/685-19-… od 26. rujna 2019. pribavljenog u ponovnom postupku, proizlazi da navedeno tijelo raspolaže podacima koji predstavljaju razlog za prestanak stalnog boravka tužitelja, te je utvrđeno da tužitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak. Navodi se i da je prema potvrđenim podacima tužitelj bio pripadnik ... brigade A. BiH koja je počinila zločine nad pripadnicima hrvatskog i drugih naroda u B. i H. (između ostalog navedena brigada je u selu K. kod Ž. ubila 43 vojnika i civila hrvatske narodnosti). U mišljenju se navodi kako temeljem navedenog postoji osnovana sumnja da tužitelj u prošlosti nije poštivao osnovna pravila međunarodnog humanitarnog prava u odnosu prema pripadnicima hrvatskog, ali i drugih naroda. U mišljenju se navodi i da tijekom razgovora sa službenom osobom tužitelj nije želio detaljno i uvjerljivo razjasniti svoj i ratni put svoje postrojbe. Ocijenili su da tužitelj nije bio iskren zbog kontradiktornosti iznesenih podataka, niti kooperativan, a ujedno da nije pokazao dostatnu razinu poštovanja prema službenim osobama i institucijama R. H. Tuženik je obaviješten da je Sigurnosno obavještajna agencija mišljenja da predmetni ispunjava uvjete za protjerivanje iz R. H. te određivanje zabrane ulaska i boravka u EGP-u, sukladno članku 108. stavku 2. točki 4. Zakona o strancima.

10. Tužitelj je u ponovnom postupku upoznat sa sadržajem mišljenja Sigurnosno-obavještajne agencije od 26. rujna 2019., putem Veleposlanstva R. H. u B. i H., što je razvidno iz dopisa Veleposlanstva R. H. u B. i H., Konzularnog odjela, S., Klasa: 217-02/20-01/…, Urbroj: 521-BIH-01/03-20-… od 24. kolovoza 2020. U istom se navodi kako je tužitelj 12. ožujka 2020. pozvan na davanje izjave vezano za spomenuto mišljenje, ali da je naveo kako nema što za izjaviti i da će se konzultirati sa odvjetnikom. Iz sadržaja dopisa proizlazi da je tužitelj ponovno pozvan radi davanja izjave pozivom od 2. srpnja 2020., o čemu u spisu prileži preslika dostavnice, međutim, tužitelj se niti naknadno nije odazvao radi davanja izjave.

11. Dakle, tužitelju je u tijeku predmetnog upravnog postupka pružena mogućnost izjašnjavanja na pribavljeno neklasificirano mišljenje SOA-e od 26. rujna 2019., te je tužitelj ponovno pozvan da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima predmetnog postupka, sukladno odredbi članka 30. Zakona o općem upravnom postupku  (Narodne novine, broj: 47/09 - dalje: ZUP-a), a kojem pozivu se tužitelj nije odazvao.

12. U vlastoručnoj izjavi tužitelja, ovjerenoj kod notara M. T. od 29. ožujka 2021., tužitelj u bitnom navodi da je bio pripadnik ... brigade - logistička podrška – skladište hrane, te je ustvrdio da nije svaki pripadnik te brigade koji ima ratnu vojnu knjižicu nosio oružje i da je to njegov ratni put. Dakle, tužitelj nesporno potvrđuje da je bio pripadnik te brigade, pa je i na takav način osiguravao funkciju održivosti vojnih snaga za provedbu svih oblika vojnih operacija te brigade, slijedom čega nije doveo u sumnju mišljenje SOA-e od 26. rujna 2019.

13. S obzirom da je na temelju službene dokumentacije tijela nadležnog za provođenje sigurnosne provjere u smislu Zakona o sigurnosnim provjerama utvrđeno postojanje sigurnosne zapreke odnosno postojanja opasnosti za nacionalnu sigurnost u konkretnom slučaju, pravilno je doneseno rješenje o protjerivanju tužitelja na temelju članka 108. stavka 2. točke 4. Zakona o strancima. S tim u svezi, u odnosu na tvrdnju tužitelja kako nije osuđen za kazneno djelo, a što bi za posljedicu imalo donošenje osporenog rješenja, Sud ističe da rješenje tuženika nije utemeljeno na odredbi članka 108. stavka 2. točke 1.-3. Zakona o strancima.

14. U konkretnom slučaju osporeno rješenje doneseno je na temelju neklasificiranog dokumenta Sigurnosno-obavještajne agencije iz kojega proizlazi da postoji zapreka za stalni boravak tužitelja vezana za nacionalnu sigurnost, te je po ocjeni ovog suda za donošenje odluke o protjerivanju, zabrani ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj i prestanku stalnog boravka u Republici Hrvatskoj postojao opravdani razlog nacionalne sigurnosti zbog čega su citirane zakonske odredbe pravilno primijenjene u konkretnom slučaju.

15. Stoga su u konkretnom slučaju nedvojbeno ispunjene materijalno pravne pretpostavke koje prethodno navedena odredba propisuje za izricanje mjere protjerivanja, izrečene tužitelju osporenim rješenjem.

16. Zbog svega navedenog ovaj sud je osporeno rješenje ocijenio zakonitim, odnosno donesenim u zakonito provedenom postupku u kojemu je, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, to rješenje doneseno pravilnom primjenom prethodno izloženog a u ovoj stvari mjerodavnog materijalnog prava, pa tužbeni prigovori nisu osnovani i ne mogu dovesti do drukčijeg rješavanja. Stoga je na temelju čl. 57. st. 1. ZUS-a presuđeno kao u izreci.

 

U Splitu, 7. listopada 2021.

S U T K I N J A

 

Mirela Valjan - Harambašić

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66.  ZUS-a).

 

 

DNA:

              - tužitelju po opunomoćeniku za primanje pismena u RH, M. H., D., …, uz zapisnik s rasprave i zapisnik o objavi

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Upravi za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za strance, Zagreb, Ilica 335, uz zapisnik o objavi

-  u spis

 

Rj. I. Pozvati tužitelja na uplatu sudske pristojbe – po pravomoćnosti presude

   II. Spis kal. 30 dana.